SARAJEVO, 04.12.2017.-Vlastiti prihodi malih, lokalnih, javnih medija od marketinga teško da mogu namiriti razliku između sume koju dobijaju iz budžeta i sume koja je neophodna za nesmetan rad. Pored toga, menadžment ovih medija postavljaju lokalne vlasti.

Dugo se pretpostavljalo da je u Bosni i Hercegovini najveći oglašivač država. Ova je pretpostavka bila bazirana na procjenama medijskih analitičara, ali je tek istraživanje koje je 2015. godine proveo Centar za razvoj medija i analize iz Sarajeva dalo prve konkretne podatke o tome koliko novca se iz budžeta na raznim nivoima vlasti slijeva na račune mnogobrojnih bh. medija. Cifra do koje je CRMA došla je iznosila oko 30 miliona konvertibilnih maraka godišnje. Istraživanje je pokazalo da se iz budžetskih sredstava kupuju programi i oprema za javne medije, plaćaju oglasi, čestitke povodom praznika, finansiraju pojedine emisije, promotivni tekstovi i video spotovi…

Došli smo do podataka da se, na primjer, Radio Herceg Bosne finansira iz najmanje osam budžeta – budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona i budžeta općina Stolac, Čitluk, Tomislavgrad, Livno, Čapljina, Kiseljak i Ljubuški. Saznali smo i da TVSA od Grada Sarajevo i šest općina naplaćuje “hronike aktuelnosti”, gostovanja u studiju i prijenos svečanih sjednica. Istovremeno, to je bio najmanji poznati iznos. Zbog ograničenog trajanja projekta u okviru kojeg je provedeno ovo istraživanje, ono, na žalost, nije obuhvatilo sudove i tužilaštva, fondove, agencije, zavode, ustanove, institute…

Tokom otprilike četiri mjeseca, koliko je trajalo prikupljanje podataka, pregledani su izvještaji o izvršenju budžeta za 2013. i 2014. godinu za institucije na nivou države, entiteta i Distrikta Brčko, opština i gradova iz cijele BiH. Uz ovo, pregledani su i dostupni revizorski izvještaji i službeni glasnici. Više od polovine od oko 30 miliona KM koliko se godišnje izdvaja iz budžeta za medije se troši na lokalne javne medije: 12 lokalnih TV stanica i 61 radio stanice. Kantoni, općine i gradovi u Federaciji u 47 lokalnih javnih medija koji djeluju u ovom entitetu, samo kroz redovno godišnje finansiranje ulože oko 12,5 miliona KM. U Republici Srpskoj djeluju 23 ovakva medija, a na njihov rad se troši nešto manje od četiri miliona KM godišnje. Mahom je u njihovim aktima o osnivanju navedeno da bi se ovi mediji trebali najvećim dijelom finansirati iz vlastitih prihoda. U većini slučajeva to i jeste tako, međutim vlastiti prihodi malih, lokalnih, javnih medija od marketinga teško da mogu namiriti razliku između sume koju dobijaju iz budžeta i sume koja je neophodna za nesmetan rad.

Pored toga, menadžment ovih medija postavljaju lokalne vlasti. Lako je pretpostaviti da ovakva situacija stavlja novinare ovih medija u nepovoljan položaj, imajući u vidu da na ovaj način njihova egzistencija zavisi od volje lokalnih političkih moćnika, odnosno općinskih/opštinskih načelnika i gradonačelnika. Novinari, dovedeni u takvu poziciju, izbjegavaju postavljati “nezgodna” pitanja, ne “talasaju” i dobrovoljno pristaju da budu, kako ih profesorica Lejla Turčilo naziva, “ovlašteni držači mikrofona”. “Ako birate menadžment, ako dajete novac, onda su kontrola i moć na vašoj strani. Tu je već u startu neravnopravna pozicija novinara. Teško je očekivati da će onaj čiji je direktor neposredno izabran od onoga ko je na vlasti i onaj koji dobija ili ne dobija plaću zavisno od toga da li je budžet pun ili prazan, postavljati neugodna pitanja tim koji daju novac i biraju upravu”, rekla mi je profesorica Turčilo u razgovoru koji smo vodile o ovoj temi početkom 2016. godine. Tada mi je rekla i da ono što vrlo često imamo je situacija da menadžment takvih lokalnih medija o novinarstvu zna tek toliko kako kupiti šutnju ili kako kupiti naklonost. “To su dva ključna problema – kupovina šutnje i kupovina naklonosti preko izbora podobnih kadrova i u menadžmentu i na nižim nivoima, do izbora samih novinara. Imamo izbor podobnih, plus finansiranje kao metod discipliniranja i na taj način se mediji stavljaju pod direktnu kontrolu”, rekla je profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Imajući sve ovo na umu, pitanje je koliko je, zapravo, potreban otvoreni pritisak na medije. Novinari sami pribjegavaju autocenzuri. Otvoreni pritisci su relativno rijetki. Novinari koji jesu ili su bili izloženi pritiscima, rijetko žele o tome javno govoriti. Pritisci se, kako kažu kolege, vrše perfidno, a ponekad ga nije lako ni prepoznati. “Odaberu se ljudi za koje se procijeni da to neće doživjeti kao pritisak, isto kao što politika ili vlasnik medija odaberu urednike. To, dakle ide lančano. “Sporne” teme idu na stroge uredničke kontrole, pod firmom ozbiljnosti informacije ili situacije. Ne preza se ni od pisanja kompletnog teksta, pod koji se potpiše samo formalno osoba koja je posnimala izjave. Nekada su se takvi tekstovi davali spikerima da ih pročitaju, u novinama su u potpisu samo inicijali novinara.

Bojim se da su sada stvari do te mjere ogoljene da ljudi pristaju da se potpišu čak i ispod teksta na kojem ni interpunkcijski znak nisu ukucali”, rekao mi je anonimni izvor za tekst nastao nakon istraživanja CRMA-e o finansiranju medija. Pritisak na novinare uglavnom ide preko urednika, rekao mi je tada izvor. “Mnogo poraznije je što “urednici” ostaju dosljedni u svom predanom radu, čak do te mjere da i prikriveni nalogodavci ostanu iznenađeni količinom snihodljivosti onih koje su postavili na te pozicije. Zaneseni tom ulogom, ali i svim privilegijama koje imaju, takvi urednici, naravno čast izuzecima, podilaze pojedincima, grupama, … Nažalost, takvi se cijene, jer svakoj političkoj opciji odgovara takav “urednički” ili “novinarski” profil”, rekao mi je izvor.

Svi moji sagovornici u istraživanju o finansiranju medija su se složili da pojedini politički moćnici lokalne javne medije smatraju svojim vlasništvom, navodeći primjere kada lokalni političari biraju kamermana koji će ih snimati ili uzimaju slobodu da rano ujutro nazovu novinara i pitaju “zašto si mi stavio onu sliku?” Moji su se sagovornici složili i da je netransparentnost trošenja budžetskih sredstava na medije rak-rana. Finansiranje medija iz budžeta ne prestaje subvencijom ili grantom za određeni medij, već se nastavlja kroz objavljivanje reklama, oglasa, čestitki…

“Novac se doista rasipa na sve strane, a građani ne vide nekog velikog efekta u tom informacijskom smislu, a sa druge strane nedostaje sredstava za druge projekte koji su građanima važni. To pokazuje da se politike kreiranja budžeta i investiranja u općinama zasnivaju na nekim drugim parametrima, a ne na javnom interesu”, rekla je Lejla Turčilo u intervjuu 2016. godine.

Ovaj tekst je originalno objavljen u drugom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 31.11.2017. – Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživi rodno zasnovano nasilje, što dovodi do broja od 750.000 potencijalnih žrtava, koji je generalna sekretarka Udruženja BH novinari Borka Rudić ocijenila zabrinjavajućim te istakla da zahtijeva drugačije uredničke pristupe i drugačiji odnos medija prema žrtvama rodno zasnovanog nasilja.

Upravo zbog toga je “Izvještavanje o temi rodno zasnovanog nasilja” tema okruglog stola koji se u okviru projekta “Isključimo nasilje – Mediji protiv nasilja nad ženama” održava danas u Sarajevu.

Projekt realizira Udruženje BH novinari uz podršku UN Women ureda u BiH i Švedske međunarodne organizacije za razvoj i saradnju (SIDA).

Rudić je mišljenja da je mijenjanje stereotipa o rodno zasnovanom nasilju važno jer je to zadaća medija koji trebaju da profesionalno izvještavaju na osnovu zaštite i promocije ljudskih prava žena koje su žrtve rodno zasnovanog nasilja.

“Današnja diskusija je usmjerena u tom pravcu, da se mijenjaju uredničke politike te da izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju postane svakodnevna tema u bh. medijima da bi izmijenili dosadašnje prakse”, kazala je.

Također, dodala je da je potrebno više preventivno djelovati te oslabiti stereotipe o ovoj vrsti nasilja koje se često tumači pogrešno, odnosno da žene ili djevojčice izazivaju takvu vrstu nasilja.

Generalna sekretarka Udruženja BH novinari izrazila je nadu da će današnja diskusija i cijeli projekt rezultirati promjenama u uredničkim politikama tako da će mediji imati više sadržaja koji će promovirati prava žrtava rodno zasnovanog nasilja i da će biti više govora o prevenciji ove vrste nasilja koja predstavlja veliki problem u BiH.

“Urednici su ključne osobe koje mogu mijenjati prakse i koji, uz sve političke teme prisutne u bh. medijima, mogu integrirati i ovu temu od velikog značaja za žene u BiH”, zaključila je Rudić.

Šef Ureda UN Women u BiH David Saunders podvukao je da mediji imaju ključnu ulogu u prevenciji nasilja.

“Nedovoljno izvještavanje i senzacionalizam u medijima mogu nanijeti veliku štetu jer mogu uticati na način na koji ljudi razmišljaju te stvarati negativne stereotipe”, istakao je.

Osim toga, smatra Saunders, mediji imaju veliku ulogu u edukaciji, podizanju svijesti i slabljenju stereotipa. Zapravo, kako je rekao, najviše se radi o profesionalnom izvještavanju, jer profesionalni novinari iznose tačne informacije, štite anonimnost žrtava i pružaju im podršku.

Njegova poruka glasi da se muškarci i dječaci, koji su, generalno, počinici nasilja nad ženama, trebaju  zajednički boriti protiv toga te zaustavljati svoje najgore impulse i ponašati se dostojanstveno.

JAHORINA, 21.10.2017. –

Vedrana Lemez, četvrta godina novinarstva na Filozofskom fakultetu, Pale: ” Očekujem da na Novinarskoj akademiji saznam više podataka o rodno zasnovanom nasilju. Obzirom da je po mom mišljenju dobar izbor predavača za sva tri dana trajanja akademije i da su to osobe sa dugogodišnjim profesionalnim iskustvom, očekujem saznanja koja će biti korisna za sve nas učesnike. Problem je što rodno zasnovano nasilje u BiH nije na adekvatan nacin tretirano, mediji nisu uvijek profesionalni prilikom izvještavanja o ovoj temi i nema dovoljno kritičkog osvrta niti istraživačkog novinarstva. Problemu rodno zasnovanog nasilja treba pristupiti profesionalnije, sa planovima koji ce biti dugoročni za žrtve nasilja.”

Mersiha Čomor, studentica prve godine Međunarodnih odnosa i diplomacije, Mostar: “Od Novinarske akademije očekujem proširenje znanja na temu rodno zasnovanog nasilja jer se prije nisam susretala sa ovom temom. Mediji trebaju da što više izvještavaju o ovoj temi kako bi javnost postala svjesna ovog društvenog problema. Nijedna osoba ne zaslužuje da bude žrtva, bilo kakve vrste nasilja.”

Simona Joksimović, druga godina Fakulteta političkih nauka, Banja Luka: “Smatram da je rodno zasnovano nasilje veoma bitna i značajna tema o kojoj bi trebalo puno više da se diskutuje, jer je najgora stvar koja može da se desi jednoj ženi ili djevojci. Naučila sam kako bi u buducnosti trebala izvještavati o rodno zasnovanom nasilju i koliko su zapravo empatija i suosjećanje vazni u razgovorima sa žrtvama. Naš zadatak kao budućih novinara je da što više skrenemo pažnju na važnost ovog problema i da pomognemo žrtvama nasilja da dobiju odgovarajuću pomoć. Mediji bi trebali biti jako dobro oružje za prevenciju rodno zasnovanog nasilja i pokazatelj mogućnosti rješenja problema nasilja.”

Bobana Ćevriz, studentica četvrte godine novinarstva na Filozofskom fakultetu Pale: “Velika mi je čast i zadovoljstvo biti učesnica ovog treninga. Na Novinarskoj akademiji sam imala priliku nauciti nove stvari i usavrsiti svoje znanje u oblasti rodno zasnovanog nasilja, ali i upoznati mlade i ambiciozne ljude, sa kojima ću saradjivati i u budućnosti. Kroz diskusiju sa sjajnim predavačima došli smo do zaključka da je nasilje nad ženama sve vise zastupljeno u našem drustvu, a da mediji često znaju poslati pogrešnu poruku u javnost, pa medijski prostor daju počiniocima nasilja, a ne žrtvama. Mediji trebaju više da izvještavaju o nasilju nad zenama, da plasiraju više informacija o sigurnim kućama i rješenjima za žene žrtve nasilja, kako bi im se pružila podrška da potraže pomoć i progovore o svojim problemima.”

Kanita Beširović, studentica četvrte godine Filozofskog fakulteta u Tuzli, odsjek za žurnalistiku: “Novinarska akademija je za mene jedno novo i zanimljivo iskustvo. Prije svega saznala sam mnogo korisnih informacija od naših predavača, počev od toga kako etično izvještavati o nasilju nad ženama, do toga kroz šta sve prolazi žena žrtva nasilja.”

Almedina Atlagić, studentica četvrte godine Filozofskog fakulteta u Tuzli, odsjek za žurnalistiku: “Ovo je moje prvo učešće na Novinarskoj akademiji i veliko mi je zadovoljstvo što sam ovdje sa svim ovim mladim ljudima. Iako je tema “Izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju” česta tema, iskreno i nisam bila toliko upućena. Za ova tri dana akademija je nadmašila sva moja očekivanja, kako sa predavanjima tako i sa predavačima koji su se na najprofesionalniji način trudili da nas nešto nauče. Rodno zasnovano nasilje je problem svih nas i razmjena mišljenja i ideja studenata je jako bitno kako bismo što bolje razumjeli i što lakše riješili problem.”

Ivan Stojnić, student treće godine novinarstva i komunikologije na Fakultetu političkih nauka, Banja Luka: “Danas smo svjedoci različitih vidova nasilja, naročito nad ženama i djevojčicama. Smatram da je potrebno da se cijelo društvo angažuje kako bismo pronašli odgovarajuće rješenje i kako bismo isključili nasilje. Akademija je jedno novo iskustvo na kojoj sam proširio svoje znanje o rodno zasnovanom nasilju, ali i upoznao nove ljude koji su iznijeli svoja mišljenja o stanju u medijima i načinu na koji se to danas izvještava o ženama koje su pretrpjele nasilje. Svidja mi se kritički pristup ovoj tematici kao i način na koji se prezentovalo. Mi kao budući medijski radnici se trebamo edukovati kako sutra profesionalno i etično izvještavati o nasilju nad ženama. “

Sanjin Gajip, student prve godine Fakulteta za medije i komunikacije, Travnik: „Na Novinarskoj akademiji sam stekao nova iskustva, upoznao različite ljude i čuo nova razmišljanja. Sto se tiče teme produbio sam svoja saznanja o nasilju tokom ove akademije i kroz svoju profesiji ću se truditi da se javnost kvalitetno informise o ovome i spriječi dalje sirenje nasilja. Preporučujem svim mladim novinarima ili onima koji to žele biti da se prijave na ovakva desavanja jer to još jedno vise iskustvo u zivotu.“

Kristina Gadže, studentica treće godine novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru: “Novinarska akademija dala mi je odličan uvid o temi rodno zasnovanog nasilja koje je danas sveprisutno. Mediji nedovoljno prikazuju ovaj problem kao društveni problem i nastoje muškarca prikazati kao žrtvu različitih okolnosti. Smatram da bi se ustanove zadužene za rješavanje ovog oblika nasilja trebale više aktivirati i biti oslonac žrtvama nasilja.”

JAHORINA, 20.10.2017. – Nasilje nad ženama uvijek podrazumijeva određeni oblik diskriminacije i povrede ljudskih prava, a borba protiv rodno zasnovanog nasilja zahtjeva dramatičan preokret u ljudskoj svijesti i javnoj percepciji ovog društvenog problema, istaknuto je između ostalog na Novinarskoj akademiji 2017 za studente/ice novinarstva “Izvještavanje o temi rodno zasnovanog nasilja” koja se održava na Jahorini.

Fatima Bećirović iz Gender centra Federacije Bosne i Hercegovine, gostujuća predavačica na edukativnoj radionici, istakla je da se nasiljem kao društvenim problemom treba baviti država, kroz institucije i primjenjujući zakone. Ipak, kazne za počinitelje rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici često su mnogo blaže od onoga što je zakonski predviđeno.

“Općinski sud Zenica prema statistici izriče najveće kazne za slučajeve nasilja u porodici i tako predstavlja primjer dobre pravosudne prakse u tretiranju slučajeva rodno zasnovanog nasilja. U slučajevima drugih sudova, podaci su uglavnom poražavajući”, rekla je Bećirović i dodala kako se “u preko 70 posto slučajeva izriču uslovne kazne, dok manji postotak čine kazne zatvora i novčane kazne”.

Fatima Šušnjar, koordinatorica Sigurne kuće u Bihaću koju vodi nevladina organizacija„Žene sa Une“, govorila je o onome kroz šta prolazi žena koja trpi nasilje u porodici te predstavila krug nasilja i mogućnosti za izlaženje iz njega.

“Kada žena izađe iz kruga nasilja ima tri mogućnosti, a to su SOS poziv, obraćanje policiji i centru za socijlani rad. Ipak, žene koje su preživjele nasilje, osobito iz ruralnih područja, često ne znaju niti kome se obratiti niti koga pozvati”, rekla je Šušnjar.

Novinarka i aktivistica Kristina Ljevak govorila je o štetnosti stereotipnog načina predstavljanja žena u medijima. “Stereotipne slike i diskriminacija žena u medijima najizraženije je u oglašivačkoj industriji”, rekla je Ljevak i dodala kako budući novinari imaju obavezu na afirmativan način govoriti o pravima žena.

Sudionicima i sudionicama novinarske akademije na Jahorini prikazan je španski igrani film „Te doy mis ojosi” koji kroz ljubavnu i životnu priču govori o društvenom problemu rodno zasnovanog nasilja.

Novinarska akademija na Jahorini okupila je učesnike i učesnice iz Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Ljubuškog, Višegrada, Istočnog Sarajeva, Mostara, Pala i Bugojna, a održava se u okviru projekta „Isključimo nasilje – Mediji protiv nasilja nad ženama“, koji realizira Udruženje/udruga BH novinari uz podršku UN Women ureda u BiH i Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (Sida).

JAHORINA, 19.11.2017. – Kako odgovorno izvještavati o rodno zasnovanom nasilju, koji su oblici nasilja nad ženama i djevojčicama najzastupljeniji u Bosni i Hercegovini, te kako je ovaj društveni problem tretiran kroz zakonski okvir i međunarodne standarde neke su od tema o kojima će biti govora u okviru trodnevne radionice za studente/ice novinarstva “Izvještavanje o temi rodno zasnovanog nasilja”, koja je danas počela na Jahorini.

Sudionici i sudionice Novinarske akademije, 27 studenata odsjeka žurnalistike i komunikologije sa bosanskohercegovačkih javnih i privatnih fakuteta, naredna tri dana slušaće predavanja medijskih profesionalaca, aktivista i predstavnika javnih institucija te aktivno sudjelovati u grupnim i individualnim vježbama.

Prvog dana Novinarske akademije predavanje je održala izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije u BiH Ljiljana Zurovac koja je govorila o novinarskoj etici u kontekstu izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju te o ulozi medija kada je u pitanju osvjetljavanje problema nasilja nad ženama i djevojčicama.

„Dosadašnja iskustva pokazuju kako se o ovoj temi izvještava tek kada dođe do krajnjeg ishoda, odnosno do krajnjeg nasilja, ubistva ili kazne za počinjenje nasilja“, istakla je Zurovac i dodala kako su novinari i mediji dužni raditi više na općem osvještavanju o problemu nasilja nad ženama i djevojčicama na način da kontinuirano izvještavaju te razbijaju tabue i predrasude.

Novinarska akademija na Jahorini okupila je učesnike i učesnice iz Sarajeva, Banja Luke, Tuzle, Ljubuškog, Višegrada, Istočnog Sarajeva, Mostara, Pala i Bugojna, a održava se u okviru projekta „Isključimo nasilje – Mediji protiv nasilja nad ženama“, koji realizira Udruženje/udruga BH novinari uz podršku UN Women ureda u BiH i Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (Sida).