-HND nastavlja kampanju protiv ‘zakona opasnih namjera’, odnosno ‘Lex AP-a’ kojeg smatramo napadom na novinarsku profesiju i javni interes i tražimo njegovo povlačenje’, kazao je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko na konferenciji za novinare na kojoj je ponovo upozoreno na ”Lex AP”, odnosno na opasnosti od izmjena Kaznenog zakona koje je predložila Vlada premijera Andreja Plenkovića.
Zovko je dodao i kako HND ne pristaje na nikakve izmjene tog zakona ocijenivši ih ”jeftinim političkim varkama” te je ponovio kako je novinarska strukovna udruga na prosvjedu prije dva tjedna dala svoje zahtjeve od kojih neće odustati.
Predsjednik HND-a je istaknuo i kako HND osuđuje izjave premijera Plenkovića koji je napao medije koji su objavili poruke između novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića i bivše državne tajnice Josipe Rimac (Pleslić).
-‘Gospodin Plenković je po tko zna koji put iskazao ambiciju da bude glavni urednik svih hrvatskih medija. Nakon svega što je objavljeno, sada je i jasno zašto se Ivan Turudić onako žestoko zalagao još i za prvotnu verziju ‘lex AP-a’, kazao je Zovko.
Zapitao se i, “ako već premijer smatra da iz objavljenog nismo ništa relevantno saznali”, zašto tako ”bijesni” na objavu tih podataka i ”optužuje medije za korupciju”. Kazao je i kako će, ako taj zakon u Saboru ‘prođe’, HND pokrenuti kampanju i sve novinare pozvati da i dalje objavljuju informacije od javnog interesa. Dodao je i kako ga užasava činjenica da od vladajućih nisu dobili garancije te da će se novinarima i dalje moći oduzimati laptopi i mobiteli, pretraživati njihov sadržaj te protiv novinara pokretati kazneni postupak.
-HND će iskoristiti sva pravna sredstva, nećemo čekati da se takav postupak okonča pravomoćno nego ćemo tražiti priliku da se postupak zaustavi na samom početku i preispita takva zakonska odredba pred Sudom EU u Luxembourgu”, kazao je Zovko. Ocijenio je i kako je ”lex AP pucanj u javni interes”, te da će sve one koji će glasati za njega HND smatrati ”odgovornim za državnu agresiju na javni interes i novinarsku profesiju” zaključivši i da ako žele da ”nas (novinare) hapse u 2024. – neka izvole pa ćemo vidjeti kako će cijela stvar završiti”.
Toma: Novinari već osjećaju posljedice “Lex AP-a”
Članica HND-a i novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma iznijela je niz konkretnih primjedbi na već izmijenjeni prijedlog ”Lex AP-a” i pitanje odgovornosti novinara i njihovih izvora u otkrivanju informacija iz istrage.
-Ono što je činjenica da zakon koji je tek između dva čitanja, a još je daleko od toga da stupi na snagu već sada ima svoje posljedice koje osjećam u svakodnevnom radu jer mi se počelo događati da mi ljudi govore: ne, nemojmo telefonom o tome, možda ćemo o tome neki drugi put kad se vidimo. Dakle, već se primjećuje zaziranje, već se osjeća strah. Drugo što mislim da treba znati da taj zakon, baš ovakav u svojoj zadnjoj verziji s elementom isključenja protupravnosti ako je o javnom interesu na snazi, da je tako sad već postojalo u općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, spis , postojala bi košuljica tog spisa , a na toj košuljici bi pisalo NN počinitelj – razgovori Turudić – Rimac, a unutra bi bile informacije o nekoliko obavijesnih razgovora koji bi bili obavljeni s mojim kolegama Slavicom Lukić i Marinom Deškovićem, koji su objavili te prepiske. Sigurna sam da bi unutar te košuljice spisa bili izlisti njihovih telefona, barem unazad šest mjeseci, možda bi čak postojala neka lista potencijalnih sumnjivaca koji su doturili informacije. Dakle, to je stvarnost koja sve nas čeka ako taj zakon bude stupio na snagu, kazala je Toma i dodala da je evidentno da Vlada ne želi odustati od ovog zakona.
– Između dva čitanja dosjetili su se dodati još jednu odredbu koja kaže kako neće biti protupravnosti, odnosno kaznenog djela, ukoliko je odavanje informacija iz istraga u javnom interesu. No, to je puštanje magle i apsolutno ništa ne mijenja, zaključila je Toma.
U nastavku donosimo iscrpnu analizu i konkretne primjedbe Ivanke Tome o Povredi tajnosti postupka članka 307. i negativne posljedice Lex AP-a te sve zamke i opasnosti koje nosi za novinare, novinarstvo, izvore i zviždače te u konačnici za javnost.
Povreda tajnosti postupka
Članak 307.
(1) Tko neovlašteno otkrije ono što je saznao u prethodnom kaznenom postupku, postupku pred sudom, prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku, a što se na temelju zakona ili odluke utemeljene na zakonu smatra tajnom,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko bez dozvole suda objavi tijek postupka koji je po zakonu tajan ili je odlukom suda proglašen tajnim, ili tko bez dozvole suda objavi tijek kaznenog postupka prema djetetu, kaznenog postupka za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ili postupka u kojem se odlučuje o zaštiti prava i interesa djeteta ili objavi odluku u tom postupku.
članak 307. a
„Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“
„Pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji tijekom prethodnog kaznenog postupka koji se na temelju zakona smatra nejavnim, neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim kaznit će se kaznom zatvora do tri godine“.
(2) Počinjenje, pomaganje ili poticanje kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ne može ostvariti onaj tko obavlja novinarski posao.“.
Tome je dodano obećanje da će se u drugo čitanje ubaciti još jedan stavak prema kojemu neće biti kaznenog djela ako je ono počinjeno i interesu žrtve, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežito javnom interesu.
Da je Lex AP već na snazi, moje kolege Marin Dešković i Slavica Lukić koji su objavili sadržaj poruka što su ih razmjenili bivša gradonačelnica Knina, državna tajnica i nekada visokopozicionirana HDZ-ovka Josipa Pleslić (bivša Rimac) i sudac Visokog kaznenog suda, sada izabrani glavni državni odvjentik Ivan Turudić do sada bi već nekoliko puta bili saslušani u sklopu obavijesnih razgovora.
U omotima spisa koji bi bili naslovljeni sa „Razgovori Rimac – Turudić, NN počinitelj“ već bi se nalazili izlisti telefona oboje kolega unazad zadnjih šest mjeseci, a možda bi već bilo sastavljena i preliminarna lista mogućih sumnjivaca koji su dali sadržaj poruka izvučenih iz poruka Josipe Rimac.
Kolege bi vrlo teško obavljale svoj posao jer bi ih svi izbjegavali u širokome luku strahujući da nekome ne zapne za oko kontakt s njima i da ne budu kojim slučajem osumnjičeni za šurovanje s medijma.
Premda ubacivanje javnog interesa kao razloga za isključenje protupravnosti na prvu zvuči kao reteriranje i nazovi jamstvo medijma da neće biti izloženi represiji jer su objavili informacije iz istrage, tome nije tako. Niti s ovim dodatkom, kao ni sa prethodnim koji izrijekom isključuje novinare kao moguće počinitelje, poticatelje ili pomagače u djelu neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje, novinari nisu zaštićeni od progona i represije.
– Negativne posljedice zakona osjećamo već sada, u fazi kada nije prošao niti pola puta predviđene procedure.
O samome Lex AP do sada je već dosta toga rečeno, pa će mi u fokustu biti elementi zbog kojih će ubacivanje pretežito javnog interesa ostati mrtvo slovo na papiru, a novinari biti prvi na meti represivnih tijela.
1) Prvo treba znati da bi se za neovlašteno otkrivanje izvidne ili dokazne radnje istraga pokretala po službenoj dužnosti. Da je takav zakon već na snazi onda bi istoga dana kada je Jutarnji list objavio sadržaj poruka koje su razmjenjivali sudac Visokog kaznenog suda Ivan Turudić i bivša državna tajnica Josipa Pleslić (bivša Rimac) zamjenik općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu formirao spis i naložio izvide.
2) Kod ovakvog djela cilj izvida je otkrivanje počinitelja kaznenog djela, u konkretnom slučaju tražila bi se osoba koja je novinarima Jutarnjeg učinila dostupnima poruke koje su se našle u spisu koji je zbog korupcije otvoren protiv Josipe Rimac.
3) Novinar koji je objavio priču istražiteljima će biti najkonkretniji trag i svaki će tužitelj ili policajac krenuti od novinara.
4) U sklopu izvidnih radnji tužitelj, ili policajac ako mu to povjeri, može pozvati novinara na obavijesni razgovor, i to ne jednom, već toliko puta koliko smatra da mu treba. Može pribaviti izliste njegovih telefonskih kontakata, pozivati na razgovor kolege, urednike….
5) Zakon određuje rokove u kojima se mora dovršiti istraga, ali ne i izvidi. To znači da izvidi mogu trajati sve dok ne nastupi zastara kaznenog progona. U ovome slučaju to bi bilo 10 godina od počinjenja djela. Hipotetski, da je zakon već na snazi, policija bi kolege iz Jutarnjeg do 2034. mogla periodično pozivati i ispitivati tko im je doturio poruke koje su razmjenjivali Turudić i Rimac.
6) Državni odvjetnik teoretski bi mogao ocijeniti da su podaci iz istrage objavljeni u javnom interesu i da radu toga nisu ostvareni elementi kaznenog djela, ali se to zbog više razloga neće dogoditi:
– Prema Zakonu o DORH-u to su predmeti od većeg značaja i tužitelji su dužni o njima obavijestiti više državno odvjetništvo, a to znači da će se ocjena o postojanju ili nepostojanju javnog interesa donositi u uredu glavnog državnog odvjetnika i njegov stav hijerarhijskom ljestvicom spustiti do postupajućeg tužitelja.
– Kada bi se tužiteljima čak i ostavilo da samostalno procjenjuju postojanje javnog interesa za objavom informacije iz istrage, oni to zasigurno ne bi činili nego bi pokrenuli postupak i takvu ocjenu prepustili sudu. Stvar je u tome da se ni jedan tužitelj do sada tijekom obrazovanja i kompletnog radnog vijeka nije susretao s pitanjima javnog interesa, provodio test razmjernosti, niti je o tome makar slušao predavanje.
7) Na kraju, ako sud konačno u kaznenom postupku i ocijeni da je postojao javni interes za objavljivanjem informacije iz istrage, proći će toliko vremena da će ovakva ocjena suda postati bezpredmetna. Jer, kakve koristi od toga što bi sud eventualno kazao da je postojao javni intreres za prepisku između Turudića i Rimac, ako taj zaključak usljedi godinu dana nakon isteka njegova mandata na čelu DORH-a?
8) Samo otvaranje izvida novinarima, medijima i konačno javnosti koja ima pravo biti točno i pravodobno informirana nanosi nepopravljivu štetu. Svaki potencijalni zviždač koji smatra da su institucije toliko inficirane da će se anomalija ispraviti jedino pod pritiskom javnosti dobro će promisliti prije nego se obrati novinaru ukoliko zna da će policija i tužitelji pretresati njegove kontakte i suradnike.
