Vranje, 19.09.2017.-Osnivač ugašenih novina “Vranjskih” i nekadašnji predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Vukašin Obradović saopštio je danas da je počeo štrajk glađu jer želi da skrenu pažnju novinara i javnosti na, kako je naveo, sav besmisao borbe za slobodu medija koju vodi u poslednjih tridesetak godina, prenosi Slobodna Evropa.

“Ne želim da budem patetičan, ali ovo jeste potez očajnika koji ne vidi drugi način da završi svoju novinarsku karijeru a da, u isto vreme, zadrži makar minimum ličnog poštovanja i dostojanstva neophodnog da bih se osećao kao čovek, kao ljudsko biće”, naveo je Obradović u saopštenju sa imejl adrese “Vranjskih”, dan nakon što je saopšteno da posle više od dve decenije te novine prestaju da postoje.

Obradović je dodao da novinarstvo i “Vranjske” ne može da odvoji od ostatka svog života i da ne želi da se okrene na drugu stranu i tako zgazi po onome za šta se sve vreme borio, pokušavajući da pomeri granice slobode i demokratije u Vranju i Srbiji.

“Nisam, na žalost, imao mnogo upeha u tome. Ni vi ni ja. I vreme je da se suočimo sa tom činjenicom. Nemam ni iluzija da će ovaj moj čin promeniti bilo šta u ovoj nesrećnoj zemlji ogrezloj u nepoštenju, amoralnosti, intelektualnoj i profesionalnoj prostituciji. Ne želim ni da izigravam heroja jer to i nisam, pre svega, jer se užasno plašim za budućnost moje, ali i vaše dece. Ali, još je veća bojazan da nikako ne mogu da im pomognem. Ne tražim ničiju ni pomoć ni podršku. Čak ću takve ponude smatrati licemernim. Jer, onda kada je to bilo smisleno, nailazio sam na zatvorena vrata”, rekao je Obradović, prenosi Beta.

On je dodao da je to samo postupak očajnog čoveka, novinara, oca i supruga, koji je nemoćan da se suoči sa realnošću na koju se polako svi navikavaju.

“Upravo iz straha da i sam ne potonom u tu besmislenu svakodnevicu i izgubim ono što mi je jedino ostalo – ljudsko i profesionalno dostojanstvo – odlučio sam se na ovaj korak”, dodao je Obradović.

Osnivač “Vranjskih” je dodao da nema i neće imati bilo šta da pojašnjava ili dodaje na tu temu i zamolio javnost da poštuje njegovu odluku.

Sarajevo, 06.09.2017.-Vijeće ministara BiH osudilo je svaki oblik prijetnji i napada na novinare i izrazilo spremnost za borbu protiv širenja govora mržnje, saopćeno je nakon 113. sjednice ove institucije održane 5. septembra 2017. godine.

Osuda prijetnji i napada na novinare uslijedila je nakon razmatranja slučajeva kršenja novinarskih prava koji su prijavljeni Platformi Vijeća Evrope za promociju zaštite novinarstva i sigurnosti novinara, posredstvom Udruženja BH novinari i Regionalne platforme Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara.

U Platformi VE navodi se da su tokom 2017. godine zabilježena 24 slučaja napada na novinare koji dolaze iz Bosne i Hercegovine te su konkretno opisana dva slučaja koji se odnose na  prijetnje novinarima „N1“ i „Večernjeg lista“, navodi se u saopćenju Vijeća ministara BiH.

Banja Luka, Zenica, Tuzla, Brčko, Bihać, 03.05.2017. – Rezultati istraživanja “Novinarstvo, javno mnijenje i medijske slobode” i prateće debate održane su jučer i u drugim gradovima BiH.

Banjaluka

Prema riječima Milkice Milojević, članice UO BHN, ovogodišnji izvještaj je vrlo izazovan i upozoravajući po više osnova.

“Postavlja se pitanje kakvo je to društvo gdje se, uz dužno poštovanje, najviše povjerenja ima u vjerske zajednice? Ovaj podatak i ne bi bio sporan da su ispred nas institucije, ali nisu. Institucije države, političari i stranke po povjerenju su na samom začelju i njima vjeruje svega 13 posto ljudi”, istakla je ona. Krajnje poraznim smatra podatak da gotovo 25 posto ispitanika u RS opravdava napade na novinare u određenim okolnostima.

“Mene to neodoljivo podsjeća na stavove o nasilju u porodici, one koji su donedavno bili presudni u našem društvu. Mi ne kažemo da je naš rad izvan svake diskusije, ali napad je jedno, a diskusija drugo”, kazala je ona.

Mladen Mirosavljević, profesor na NUBL, istakao je da se položaj novinara u društvu i njihov rad neće poboljšati ukoliko napad na njih ne bude tretiran kao napad na službeno lice.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, prilikom prezentacije istraživanja rekao je kako smatra da novinari moraju biti solidarniji u situacijama kada je neko od njih napadnut.

“Zakonski, prava novinara su zaštićena, ali u praksi ona se gotovo svakodnevno krše, od tužbi protiv medija koje pokreće država, pa do odnosa određenih struktura prema novinarima”, istakao je Lučka. Zaključio je kako je i ovo istraživanje pokazalo da politički i ekonomski elementi najviše ugrožavaju novinarske slobode.

Zenica

Svjetski dan slobode medija obilježen je i u BHN Klubu novinara Zenica

„Novinari su izloženi pritiscima a  mediji ,posebno u lokalnim zajednicama, trpe posljedice ekonomske zavisnosti,istakla Velida Kulenovic,predsjednica Kluba novinara Zenica.Neophodno je riješiti pitanje opstanka Javnog servisa u našoj zemlji, kao i finansiranje javnog rtv sistema“,kazao je Harun Bosnjak,novinar BHRT -a i clan UO BH novinara.

Sloboda izražavanja je neupitna kao i pravo novinara da rade svoj posao odgovorno i profesionalno, te da poštuju etičke standarde,istakla  je tokom diskusije Ermina Jalimam,novinarka Radija Federacije BiH.

U raspravi su pored novinara, učestvovali su i  studenti Filozofskog fakulteta iz Zenice te profesori Univerziteta u Zenici.

Tuzla

Istraživanje o medijskim slobodama u BiH u ovoj godini predstaio je jučer i BHN Klub novinara Tuzla.

«Svaki dan smo svjedoci otkaza kolegama novinarima, svjedoci smo prijetnjama, a svjedoci smo nadasve licemjernim izjavama političara koji se odjednom sjete da nam čestitaju Dan slobode medija, a arhiva je prepuna njihovih ispada, prijetnji i vrijeđanja novinara», kaže Marko Divković, predsjednik Udruženja BH Novinari.

Predsjednica Kluba novinara Tuzla Bedrana Kaletović upozorila je na degradaciju profesije: „svako misli da se može baviti novinarstvom: To dovodi do toga da u javnosti imate precepciju novinara kao nekog ko je šarlatan, ko laže, koga treba malo s vremena na vrijeme i fizički napasti i pokazati mu stvari kako stoje“.

Brčko

BHN Klub novinara Bosanska Posavina, održao je u Brčkom debatu u okviru koje su predstavljeni rezultati istraživanja o temi “Novinarstvo, javno mnijenje i medijske slobode”.

Predsjednik Kluba novinara Bosanska Posavina Admir Kadrić kazao je da status novinara u bh. društvu generalno nije dobar.

„Novinari ipak nemaju slobodu u medijskom izvještavanju. Sve više ovise o politici i uredničkim stavovima, a što je jako bitno, građani sve više prepoznavaju utjecaj biznismena narad meidija“, rekao je Kadrić, naglašavajući da se ovakvo stanje može popraviti apsolutnom primjenom zakonske regulative, te zajedničkim novinarskim snagama u borbi protiv autocenzure.

Bihać

BHN Klub novinara Unsko-sanskog kantona iskoristio je priliku obilježavanja Svjetskog dana slobode medija da iskaže jednoglasnu podršku medijskoj kući JP RTV Bihać. Bihaćki novinari su zajedničkim saopćenjem oštro osudili sve pritiske na medije, pogotovo kada se uskraćuju egzistencijalne potrebe zaposlenih, kao što je u ovoj kući gdje uposlenici nisu dobili pet ličnih dohodaka, a nemaju ni podršku menadžementa i gradske uprave u rješavanju njihovog statusa. Klub novinara USK očekuje razumijevanje i podršku gradskog vijeća i gradonačelnika, te da će u što skorije vrijeme uposlenici JP RTV Bihać, primiti zarađene plate i početi bezbrižnije obavljati svoje radne zadatke.

BANJA LUKA, 15.02.2018 . – Mada pouzdani podaci o tome ne postoje, sndikalni aktivisti su saglasni u ocjeni da su novinari najslabije sindikalizovana profesija u BiH. U većini redakcija i medijskih kuća sindikalne organizacije ne postoje, a i tamo gdje ih ima, nerijetko su pod uticajem menadžmenta ili političkih centara moći. Istovremeno, granski sindikati i sindikalni savezi u BiH, koji bi trebalo da okupljaju medijske preofesionalce, fragmentirani su i podijeljeni, što dodatno otupljuje oštricu sindikalne borbe.

Zašto su novinari, čak i oni koji hrabro otvaraju najkontroverznije društvene teme, poput organizovanog kriminala i korupcije, nespremni da se bore za sebe i dostojanstven rad u svojoj profesiji?

Mariana Šarčević, bivša predsjednica Sindikata medija i grafičara RS, kaže da novinari često nisu svjesni da su, u radno – pravnom smislu, radnici kao i svi drugi, i da se samo udruženi u sindikat mogu uspješno boriti za svoja radnička prava.

-Drugi problem je nedovoljno znanja o sindikatu, a treći ekonomska situacija u cijelom društvu, koja kod svih radnika izaziva strah od gubitka posla, pa mnogi, po principu daj šta daš, pristaju na uslove koje nameću poslodavci – kaže Mariana Šarčević.

Ipak, posle dugogodišnje novinarske karijere i sindikalne borbe, i Mariana je krenula stopama mnogih svojih kolega: napustila je profesiju i zaposlila se u jednom državnoj instituciji.

Na poziciji predsjednika Sindikata medija i grafičara RS, nasledio ju  je Nikola Šobat, zaposlen je u Zavodu za udžbenike RS. Čim je preuzeo dužnost ukazao je na nizak nivo sindikalnog organizovanja u medijima, te obećao da će rešavanje tog problema biti prioritet u njegovom radu.

-Moramo među novinarima probuditi svijest da je sindikalno organizovanje i potpisivanje granskog ugovora najefikasniji način u zaštiti radničkih prava – kaže Šobat. Priznaje, međutim, da i kod kolektivnog pregovaranja u ovoj oblasti ima ozbiljnih problema.

– Mi treba da pregovaramo sa udruženjem poslodavaca, koje okuplja vrlo širok spektar djelatnosti, od medija do štamparija i proizvođača papira. Jasno je da radnici koji proizvode toalet papir i oni koji proizvode televizijske vijesti nisu u istoj poziciji i nemaju iste interese – kaže Šobot.

Kad su u pitanju radnička prava, jedna od najbitnijih razlika između proizvođača papira i proizvođača vijesti, jeste rad na crno. U fabrikama nezamisliv, rad na crno je u medijima BiH godinama gorući problem. Bez ikakvog statusa, ili sa ponižavajućim i krajnje nesigurnim ugovorima, koji se i potpisuju, u nekim slučajevima i na mjesec dana, mnogi novinari i medijski profesionalci u BiH, rade i po deset godina. Pream nekim procjenama, čak 40 odsto medijskih radnika je u ovakvoj poziciji, na koju sindikati nemaju odgovor.

-Žao mi je, ali ti radnici za nas ne postoje. Oni formalno pravno i nisu radnci i moraju svoja prava tražiti na drugi način – kaže Nikola Šobat.

Ipak,  Sindikat medija i grafičara RS godnam se pokušavao izboriti sa ovim problemom, iza kojeg, kako se osnovano sumnja, stoji prećutni „pakt o nenapadanju“ između vlasnika medija i kontrolnih organa. Sindikalci su ukazivali predstavnicima Vlade RS i Inspektorata RS da „promijene način rada“, jer je rad na crno u medijima javno vidljiv.

-Govorili smo im, ne morate izlaziti na teren, samo pratite potpise autora u medijima, pa provjerite da li su ti ljudi zaposleni, prijavljeni i plaćeni za svoj rad. Pratite portale i zapitajte se kako je moguće da portal, koji ima samo jednog zaposlenog, emituje vijesti 24 sata na dan, čak i nedeljom i praznicima – kaže Mariana Šarčević.

Ovi su apeli ostali bez odgovora, ali mnogi drugi primjeri, pogotovo iz lokalnih medija, u kojima je sindikalno orgnizovanje i danas pravilo, a ne izuzetak, pokazuju da borba nije uazludna.

Tako su zaposleni u Radio Prnjavoru, nakon štrajka dobili zaostale plate i izorili se za redovnu isplatu plata i doprinosa. Slična je situacija bila i u lokalnom radiju Srbac, koji je 2014. godine, nakon četri decenije postojanja, bio pred gašenjem.  Samo žestoka sindikalna borba spasila je i radnike Dnevnih novina PRESS RS, da nakon gašenja ovog medija ne ostanu bez zarađenih plata.

-Tokom posljednje dvije godine postojanja ovog lista, brojni problemi koji su pratili rad, a odrazili bi se prvo na radnicima i platama da nije bilo sindikalaca, koji su svakodnevno pregovarali sa poslodavcima i pritiskali ih da ispunjavaju svoje obaveze. Poslodavci su se u prvi mah opirali i pokušavali da vrše pritisak na sindikalce, ali kada su shvatili da se 80 odsto radnika udružilo i da su složni, nisu imali izbora – kaže novinarka Andrijana Pisarević, koja je u tim turbulentnim vemenima bila predsjednica Sindikalne organizacije Pressa RS, a danas je potpresjednica Sindikata medija i grafičara RS. Iako je Press RS ugašen prošle godine, prema radnicima su ostala minimalna dugovanja, a sindikat te radnike još uvijek zastupa na sudu u borbi za njihova prava i nadoknadu štete.

Poučena ovim iskustvom Andrijana Pisarević je jedna od najagilnijih zagovornica sindikalizovanja novinara, ali mnoge njene kolege ne vjeruju u snagu sindikalnog orgnizovanja.

Među skepticima je i Benjamin Butković, novinar i urednik Televizije Bosne i Hercegovine.

-Ovako organiziran sindikat i sa ovakvim rukovodstvima treba samo maloj intetesnoj grupi u upravnim tijelima sindikata i poslodavcima.

Ne treba mi sindikat zbog zimnice i saopćenja kad me neko namlati na ulici. Treba mi sindikat koji će se boriti da budem dostojno plaćen za svoj rad, da imam zdravstveno i penziono osiguranje, da mi poslodavac osigura uvjete za pošten i odgovoran rad, sindikat koji bije sindikalne, a ne dnevnopolitičke bitke – kaže Butković.

Dejan Šajinović, novinar „Nezavisnih novina“, smatra da ova medijska kuća, kao javna kompanija, „ima pravo svoj stav o tome da li dozvoljava ili ne da se novinari te kuće sindikalno organizuju“.

-U praksi se pokazalo da su naše sindikalne organizacije, generalno, ne samo u medijima, u uskoj vezi sa politikom i da zakoni i propisi važe samo za javni sektor, dok su u privatnom sektoru radnici prepušteni dobroj volji poslodavca – kaže Šajinović.

Elvir Halilović, novinar Radio televizije Vogošća misli da je sindikalno udruživanje izuzetno važno, naročito u lokalnim medijima, ali je ipak, kao i velika većina njegovih kolega, istupio iz Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH, čiji je član bio godinama. Razočarao se mnogo puta, a kap koja je , tvrdi, prelila čašu, bilo je pitanje novog Zakona o radu kada je lider ovog sindikata Amer Toskić, kako tvrdi,  „otvoreno podržavao zaposlenike u javnim institucijama koji su protestovali zbog smanjenja toplog obroka sa 15 na osam KM po danu“, dok su radnici u lokalnim medijima, koji rade za inimalac „pušteni niz vodu“.

-Sviđa mi se koncept Udruženja BH novinari i nadam se da će se, paralelno sa udruženjem, pokrenuti i priča o novom „pravom“ sindikatu koji će imati sluha za sve medijske radnike i naći zajednički stav za dobrobit svih nas – kaže Halilović.

I mnogi drugi novinari iz Federacije BiH za stanje u sindikatima prozivaju Amera Toskića, dugogodišnjeg lidera Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH. Za njegovog mandata ovaj sindikat je 2013. godine istupio iz Saveza samostalnih sindikata BiH, a tada je Toskić najavio da će „posvetiti maksimalnu pažnju borbi za pomoć novinarima koji su izloženi sve većim napadima“. Koliko je u tome uspio, i kakav je njegov odgovor na prozivke novinara, koji ga terete i za enormno visoku platu, nismo uspjeli saznati, jer se Toskić danima nije javljao na telefon.

Dr Suljo Borovina, sociolog rada

Teška vemena za sindikate

–           Ne samo na Balkanu i u BiH, nego u cijeloj Evropi, danas ne postoji ambijent za sindikalno djelovanje – kaže dr Suljo Borovina, sociolog rada i penzionisani profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Dodaje da je još od osamdesetih godina prošlog vijeka polje djelovanja sindikata stalno sužavano, U eri neoliberalizma, utemeljenoj na, kako kaže Borovina „tržišnom  fundamentalizmu“, sva moć je skoncentrisana u finansijskim korporacijama, a rad je marginalizovan.

–           U BiH je na sceni surova i zakašnjela prvobitna akumulacija kapitala, u kojoj je sve dozvoljeno, a novi Zakoni o radu ne prepoznaju sindikat kao socijalnog  partnera. U medijima dodatni problem je fragmentiranost. Ako uzmemo u obzir da ni na Univerzitetu u Sarajevu, dakle na javnom univerzitetu, nismo uspjeli da se sindikalno organizujemo, šta onda očekivati od novinara – zaključuje dr Borovina.

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.

Sarajevo,23.01.2017.-Upozorenje o selektivnoj zabrani pristupa pojedinih medija Palati Republike Srpske objavljeno je danas na Platformi za promociju zaštite novinarstva i sigurnosti novinara Vijeća Evrope.

Upozorenje će biti upućeno zvaničnicima Vijeća Evrope u dalju proceduru, a slučaj diskriminacije medijskih kuća u BiH ovoj instituciji prijavile su, na zahtjev Udruženja/udruge BH novinari, Asocijacija evropskih novinara, Evropska federacija novinara i Index on Censorship. 

Sarajevo, 19. januar 2017 – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima javno zahtijevaju od Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i službenika u njegovom Kabinetu da osiguraju nesmetan i dostojanstven rad novinarima, te omoguće svim medijima praćenje aktivnosti predsjednika RS na jednak, pošten i profesionalan način. Praksa diskriminacije pojedinih medija, zabrana ulaska u Palatu Republike Srpske i višegodišnje uskraćivanje akreditacije novinarima predstavljaju nedozvoljeno ograničavanje slobode izražavanja, kao i kršenje prava na slobodan i nesmetan pristup javnim događajima i informacijama od značaja za javnost.

UO BH novinara smatra primitivnim i nedemokratskim onemogućavanje ekipi N1 TV praćenje jučerašnje press konferencije Milorada Dodika u Banja Luci, uz usmeno obrazloženje kako „nisu akreditovani za ulazak u Palatu RS“. Također, N1 televizija skinuta je sa mailing liste Kabineta predsjednika RS, pa su uskraćeni za sve pozive, obavještenja i saopćenja u vezi sa radom Milorada Dodika. Ovakvo ponašanje predsjednika RS i njegovih saradnika eklatantan je primjer političke odmazde i nedopustive diskriminacije medija, čiji su novinari kritički izvještavali o aktivnostima i odlukama predsjednika RS.

Posebno je zabrinjavajuća činjenica da N1 TV nije jedni medij čiji novinari ne mogu pratiti događaje u Palati RS. Ljiljana Kovačević, dopisnica novinske agencije Beta, još od 2009. ne može pratiti događaje čiji je akter Milorad Dodik, a BN televiziji iz Bijeljine je to pravo uskraćeno krajem 2014. Navedene zabrane i diskriminacija usmjereni su uglavnom prema medijima koji bespoštedno i kritički izvještavaju o radu Milorada Dodika kao javne ličnosti i jednog od glavnih aktera na političkoj sceni BiH. Zbog toga pravni tim Linije za pomoć novinarima razmatra mogućnosti podizanja tužbe protiv predsjednika RS radi ciljane i dugotrajne diskriminacije određenih medija, kao i kršenja prava na slobodu izražavanja i slobodan pristup javnim događajima.

Upravni odbor Udruženja /udruge BH novinari

Sarajevo,13.12.2016.-Težnja neovisnim medijima stara je koliko i sami prvi mediji. Kao, uostalom, i težnja politike, odnosno, političara da utječu na medije zbog njihovog značaja u formiranju mišljenja javnosti – njihovih potencijalnih birača, pa samim time i dolaska na vlast. Razni pritisci politike na medije i novinare u BiH, i to ne samo u BiH, nisu ništa novo.

Jedan od takvih je i novac kao sredstvo pritiska na medije, ‘ucjene s razlogom’: novcem se kupuje medijska naklonost, novac je jamac ‘šutnje’. Još je Thomas Jefferson 1787. napisao: “Budući da je mišljenje naroda/ljudi temelj našeg sustava vladavine, očuvanje tog prava trebao bi biti naš primarni cilj; i kad bih ja morao odlučivati o tome trebamo li imati vladu bez novina ili novine bez vlade, ni trenutka ne bih oklijevao da izaberem ovo drugo. Ali bih podrazumijevao da te novine svaki čovjek može primati i biti sposoban ih pročitati.”

Međutim, kako stvari stoje u BiH po ovom pitanju? Kako se može vidjeti – nije nikako sjajno. Naime, na rang listi nevladine organizacije Freedom House, BiH je tek na 104. mjestu, od 156. europskih zemalja po slobodi medija. Ovo godišnje izvješće sveukupna je analiza na temelju pravnih, političkih i ekonomskih faktora koji utječu na pristup vijesti i informacija. Pitanja koja se nameću su brojna: zašto mediji nisu slobodni, zašto često dopuštaju ispreplitanje politike, zašto su političari usko povezani s vlasnicima medija ili su i sami vlasnici, suvlasnici ili čak i tajni vlasnici medija.

Prisjetimo se samo bivšeg talijanskog predsjednika Silvia Berlusconija koji je bio vlasnik TV i radijske postaje i novina, premijer susjedne Republike Srbije Aleksandar Vučić također se dovodi u vezu s nekoliko tiskanih i elektronskih medija, bivši premijer Hrvatske Ivo Sanader izdašno je financirao pojedine medije, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić i bivši državni ministar sigurnosti službeno je bivši vlasnik tiskanog i elektronskog medija, no neslužbeno stvari stoje znatno drukčije, poznata je i bliska veza pokojnog vlasnika Nacionala Ive Pukanića s osobama iz vrha hrvatske politike itd. Stalno tražimo odgovor na ova pitanja iako, zapravo, odgovor na njih već znamo ili ga prešućujemo jer je i dalje ( a, i bit će i ubuduće) problem kazati – car je gol!

Naime, u neovisnom radu medija veliku ulogu ima – novac. Novac je potreban da se plaćaju novinari, frekvencije, tiskare, domene, administratori, montažeri, snimatelji, studija, telefoni, struja itd. i to je često nemoguća misija opstanka medija u nemilosrdnoj životnoj oluji i klimavoj demokraciji. Upravo ovo iskorištava politika koja treba moć, a uz moć ‘ide’ i novac. I tu se često, i to ne samo u BiH nego i u svim zemljama okruženja, zatvara krug ovisnosti medija i politike. U suprotonom, preostaje novinarski entuzijazam i pitanje koliko će on trajati ako sam novinar nije osigurao neka dodatna primanja, a ljubav prema novinarstvu pretvorio u omiljeni hobi.

Kao zanimljiv osvrt, a vezan uz ovo, možda je dobar primjer financiranje web portala. Oglašivačke agencije za svoje klijente traže što više ‘klikova’, masovno koriste društvene mreže, što je i razumljivo jer posjećenija stranica jamči da će njihov oglas biti bolje predstavljen, a samim tim i ono što se putem njega pokušava prodati. No, visoka posjećenost web stranice uvijek i ne znači kvalitetu sadržaja, barem ne informiran i kritički pristup prema događajima i njihovo profesionalno (i odgovorno) prezentiranje čitateljima. Zamislite, veću posjećenost često bilježe web stranice s ‘trash’ tematikom nego ozbiljan i kritički ‘site’. U ovom natjecanju za web oglašivače gube i vrlo utjecajni, kvalitetni i u samim medijima često citirani portali. Njihova sudbina je neizvjesna.

Koliko god je neizvjesno njihovo daljnje djelovanje, toliko je činjenica da brojni novinari u BiH danas rade za jedva 500 KM. S obzirom na to i dalje će biti pravi biser svaka ekskluzivna istraživačka priča, otkrivanje korupcije u najvišim sferama političkog života, novinarska kreativnost i hrabrost naspram često šturih, agencijskih vijesti kojim je često preplavljena bh. medijska scena. Na žalost, za BiH će biti potrebno još puno vremena da se nađe barem u prvoj polovici ljestvice FreedomHouse-a. Na radost bh. političara željnih vlasti.