SARAJEVO, 18.09.2018.-Javni medijski servis u Bosni i Hercegovini, kao i u cijelom regionu, u ovom trenutku nije osposobljen da adekvatno participira u podršci demokratskim procesima i zadovoljavanju interesa najšire javnosti.
Ključni razlog za to je politički uticaj i miješanje vlasti u njegov rad. U etnički, teritorijalno i politički podijeljenom bosanskohercegovačkom društvu etnonacionalističke političke oligarhije u vlasti različitim vrstama pritisaka i opstrukcija nastoje javni RTV servis instrumentalizirati za podržavanje njihovih političkih interesa i ciljeva.
Njihova višegodišnja namjera je transformirati ga iz statusa javnog medija u etničke kanale za potrebe tri konstitutivna naroda. Građani koji očekuju nepristrasno i objektivno informisanje suočeni su, takođe, s potpuno novim i nedovoljno poznatim izazovima poslovanja medija u digitalnom vremenu. Nestala je praksa oglašavanja, odnosno došlo je do pada prihoda koji mediji tradicionalno ostvaruju putem plaćenih oglasa (za koje se mislilo da će biti mnogo trajnije).
Uticaj takozvanih netransparentnih platformi je globalno sve snažniji u digitalnom informacionom ambijentu, a Google i Facebook dominiraju na velikom dijelu tržišta oglasa. U takvim okolnostima optimistično je očekivati da će u trci za profitom jedan dio njihovog prihoda biti usmjeravan za podršku profesionalnom novinarstvu. U digitalnom vremenu sve manje imamo pristup istim informacijama jer su sve više prilagođene pojedincu kome se upućuju odgovarajuće informacije i poruke, a da se ne zna ni odakle dolaze ni ko ih je oblikovao.
Tako smo izloženi manipulaciji s određenim ciljem (naprimjer u izbornom procesu) i postajemo subjektom određenog političkog fenomena manipulacije. Javni medijski servis u takvim okolnostima i medijskom okruženju može da bude jedini “protuotrov” u zaštiti građana kojima su neophodne objektivne i nepristrasne vijesti. Od presudne je važnosti da građani imaju na raspolaganju dostupne medijske usluge kako bi mogli biti učinkoviti u obavljanju javnih poslova i, pored ostalog, osposobljeni da procjenjuju učinak vlasti koju su izabrali. Suština je u činjenici da se tako koncipiran medij finansira iz javnih izvora, odnosno da ga finansiraju građani i da njima jedino polaže račune za svoj rad.
Aktuelna vlast u BiH onemogućila je građanima da imaju na raspolaganju kompetentan javni medijski servis tako što je, pored ostalog, odbila da uspostavi nesmetan model dotoka javnog novca (kroz RTV taksu) za finansiranje njegove djelatnosti iako je to zakonska obaveza. Time je mjesecima uoči oktobarskih opštih izbora vlast praktično zaustavila neophodan kritički sud javnosti o njihovom lošem učinku i mogućem uskraćivanju im povjerenja građana na predstojećim izborima. Dugotrajno finansijsko iscrpljivanje učinilo je javni RTV servis do krajnosti ovisnim od pomoći vlasti, na uredničke pozicije se postavljaju podobni kadrovi, a njegovi profesionalni standardi su srozani na nivo koji ne zadovoljava potrebe cjelokupne javnosti i dovodi u pitanje njegovu društvenu opravdanost kao javnog medija.
To najbolje ilustruje javni RTV servis entiteta Republika Srpska, naprimjer, koji je otvoreno u službi politike aktuelne entitetske vlasti koja ga dijelom i finansira pa taj medij po svemu ima karakteristiku državnog, a ne javnog. Takav javni medijski servis nikako ne može biti oslonac i primjer, a trebao bi, uspostavljanja kredibilnog medijskog ekosistema u BiH. On danas nije ni standard niti uzor drugim medijima i novinarima u njima za profesionalno ponašanje i njegovanje objektivnog žurnalizma. Čak to nije ni u tehnološkom razvoju jer je javni RTV servis u BiH jedini u Evropi koji se još služi analognim signalom. Odsustvo funkcije samoodrživog i nezavisnog javnog medijskog servisa ugrožava raznolikost, pluralizam i slobodu informacija, ostavlja prostor za stagnaciju razvoja žurnalizma i povjerenja u medije uopšte. Građanima je, pored ostalog, uskraćeno neophodno medijsko opismenjavanje kako bi razmjeli, značenje vlasništva i karakter medija, uređivačke razlike i njihove (ne)pristrasne namjere te kako bi u konačnici bili u stanju da razlikuju lažnu informaciju od istinite.
Prema indeksu medijske pismenosti za 2018, koju je izradio Institut za otvoreno društvo (OSI) u Sofiji, balkanske zemlje su najpodložnije prihvatanju lažnih vijesti. Bosna i Hercegovina je na 32. mjestu od 35 evropskih zemalja zahvaljujući medijima koji su značajno pod kontrolom države ili poslovnih interesa, nedostatku obrazovanja i niskom nivo pouzdanosti u društvu. Za nijansu bolji rejting imaju Srbija (29), Bugarska (30) i Crna Gora (31), a lošiji Albanija (33), Turska (34) i Makedonija (35). U uslovima pada povjerenja ljudi u sadržaj koji nude online društvene mreže zbog širenja lažnih vijesti i dezinformacija javni mediji su u prilici da budu mjesto slobodnih debata o društvenim problemima i izvor kvalitetnih nepristrasnih informacija dostupnih svima, čak i ljudima koji ne mogu plaćati RTV taksu ili koji ne moraju nužno da misle da im je potrebna vijest.
Zahvaljujući svom namjenskom finansiranju, javni servis može pružiti stabilne profesionalne mogućnosti i uslove rada novinarima, umjetnicima, muzičarima i filmskim stvaraocima i podržati pluralni kulturni sektor. To je razlog što, prema podacima Evropske radio-difuzne unije (EBU), raste povjerenje u javni radio i TV. Visoku svijest o prepoznavanju značaja uloge javnog medijskog servisa na najbolji način demonstrirali su građani Švajcarske tako što su nedavno na referendumu odbili prijedlog vlasti da ubuduće ne plaćaju taksu za nacionalni javni medijski servis SRG SSR. Odlučili su da i dalje finansiraju taj javni medijski sistem i zadrže ga pod svojom kontrolom.
Bosna i Hercegovina je danas vjerovatno jedina zemlja u Evropi u kojoj građani, zbog unutrašnje etničke podijeljenosti i suprotstavljenih etnonacionalističkih politika, imaju više nego ikada ranije potrebu za nezavisnim javnim medijima na čiju će programsku politiku oni uticati umjesto vlasti. Nažalost, njihova svijest za ostvarivanje takve potrebe nije na nivou pomenutih Švajcaraca pa je tako izostao glas javnosti protiv višegodišnjeg sistematskog opstruiranja nezavisnosti i uloge javnog RTV servisa u BiH. U njegovom spašavanju i ponovnom vraćanju građanima taj glas je potreban, a prvi praktičan korak koji treba uslijediti jeste što prije riješiti problem namjenskog finansiranja iz javnih izvora.
Ovaj tekst je originalno objavljen u šestom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.
