Bela knjiga Vlade Srbije: Vrh komande operativne zone “Šalja” OVK odgovoran za ubistvo Kneževića

0
148

BEOGRAD, 26.03.2018. – U dokumentima Jedinice za nestala lica UNMIK-a za nestanak Ljubomira Kneževića, novinara prištinskog “Jedinstva” i dopisnika “Politike”, sa sumnjom za umešanost u zločin pominju se dve osobe: B. S. i M. S, “očigledno povezane sa OVK”. U policijskom dosijeu UNMIK-a dodatno se sugeriše još devetoro mogućih osumnjičenih, koje je u zahtevu za proširenje istrage navela advokatkinja Stoja Đuričić, a koja je zastupala oštećene u procesu protiv bivšeg komandanta OVK Ganija Imerija iz Vučitrna.

Ipak, ni u ovim spisima UNMIK-a nema podataka o pokušaju policije da pronađe te osobe i sa njima razgovora.

Komisija preporučuje UNMIK-u da traži od EULEKS-a i drugih nadležnih organa da se krivična istraga nastavi, a porodice dočekaju pravdu. To je bio prvi i poslednji put da je, 15 godina posle nestanka, porodica Knežević čula za istragu.- UNMIK nije uradio ništa da sprovede istragu, sa zabrinutošću konstatuje Savetodavna komsija za ljudska prava koja takođe postoji u okviru UNMIK-a, u mišljenju od 14. februara 2014. godine dostavljenom Ljubomirovom sinu Goranu.

Foto: UNS

Prethodno, porodica Ljubomira Kneževića nezvanično je dobila informaciju da je njihov otac i suprug držan u logoru Ćićevac, ali osim toga ništa više. Podaci srpskih službi bezbednosti iz Bele knjige povezuju trojicu iz vrha komande operativne zone “Šalja” OVK (predeo Kosovske Mitrovice, Vučitrna, Obilića, Zubinog Potoka i Leposavića) sa nestankom, ali i kako tvrde, ubistvom Ljubomira Kneževića. U ovoj zoni komandovao je i Gani Imeri.

Za kidnapovanje Kneževića u Beloj knjizi Vlade Srbije „Albanski terorizam i organizovani kriminal na Kosovu i Metohiji“ iz septembra 2003. godine sumnjiče se Hisni Ahmeti zvani His, Met i Bekim Šuti zvani Niku.

Bekim Šuti bio je komandant specijalne jedinice od 40 članova, za koju se kaže da je kidnapovala našeg kolegu.

– Knežević je odveden u štab u selu Ošljani gde je mučen, a potom i ubijen – navodi se u Beloj knjizi.

Hisni Ahmeti je bio “deo grupe koja je na sitničkom mostu u Vučitrnu kidnapovala Kneževića, koji je nakon višednevnog fizičkog zlostavljanja ubijen”. Met Šuti se takođe navodi kao učesnik u krivičnom delu.

Sva trojica su se po dolasku međunarodnih snaga preselila u vrh komande Kosovskog zaštitnog korpusa. Prema saznanjima UNS-a, nikada nisu ispitivani.

Slobodan Milošević, bivši predsednik Jugoslavije, unakrsno ispitujući svedoka, kosovskog Albanca, pred Tribunalom u Hagu upitao je za ubistvo Kneževića.

Tragajući za izvorom ove informacije, UNS se obratio Udruženju građana “Sloboda” koje je bilo aktivno uključeno u odbranu Slobodana Miloševića i koja raspolaže dokumentacijom odbrane iz Haga.

Ipak, oni u arhivi nemaju podatak kakve se činjenice kriju iza Miloševićevog pitanja. Kažu “bivši predsednik je dobijao informacije sa raznih strana”.

Kada je nestao, Ljubomir Knežević je imao 60 godina i već je imao unuke. Na Đurđevdan, 6. maja 1999. otišao je na slavu porodice Laketić koja je živela tri kilometra od centra grada, u blizini železničke stanice.

Otišao je i da bi napisao novinarski tekst. Knežević je kući pešice krenuo oko 6 popodne i od tada mu se gubi svaki trag.

UNMIK policija nije ni pokušala da razgovara sa Laketićima.

– Pošto su ga poslednji videli živog, mogli su barem da kažu kojim putem je Knežević išao. To bi pomoglo da se utvrdi gde se dogodila navodna otmica i ukaže na druge potencijalne svedoke – ističe Savetodavna komsija za ljudska prava UNMIK-a. Ali, niko nije pitao.

U godišnjem izveštaju policije UNMIK za 2000. godinu, navodi se da je do kraja te godine UNMIK policija imala potpunu istražnu vlast u regionu Mitrovice.

– Očigledan izostanak bilo kakve hitne reakcije policije UNMIK-a i adekvatnih radnji u kasnijim fazama mogao je da ukaže počiniocima da nadležni organi nisu mogli ili nisu bili voljni da istraže takva krivična dela. Takav stav nadležnih organa prema najozbiljnijim zločinima u bilo kom društvu, a naročito u okolnostima nakon sukoba, neminovno stvara kulturu nekažnjivosti među počiniocima zločina i može samo da dovede do pogoršanja situacije. Problemi sa kojima se UNMIK susreo na početku svoje misije, ne opravdavaju takvu neaktivnost – još jedan je od zaključaka Savetodavne komisije za ljudska prava UNMIK-a.

Misija EULEKS, koja je preuzela istagu svih krivičnih dela, devet godina svog mandata tvrdila je da nema nikakvih informacija o kidnapovanju Ljubomira Kneževića.

UNS je još došao do saznanja da se ovaj predmet nalazio u sudu u Mitrovici i to predočio EULEKS-u.

Posle toga, EULEKS je obavestio UNS da su odluke iz UNMIK-a koje se odnose na slučaj Knežević prosleđene toj misiji i drugim nadležnim vlastima 2014. godine sa zahtevom da se preduzmu svi mogući koraci kako bi se osigurao nastavak istrage.

EULEKS je UNS-u još obrazložio da UNMIK dokumentaciju iz istrage “nikada nije zvanično ‘preneo’ tužiteljima EULEKS-a, već samo kopiju mišljenja Savetodavne komisije”.

Od 2014. godine, zbog promene nadležnosti, novi predmeti ustupani lokalnom tužilaštvu, stoji u dopisu EULEKS-a UNS-u.

Slučaj kidnapovanja Ljubomira Kneževića sada je u Specijalnom tužilaštvu Kosova. Njegovu porodicu i dalje niko ne kontaktira.

Prvi tekst UNS-a o istraživanju nestanka novinara „Politike“ Ljubomira Kneževića: „Istraga nestanka novinara Ljubomira Kneževića: Zastrašivani svedoci, smenjeni tužilac i sudija“ pročitajte OVDE.