Skoplje,11.03.2017.-Regionalna mreža za zastupanje slobode medija i sigurnosti novinara izražava punu solidarnost i podršku novinarima i medijskim radnicima u Makedoniji koji se suočavaju sa stalnim pritiscima, uključujući i fizičke napade te prijetnje smrću.

Posebno zabrinjava činjenica da su u koordinirane napade uključeni i nositelji javnih funkcija i predstavnici državnih institucija. U posljednje četiri godine u Makedoniji su zabilježena 44 napada na novinare od kojih se u posljednjih godinu dana dogodilo 19.

„Dok Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrđuje kršenje slobode javnog izražavanja u Makedoniji, makedonske institucije nisu kaznile niti jednog napadača na novinare“, izjavio je Naser Selmani, predsjednik Društva novinara Makedonije.

Članovi regionalne mreže koja se zalaže za slobodu izražavanja i sigurnost novinara traži od makedonskih institucija da spriječe bilo kakvo nasilje prema novinarima te da brzo i efikasno istraže sve dosadašnje napade te kazne napadače.

Regionalna mreža snažno podržava Društvo novinara Makedonije i njegove napore u zaštiti novinara i slobode govora. Istovremeno pozivamo međunarodne organizacije koje se bave zaštitom slobode medija i prava novinara da učine dodatni pritisak na makedonske vlasti da poštuju slobodu izražavanja, te slobodu medija i novinara.

Svaki napad na novinare napad je na javni interes, demokraciju i prava svih građana.

Skopje – Beograd – Podgorica – Priština – Sarajevo – Zagreb

Udruženje/udruga BiH novinari

Sindikat medija Crne Gore

Hrvatsko novinarsko društvo

Udruženje novinara Kosova

Nezavisno udruženje novinara Srbije

Društvo novinara Makedonije

BANJA LUKA, 15.02.2018 . – Mada pouzdani podaci o tome ne postoje, sndikalni aktivisti su saglasni u ocjeni da su novinari najslabije sindikalizovana profesija u BiH. U većini redakcija i medijskih kuća sindikalne organizacije ne postoje, a i tamo gdje ih ima, nerijetko su pod uticajem menadžmenta ili političkih centara moći. Istovremeno, granski sindikati i sindikalni savezi u BiH, koji bi trebalo da okupljaju medijske preofesionalce, fragmentirani su i podijeljeni, što dodatno otupljuje oštricu sindikalne borbe.

Zašto su novinari, čak i oni koji hrabro otvaraju najkontroverznije društvene teme, poput organizovanog kriminala i korupcije, nespremni da se bore za sebe i dostojanstven rad u svojoj profesiji?

Mariana Šarčević, bivša predsjednica Sindikata medija i grafičara RS, kaže da novinari često nisu svjesni da su, u radno – pravnom smislu, radnici kao i svi drugi, i da se samo udruženi u sindikat mogu uspješno boriti za svoja radnička prava.

-Drugi problem je nedovoljno znanja o sindikatu, a treći ekonomska situacija u cijelom društvu, koja kod svih radnika izaziva strah od gubitka posla, pa mnogi, po principu daj šta daš, pristaju na uslove koje nameću poslodavci – kaže Mariana Šarčević.

Ipak, posle dugogodišnje novinarske karijere i sindikalne borbe, i Mariana je krenula stopama mnogih svojih kolega: napustila je profesiju i zaposlila se u jednom državnoj instituciji.

Na poziciji predsjednika Sindikata medija i grafičara RS, nasledio ju  je Nikola Šobat, zaposlen je u Zavodu za udžbenike RS. Čim je preuzeo dužnost ukazao je na nizak nivo sindikalnog organizovanja u medijima, te obećao da će rešavanje tog problema biti prioritet u njegovom radu.

-Moramo među novinarima probuditi svijest da je sindikalno organizovanje i potpisivanje granskog ugovora najefikasniji način u zaštiti radničkih prava – kaže Šobat. Priznaje, međutim, da i kod kolektivnog pregovaranja u ovoj oblasti ima ozbiljnih problema.

– Mi treba da pregovaramo sa udruženjem poslodavaca, koje okuplja vrlo širok spektar djelatnosti, od medija do štamparija i proizvođača papira. Jasno je da radnici koji proizvode toalet papir i oni koji proizvode televizijske vijesti nisu u istoj poziciji i nemaju iste interese – kaže Šobot.

Kad su u pitanju radnička prava, jedna od najbitnijih razlika između proizvođača papira i proizvođača vijesti, jeste rad na crno. U fabrikama nezamisliv, rad na crno je u medijima BiH godinama gorući problem. Bez ikakvog statusa, ili sa ponižavajućim i krajnje nesigurnim ugovorima, koji se i potpisuju, u nekim slučajevima i na mjesec dana, mnogi novinari i medijski profesionalci u BiH, rade i po deset godina. Pream nekim procjenama, čak 40 odsto medijskih radnika je u ovakvoj poziciji, na koju sindikati nemaju odgovor.

-Žao mi je, ali ti radnici za nas ne postoje. Oni formalno pravno i nisu radnci i moraju svoja prava tražiti na drugi način – kaže Nikola Šobat.

Ipak,  Sindikat medija i grafičara RS godnam se pokušavao izboriti sa ovim problemom, iza kojeg, kako se osnovano sumnja, stoji prećutni „pakt o nenapadanju“ između vlasnika medija i kontrolnih organa. Sindikalci su ukazivali predstavnicima Vlade RS i Inspektorata RS da „promijene način rada“, jer je rad na crno u medijima javno vidljiv.

-Govorili smo im, ne morate izlaziti na teren, samo pratite potpise autora u medijima, pa provjerite da li su ti ljudi zaposleni, prijavljeni i plaćeni za svoj rad. Pratite portale i zapitajte se kako je moguće da portal, koji ima samo jednog zaposlenog, emituje vijesti 24 sata na dan, čak i nedeljom i praznicima – kaže Mariana Šarčević.

Ovi su apeli ostali bez odgovora, ali mnogi drugi primjeri, pogotovo iz lokalnih medija, u kojima je sindikalno orgnizovanje i danas pravilo, a ne izuzetak, pokazuju da borba nije uazludna.

Tako su zaposleni u Radio Prnjavoru, nakon štrajka dobili zaostale plate i izorili se za redovnu isplatu plata i doprinosa. Slična je situacija bila i u lokalnom radiju Srbac, koji je 2014. godine, nakon četri decenije postojanja, bio pred gašenjem.  Samo žestoka sindikalna borba spasila je i radnike Dnevnih novina PRESS RS, da nakon gašenja ovog medija ne ostanu bez zarađenih plata.

-Tokom posljednje dvije godine postojanja ovog lista, brojni problemi koji su pratili rad, a odrazili bi se prvo na radnicima i platama da nije bilo sindikalaca, koji su svakodnevno pregovarali sa poslodavcima i pritiskali ih da ispunjavaju svoje obaveze. Poslodavci su se u prvi mah opirali i pokušavali da vrše pritisak na sindikalce, ali kada su shvatili da se 80 odsto radnika udružilo i da su složni, nisu imali izbora – kaže novinarka Andrijana Pisarević, koja je u tim turbulentnim vemenima bila predsjednica Sindikalne organizacije Pressa RS, a danas je potpresjednica Sindikata medija i grafičara RS. Iako je Press RS ugašen prošle godine, prema radnicima su ostala minimalna dugovanja, a sindikat te radnike još uvijek zastupa na sudu u borbi za njihova prava i nadoknadu štete.

Poučena ovim iskustvom Andrijana Pisarević je jedna od najagilnijih zagovornica sindikalizovanja novinara, ali mnoge njene kolege ne vjeruju u snagu sindikalnog orgnizovanja.

Među skepticima je i Benjamin Butković, novinar i urednik Televizije Bosne i Hercegovine.

-Ovako organiziran sindikat i sa ovakvim rukovodstvima treba samo maloj intetesnoj grupi u upravnim tijelima sindikata i poslodavcima.

Ne treba mi sindikat zbog zimnice i saopćenja kad me neko namlati na ulici. Treba mi sindikat koji će se boriti da budem dostojno plaćen za svoj rad, da imam zdravstveno i penziono osiguranje, da mi poslodavac osigura uvjete za pošten i odgovoran rad, sindikat koji bije sindikalne, a ne dnevnopolitičke bitke – kaže Butković.

Dejan Šajinović, novinar „Nezavisnih novina“, smatra da ova medijska kuća, kao javna kompanija, „ima pravo svoj stav o tome da li dozvoljava ili ne da se novinari te kuće sindikalno organizuju“.

-U praksi se pokazalo da su naše sindikalne organizacije, generalno, ne samo u medijima, u uskoj vezi sa politikom i da zakoni i propisi važe samo za javni sektor, dok su u privatnom sektoru radnici prepušteni dobroj volji poslodavca – kaže Šajinović.

Elvir Halilović, novinar Radio televizije Vogošća misli da je sindikalno udruživanje izuzetno važno, naročito u lokalnim medijima, ali je ipak, kao i velika većina njegovih kolega, istupio iz Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH, čiji je član bio godinama. Razočarao se mnogo puta, a kap koja je , tvrdi, prelila čašu, bilo je pitanje novog Zakona o radu kada je lider ovog sindikata Amer Toskić, kako tvrdi,  „otvoreno podržavao zaposlenike u javnim institucijama koji su protestovali zbog smanjenja toplog obroka sa 15 na osam KM po danu“, dok su radnici u lokalnim medijima, koji rade za inimalac „pušteni niz vodu“.

-Sviđa mi se koncept Udruženja BH novinari i nadam se da će se, paralelno sa udruženjem, pokrenuti i priča o novom „pravom“ sindikatu koji će imati sluha za sve medijske radnike i naći zajednički stav za dobrobit svih nas – kaže Halilović.

I mnogi drugi novinari iz Federacije BiH za stanje u sindikatima prozivaju Amera Toskića, dugogodišnjeg lidera Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH. Za njegovog mandata ovaj sindikat je 2013. godine istupio iz Saveza samostalnih sindikata BiH, a tada je Toskić najavio da će „posvetiti maksimalnu pažnju borbi za pomoć novinarima koji su izloženi sve većim napadima“. Koliko je u tome uspio, i kakav je njegov odgovor na prozivke novinara, koji ga terete i za enormno visoku platu, nismo uspjeli saznati, jer se Toskić danima nije javljao na telefon.

Dr Suljo Borovina, sociolog rada

Teška vemena za sindikate

–           Ne samo na Balkanu i u BiH, nego u cijeloj Evropi, danas ne postoji ambijent za sindikalno djelovanje – kaže dr Suljo Borovina, sociolog rada i penzionisani profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Dodaje da je još od osamdesetih godina prošlog vijeka polje djelovanja sindikata stalno sužavano, U eri neoliberalizma, utemeljenoj na, kako kaže Borovina „tržišnom  fundamentalizmu“, sva moć je skoncentrisana u finansijskim korporacijama, a rad je marginalizovan.

–           U BiH je na sceni surova i zakašnjela prvobitna akumulacija kapitala, u kojoj je sve dozvoljeno, a novi Zakoni o radu ne prepoznaju sindikat kao socijalnog  partnera. U medijima dodatni problem je fragmentiranost. Ako uzmemo u obzir da ni na Univerzitetu u Sarajevu, dakle na javnom univerzitetu, nismo uspjeli da se sindikalno organizujemo, šta onda očekivati od novinara – zaključuje dr Borovina.

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

Sarajevo,23.01.2017.-Upozorenje o selektivnoj zabrani pristupa pojedinih medija Palati Republike Srpske objavljeno je danas na Platformi za promociju zaštite novinarstva i sigurnosti novinara Vijeća Evrope.

Upozorenje će biti upućeno zvaničnicima Vijeća Evrope u dalju proceduru, a slučaj diskriminacije medijskih kuća u BiH ovoj instituciji prijavile su, na zahtjev Udruženja/udruge BH novinari, Asocijacija evropskih novinara, Evropska federacija novinara i Index on Censorship. 

Sarajevo, 19. januar 2017 – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima javno zahtijevaju od Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i službenika u njegovom Kabinetu da osiguraju nesmetan i dostojanstven rad novinarima, te omoguće svim medijima praćenje aktivnosti predsjednika RS na jednak, pošten i profesionalan način. Praksa diskriminacije pojedinih medija, zabrana ulaska u Palatu Republike Srpske i višegodišnje uskraćivanje akreditacije novinarima predstavljaju nedozvoljeno ograničavanje slobode izražavanja, kao i kršenje prava na slobodan i nesmetan pristup javnim događajima i informacijama od značaja za javnost.

UO BH novinara smatra primitivnim i nedemokratskim onemogućavanje ekipi N1 TV praćenje jučerašnje press konferencije Milorada Dodika u Banja Luci, uz usmeno obrazloženje kako „nisu akreditovani za ulazak u Palatu RS“. Također, N1 televizija skinuta je sa mailing liste Kabineta predsjednika RS, pa su uskraćeni za sve pozive, obavještenja i saopćenja u vezi sa radom Milorada Dodika. Ovakvo ponašanje predsjednika RS i njegovih saradnika eklatantan je primjer političke odmazde i nedopustive diskriminacije medija, čiji su novinari kritički izvještavali o aktivnostima i odlukama predsjednika RS.

Posebno je zabrinjavajuća činjenica da N1 TV nije jedni medij čiji novinari ne mogu pratiti događaje u Palati RS. Ljiljana Kovačević, dopisnica novinske agencije Beta, još od 2009. ne može pratiti događaje čiji je akter Milorad Dodik, a BN televiziji iz Bijeljine je to pravo uskraćeno krajem 2014. Navedene zabrane i diskriminacija usmjereni su uglavnom prema medijima koji bespoštedno i kritički izvještavaju o radu Milorada Dodika kao javne ličnosti i jednog od glavnih aktera na političkoj sceni BiH. Zbog toga pravni tim Linije za pomoć novinarima razmatra mogućnosti podizanja tužbe protiv predsjednika RS radi ciljane i dugotrajne diskriminacije određenih medija, kao i kršenja prava na slobodu izražavanja i slobodan pristup javnim događajima.

Upravni odbor Udruženja /udruge BH novinari

Sarajevo,15.07. 2016.-Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima (FMHL) najoštrije osuđuju javni linč, izravne prijetnje i govor mržnje koji se šire putem online medija i društvenih mreža prema Vuku Bačanoviću, slobodnom novinaru iz Sarajeva i donedavnom saradniku Federalne televizije (FTV). Bačanović je 11. jula 2016. godine na svom Facebook profilu komentirao instalaciju o Republici Srskoj, postavljenu u Sarajevu uoči obilježavanja 21. godišnjice genocida u Srebrenici, što je rezultiralo hajkom i oštrim osudama na društvenim mrežama i u medijima, te raskidom saradnje sa FTV.

Sa zaprepaštenjem pratimo manipulativno objavljivanje samo dijelova spornog komentara na pojedinim portalima i društvenim mrežama koji postaju „materijal“ za produženo javno, Facebook i medijsko nasilje nad Vukom Bačanovićem. Smatramo kako niko ne smije biti proganjan niti šikaniran zbog svoga mišljenja, posebno je nedopustivo da se ugrožavaju sigurnost i život Bačanovića koji je putem Facebooka samo iznio svoje mišljenje. Sa Bačanovićevim mišljenjem i načinom na koji je izneseno – uz korištenje uvredljivog govora suprotnog pravilima civilizirane komunikacije – nije se složio dio javnosti, ali to nikako ne znači da bilo ko ima pravo pozivati na ubijanje Bačanovića ili prizivati „Jasenovac“ za njega i njegovu porodicu.

BH novinari i Linija za pomoć novinarima podsjećaju kako je hajka na Bačanovića počela onoga trenutka kada su mediji preuzeli i objavili poruku objavljenu na FB profilu, stavili je u kontekst dnevnog događaja i time joj dali neprimjerenu političku i etničku dimenziju. S obzirom da je ta praksa veoma česta u BiH, apeliramo na medije i novinare u BiH da sa mnogo više profesionalne i moralne odgovornosti, te samo uz dopuštenje autora preuzimaju i javno objavljuju (privatne) statuse i mišljenja iznesena na društvenim mrežama. Takvim postupanjem značajno će suziti prostor za manipulacije, javno huškanje ili širenje mržnje, ali i poštovati pravo na privatnost.

BH novinari i Linija za pomoć novinarima naglašavaju također kako je kritičko promišljanje naše stvarnosti i aktuelnih zbivanja, čak i na brutalan način, poželjno u bh. društvu, ali ni jedan medij niti novinar ne bi smjeli doprinositi produbljivanju netrpeljivosti, stvarati nove žrtve ili širiti govor mržnje i ksenofobiju. Podsjećamo još jednom – govor mržnje nije sloboda izražavanja i zadaća medija je da svaki govor mržnje ili huškanje predstave kao društveno neprihvatljivo ponašanje suprotno univerzalnim ljudskim vrijednostima i pravu na slobodu izražavanja.

Upravni odbor Udruženja /udruge BH novinari

Sarajevo,29.08. 2016.-Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari javno poziva Federalnu upravu policije, njenu Jedinicu za borbu protiv cyber kriminala i najuže rukovodstvo Oružanih snaga BiH da hitno istraže i sankcioniraju prijetnje, poziv na silovanje i druge brutalne radnje ugrožavanja života i sigurnosti novinarke Lejle Čolak. Prijetnje su upućene tokom prethodnog vikenda putem društvene mreže Facebook, a nakon što je novinarka Čolak na svom FB profilu komentirala nošenje hidžaba.

Pripadnik Oružanih snaga BiH Mirza Džidić iz Zenice je javno zatražio “silovanje” Lejle Čolak, te lično obećao “platiti” onima koji to urade, dok su dvije gospođe – Sabina Salković i Erna Potter Selimović pozvale na “gaženje automobilom”, “lagano polijevanje benzinom” i “paljenje” ove novinarke. Upravni odbor BH novinara smatra kako su rečene prijetnje teška krivična djela koja zahtjevaju hitnu reakciju policije i privođenje trojke Džidić, Salković i Potter –Selimović, koji su porukama i pozivima putem Facebooka na izravan način doveli u pitanje pravo na život, ličnu sigurnost i dostojanstvo Lejle Čolak. Istovremeno, zahtjevamo od Oružanih snaga BiH da poduzme adekvatne kaznene mjere prema svome uposleniku koji je zloupotrijebio internet, huškao i pozivao na počinjenje teškog krivičnog djela – silovanja.

UO BH novinara izražava punu solidarnost sa koleginicom Čolak – žrtvom radikalnih krugova koji na primitivan, opasan i društveno štetan način zloupotrebljavaju javni prostor i slobodu govora. U tom kontekstu upozoravamo na učestalost prijetnji i anatemisanja osoba koje iznose vlastita mišljenja o osjetljivim temama iz oblasti vjerskog, politčkog i društvenog života u BiH. Umjesto legitimne javne polemike i sučeljavanja mišljenja ili činjeničnog osporavanja stavova sa kojima se pojedinci ne slažu, svjedočimo prijetnjama, huškanju, govoru mržnje ili pozivima na ugrožavanje života.

Takva ponašanja bosanskohercegovačko društvo direktno vode u radikalizam, netoleranciju i gušenje slobode govora. Zbog toga UO BH novinara poziva sve nadležne institucije da pravnim i institucionalnim sredstvima na efikasniji način osiguraju zaštitu prava na slobodu izražavanja, a svaki pokušaj kršenja ili zloupotrebe tog prava efikasno sankcioniraju u skladu sa postojećim zakonima i međunarodnim konvencijama, koje je BiH prihvatila kao dio svoje pravne stečevine i demokratskih vrijednosti.

Upravni odbor BH novinari