SARAJEVO, 26.03.2021. – Poštivanje prava na privatnost osoba o kojima izvještavaju mediji u najvećoj mjeri zavisi od same medijske zajednice, odnosno novinara i urednika koji se u svom radu moraju rukovoditi kodeksima profesije, profesionalizmom i etičkim standardima, zaključili su učesnici interprofesionalnog online seminara o temi „Pravo na privatnost i javni interes: Kada pravo javnosti da bude informirana ima prednost nad zaštitom privatnosti“, koji je organiziralo Udruženje BH novinari u saradnji sa Vijećem Evrope i Evropskom unijom.
Maida Bahto-Kestendžić, projekt koordinatorica Vijeća za štampu i online medije u BiH, kaže da ovo samoregulacijsko tijelo u kontinuitetu prima žalbe kada je u pitanju potencijalno kršenje prava na privatnost. Najčešća kršenja tog prava dešavaju se kada je riječ o samoubistvima i medijskim izvještajima u kojima se spominju maloljetne osobe.
-Prošle godine imali smo npr. jednu žalbu kada je u pitanju objava ličnih podataka osoba koje su bile u samoizolaciji. Nakon što je žalba uvažena, ti podaci su odmah uklonjeni. S obzirom na pandemiju, očekivali smo da ćemo imati puno više ovakvih žalbi tokom prošle godine, ali bio je jedan manji broj, što nam pokazuje da mediji ipak u najvećoj mjeri vode računa o pravu na privatnost – rekla je Bahto-Kestendžić.
Dodala je da je osnovna premisa u radu VZŠ da javnost ima pravo na brzu, tačnu i provjerenu informaciju.
-Međutim, postavlja se pitanje gdje počinje pravo na privatnost, a prestaje javni interes i obrnuto. Za nas je vrlo važno da držimo balans između ova dva prava, koja su definisana i u Kodeksu za štampu i online medije. Teme koje zadiru u nečiji privatni život predstavljaju svojevrstan test za svaki medij. Kada se radi o izvještavanju o tragičnim događajima, najbolje se voditi službenim izvorima informacija, izbjegavati iznošenje podataka iz privatnog života i suvišnih detalja o samom načinu izvršenja nekog krivičnog djela, što je nažalost nerijetko prisutno u medijima. Jako je bitno da se izbjegne ta zamka borbe za klikove, objava senzacionalističkih tekstova i neprimjerenih, uznemirujućih fotografija i snimaka – navodi Bahto-Kestendžić.
Javne osobe imaju pravo na privatnost kao i svi drugi. Međutim, oni koji obavljaju javnu funkciju pristaju na to da njihov rad bude izložen javnom nadzoru i kritici, posebno kroz medije.
Maida Ćulahović, šefica Odsjeka za programske sadržaje i analizu RAK-a zaduženog za elektronske medije, kaže da RAK ne dobija puno prigovora vezano za kršenje prava na privatnost.
-Ukoliko ih dobijemo, to su uglavnom slučajevi koji se tiču zaštite privatnosti i dostojanstva maloljetnika i koje nam prijavljuju institucije. Što se tiče prava na privatnost, regultorni okvir propisuje legitimna ograničenja slobode izražavanja u svrhu zaštite javnog interesa. U mnogim zemljama se primjenjuju standardi kako kroz zakone, tako i kroz razne smjernice namijenjene emiterima. Jako je teško procijeniti balans između prava na privatnost i javnog interesa jer ne postoji čvrsta definicija javnog interesa. Međutim, smatra se da je javni interes nešto što ima utjecaj na veliki broj ljudi, odnosno na širu populaciju. Mi tu primjenjujemo kriterije od teme izvještavanja, doprinosa opštoj debati, sadržaja i forme i naravno, o kome se radi. Samim odabirom da se bave javnim poslom, javne osobe pristaju da i dio svog privatnog života izlože oku javnosti, ali tu je opet bitno da im se ne ugrozi dostojanstvo, što često nije slučaj – rekla je Ćulahović.
Ona je dodala da pitanja privatnosti i javnog interesa često zavise i od društvenog i kulturološkog ambijenta u jednoj zemlji i mogu se razlikovati od zemlje do zemlje.
O tome koliko zakonski okvir u BiH regulira ovo pitanje i da li je on usklađen sa evropskim standardima govorili su advokati Vlado Adamović i Biljana Radulović i sudija Suda BiH Amir Kapetanović. Ako neko sporno izražavanje sadrži u sebi nešto za što će sud prepoznati da je od javnog interesa, onda će ta sloboda izražavanja prevagnuti u odnosu na pravo na privatnost, naglasio je Kapetanović.
-Naš Zakon o zaštti od klevete sadrži veoma dobre odredbe, međutim, prilikom tumačenja tog zakona, kao i člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava koji govori o pravu na slobodu izražavanja, pojavljuju se određene devijacije. U našoj sudskoj praksi najčešći razlog ograničenja slobode izražavanja je zaštita ugleda i prava drugih, a iz toga proizlazi i najveći broj presuda ESLJP. Naravno, pitanje ugleda ne poima se danas na isti način kao i u vrijeme kada je pisana Evropska konvencija. Bh. sudovi su ranije obavezivali novinare i medije da plaćaju znatno veće iznose kada izgube tužbu za klevetu, ali danas to više nije slučaj i mnogo više se uzimaju u obzir presude ESLJP i odredbe Evropske konvencije – rekao je Kapetanović.
Advokat i bivši sudija Vrhovnog suda FBiH Vlado Adamović kaže da većina zemalja preteže ka tome da pitanje klevete i uvrede treba biti u tzv. građanskoj sferi.
-Kada se o tome diskutovalo u BiH, ja sam smatrao da je za toprerano i danas mi se čini da sam bio u pravu. Mediji ne rade u interesu ni profesije, ni kodeksa, ni javnosti ako se ne ponašaju profesionalno i u skladu sa pravilima struke. Nažalost, mediji su danas postali bojna polja, poligoni omalovažavanja i neprofesionalnosti, neetičnosti, nestručnosti, zamjena teza… – smatra Adamović.
On je naglasio da društvene mreže kao kanali masovne komunikacije preuzimaju primat nad tradicionalnim medijima, a njihova uloga je još uvijek zakonski neregulisana. Sudije u BiH zbog neadekvatne zakonske regulative eventualnu povredu prava na privatnost ili klevetu često procjenjuju na osnovu ličnih stavova o nekom pitanju, kaže Adamović.
Advokatica Biljana Radulović kaže da pravo na privatnost mora biti u skladu sa slobodom izražavanja isključivo ukoliko je to u opravdanom javnom interesu.
-Danas u medijima možemo vidjeti na najgrublji način kršenja prava pojedinaca i njihovog dostojanstva. Naprimjer, trenutna afera sa glumcem Branislavom Lečićem prešla je sve granice i apsolutno je neprihvatljivo da mediji osude nekoga prije samog suđenja, ne poštujući presumpciju nevinosti. Nedavno smo imali i situaciju kada je Milorad Dodik javno rekao da prisluškuje poslanike opozicije, što je također kršenje prava na privatnost, a niko se na to nije ni osvrnuo. Dakle, postoje zloupotrebe ne samo od strane novinara i medija, nego i od strane javnih zvaničnika – kaže Radulović.
Učesnici seminara složili su se u ocjeni da je neophodno vratiti profesionalizam i etičnost u medije, a istovremeno gledati kako u okvirima zakonske regulative uhvatiti korak sa Evropom.
-Novinarska profesija zahtijeva prije svega poštovanje novinarskih standarda i to je početak i kraj. Iza toga dolazi zakonska regulativa i praksa Evropskog suda za ljudska prava – zaključila je Jelena Surćulija-Milojević, ekspertica Vijeća Evrope.
Govoreći o praksi ESLJP u vezi sa povredama prava na privatnost, ona je navela da se najpoznatiji sličajevi ograničenja slobode izražavanja odnose na objavljivanje fotografija javnih ličnosti, lika osumnjičenih i uhapšenih osoba i lika žrtava, zatim na povredu doma i prava na ugled te na povredu prava na čuvanje tajne o zdravstvenom stanju pacijenta. Međutim, javne ličnosti, državni službenici, političari i članovi vlada država moraju biti više podložni javnoj kritici i nadzoru i kritici medija.
Dvodnevni interprofesionalni online seminar održan je u okviru projekta Vijeća Evrope – Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX), a namijenjen je medijskim profesionalcima, predstavnicima pravosudnih i policijskih institucija.
