SARAJEVO, 15.01.2018.- Lakše je doći do podataka o geološkom sastavu površine Marsa nego do podatka o stvarnim vlasnicima i financijerima medija koji uređuju kolektivnu svijest publike koja ih prati.
Koje su posljedice netransparentnih veza politike i medija za društvo i demokratsku javnost?
Netransparentne veze između politike odnosno političkih elita i njihovih ekonomskih satelita vode stanju zarobljenih društava koje sam prije nekih pet godina načelno opisao. Zarobljena društva su stanje u kojem se unatoč povremenim promjenama sastava onih koji vrše javne funkcije, u društvu ništa bitnije ne mijenja u smislu kulture demokracije, odnosno etike i integriteta javne vlasti. U pravilu takva društva su otporna na reforme, jer je potencijal koji generira promjene (privatni ekonomski sektor, civilno društvo i mediji) zarobljen u koloplet političkih i individualnih interesa na štetu univerzalnih vrijednosti društva. Pojednostavljeno, u takvim društvima ne može doći do promjene, jer se većina onih koji bi ga mogli mijenjati ugradila u postojeći sistem i dobro im je.
Šta je specifičnost zemalja regije kada je u pitanju regulisanje transparentnosti vlasništva nad medijima i finansiranja medija, a u odnosu na tradicionalne demokratske države Zapadne Evrope?
Specifičnosti regije u smislu regulative koja uređuje transparentnost vlasništva je da je otprilike lakše doći do podataka o geološkom sastavu površine Marsa nego podatke o stvarnim vlasnicima i financijerima medija koji uređuju kolektivnu svijest publike koja ih prati. Iako se čini da je Balkan crna rupa po pitanju transparentnosti vlasništva nad medijima, posljednjih deset godina, tektonske promjene u ovom kontekstu su se dogodile diljem Europe. S porastom utjecaja online medija, porasla je i prisutnost netransparentnog kapitala u medijima, kako od strane političkih grupacija pa i država (poput Kine i Rusije), tako i od strane organiziranog kriminala, koji polako razumijeva važnost utjecaja na medije u svrhu zaštite svog kriminalnog poslovanja i stečenog statusa moći. Rezultat ovih trendova je porast lažnih vijesti, ekstremizma, nacionalizma, ksenofobije i teorija zavjere, što je i dovelo do populističkih pokreta koji su ozbiljno uzdrmali zapadnu civilizaciju kakvu poznajemo. Britanski UKIP i referendum o izlasku iz EU jedan je od primjera posljedica ovakvog utjecaja nad medijima, pogotovo u sferi interneta i širenja vijesti i informacija putem društvenih mreža. Ono što konzumenti ovakvih informacija ne razumiju, jeste da iza proizvodnje i distribucije ovakvih vijesti stoji ozbiljan novac i ozbiljne organizacije država i političkih elita koje ovim putem i žele onemogućiti zdravorazumsku, građansku kolektivnu akciju.
Zbog čega je transparentnost finansiranja medija važna za zemlje regiona/kandidate za EU članstvo?
Obzirom na navedeno i privremenu krizu i destabilizaciju Europe koja je nastala referendumom u Velikoj Britaniji, Europska Komisija, kao i druga tijela Europske unije, zajedno sa dobrim dijelom zemalja članica, odlučila se ozbiljnije pozabaviti ovom temom. Iz tog razloga donesen je niz propisa koji bi u konačnici trebali rezultirati jasnijom slikom financijskog, vlasničkog i političkog utjecaja na medije, te onemogućiti organizirane i financijski moćne grupacije da svojim utjecajem ruše temelje demokracije i vladavine prava. Jedna od direktiva, koja uređuje pitanja spriječavanja financiranja terorizma i pranja novca, trebala bi isto tako imati utjecaj na pitanje transparentnosti vlasništva i porijekla kapitala koji se pojavljuje u medijima. Samim tim, i pravila koja uređuju pitanje vlasništva u medijima, za zemlje koje pristupaju EU bitno će se pooštriti.
Kako mjeriti klijentelizam u medijima i kako odgovoriti na posljedice neuređenog vlasništva nad medijima?
Klijentelizam u medijima koji unutar projekta MEDIA CIRCLE mjerimo u zemljama Zapadnog Balkana mjeri se putem empirijski utvrđenih podataka o postojanju barijera protiv netransparentnog i malignog utjecaja na medije, i njihove učinkovitosti u realnom okruženju u kojem mediji funkcioniraju. Od tud i podnaslov „mjerenje realnosti“. Podaci koje prikupljaju i interpretiraju organizacije uključene u projekt su primarni podaci države, koji se putem matrice stavljaju u širi kontekst rizika od klijentelizma i štetnih manifestacija klijentelizma u medijima. Sada dok je u toku priprema za treće mjerenje možemo reći da smo kvalitetno mapirali situacije u pojedinim državama Zapadnog Balkana, i da su preporuke šta i kako uraditi same po sebi jasne iz našeg izvještaja za prošlu godinu.
Da li transparentno vlasništvo nad medijima može biti osigurano kroz jedan novi zakon ili se ono može garantovati kroz izmjene nekih drugih zakona koji regulišu npr. finansiranje političkih partija, sukob interesa, kriterije za dodjelu sredstava medijima…?
Pitanja vlasništva i financiranja medija primarno moraju biti riješena unutar zakonskog okvira koji uređuje poslovanje medija. Tek nakon što se u medi- jskom zakonskom okviru urede ova pitanja, možemo govoriti o uređenju šireg okruženja u kojem mediji egzistiraju kako bi se spriječilo „klizanje“ štetnih praksi u sive zone preklapanja dva ili više zakona. Dakle početak se zna. Sveobuhvatni zakon o medijima, zatim detaljno i rigorozno uređenje pitanja vlasništva i financiranja medija, pa onda sve ostalo.
Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.
