Država opasna po život: Predstavnici 7. Sile – građani trećeg reda

mediji


SARAJEVO, 21.09.2018.-„Država štiti mafijaše i kriminalce. Ovo je država opasna po život. „ smatra Milanka Babić Kovačević novinarka„Direkt“ portalaGacka.

„Prijavljivao sam prijetnje jedno 15 puta. A 30 puta je bilo eksplicitno. Na sudu imam 5 slučajeva trenutno.“ kaže Dragan Bursać, kolumnist portala BUKA i Al Jazeere Balkans.

„To su bile užasne stvari. Bilo ih je mnogo. Od toga da vas napadaju organi ove države pa do nekih sitnih siledžija – seoskih lola.“ prisjeća se slika sa terena Refik Vejsilagić, snimatelj Federalne televizije.

„Ovdje država ne može sankcionisati napade na novinare iz razloga što je država ta koja napada novinare”, objašnjava Avdo Avdić novinar magazina Žurnal.

Ovo su rečenice koje najbolje opisuju trenutno stanje novinarstva u Bosni i Hercegovini, naročito, istraživačkog novinarstva. Prijetnje, uvrede, psovke, verbalni i fizički napadi, omalovažavanje, imenice su s kojima se novinari svakodnevno susreću u svom radu. Okolnosti su još ektsremnije, izloženi ste mnogo većim pritiscima okruženja, ako ste novinar u manjim sredinama, poput Milanke Babić Kovačević novinarke „Direkt“ portala.

Babić Kovačević nedavno je verbalno napadnuta u banci u Trebinju, zbog priče o saobraćajnoj nesreći koja čeka svoj sudski epilog već deceniju, u kojoj su poginule tri osobe. „Mlađo Zelenović osoba sa međunarodnih poternica i ranije presuđivan, napao me verbalno u banci u Gacku. Obraćao mi se povišenim tonom i agresivnim govorom tela, rekavši mi direktno – Mogu sada ovdje da te ubijem.“ prisjeća se Babić Kovačević. Ova novinarka prijavila je cijeli slučaj nadležnim institucijama i Liniji za pomoć novinarima Udruženja BH novinari. Navodi da se ne boji osoba koje joj prijete, ali da neprijatnost osjeća. Ističe da je nesigurnost novinara u manjim sredinama poput Gacka duplo veća.

Biti žena u istraživačkom novinarstvu veliki je izazov, ako uzmemo u prilog da su oni koji prijete ili napadaju novinarke, najčešće konzervativci i primitivci koji imaju veću slobodu kada negoduju novinarkama nego novinarima. „Nekako mi se čini da je kod kriminalaca prisutno totalno odsustvo bilo kakve časti. To je nespojivo sa kirminalnim mozgom. Oni su kukavice jer udaraju na slabije, ljudi su skloni maltretiranju onih koji su slabiji od njih pa tako posmatraju i ženu.“ obrazlaže novinarka iz Gacka. Banjalučki novinar Dragan Bursać mišljenja je da novinari nisu svjesni svojih prava, te da su prijavljeni slučajevi napada na novinare samo vrh ledenog brijega, u moru onih koji prijetnje ne prijavljuju zbog mira u medijskoj kući u kojoj rade. Smatra da svaki novinar kome se uputi prijetnja bi ju trebao prijaviti prvobitno Liniji za pomoć novinarama, pa onda nadležnim MUP-ovima. I sam je prijavio nedavne prijetnje nadležnim institucijama u Banja Luci.

„Čovjek sa imenom i prezimenom koji mi je prijetio više puta procesuiran je, MUP ga je locirao, čak se i nije krio nešto pretjerano. Došlo je do Tužilaštva i to traje već devet mjeseci. Da bi on meni prije nekih sedam dana rekao, poslao mi je poruke ‘Kao što vidiš, meni ništa ne može ni sudstvo ni Tužilaštvo’ – onda sam se ja tu složio s njim, uprkos prijetnjama smrću“, objašnjava Bursać. Burać navodi da su novinari u BiH građani trećeg reda. Porazno je da se napadi na novinare ne tretiraju kao napadi na službena lica, a svjedoci smo i činjenice da se mnogo slučajeva „civilnih lica“ brže procesuira u odnosu na novinarske slučajeve zaključuje Bursać.

Istraživački novinar magazina Žurnal Avdo Avdić, godinama se susreće sa prijetnjama i napadima zbog svog rada. Mišljenja je da se jedino procesuiraju one osobe koje su napale novinare, a ne pripadaju niti jednoj političkoj struji ili interesnoj grupaciji. Posljednje prijetnje s kojima se suočio Avdić, bile su upućene od strane pratioca glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. „Dva incidenta sam imao sa pratiocem glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. Prvi put u kući Tadić u Živinicama. Nije mi tada uputio prijetnju, nego me upozorio rekavši da ne bi trebao da se tako ponašam i da snimam glavnu tužiteljicu. Drugi put u zgradi Tužilaštva i Suda BiH, gdje mi je prišao u hodniku pred svjedocima i rekao: „Hoćeš da vidiš kako je kad ja ka*am?““

Avdić je sve prijavio Kantonalnom Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Nakon šest mjeseci od prijave, niko nije procesuiran i pored svjedoka i video nadzora koja dokumentuju sve navode. Iako prema zakonu o krivičnom postupku, specifične istrage traju više od 6 mjeseci. Novinar Žurnala je za svoje skoro dvije decenije novinarskog iskustva bio meta na destine prijetnji i napada, a sudski epilog su dobila samo dva slučaja. „Radeći priču u Sandžaku o terorizmu, prijetili su nam Abid Podbičanin i Izudin Crnovršanin. Na naš poziv policija je odmah privela obojicu. Podbičanin je kasnije poginuo u Siriji kao pripadnik ISIL-a, a Crnovršanin je nedavno osuđen za terorizam u Srbiji na višegodišnju kaznu zatvora nakon povratka iz Sirije. Drugi je slučaj tadašnjeg državnog zastupnika Sadika Bahtića, koji je kolegu snimatelja Refika Vejsilagića fizički izbacio s press konferencije. Počinitelj je kasnije osuđen za prekršaj i dobio je mizernu kaznu nekih 300- 400 KM.“ završava Avdić.

Ako posmatramo novinarstvo kroz televiziju, snimatelji su osobe bez kojeg nijedna tv priča novinara, ne bi mogla biti realizovana. U slučajevima napada i prijetnji na konkretno telvizijske novinare, snimatelji su osobe koje su često na marginama i minimiziran je njihov veliki doprinos u cjelokupnom procesu izvještavanja. Refik Vejsilagić dugogodišnji je snimatelj Federalne televizije, koji ima svoju definiciju sedme sile. „TV Novinarstvo nije priča jednog čovjeka – to je ekipa. Vozač, kolega novinar i tu sam ja. Ali ne bih se bavio ovakvim pričama da nemam potpuno povjerenje u ljude s kojima to radim. Kada ste u „nedođiji“, jedina osoba na koju se možete u tom trenutnku osloniti je vaš kolega. Radio sam uvijek s ljudima koji me nikad nisu ostavili na cjedilu.“ kaže Vejsilagić, i dodaje da kroz svoju kameru s terena, želi prikazati sve što se dešava oko nas. Sjeća se vremena kada je snimao za politički magazin „60 minuta“ i antologijskih scena.

Napad na tadašnju novinarsku ekipu u Gluhoj Bukovici, koja se bavila problemom pedofilije u Islamskoj zajednici, svima je poznat po rečenici “Hoćeš da prođem kroz tebe”, koja je bila upućena snimatelju FTV-a. „Priča malog zakržljalog sela, neukih ljudi, potpuno nepismenog naroda. U tim trenucima adrenalin čini svoje, razmišljate milion na sat. Gledate najbližu i najkraću escape rutu. Taj događaj je bio veoma gadan. Kolega Avdo Avdić i ja smo se tad razdvojili sasvim slučajno. Ružna situacija. Ispred mene je stajao čovjek koji bi me savladao za nekoliko trenutaka. Bili smo zatočeni na vrhu sela u kući porodice djevojčice koja je bila zlostavljana. Ko zna šta bi bilo da su došli do nas. Kasnije nas je specijalna policija izvela iz tog sela“, prepričava Vejsilagić.

Trenutno, zavisno od težine napada ili prijetnje upućene novinaru, takav događaj se podvodi pod prekršaj ili krivično djelo. Država nije uspostavila funkcionalan pravni okvir koji će novinare zaštititi od eventualnih napada, odnosno, nije dovoljno posvetila pažnje zaštiti novinarske profesije. Advokatica Irisa Čevra kaže da u krivičnim zakonima nisu propisana posebna djela napada na novinare, u kojima bi novinar trebao biti zaštićen. Dalje navodi da organi vlasti države, posebno zakonodavne i pravosudne, moraju poduzeti veće mjere zaštite novinarske profesije. Smatra da se mora mijenjati pravni okvir i obavezno kriminalizovati djelo napad na novinara te zakonima o javnom redu i miru tretirati kao poseban prekršaj.

„Takva preporuka je data u Specijalnom izvještaju o položaju i slučajevima prijetnji novinarima u BiH koji je izdala Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH u 2017. godini, a što je podržala Misija OSCE. Izvještaj je sačinjen u skladu sa međunarodnim standardima UN, OSCE-a, Vijeća Evrope i Evropske unije.“ navodi advokatica Irisa Čevra. Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine nije imalo odgovor na pitanje, koliko je prijavljeno napada i prijetnji na novinare od 2000. godine do danas, te koliko je slučajeva dobilo sudski epilog. „Podatke o procesuiranju krivičnih djela preuzima iz Sistema za automatsko upravljanje predmetima u sudovima i tužilaštvima (CMS/TCMS), gdje je lista krivičnih djela usklađena sa važećim krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini. Budući da važećim krivičnim zakonima u Bosni i Hercegovini nije propisano krivično djelo koje se, radnjom izvršenja prijetnje ili napada, može učiniti isključivo protiv novinara pri obavljanju novinarskog posla, VSTV BiH iz CMS/TCMS sistema nije u mogućnosti preuzeti tražene podatke“, odgovaraju iz VSTV-a.

Jedini dostupni statistčki podaci o napadima i prijetnjama prema novinarima u BiH, dostupni su u publikaciji “Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara” Udruženja „BH Novinari“. Prema tim podacima u periodu od 2013.do 2016. godine zabilježeno 65 slučajeva verbalnih prijetnji, 21 fizički napad, sedam prijetnji smrću, 15 mobinga i 35 slučajeva ostalih oblika diskriminacije. Od 2013. do 2017. godine zabilježeno je 217 napada na medijske kuće, sindikate, Vijeće za štampu i online medije. Samo 15 posto slučajeva je istraženo i riješeno. Prema podacima Linije za pomoć novinarima od 2006. do 2016. godine zabilježeno je 495 prijetnji ili napada na novinare.

„Ovim poslom se bavim zato što ga volim. Izuzetno ga cijenim. Volim ljude s kojim radim. To je moja druga porodica. Iz ove branše novinarstva, potiču svi moji prijatelji koje imam u životu. To je moj život, pa šta god mi donio taj život. Ne mislim se baviti ničim drugim.“ završava snimatelj FTV-a Refik Vejsilagić.

Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.


Semir Mustafić, BHN Bulletin E-journalist, Sarajevo, 21/09/2018