Trećeg dana regionalne konferencije mreže SafeJournalists u Beogradu održana su tri panela koji su se bavili ključnim prijetnjama medijskim slobodama: nekažnjivošću napada na novinare, SLAPP tužbama protiv novinara koje guše javnu raspravu, te digitalnom sigurnošću – uključujući nadzor i forenzičke alate koji ugrožavaju izvore i privatnost.
Fokus dana bio je na konkretnim rješenjima – od jasnih protokola i učinkovitijeg djelovanja tužiteljstava, preko europskih mehanizama za suzbijanje SLAPP tužbi, do praktičnih mjera zaštite u digitalnom okruženju.
Nevidljiva prepreka pravdi: sigurnost novinara i nekažnjivost na zapadnom Balkanu
Panel „Nevidljiva prepreka pravdi: sigurnost novinara i nekažnjivost na zapadnom Balkanu“ moderirala je Borka Rudić iz Udruženja BH novinari. Govornici: Marija Babić, odvjetnica i istraživačica u NUNS-u; Lidija Komlen Nikolić, tužiteljica u Apelacijskom javnom tužiteljstvu u Beogradu; Biljana Arsovska iz Osnovnog javnog tužiteljstva Sjeverne Makedonije; Marina Mandić, predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske; te sutkinja Suda BiH, Dalida Burzić.
Marija Babić navela je da NUNS posljednjih godina bilježi najveći broj napada i prijetnji: „Dokumentirali smo 79 fizičkih napada na novinare, 98 prijetnji, pet napada na medije i osam prijetnji medijima.“ Posebno je istaknula postupanje policije tijekom studentskih prosvjeda — oduzimanje opreme, uništavanje materijala i „60 napada na novinare od strane policije“, uz česta izostajanja reakcije na napade trećih osoba.
Analiza 70 odbačenih prijava za ugrožavanje sigurnosti novinara pokazuje da je „42 odbačeno službenom zabilješkom, a 28 odlukom“. Problem sa službenom zabilješkom, rekla je, u tome je što je uređena podzakonskim aktom i primjenjuje se kada se „iz prijave jasno vidi da kazneno djelo nije počinjeno“, što znači da oštećena strana nema pravo žalbe i ne dobiva obavijest. „Praksa bi trebala biti suprotna,“ zaključila je Babić. Prema podacima NUNS-a, prošle je godine izrečena samo jedna osuđujuća presuda, a ove godine također jedna — pokazatelj visokog stupnja nekažnjivosti.
Tužiteljica Lidija Komlen Nikolić ocijenila je da duboka društvena i medijska polarizacija utječe na selektivne institucionalne reakcije. „Živimo u polariziranom društvu i polariziranom medijskom prostoru… mediji igraju presudnu ulogu,“ rekla je. Od 2016. do 2025. evidentiran je 651 slučaj, od kojih je 128 zatvoreno službenom zabilješkom.
Naglasila je da javni tužitelj ima pravo procijeniti i kategorizirati prijave, ali i obvezu poduzeti sve dokazne radnje, uz poštovanje procesnih jamstava žrtava. Iako izmjene Zakona o kaznenom postupku formalno jačaju ta prava, u praksi i dalje postoji „manjak senzibiliteta i informiranosti“. Zalaže se za veću institucionalnu autonomiju policije i depolitizaciju operativnog rada MUP-a, kao i za proaktivniju komunikaciju: „Ulica ide u oba smjera — oštećeni trebaju pokazati interes za tijek svojih prijava, a vlasti moraju unaprijediti komunikaciju.“
Prema riječima Marine Mandić (Ministarstvo unutarnjih poslova RH), odnosi između policije i medija znatno su se poboljšali nakon intenzivne suradnje s Hrvatskim novinarskim društvom (HND) i Sindikatom novinara Hrvatske od 2022., te potpisivanja Sporazuma o suradnji krajem 2023., popraćenog s dva protokola — o postupanju na javnim okupljanjima i u slučajevima kada je počinjeno kazneno djelo na štetu novinara. „Htjeli smo temeljni dokument… kako bi obje strane svoj posao radile profesionalno i uz poštovanje etičkih normi,“ rekla je. Dokumenti propisuju detaljne korake i uspostavljaju brže komunikacijske kanale: „Danas su odnosi dobri i jasno definirani… stupamo u kontakt istog trena kad se nešto dogodi.“ Ministarstvo je posjetilo veće redakcije kako bi novinare upoznalo s njihovim pravima i potaknulo prijavljivanje napada.
Biljana Arsovska podsjetila je da se Sjeverna Makedonija u regiji najbolje ocjenjuje po sigurnosti novinara, ali da je „oprez nužan“. Izmjene Kaznenog zakona iz 2023. daju novinarima status službenih osoba dok obavljaju svoj posao, pa se napadi strože tretiraju. „Već imamo dvije pravomoćne presude u kojima je ometanje novinara kvalificirano kao ometanje službene osobe u obavljanju dužnosti,“ rekla je. Kao dobre prakse navela je vijeće sud — mediji (po uzoru na SAD) i pilot-projekt „kontakt-tužitelja za sigurnost novinara“, pokrenut u Skoplju, a potom proširen na Štip, Bitolu i Tetovo — što je ubrzalo postupke i poboljšalo nadzor nad predmetima.
Sutkinja Dalida Burzić naglasila je da se „pravosuđe uvijek bavi posljedicama“ te da zaštita novinara zahtijeva učinkovit lanac od policije preko tužiteljstva do sudova. „Mediji i pravosuđe trebali bi biti prirodni saveznici,“ rekla je, uz poštovanje međunarodnih standarda. U BiH je 2023.–2024. uspostavljeno 33 kontakt-točke (15 unutar policijskih struktura i 18 u tužiteljstvima) radi razmjene informacija i praćenja slučajeva. No, izostanak jedinstvene baze podataka otežava nadzor: „Ti su slučajevi nevidljivi i to treba ispraviti.“ Dodala je da tužitelji imaju obvezu postupati i kada napad nije formalno prijavljen: „Činjenica da nešto nije prijavljeno ne može osloboditi tužitelja odgovornosti.“
SLAPP tužbe kao sredstvo zastrašivanja novinara i ušutkavanja medijskih sloboda
Ovaj je panel moderirao Dragan Sekulovski — direktor Udruženja novinara Makedonije — uz sudjelovanje Fluture Kusari, savjetnice pri Vijeću Europe; Nebojše Đuričića, suca Višeg suda u Beogradu; Bojane Jovanović, novinarke KRIK-a; te Katie Mierzejewske iz ARTICLE 19.
Sudionici su upozorili da strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja (SLAPP) potkopavaju istraživačko novinarstvo i guše javnu raspravu diljem Europe. Moderator Dragan Sekulovski nazvao je SLAPP „novom pošasti novinarstva“, istaknuvši da iscrpljuju novinare „emocionalno, financijski i profesionalno“ i ciljaju izvještavanje od javnog interesa, a ne potragu za pravdom. Posljedice, naglasio je, pogađaju obitelji, kolege i širu zajednicu.
Savjetnica Vijeća Europe Flutura Kusari predstavila je europske mehanizme zaštite: Direktivu EU i Preporuku Vijeća Europe za zaštitu javnog sudjelovanja, s rokom za provedbu u svibnju 2026. Budući da je tek oko 10% SLAPP slučajeva prekogranično, presudni će biti nacionalni propisi i sudska praksa. Vijeće Europe, dodala je, nudi obuke, pravna mišljenja i smjernice za zakonodavce.
Iz sudske perspektive, sudac Višeg suda u Beogradu Nebojša Đuričić rekao je da indikatori Vijeća Europe pomažu sucima prepoznati SLAPP obrasce — čak i kada tužbe naizgled djelomično stoje. Rano odbacivanje i odluke o troškovima mogu ograničiti zlouporabu i zaštititi novinare. Sudovi bi, rekao je, trebali uzimati u obzir visinu zahtjeva, identitet stranaka i je li meta novinar ili aktivist. Preporuke omogućuju intervenciju u različitim fazama postupka, pa i u slučajevima djelomično osnovanih tužbi.
Iz redakcijske perspektive, novinarka KRIK-a Bojana Jovanović ukazala je na izražene nejednakosti u sudnicama, gdje se tuženici često suočavaju s moćnim tužiteljima. Procesna ograničenja — poput zabrane imenovanja stranaka — mogu otežati slobodno izvještavanje. Osim pravnog rizika, SLAPP tužbe podrivaju temeljna novinarska načela i pravo javnosti na informaciju, dok emocionalni i profesionalni teret prelijeva na kolege, obitelj i zajednicu.
U području zagovaranja, Katia Mierzejewska iz ARTICLE 19 istaknula je da pravno mapiranje i zajedničke baze slučajeva otkrivaju obrasce zlouporabe. Kampanje podizanja svijesti, poput europskog natječaja European SLAPP Contest, javno prozivaju zlonamjerne tužbe. Ipak, kaznena kleveta ostaje ključan problem — nužna je dekriminalizacija. Pozivajući se na Poljsku, navela je tužbe protiv aktivista zbog mirnih prosvjeda, što pokazuje da SLAPP nadilazi novinarstvo. Profesionalni pritisak među kolegama i edukacija pravne struke mogu pomoći u sprječavanju zlouporaba, dok Media Freedom Rapid Response pruža pravnu pomoć.
Sudionici su se složili da SLAPP predstavlja ozbiljnu prijetnju medijskim slobodama i javnom sudjelovanju. Odgovor zahtijeva usklađene pravne okvire, budne sudove, trajno zagovaranje i građansku angažiranost. Pozvani su građani, zakonodavci i novinari da koriste europske alate i kampanje protiv zlouporabne parnice.
Digitalni nadzor novinara — nevidljiva prijetnja slobodi medija
Na završnom su panelu sudjelovali Pieter Omtzigt, bivši zastupnik i dugogodišnji član PACE-a; novinar Slaviša Milanov (FAR); Jelena Sesar iz Amnesty Internationala; te Filip Milošević iz Fondacije SHARE. Moderator je bio odvjetnik NUNS-a, Rade Đurić.
Slaviša Milanov opisao je kako je špijunski softver tajno instaliran na njegov telefon tijekom policijskog ispitivanja. Rekao je da je javni istup bio nužan radi zaštite: „Dugoročno nas nisu uspjeli zastrašiti, ali problem je nastao s našim izvorima, koji su se udaljili. Više ne možemo dobiti informacije iz prve ruke.“
Pieter Omtzigt upozorio je na širenje sofisticiranih tehnologija nadzora u Europi i svijetu, često bez znanja javnosti i bez adekvatnog nadzora. Govoreći o Pegasusu i sličnim alatima, istaknuo je duboke posljedice po privatnost i političku stabilnost: „Kad o vama znaju sve… sutra vas mogu žrtvovati u ime ‘sigurnosti’.“
Ukazao je na nedostatak transparentnosti — čak ni zastupnici ponekad ne znaju što se koristi. Kao primjer naveo je Nizozemsku, gdje je uporaba sustava Palantir od 2011. službeno potvrđena tek 2023., zahvaljujući zahtjevima za pristup informacijama.
Jelena Sesar naglasila je da Srbija nije iznimka u zloupotrebi digitalnog nadzora, ali da su opseg i metode zabrinjavajući. Na temelju nalaza nastalih u suradnji s Fondacijom SHARE identificirana su tri obrasca: uporaba forenzičke tehnologije Cellebrite za prisilno otključavanje i izdvajanje podataka; domaći špijunski softver „Novi Spy“; te izrazito invazivni „Pegasus“ protiv „meta visokog značaja“. „To znači da su imali pristup apsolutno svemu na telefonu,“ rekla je Sesar, dodavši da je Pegasus detektiran u najmanje šest slučajeva te da se digitalna forenzika često primjenjuje bez nadzora tužiteljstva i bez obavještavanja pogođenih.
Filip Milošević podsjetio je da se osnovne telekom usluge u Srbiji mogu nadzirati bez posebnih postupaka, uz stotine tisuća pristupa metapodacima godišnje. S rastom end-to-end enkripcije, nadzor se premjestio „s mreže na uređaj“ — putem špijunskih i forenzičkih alata. Zaključno: tehnologija za povezivanje podataka postoji, ali ključni problem ostaju slab nadzor i netransparentan pristup osobnim podacima građana.
Regionalna saznanja upućuju na slične obrasce: učestale napade, slabe i neujednačene institucionalne reakcije te porast digitalnog nadzora. Primjer Hrvatske pokazuje da jasno definirani protokoli i stalna komunikacija između institucija i redakcija mogu poboljšati praksu. Sjeverna Makedonija bilježi normativni napredak i korisne institucionalne modele, dok BiH gradi mrežu kontakt-točaka — no svima su potrebni transparentnost, jedinstvene evidencije i depolitizacija operativnih postupaka. „Partnerstvo“ između medija i pravosuđa, uz snažnu zaštitu od digitalnog nadzora, ostaje preduvjet stvarne sigurnosti novinara i zaštite javnog interesa.
Dvije radionice za novinare
Tijekom regionalne konferencije održane su dvije radionice za novinare. Drugog dana održana je radionica „Obrana istine — osnove digitalne sigurnosti za novinare“, koja je obuhvatila ključne teme poput korištenja šifriranih usluga e-pošte, sigurnih aplikacija za razmjenu poruka i važnosti snažnih, jedinstvenih lozinki u kombinaciji s dvofaktorskom autentifikacijom.
Druga radionica, „Digitalna sigurnost: TTX i Canary Tokens“, održana je trećeg dana konferencije. Sudionicima je pružila sigurno okruženje za učenje prepoznavanja digitalnih prijetnji, razumijevanje posljedica zanemarivanja sigurnosnih mjera te stjecanje praktičnih vještina za prevenciju i odgovor.
Obje radionice vodila je Monika Kutri, trenerica za sigurnost novinara i voditeljica projekata u Hrvatskom novinarskom društvu.