Novinarstvo na udaru: Vrijeme represije i otpora
Trodnevna regionalna konferencija pod nazivom Novinarstvo na udaru: Vrijeme represije i otpora, koju organizira mreža SafeJournalists, započela je u ponedjeljak i održava se u hotelu M u Beogradu. U ponedjeljak navečer prikazan je dokumentarni film Šamaranje u ime naroda novinarke Jelene Zorić, dok je konferencija službeno otvorena u utorak.
Konferenciju je jučer službeno otvorila Tamara Filipović Stevanović, glavna tajnica Nezavisnog udruženja novinara Srbije (IJAS/NUNS). Uvodne riječi održali su i Janos Babity, voditelj Ureda Vijeća Europe u Beogradu; Andreas von Beckerath, veleposlanik Delegacije EU u Srbiji; Soufiane Adjali, privremeni stalni predstavnik UN-a u Srbiji; te Richard Kohli, voditelj suradnje u Veleposlanstvu Švicarske u Srbiji.
Nakon uvodnih govora, Snežana Trpevska, glavna istraživačica mreže SafeJournalists i Instituta RESIS, predstavila je regionalni pregled Indeksa sigurnosti novinara na zapadnom Balkanu. O sigurnosti novinarki u regiji zapadnog Balkana govorila je Neda Čalovska, stručnjakinja za ženska prava i politike.
Tijekom prezentacija nacionalni istraživači iznijeli su uvid u stanje sigurnosti novinara u svakoj od zemalja zapadnog Balkana pojedinačno.
Prvog dana konferencije održana su četiri panela.
Prvi panel: Sigurnost novinarki na zapadnom Balkanu
Tema prvog panela bila je sigurnost novinarki na zapadnom Balkanu.
Prema podacima koje je prikupila mreža SafeJournalists, novinarke u regiji suočavaju se s različitim oblicima pritisaka i prijetnji, kao i s rodno uvjetovanim nasiljem koje se očituje kroz seksističke uvrede, internetske kampanje mržnje, pa čak i fizičke napade.
Tijekom panela nekoliko novinarki podijelilo je svoja osobna iskustva, među njima Bajsola Xama Pandeli (MCN TV), Naile Dema Selmani (novinarka i zamjenica predsjednice Udruženja novinara Kosova), Ksenija Pavkov (N1 TV), Lepa Džundeva (TV24), Dragana Šćepanović (Vijesti), Laura Šiprak (24sata) i Nataša Miljanović Zubac (RTRS).
Okupljenima se obratila i Reem Alsalem, posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama i djevojčicama.
Panel je moderirala Getoarbe Mulliqi, izvršna direktorica Udruženja novinara Kosova i istraživačica.
Istaknula je da je cilj panela bio identificirati izazove s kojima se novinarke suočavaju i istražiti moguća rješenja.
Rasprava je bila strukturirana oko tri glavne teme: osobna iskustva i institucionalni odgovori, solidarnost unutar novinarske zajednice te preporuke za regionalnu i međunarodnu suradnju. U uvodnim izlaganjima panelistice su opisale kako napadi – i na internetu i izvan njega – utječu na njihov rad, zdravlje i obitelji, kao i koje im strategije, od terapije i podrške redakcije do pravnih postupaka, pomažu da ustraju.
Istraživačka novinarka Basjola Xama Pandeli (MCN TV, Albanija) govorila je o koordiniranim kampanjama klevete koje su uslijedile nakon njezina otkrića o zlouporabi javnih sredstava u slučaju “Isinoreger”. Internetske prijetnje, klevetanje u nacionalnim medijima i pritisci na njezinu obitelj trajali su više od godinu i pol. Unatoč tome, rekla je da je njezina upornost pridonijela uhićenju gradonačelnika Tirane – što pokazuje da odlučno istraživačko novinarstvo može imati konkretne posljedice unatoč rizicima.
Lepa Džundeva (TV24, Sjeverna Makedonija) opisala je val mizoginih uvreda i prijetnji koje je primila nakon što je tijekom jednog intervjua upotrijebila ustavno ime svoje zemlje. Selektivno montirani isječak, objavljen na društvenim mrežama, potaknuo je lavinu seksualiziranih komentara i zastrašivanja. Iako je incident prijavila novinarskom udruženju, tužiteljstvo se pozvalo na proceduralna ograničenja, a počinitelj je ostao nekažnjen – što pokazuje slabost institucionalne zaštite.
Iz Republike Srpske (Bosna i Hercegovina) Nataša Miljanović Zubac (RTRS) podijelila je iskustvo dugogodišnjih pritisaka zbog svojeg izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji. Opisala je fizičke napade, prijetnje obitelji, podmetanje požara na imovini, brutalne poruke na društvenim mrežama pa čak i vlastito uhićenje pod optužbom za odavanje državne tajne – od koje je kasnije oslobođena. Prema njezinim riječima, zaštitu je češće nalazila u osobnim mrežama i međunarodnim organizacijama nego u domaćim institucijama.
Naile Dema Selmani, zamjenica predsjednice Udruženja novinara Kosova (AJK), ukazala je na paradoks u Kosovu: iako žene čine više od 65% novinarske radne snage i dominiraju edukacijskim programima, rijetko zauzimaju rukovodeće položaje, što ograničava njihov utjecaj na sigurnosne politike. Kao odgovor na to, pokrenuta je Mreža novinarki (Women Journalists Network). Njezino prvo izvješće – temeljeno na doprinosima gotovo 100 žena – dokumentira širok spektar problema, uključujući internetsko uznemiravanje, kampanje klevete, diskriminaciju, zastrašivanje i seksualno uznemiravanje.
Iz Crne Gore, novinarka Vijesti Dragana Šćepanović navela je da je protiv nje objavljeno više od 60 članaka koji su sustavno napadali njezin integritet i kršili profesionalne standarde. U manjim zajednicama, istaknula je, „stigmatizacija je dublja“ – osobito za razvedenu novinarku koja sama pokriva osjetljive teme. Unatoč institucionalnoj neaktivnosti, pokrenula je sudski postupak kako bi obranila svoj profesionalni ugled.
Ksenija Pavkov, reporterka N1 iz Srbije, opisala je prijetnje smrću, prijetnje seksualnim nasiljem i napade na obitelj nakon izvještavanja o korupciji i masovnim prosvjedima. Naglasila je da su napadi na novinarke često osobniji i mizoginiji, što ih čini težima za racionalno suprotstavljanje. Kronični stres, rekla je, mnoge je kolegice natjerao da potraže terapiju, a u njezinu je slučaju pridonio dijagnozi autoimune bolesti. Ipak, snagu pronalazi u solidarnosti redakcije i profesionalne zajednice.
Laura Šiprak (24sata, Hrvatska) podijelila je iskustvo prijetnji smrću i seksualnim nasiljem, kao i javnog objavljivanja svoje adrese i fotografija, nakon izvještavanja o dugotrajnoj zloupotrebi javnih resursa. Psihološke posljedice – nesanica i depresija – ublažene su zahvaljujući podršci redakcije i novinarskih udruga. Ipak, istaknula je da je zastrašivanje neće zaustaviti u radu.
Globalnu perspektivu iznijela je Reem Alsalem, posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za nasilje nad ženama i djevojčicama. Naglasila je da je nasilje nad novinarkama rodno specifično te se često isprepliće s politikom, religijom, etničkom pripadnošću ili seksualnom orijentacijom. Kao učinkovita rješenja navela je: prikupljanje razdvojenih podataka, kriminalizaciju internetskog uznemiravanja, brze istrage i pravnu zaštitu, senzibilizaciju policije i pravosuđa, edukacije o digitalnoj sigurnosti, odgovornost platformi te veću zastupljenost žena u medijskom menadžmentu.
U završnim riječima moderatorica je naglasila važnost solidarnosti, odgovornosti i proaktivnih mjera za osiguranje sigurnosti novinarki. Istaknula je da rasprave i preporuke s panela nisu samo odraz pojedinačnih iskustava, već i poziv na djelovanje radi jačanja zaštite na regionalnoj i međunarodnoj razini.
Zaključila je priznavanjem otpornosti, integriteta i hrabrosti novinarki, naglasivši da su njihov rad, glas i sigurnost od iznimne važnosti te pozvala sve sudionike da uvide s panela pretoče u konkretne mjere za zaštitu novinarske profesije.
Drugi panel: Radna prava novinara u sjeni represije i gašenja medija
Na ovu temu govorile su Maja Sever, predsjednica Europske federacije novinara, koja se uključila putem videoveze; Blerjana Bino, stručnjakinja i istraživačica mreže SafeJournalists u Albaniji; Gorica Bukić, novinarka RTV Unsko-sanskog kantona u Bosni i Hercegovini; te Iliri Pireva, slobodna novinarka s Kosova.
Raspravu je moderirala Marijana Camović Veličković, potpredsjednica Sindikata medija Crne Gore.
Prema podacima mreže SafeJournalists, novinari na zapadnom Balkanu suočavaju se s teškim radnim uvjetima, uključujući nesigurne ugovore, nedostatak sindikalne zaštite i neplaćeni rad. Osim toga, politički pritisci i promjene vlasničkih struktura dovode do otpuštanja, dok zatvaranje ili preuzimanje medija od strane vlasti rezultira autocenzurom i gubitkom radnih mjesta.
Tijekom panela o radnim pravima novinara, Maja Sever, predsjednica Europske federacije novinara, istaknula je da sindikati imaju zakonsko pravo pregovarati i štititi novinare, te da su poslodavci dužni na to odgovarati. Upozorila je na prekarne ugovore i otpuštanja te naglasila važnost zalaganja za profesionalna, a ne samo materijalna prava. Kao pozitivan primjer navela je nordijske zemlje i naglasila važnost mreža podrške. „Samo ljudi koji su adekvatno plaćeni mogu raditi odgovorno i profesionalno“, rekla je, upozorivši da bez snažnih medija dezinformacije zauzimaju prazan prostor.
Blerjana Bino upozorila je da ubrzani proces pristupanja Albanije Europskoj uniji (zatvaranje pregovaračkih poglavlja do 2027., punopravno članstvo do 2030.) nosi rizik da reforme postanu puka formalnost. „Postoji opasnost da reforme postanu samo administrativno ‘označavanje kvadratića’, bez stvarnog utjecaja na živote ljudi“, rekla je. Radni uvjeti i dalje su nesigurni: otkazi se šalju SMS-om, emisije se ukidaju, a ovoga je ljeta policija bez zakonske procedure blokirala veliki televizijski kanal. Novi nacrt Kaznenog zakona zadržava kaznenu odgovornost za klevetu i uvodi stroža ograničenja – čak bi i internetski memovi mogli biti kažnjivi. Državna PR proizvodnja potiskuje profesionalno novinarstvo, a upisi na studij novinarstva sve su manji. Pozvala je na veći pritisak Europske unije i jaču regionalnu solidarnost.
Novinarke Gorica Bukić i Iliri Pireva podijelile su svoja osobna iskustva.
Gorica Bukić opisala je diskriminaciju i zlostavljanje koje je doživjela nakon promjene političke vlasti. Navela je da je njezin otkaz bio politički motiviran.
„U jednom sam trenutku bila izvršna direktorica, a kada je došao novi upravni odbor – nezakonito – usmeno su mi rekli da napustim ured“, ispričala je Bukić.
Od tada se, objasnila je, vodi sudski postupak protiv medijske kuće u kojoj sada radi kao novinarka u dokumentarnom programu, i to za minimalnu plaću.
„Još smo na sudu, a moj je direktor pozvao odvjetnika i zatražio da financijski vještak utvrdi koliko mi je plaće uskraćeno kako bismo mogli napraviti poravnanje“, objasnila je.
Iliri Pireva izrazila je zahvalnost mreži SafeJournalists na podršci nakon što je otpuštena iz redakcije Klan Kosova, gdje je javno progovorila o kršenju radnih prava novinara.
Odlučila je pokrenuti sudski postupak nakon godina sustavnog zanemarivanja radničkih prava, osobito u vezi s neradnim danima za državne praznike.
„Moj problem nije u institucijama, nego u samoj profesiji. Novinare se tretira neprofesionalno. To nije problem jedne tvrtke. Rad gubi svoju ljudsku vrijednost. Lojalnost i poslušnost ne bi smjele vrijediti više od slobode u novinarstvu“, rekla je Pireva.
„Nije mi bilo lako progovoriti. Majka sam dvoje djece, i strah od gubitka posla bio je stvaran. Ali jednostavno više nisam mogla šutjeti. Nadam se da će moj slučaj ohrabriti i druge da progovore i izbore se za svoja prava“, dodala je novinarka.
Naglasila je da nije kažnjena zbog lošeg novinarstva, već zato što je ukazala na stvarne probleme.
Treći panel: Stanje slobode pristupa informacijama u Srbiji i regiji
Na panelu pod nazivom Stanje slobode pristupa informacijama u Srbiji i regiji sudionici su istaknuli da, iako su u cijeloj regiji uvedeni mehanizmi za proaktivnu transparentnost, institucije na zapadnom Balkanu i dalje u velikoj mjeri ostaju zatvorene, često ignoriraju medije i javnost, donose odluke iza zatvorenih vrata, a primjetan je trend stagnacije, pa čak i nazadovanja u pristupu informacijama.
Slavoljupka Pavlović, vršiteljica dužnosti pomoćnice glavnog tajnika Povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o osobnosti (Srbija), izjavila je da, nažalost, regija bilježi pad u ovom području.
„Općenito govoreći, regija je napravila značajan napredak uvođenjem zakonskih obveza za proaktivno objavljivanje informacija. Normativno je to vrlo dobro uređeno, no u praksi često svjedočimo pogoršanju – osobito ako uzmemo u obzir da je 47,65% žalbi zbog ‘ćutanja’ institucija ocijenjeno opravdanima. Istina je da u Srbiji, a dijelom i u Crnoj Gori, imamo veliki problem sa zlouporabom prava na pristup informacijama od javnog značaja. To je naša realnost, no unatoč tome broj osnovanih žalbi i dalje je vrlo visok“, rekla je Pavlović.
Posebno je istaknula problematičan odnos javnih tijela prema novinarskim zahtjevima.
„Vrlo je visok postotak potpunog ignoriranja, što znači da se medijski zahtjevi uopće ne razmatraju – što je apsolutno neprihvatljivo. Medijima se, kao predstavnicima javnosti, uskraćuje pristup osjetljivim informacijama koje su upravo toj javnosti od posebne važnosti“, naglasila je.
Milena Gvozdenović, zamjenica izvršne direktorice Centra za demokratsku tranziciju, navela je da je Vlada Crne Gore među najvećima u Europi – s premijerom, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava, jednim ministrom bez portfelja i ministarstvima koja mogu imati i do 54 državna tajnika.
„Ne postoji nikakav strateški pristup – čak ni sama veličina vlade nije ih motivirala da uspostave jasna pravila ponašanja ili barem definiraju odgovornosti svakog resora. Javnost nema pristup informacijama; odluke se donose iza zatvorenih vrata, često tijekom ‘telefonskih sjednica’ – to jest, putem WhatsApp grupa u kojima premijer, ministri i drugi članovi kabineta formalno raspravljaju o važnim pitanjima. Čak su i imenovanja u sigurnosnom sektoru obavljana kroz te WhatsApp grupe“, rekla je Gvozdenović.
Amina Izmirlić Ćatović, koordinatorica projekata u nevladinoj organizaciji “Zašto ne?” (Why Not?), istaknula je da se u Bosni i Hercegovini mogu uočiti razlike između institucija na državnoj i entitetskoj razini.
„Institucije na državnoj razini znatno su otvorenije, a jedan od razloga za to je usvajanje standarda i politika proaktivne transparentnosti 2018. godine, koje su ih obvezale na objavljivanje određenih informacija. Međutim, unatoč tome, većina institucija i dalje djeluje na osnovnoj razini otvorenosti informacija, dok gotovo nijedna – možda jedna ili dvije – nije dosegla srednju ili naprednu razinu“, kazala je.
Mila Josifovska Danilovska, voditeljica programa u Zakladi Metamorphosis, izjavila je da je stanje u Sjevernoj Makedoniji bolje nego u drugim zemljama regije te da je zemlja više puta pokazala predanost transparentnosti, između ostalog donošenjem dviju strategija transparentnosti i uvođenjem različitih digitalnih usluga za građane.
„U usporedbi sa susjedima, imamo stabilnu osnovu. No ako pogledamo unutarnje trendove, primjećujemo zabrinjavajuću stagnaciju i blagi pad pokazatelja otvorenosti. U jednom su trenutku četiri ministarstva čak bila bez mrežnih stranica te su svoje odluke komunicirala putem objava na Facebooku i kratkih priopćenja. Smatram da su strategije transparentnosti propustile prilike jer su se provodile sporo i bez političke podrške“, rekla je Danilovska.
Kristina Obrenović, istraživačica u organizaciji Partners Serbia, izjavila je da institucije diljem zapadnog Balkana postaju sve zatvorenije, ali da je u Srbiji situacija toliko ozbiljna da čak i institucije s najvišim ocjenama odbijaju pozive za sudjelovanje na konferencijama.
„Primjerice, 2019. Ministarstvo državne uprave sudjelovalo je na našoj konferenciji. No već neko vrijeme svjedočimo zatvaranju institucija. Zapravo, što je vladajuća moć jača, to su institucije zatvorenije. Najzabrinjavajuće je to što se stvara iluzija transparentnosti – državni dužnosnici stalno su prisutni na televiziji, što stvara dojam da je javnost informirana, dok se zapravo najvažnije informacije skrivaju“, istaknula je.
Četvrti panel: Europski akt o slobodi medija i medijske slobode u Europi – pouke i preporuke za zapadni Balkan
Na panelu, koji je moderirala Marina Rakić, voditeljica projekta Pulse of Europe, predstavljeni su glavni standardi Europskog akta o slobodi medija (EMFA) te početne reakcije iz Njemačke, Hrvatske i Srbije, uz razmatranje njegovih implikacija za zapadni Balkan.
„EMFA postavlja temeljne, zajedničke standarde – ali ih još treba pretočiti u praksu“, rekla je Rakić.
Mika Bauster, predsjednik Njemačkog udruženja novinara (DJV), podsjetio je sudionike da je EMFA „minimum – zaštitna mjera namijenjena zaustavljanju erozije medijskih sloboda“, posebno u svjetlu negativnih primjera iz Mađarske i Poljske.
Međutim, upozorio je na političku dinamiku: provedba u Njemačkoj ovisi o saveznoj razini, a tema nije visoko na političkom dnevnom redu.
„Transparentnost vlasništva i borba protiv medijske koncentracije su u središtu. Bez toga nema stvarnog pluralizma“, rekao je Bauster, dodajući da su rat u Ukrajini i sukob u Gazi dodatno potisnuli EMFA niže na listi prioriteta Europske unije.
Iz Zagreba se obratila Melisa Skender, glavna tajnica Hrvatskog novinarskog društva (HND), koja je istaknula da EMFA „nije izazvala veći odjek u Hrvatskoj jer ne postoji stvarna volja za njezinu provedbu“.
Iako EMFA prepoznaje novinarstvo kao javno dobro i nudi nadnacionalni okvir, u praksi se često pokazuje neučinkovitom.
„Vlasništvo ostaje ključno pitanje. EMFA može poslužiti kao platforma za zagovaranje, ali stvarne promjene ovise o novinarskoj profesiji i javnim servisima. Očekivati da će vlasti same dosljedno provoditi akt – to je malo vjerojatno“, rekla je Skender, napominjući da povjerenje javnosti u medije opada, dok političari i dalje narušavaju vjerodostojnost profesije.
Profesorica Snježana Milivojević, umirovljena profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Beogradu, ponudila je „pogled iz Srbije“ uz dozu opreznog optimizma.
Podsjetila je da je EMFA dio šireg paketa europskih propisa (zajedno s DSA/DMA) i da se izravno primjenjuje, bez potrebe za prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo.
„EMFA jača ulogu medija, regulira platforme i osnažuje korisnike. Takav tzv. ‘bruxelleski efekt’ već djeluje – standardi koje definira EU šire se globalno“, rekla je Milivojević.
Prema njezinim riječima, za zemlje kandidatkinje to znači temeljitu reviziju medijskih i srodnih zakona, dok će svi pružatelji medijskog sadržaja koji ciljaju tržište EU-a – čak i oni izvan Unije – morati poštovati njezina pravila.
„Akt je još nov; stvarni učinci tek se trebaju vidjeti“, zaključila je.
U raspravi je otvoreno i pitanje institucionalne arhitekture: kako osigurati da zaštita izvora i zabrana špijunskog softvera ne ostanu samo „riječi na papiru“ te kako učiniti transparentnost vlasništva stvarno provjerljivom, a ne deklarativnom?
U tom smislu, EMFA je i alat i lakmus-papir – osobito u zemljama s zarobljenim regulatorima i netransparentnim tokovima javnog novca.
Panel je zaključen preporukama za regiju: povezati profesionalce i civilno društvo oko provedbe akta, ojačati javne servise, izgraditi mehanizme za praćenje vlasništva i financiranja te koristiti EMFA kao polugu za pritisak.
„Standardi postoje – sada je red na institucijama“, bila je poruka koja je odjeknula prostorijom.