Zaštita prava i sigurnosti novinara, kao i medijskih sloboda uopšte, zahtijevaju posvećenost i proaktvno djelovanje ne samo novinarskih udruženja i medijskih sindikata, već i samih novinara, urednika, snimatelja, fotoreportera… i drugih medijskih radnika. Poznavanje prava i sloboda novinara i drugih medijskih radnika, koja uživaju zaštitu zakona i pravnih dokumenata država Zapadnog Balkana, kao i niza međunarodnih pravnih akata i konvencija, osnovni je uslov za njihovu zaštitu i stvaranje kulture poštovanja medijskih sloboda.Novinarska prava i medijske slobode izvedeni su iz člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji glasi:„Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.
Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uslovima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje su neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda“.
Zabrana ekonomskog pritiska na medije
Ekonomski opstanak i nezavisnost medija ne smiju ugrožavati ni država, ni bilo koje druge javne i privatne kompanije ili organizacije. Prijetnja ekonomskim sankcijama je neprihvatljiva u demokratskim društvima, a država mora osigurati zakonsku zaštitu medija u slučajevima vršenja ekonomskih prtisaka i/ili pokušaja „ucjenjivanja“ medija kroz finansiranje iz javnih budžeta, marketinške aktivnosti ili plaćeno javno oglašavanje. Privatne kompanije moraju poštovati nezvisnost medija i uzdržavati se od vršenja pritisaka i pokušaja brisanja granice između reklame i novinarskog sadržaja.
Pravosudna zaštita novinara
Sve države dužne su osigurati medijima uživanje pune zaštite nezavisnog sudstva i vlasti u obavljanju svoga posla. To se naročito odnosi na odbranu novinara i drugog redakcijskog osoblja od fizičkih napada i maltretitanja. Pravosudni organi moraju pažljivo istraživati i kažnjavati svako kršenje tih prava, kao i prijetnje uskraćivanjem tih prava.
Zabrana cenzure
Cenzura mora biti apsolutno zabranjena. Moraju postojati garancije da je nezavisno novinarstvo u svim medijima slobodno od progona, pritisaka i političkog ili regulatornog miješanja vlasti. Štampani i online mediji ne bi smjeli biti obuhvaćeni propisima o izdavanju državnih dozvola.
Autorska prava
Od odgovornih medija i novinara očekuje se takođe da poštuju i prava autora čija djela su koristili, bilo da se radi o autorskim djelima ili o srodnim pravima. To su osnovna prava za ljudsko stvaralaštvo. Ona pružaju autorima podsticaj u obliku priznanja i novčanih naknada, s jedne strane, a s druge strane pružaju im i određenu sigurnost da se njihova djela mogu distribuirati bez bojazni od neovlašćenog umnožavanja. Osnov za zaštitu autorskih prava nalazi se u zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, ali i u kodeksu novinarske etike i profesionalnog postupanja medija i novinara. On daje pravo vlasniku, koje je imovinske prirode, da odobri ili zabrani korištenje svog djela na bilo koji način.
U praksi ova djela još nisu zaštićena na odgovarajući način, jer prava njihove distribucije, korištenja i pokazivanja javnosti se zloupotrebljavaju u medijima. Mediji mogu koristiti razumne sažetke s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nosilaca autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način. Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu vlasnika autorskoga prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.
Uplitanje u privatni život radi javnog interesa
Privatni i porodični život političkih ličnosti i javnih službenika treba biti zaštićen od medijskog izvještavanja prema članu 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ipak, informacija o njihovom privatnom životu može biti iznesena kada je od direktnog javnog značaja za način na koji su obavljali ili obavljaju svoje funkcije, nastojeći da se izbjegne nepotrebna šteta za treća lica ( djecu javnih i poliitčkih ličnosti, ostale članove njihovih prodica…).
U korištenju prava na uplitanje u privatni život političara i javnih osoba radi javnog interesa, „interes javnosti“ se treba razumjeti na način kako je on definiran kodeksom novinarske etike: „kao postupak i/li informacija kojima je namjera pomoći javnosti u donošenju ličnog mišljenja i odluka o pitanjima i događajima, uključujući i napore otkrivanja krivičnog djela ili prekršaja, te spriječiti zavođenje javnosti nekom izjavom ili postupkom pojedinca ili organizacije“. Interes javnosti, u smislu objavljivanja informacija iz privatnog života javnih ličnosti, novinari i urednici trebaju procjenjivati i utvrđivati u svakom pojedinačom slučaju.
Isto tako, kada političke ili javne ličnosti privlače pažnju javnosti na dijelove svog privatnog života, mediji imaju pravo da te segmente „izlože nadziranju“ odnosno koriste u medijskim sadržajima i o tome obavještavaju javnost. Obrade tema, koje uključuju lične tragedije, biće obzirno tretirane, a pogođenim ličnostima će se prići diskretno i sa saosjećanjem.
Zaštita novinarskih izvora informacija i novinarskog materijala
Zaštita novinarskih izvora i pravo novinara na korištenje neimenovanih izvora informacija moraju se stiktno poštovati. Pretrage redakcija i drugih prostora kojima se novinari služe, kao i prisluškivanje i presretanje novinarskih razgovora sa ciljem da se idetifikuju novinarski izvori ili da se naruši povjerljivost uređivačkog procesa u medijima, neprihvatljivi su u demokratskim društvima.
Čak i u situacijama kada se želi osigurati posebna zaštita novinara, agencije ili pravosudne institucije koje provode zakon ne bi trebale zahtijevati od medijskih profesionalaca da im ustupe informacije ili materijal (npr. zabilješke, fotografije, audio ili video zapise) koji su sakupljeni u kontekstu pokrivanja kriznih situacija, niti bi takav materijal smio biti zaplijenjen kako bi se koristio u pravnim procedurama. Svaki izuzetak kod ovih načela bio bi protivan Članu 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i relevantnim slučajevima Zakona o Evropskom sudu za ljudska prava.
Sloboda kritike javnih zvaničnika
Sloboda kritike javnih zvaničnika daje novinarima i medijima mogućnost javnog nadoza nad radom javnih službenika i javnih osoba uopšte. Političari, javni zvaničnici i druge javne osobe „dobrovoljno“ su odlučile steći povjerenje javnosti i prihvatile su da budu izložene javnoj političkoj debati. Stoga su predmet neposrednog javog nadzora i potencijalno velike i značajne kritike u medijima zbog načina na koji su obavljali ili obavljaju svoje dužnosti. Na taj način mediji doprinose transparentnosti i odgovornom obavljanja funkcija, te zaštiti slobode političke debate i javanog propitivanje tema od značaja za život građana.
Političari ne treba da uživaju veću zaštitu javnog ugleda i drugih prava od ostalih pojedinaca, i stoga ne bi trebale postojati teže zakonske sankcije protiv novinara i medija ukoliko kritikuju i kroz medijske sadržaje izlože sudu javnosti političare i javne ličnosti. Ovaj princip se takođe primjenjuje na javne službenike; izuzeci se smiju dopustiti jedino gdje su zaista neophodni kako bi omogućili javne službenike da obavljaju svoje funkcije na pravi način (kao na primjer u pravosuđu).
Pojedinačna prava iz radnog odnosa
Novinarima i medijskim radnicima kao i svim ostalim zaposlenim garantuju se prava koja proističu iz radnog odnosa. Pojedinačna prava iz radnog odnosa su: pravo na rad, zabrana diskriminacije, zaštita u radnoj sredini, pravo na odgovarajuće uslove rada, pravična naknada, pravo sindikalnog organizovanja i djelovanja, pravo kolektivnog pregovaranja, pravo radnika na informaciju i konsultacije i posebna zaštita određenih kategorija radnika: djece i mladih, žena, pripadnika ranjivih i manjinskih grupa, radnika migranata, itd…
Pojedinačna prava iz radnog odnosa zaštićena su različitim vrstama zakona, a najdirektnije zakonom o radu koji se odnosi na obaveze poslodavca da sa novinarima i medijskim radnicima zaključe ugovor o radu, da im prema tom ugovoru vrše uplate za zdravstveno i penziono osiguranaje, da njihovo radno vrijeme ne smije biti duže od onog koje je predviđeno zakonom, ne smije im se uskratiti pravo na godišnji odmor, na plaćeno odsustvo, ne smije im se isplatiti plata manja od ugovorene, dakle, garantuju im se sva prava kao i ostalim zaposlenim građanima u jednoj državi.
Pravo na slobodan pristupu informacijama
Pravo na slobodan pristup informacijama smatra se ključnim osloncem izgradnje demokratskog društva u kojem je pravo javnosti na informacije definisano kao vrhunski princip djelovanja vlasti na svim nivoima. Ono počiva na načelu koje kaže kako je objavljivanje informacija u posjedu javnih vlasti pravilo, a neobjavljivanje izuzetak. Novinari i mediji imaju pravo na neometan pristup svim informacijama i izvorima informacija, uključujući i one u inostranstvu.
Države i ustanove pod kontrolom države su se obavezale (domaćim zakonima i/ili prihvatanjem međunarodnih konvencija) da neće novinarima i medijima ograničavati slobodu pristupa informacijama, te da će ih podržavati u njihovom zadatku prikupljanja i traženja informacija. Iako nije „rezervirano“ samo za novinare već i za sve druge građane, pravo na slobodan pristup informacija je od izuzetnog značaja za novinarsku profesiju iz razloga što predstavlja osnov za slobodno društvo i slobodne medije i novinare, koji će, konzumiranjem tog prava, moći doprinositi uspostavljanju odgovorne i transparentne vlasti, te pomovisati učešće građana u procesu donošenja odluka javnih organa.
Pravo na slobodu izražavanja
Pravo na slobodu izražavanja sadrži u sebi: pravo na slobodu mišljenja, pravo primanja informacija i ideja, pravo prenošenja/širenja informacija i ideja i pravo na slobodu novinarskog istraživanja.
Sloboda mišljenja je prvi uslov za sve druge slobode i uživa apsolutnu zaštitu. Sloboda prenošenja informacija i mišljenja ima veliki značaj za politički život svake države, kao i za život svakog njenog građanina. Sloboda primanja informacija i ideja je pravo da se informacija prikuplja i traži putem svih zakonitih izvora i reflektuje se na slobodu štampe/medija, uključujući i slobodu štampanja i distribucije novina i drugih glasila, slobodu emitovanja radio i televiziskog programa, slobodu objavljivanja medijskih sadržaja putem Interneta, ali i obaveze onih koji u tim procesima sudjeluju.
U skladu sa Zakonom o Evropskom sudu za ljudska prava i njegove interpretacije člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pravo na slobodu izražavanje je prošireno ne samo na slobodu objavljivanja, nego i na slobodu novinarskog istraživanja koja je jako bitna za istraživačko novinarstvo.
Pravo novinara i medija na prikupljanje, istraživanje i širenje informacije ne smije biti predmet prijetnji, ograničenja ili kažnjavanja. EU standardi slobode izražavanja nalažu svim vladama da proklamuju, štite i poštuju pravo na slobodu izražavanja, kao i raznovrsnost medija u svim njihovim oblicima, te njihove političke, kulturne i društvene misije.