Trećeg dana regionalne konferencije SafeJournalists u Beogradu održana su tri panela posvećena ključnim pretnjama medijskim slobodama: nekažnjivosti napada na novinare i novinarke, SLAPP tužbama protiv novinara koje guše javnu debatu, i digitalnoj bezbjednosti, uključujući nadzor i forenzičke alate koji ugrožavaju izvore i privatnost. Fokus dana bio je na konkretnim rješenjima — od jasnih protokola i efikasnijeg tužilačkog postupanja, preko evropskih okvira za suzbijanje SLAPP-a, do praktičnih mjera zaštite u digitalnom okruženju.
Nevidljiva prepreka pravdi: Bezbjednost novinara i novinarki i nekažnjivost na Zapadnom Balkanu
Panel „Kad prijava stane u bilješku“ moderirala je Borka Rudić iz Udruženje BH novinari. Govorili su: Marija Babić, pravnica i istraživačica NUNS-a, Lidija Komlen Nikolić, tužiteljka u Apelacionom javnom tužilaštvu u Beogradu, Biljana Arsovska iz Osnovnog javnog tužilaštva Sjeverne Makedonije, Marina Mandić, predstavnica MUP-a Hrvatske i sutkinja Suda BiH Dalida Burzić.
Marija Babić je navela da NUNS ove godine bilježi najviše napada i prijetnji u posljednjih nekoliko godina: „Evidentirali smo 79 fizičkih napada na novinare, 98 prijetnji, 5 napada na medije i 8 prijetnji medijima.“ Posebno je istakla postupanje policije tokom studentskih protesta – oduzimanje opreme, uništavanje materijala i „60 napada na novinare od strane policije“, uz česta nereagovanja na napade trećih lica.
Analiza 70 odbačenih prijava zbog ugrožavanja sigurnosti novinara pokazuje da je „42 odbačeno službenom bilješkom, a 28 rješenjem“. Problem službene bilješke, kaže, jeste što je regulisana pravilnikom i primjenjuje se kada „iz prijave jasno proizlazi da nema krivičnog djela“, pa oštećeni nema pravo na prigovor niti dobija obavještenje. „Praksa bi morala biti obrnuta“, zaključuje Babić. Prema podacima NUNS-a, prošle i ove godine donijeta je samo po jedna osuđujuća presuda — indikator visoke nekažnjivosti.
Tužiteljka Lidija Komlen Nikolić ocijenila je da duboka društvena i medijska polarizacija utiče na selektivne reakcije institucija. „Živimo u polarizovanom društvu i polarizovanom medijskom prostoru… mediji imaju odlučujuću ulogu“, rekla je. Od 2016. do 2025. evidentirano je 651 predmet, od čega je 128 okončano službenom bilješkom.
Naglasila je da javni tužilac ima pravo da ocjenjuje i kategorizuje prijave, ali i obavezu da preduzme sve dokazne radnje, uz poštovanje procesnih garancija oštećenih. Iako izmjene ZKP-a formalno jačaju ova prava, u praksi se i dalje primjećuje „odsustvo senzibiliteta i informisanja“. Zalaže se za veću institucionalnu autonomiju policije i depolitizaciju operativnog rada MUP-a, kao i za proaktivniju komunikaciju: „Ulica je dvosmjerna — oštećeni treba da se interesuju za tok prijava, a organi moraju da unaprede komunikaciju.“
Prema Marini Mandić (MUP Hrvatske), odnosi policije i medija su znatno unapređeni nakon intenzivne saradnje sa HND-om i Sindikatom novinara Hrvatske od 2022. i potpisivanja Sporazuma o saradnji krajem 2023. godine, uz dva prateća protokola — o postupanju na javnim okupljanjima i kada je počinjeno krivično djelo na štetu novinara. „Htjeli smo temeljni dokument… da i jedni i drugi rade svoj posao profesionalno i uz poštovanje etičkih normi“, rekla je. Dokumenti detaljno propisuju korake i uspostavljaju brže kanale komunikacije: „Danas su odnosi dobri i jasno definisani… čujemo se istog trenutka kada se nešto dogodi.“ MUP je obišao veće redakcije radi informisanja o pravima i podsticanja prijavljivanja napada.
Biljana Arsovska je podsjetila da je Sjeverna Makedonija najbolje ocjenjena po bezbjednosti novinara u regionu, ali „oprez je nužan“. Izmjene KZ iz 2023. daju novinarima status službenog lica tokom obavljanja posla, pa se napadi tretiraju strože. „Već imamo dve pravosnažne osuđujuće presude u kojima je ometanje novinara kvalifikovano kao ometanje službenog lica u vršenju dužnosti“, navela je. Među dobrim praksama istakla je sudsko-medijski savet (po američkom modelu) i pilot-model „kontakt tužioca za bezbjednost novinara“, pokrenut u Skoplju, a zatim proširen na Štip, Bitolj i Tetovo — što je ubrzalo postupanje i dalo bolji uvid u predmete.
Sutkinja Dalida Burzić naglasila je da se „pravosuđe uvek bavi posljedicom“ i da je za zaštitu novinara potreban efikasan lanac od policije preko tužilaštva do suda. „Mediji i pravosuđe treba da budu prirodni saveznici“, poručila je, uz poštovanje međunarodnih standarda. U BiH su 2023–2024. formirane 33 kontakt tačke (15 u policiji, 18 u tužilaštvima) radi razmjene informacija i praćenja predmeta. Ipak, izostanak jedinstvene baze otežava pregled: „Ti predmeti su nevidljivi i to bi trebalo popraviti.“ Dodala je i da obaveza tužilaca postoji i kad napad nije formalno prijavljen: „Ne može nešto što nije prijavljeno osloboditi odgovornosti tužioca.“
SLAPP tužbe kao sredstvo zastrašivanja novinara i novinarki i gušenja slobode medija
Moderator ovog panela bio je Dragan Sekulovski – direktor Udruženja novinara Makedonije, a o ovoj temi govorili su Flutura Kusari, savjetnica u Savjetu Evrope, Nebojša Đuričić, sudija Višeg suda u Beogradu, Bojana Jovanović, novinarka KRIK-a i Katia Mierzejewska iz organizacije ARTICLE 19.
Na panelu o medijskim slobodama učesnici su upozorili da strateške tužbe protiv učešća javnosti (SLAPP) potkopavaju istraživačko novinarstvo i guše javnu debatu širom Evrope. Moderator Dragan Sekulovski nazvao je SLAPP „novim rakom novinarstva“, ističući da novinare iscrpljuju „emocionalno, finansijski i profesionalno“ i da ciljaju izvještavanje od javnog interesa umjesto da traže pravdu. Posljedice, naglasio je, pogađaju i porodice, kolege i širu zajednicu.
Savjetnica u Savjetu Evrope Flutura Kusari predstavila je evropske mehanizme zaštite: Direktivu EU i Preporuku Savjeta Evrope (SE) za zaštitu javnog učešća, uz rok za implementaciju u EU do maja 2026. Kako je tek oko 10% SLAPP slučajeva prekogranično, presudna će biti nacionalna transpozicija i sudska praksa. Savjet Evrope, dodala je, nudi obuke, pravna mišljenja i smjernice za zakonodavce. Iz sudske perspektive, sudija Višeg suda u Beogradu Nebojša Đuričić naveo je da indikatori SE pomažu sudijama da prepoznaju SLAPP obrasce — čak i kada tužbe djelimično djeluju osnovano. Rano odbacivanje i troškovne mjere mogu ograničiti zloupotrebe i zaštititi novinare. Sudovi, rekao je, treba da razmatraju visinu potraživanja, identitet stranaka i da li je meta novinar ili aktivista. Preporuke omogućavaju intervenciju u različitim fazama postupka, uključujući i slučajeve sa djelimično valjanim navodima.
Govoreći iz ugla redakcija, novinarka KRIK-a Bojana Jovanović ukazala je na izrazitu neravnopravnost u sudnicama, gdje se tuženi često suočavaju sa moćnim tužiocima. Proceduralna ograničenja — poput zabrane navođenja imena aktera — mogu onemogućiti slobodno izvještavanje. Osim pravnog rizika, SLAPP potkopava temeljne principe novinarstva i pravo javnosti da zna, a emocionalni i profesionalni teret preliva se na kolege, porodice i zajednice.
U domenu zagovaranja, Katia Mierzejewska iz organizacije ARTICLE 19 istakla je da pravno mapiranje i zajedničke baze predmeta otkrivaju obrasce zloupotrebe. Kampanje vidljivosti, poput Evropskog SLAPP konkursa, javno prozivaju zlonamerne tužbe. Ipak, krivična kleveta ostaje ključni problem — dekriminalizacija je nužna. Pozivajući se na primer Poljske, navela je da su aktivisti tuženi zbog mirnih protesta, što pokazuje da SLAPP prevazilazi okvire redakcija. Pritisak struke i edukacija pravnika mogu sprečiti zloupotrebe, dok Media Freedom Rapid Response pruža pravnu pomoć.
Učesnici su se saglasili da SLAPP predstavlja ozbiljnu prijetnju medijskim slobodama i učešću javnosti. Odgovor zahteva usklađene pravne okvire, budne sudove, kontinuirano zagovaranje i uključivanje građana. Građani, zakonodavci i novinari pozvani su da koriste evropske alate i kampanje kako bi se suprotstavili zloupotrebi sudskih postupaka.
Digitalni nadzor novinara i novinarki – nevidljiva prijetnja slobodi medija
Na posljednjem panelu govorili su Pieter Omtzigt, bivši poslanik i dugogodišnji član PSSE, novinar Slaviša Milanov (FAR), Jelena Sesar iz Amnesty International-a i Filip Milošević iz SHARE fondacije. Moderator je bio pravnik NUNS-a Rade Đurić.
Slaviša Milanov je opisao kako mu je tokom policijskog ispitivanja u telefon tajno instaliran špijunski softver. Istakao je da je izlazak u javnost bio nužan radi zaštite: „Dugoročno nisu uspjeli da nas zastraše, ali je problem nastao kod naših izvora koji su se distancirali. Ne možemo više da dobijemo informacije iz prve ruke.“
Pieter Omtzigt upozorio je na širenje sofisticiranih tehnologija nadzora u Evropi i svijetu, često van znanja javnosti i bez adekvatnog nadzora. Govoreći o Pegasus-u i sličnim alatima, naglasio je duboke posljedice po privatnost i političku stabilnost: „Kada znaju sve o vama… sutra možete biti žrtvovani u ime ‘bezbjednosti’.“
Ukazao je na manjak transparentnosti — čak ni parlamentarci ponekad ne znaju šta se koristi. Kao primjer naveo je Holandiju, gde je upotreba Palantira od 2011. zvanično potvrđena tek 2023. zahvaljujući zahtijevima za pristup informacijama.
Jelena Sesar je istakla da Srbija nije izuzetak u zloupotrebi digitalnog nadzora, ali da su obim i metode zabrinjavajući. Prema nalazima rađenim sa SHARE fondacijom, identifikovana su tri obrasca: upotreba forenzičke tehnologije Cellebrite za prisilno otključavanje i ekstrakciju podataka, domaći špijunski softver „Novi Spy“, te visoko invazivni Pegasus protiv „ciljeva od visokog značaja“. „To znači da su imali pristup apsolutno svemu na telefonu“, rekla je Sesar, dodajući da je u najmanje šest slučajeva otkriven Pegasus i da se digitalna forenzika često koristi bez tužilačkog nadzora i bez obaveštavanja pogođenih.
Filip Milošević je podsjetio da se osnovne telekomunikacione usluge u Srbiji mogu nadzirati i bez posebnih procedura, uz na stotine hiljada pristupa metapodacima godišnje. Sa širenjem end-to-end enkripcije, fokus nadzora premješten je „sa mreže na uređaj“ — kroz špijunski softver i forenzičke alate. Zaključak: tehnologija za ukrštanje podataka postoji, ali ključni problem ostaje slaba kontrola i netransparentan pristup ličnim podacima građana.
Regionalni nalazi ukazuju na slične obrasce: visoka učestalost napada, slaba i neujednačena institucionalna reakcija, te rast digitalnog nadzora. Primer Hrvatske pokazuje da jasno definisani protokoli i stalna komunikacija institucija i redakcija mogu popraviti praksu. Sjeverna Makedonija bilježi normativni napredak i korisne institucionalne modele, dok BiH gradi mrežu kontakt tačaka — ali svima su potrebni transparentnost, jedinstvene evidencije i depolitizacija operativnih postupaka. „Savezništvo“ medija i pravosuđa, uz čvrstu zaštitu od digitalnog nadzora, ostaje preduslov za stvarnu sigurnost novinara i javni interes.
Održane dve radionice za novinare
Tokom regionalne konferencije održane su dve radionice za novinare i novinarke. Drugog dana je održana radionica pod nazivom „Zaštita istine – Osnove digitalne bezbjednosti za novinare i novinarke koja je obuhvatila ključne teme kao što su korišćenje enkriptovanih servisa za elektronsku poštu, sigurnih aplikacija za razmjenu poruka i važnosti snažnih i jednistvenih lozinki u kombinaciji sa dvofaktorskom identifikacijom.
Druga radionica „Digitalna bezbednost: TTX i Canary tokeni“ održana je trećeg dana konferencije. Radionica je pružila učesnicima bezbjedno okruženje za učenje prepoznavanja digitalnih prijetnji, razumevanja posljedica zanemarivanje bezbjednosnih mjera i sticanje praktičnih vještina za prevenciju i reagovanje.
Obe radionice održala je Monika Kutri, trenerkinja za bezbjednost novinara i novinarki i menadžerka projekata Hrvatskog novinarskog društva.