Šta donosi direktiva protiv SLAPP tužbi u EU

0
49
Source/Author: Mediacentar Sarajevo, Lejla Gačanica

Evropski parlament je krajem februara usvojio direktivu protiv SLAPP-a, koja ima za cilj da zaštiti novinare i medijske kuće od sudskih sporova.

SLAPP je strateška tužba protiv učešća javnosti i dolazi od engleskog termina strategic lawsuits against public participation. To je oblik pravnog uznemiravanja koji se koristi za zastrašivanje i ućutkavanje onih koji govore u javnom interesu, te je najčešće usmjeren protiv medija, novinara, civilnog društva i aktivista.

Ova direktiva se nazive i Daphnein zakon, po malteškoj novinarki Daphne Caruane Galizia, protiv koje je početkom 2017.godine jedan biznismen podnio devetnaest tužbi za klevetu odjednom. Caruana Galizia ubijena je na Malti iste godine, dok je prethodno, zbog svog istraživačkog rada o korupciji, godinama primala brojne prijetnje, uključujući SLAPP. U trenutku njene smrti protiv nje je bilo otvoreno 48 predmeta, koje je naslijedila njena porodica. Zbog ovih slučajeva, Daphne se gotovo svakodnevno morala pojavljivati na sudovima, a sredstva na njenim računima su bila zamrznuta. Malta je ujedno zemlja s najvećim brojem SLAPP-a po glavi stanovnika u EU.

SLAPP se ustalio kao legalni način cenzure i samocenzure – od strane onih koji imaju moć i novac, a protiv onih koji rade u interesu javnosti. Disparitet moći i resursa je glavno obilježje SLAPP-ova. Iako su „obučeni“ u obične građanske tužbe ili krivične prijave, kao što su tužbe zbog klevete ili zaštite privatnosti, njima nije cilj da postignu uspjeh na sudu – cilj SLAPP-ova je da opterete tužene pretjerano skupim, dugotrajnim, iscrpljujućim pravnim procesima.

 

Zbog čega direktiva protiv SLAPP tužbi?

O SLAPP-u se ranije nije govorilo na nivou EU jer države članice imaju raznolika pravna uređenja, negdje su tužbe za klevetu dio građanskog prava, dok se negdje kleveta tretira kao krivično djelo.

Podaci Koalicije protiv SLAPP tužbi u Evropi (The Coalition Against SLAPPs in Europe – CASE) pokazali su, međutim, da su SLAPP-ovi problem u gotovo svakoj državi članici EU i da mnogi slučajevi imaju prekogranični element – „putuju“ iz jedne države EU u drugu.

Prema CASE izvještaju za 2023., sa 570 predmeta koji su analizirani 2022. godine, broj predmeta se povećao na preko 820 predmeta u 2023. godini. Odgovor koji je Evropska komisija predložila na ovu prijetnju je Direktiva o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja”), tzv. Anti-SLAPP direktiva, koja je usvojena u Evropskom parlamentu krajem februara.

 

Šta sadrži direktiva protiv pravnog uznemiravanja novinara?

Ova direktiva postavlja minimalne standarde i namijenjena je zaštiti novinara i medija od nasilnih sudskih sporova. Direktiva uvodi jasne definicije ključnih termina u SLAPP predmetima, što je važno za jasno utvrđivanje šta se smatra SLAPP elementima te kako bi obuhvat regulacije u nacionalnim zakonodavstvima bio ujednačen.

 

Tri su ključna termina:

javno učešće –  svaka izjava ili aktivnost koju je fizička ili pravna osoba izrazila ili izvršila i time ostvarila pravo na slobodu izražavanja i informisanja o pitanju od javnog interesa,

javni interes –  svako pitanje koje utiče na javnost u tolikoj mjeri da javnost to može legitimno zanimati,

zlonamjerni sudski postupci protiv javnog učešća – sudski postupci pokrenuti u vezi s javnim učešćem koji su potpuno ili djelomično neosnovani i čija je glavna svrha spriječiti, ograničiti ili kazniti javno učešće.

 

Najvažnija rješenja koja donosi direktiva se odnose na:

 

  • ubrzanu proceduru za odbacivanje predmeta u najranijoj fazi. Sudovi u državama članicama mogu proglasi sudski postupak zlonamjernim i odredi pravne lijekove, odnosno donijeti ranu odluku o odbacivanju, u cijelosti ili djelomično. Na državama članicama je da utvrde rokove za ostvarivanje prava na podnošenje zahtjeva za rano odbacivanje, koji trebaju biti srazmjerni kako ostvarivanje prava ne bi bilo nemoguće ili teško. O zahtjevu za rano odbacivanje odlučuje se u ubrzanom postupku.
  • podršku treće strane tuženim tokom sudskih postupaka. Ovo se odnosi na lica poput nevladinih organizacija koje štite prava osoba uključenih u javno učešće, ili kao potpore tuženom ili kao izvora informacija. Tu se daje mogućnost uključivanja trećih lica, koje nisu stranke u postupku niti njihovi pravni zastupnici, da pomažu tuženom. Važno je ovdje da se otvara mogućnost da se tuženi mediji stave u “povoljniji položaj“ umjesto da ostanu potpuno sami kada se tužba desi.
  • kazne za podnosioce zahtjeva i kompenzacijske štete za žrtve. Sud ima ovlasti zatražiti od tužitelja osiguranje za troškove postupka ili troškove postupka i naknadu štete ako smatra da je takvo osiguranje primjereno.

Za EU, jedno od ključnih pitanja je bilo regulisanje prekograničnog elementa SLAPP-ova, odnosno kada je predmet pokrenut u državi članici koja nije prebivalište tuženog. Da bi SLAPP potpao pod djelokrug direktive, prekogranični element je neophodan tj. obje strane trebaju imaju prebivalište u različitim državama članicama. Međutim, definicija „prekograničnog“ je proširena tokom završnih faza pregovora kako bi uključila i „druge elemente relevantne za situaciju“. Na primjer, informacije od javnog interesa objavljene u jednoj zemlji mogu se smatrati „prekograničnim“ elementom u drugoj zemlji prema ovoj direktivi. U tom slučaju određeni čin javnog sudjelovanja odnosi se na pitanje od javnog interesa relevantnog za više država članica, kao naprimjer navodi o pranju novca uz moguće prekogranično subjelovanje. Druga situacija u kojoj bi trebalo smatrati da postoje prekogranične implikacije jest kad su tužitelj ili povezani subjekti pokrenuli paralelni ili prethodni sudski postupak protiv istih ili povezanih tuženika u drugoj državi članici.

Na nacionalnim sudovima i državama članicama će biti da implementiraju ovu definiciju široko na predmete. Direktiva predviđa i odbijanje priznavanja i izvršenja sudskih odluka trećih zemalja (van EU), ako je očito da bi bilo neosnovano ili štetno da je taj postupak pokrenut pred sudovima države članice u kojoj se traži priznavanje ili izvršenje, uz priznavanje naknade troškova postupka i/ili  štete.

 

Šta slijedi?

Najveći posao dizajniranja efikasnog anti-SLAPP zakonodavstva je sada na državama članicama. Nacionalna zakonodavstva trebaju usvojiti nove, odnosno uskladiti postojeće zakone sa obvezujućim okvirom koji ova direktiva donosi. Države članice su obavezne uraditi transpoziciju direktive najkasnije do dvije godine od njezina stupanja na snagu, do 2026. Efikasna transpozicija će obuhvatnu regulaciju (legislativu) i u domaćim i u prekograničnim predmetima SLAPP-ova. Direktiva se primjenjuje na SLAPP-ove koji imaju prekogranične implikacije s najmanje jednom uključenom zemljom EU-a, ali zemlje članice EU-a bi i dalje trebale donijeti vlastite anti-SLAPP zakone kako bi se pozabavili isključivo domaćim slučajevima.

Države članice time trebaju uspostaviti mehanizme za provedbu ranog odbacivanja SLAPP predmeta, te propisati zaštitne mjere u nacionalnom zakonodavstvu o naknadi štete sa specifičnim kriterijima. Sva pravna/zakonska rješenja moraju biti popraćena adekvatnim  ne-pravnim instrumentima kao što su mehanizmi podrške, svijest i obuka sudija/advokata, etika advokata, prikupljanje podataka i praćenje SLAPP-ova.

 

Šta donošenje direktive protiv SLAPP tužbi znači za BiH?

U Bosni i Hercegovini, ova direktiva se treba posmatrati kroz dva segmenta: značajnog recentnog pravnog nazadovanja, posebno u Republici Srpskoj – rekriminalizacija klevete, koja je direktni alat za SLAPP – te otvaranja pristupnih pregovora sa EU. Kontradiktorne su, na političkom i vrijednosnom nivou, ove dvije činjenice o kontekstu, i to u jako kratkom vremenskom periodu, što nažalost budi sumnje u uspješnost motivacije koju bi pregovarački status trebao značiti za osiguranje osnovnih prava. No, posmatrano kroz obavezu harmonizacije zakonodavstva sa acquis, BiH bi morala izmijeniti niz zakona (naročito procesne, krivične i parnične zakone, na svim nivoima), otkloniti efekte postojećih zakona koji stvaraju klimu straha oko medijskog izvještavanja o određenim temama, ali paralelno raditi na podizanju svijesti i razvijanju stručnosti, posebno među pravnim stručnjacima i pravosuđem, kako bi se osigurala podrška onima koji postanu mete SLAPP-ova. Neophodna je afirmacija punog poštovanja prava na pravično suđenje i prava na slobodu izražavanja, bez kojih integracija anti-SLAPP zakonodavstva neće moći dostići svoju svrhu. I na kraju, svrha anti-SLAPP zakonodavstva nije samo da zaštiti medije i novinare kada se nađu u sudnici, već također da prevenira da uopšte dolazi do SLAPP predmeta.

Izvor: Media centar Sarajevo