Home Blog Page 114

Apelacioni sud drugi put razmatra žalbe na presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije

0
Foto: Slavko Ćuruvija Fondacija

Apelacioni sud u Beogradu otvorio je petodnevno zasedanje na kome će odlučivati o žalbama na prvostepenu presudu Specijalnog suda za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, vlasnika Dnevnog telegrafa i časopisa Evropljanin, gotovo četvrt veka od zločina.

Apelacioni sud je ranije, ali sa Većem u drugačijem sastavu, ukinuo presudu Specijalnog suda i vratilo je na ponovno odlučivanje. Međutim, Specijalni sud je, sa Većem u istom sastavu kao i kod prvog odlučivanja, doneo istu presudu koja mu je bila ukinuta i vraćena.

Prvostepeno su kažnjeni nekadašnji pripadnici Službe državne bezbednosti. Tadašnji njen šef Rade Marković osuđen je na 30 godina zatvora, kao i šef njenog beogradskog centra Milan Radonjić, dok su Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni na po 20 godina zatvora.

Apelacini sud je, ukidajući presudu, naveo da je Veće Specijalnog suda prekoračilo optužbu jer je navelo da je u Ćuruviju pucalo n.n. lice, mada su u optužnici kao neposredni izvršioci označeni Romić i Kurak. U presudi su Romić i Kurak, kojem se sudi u odsustvu jer je u bekstvu, kvalifikovani kao pomagači. Marković se godinama nalazi u zatvoru, osuđen je u predmetima Ibarska magistrala – atentat na Vuka Draškovića, za ubistvo Ivana Stambolića i za ponovljeni atentat na Draškovića, u Budvi.

Apelacioni sud, kao drugostepeni, može da usvoji, ili odbije žalbe, ali i da otvori glavni pretres i na taj način presudi.

„Pre tri godine pročitana je prva prvostepena presuda, nakon toga se Veće povuklo da razmotri žalbe i nakon dva-tri meseca smo na sajtu videli da se prva presuda ukida i vraća na suđenje. Ono je počelo nekoliko meseci kasnije, trajalo je godinu dana. Gubljenje vremena, jer nijedan novi dokaz nije iznet pred prvostepenim većem, efektivnog rada u tih godinu dana je bilo nešto preko 24 sata, broja ročišta su odlagana, imamo večite opstrukcije advokata odbrane, stalna odlaganja. Nadam se da ulazimo u finiš ovog slučaja“, rekla je za N1 Ivana Stevanović iz Fondacije Slavko Ćuruvija.

Ona smatra da je čitav aparat zakazao i da je problematično što je tek pre osam godina podignuda optužnica.

„Toliko daleko od ubistva dokazi se gube, svedoci više nisu sa nama zbog starosti, sve je teže doći do pravde, zato očekujemo da se ovim zasedanjem završi, da osuđeni dobiju zaslužene kazne, da se kao društvo suočimo sa ubistovm koje je obeležilo devedesete godine. Radićemo na istraživanju političke pozadine, ali se plašim da sistem nije u stanju da to uradi, osim ako se ne pojave novi dokazi, ako se ne zađe dublje u arhive. Jedno je ono što znamo, a drugo ono što je dokazivo na sudu“, kaže Stevanović.

Kako smatra, Veće treba da bude svesno da se ovde brani pravosuđe.

„Da dobijemo presudu koja bi poslala poruku da napadi i zločini ne mogu da prođu nekažnjeno i da je državni aparat tu da zaštiti novinarstvo. Napadi i pretnje su česti, sve dok ne počnemo da rigorozno i na vreme rešavamo slučajeve i dolazimo do pravosnažnih presuda, nijedan novinar ni građanin ne mogu da se osećaju slobodno“, smatra ona.

„Kad se živi ‘200 na sat’, lakše je prepustiti se lakim sadržajima“: Kako su društvene mreže preuzele primat od televizije

0
Photo: Pixabay.com

U eri sveopšte banalizacije svega i svačega, u eri rušenja kompletnog sistema opsteprihvaćenih društvenih vrednosti, logično je da društvene mreže dobiju primat nad medijima. U vremenu kad se živi „200 na sat“ ogromnom broju ljudi je neuporedivo lakše da se prepuste pitkim lakim, po pravilu skandaloznim sadržajima koji se najčešće plasiraju putem društvenih mreža – kaže za Danas Slobodan Ćirić, potpredsednik UNS-a, odgovarajući na Pitanje dana koje se odnosi na nalaze istraživanja po kojima građani Srbije više vremena provode na društvenim mrežama nego gledajući TV.

Kako je pokazao četvrti ciklus istraživanja u okviru programa Nova pismenost građani najviše vremena provode uz društvene mreže, oko 100 minuta dnevno, televiziju gledaju 88 minuta, 57 minuta slušajući radio, a štampi posvećuju 28 minuta dnevno.

Slobodan Ćirić ističe da su sadržaji na društvenim mrežama mnogo prijemčiviji od ozbiljnih, analitičkih, neuporedivo obimnijih i složenijih medijskih sadržaja.

– Sve ovo, međutim, krije mnoge ozbiljne opasnosti, a mislim da, kada je o društvenim mrežama reč, najveća opasnost, i formalna i suštinska, jeste odsustvo odgovornosti za ono što se objavljuje. Vi preko društvenih mreža možete u etar da plasirate gotovo sve što vam padne na pamet, a da se čak i ne sazna vaš identitet i da ne trpite nikakve posledice tog svog delovanja – kaže Ćirić.

On podseća da na drugoj strani, registrovani mediji imaju i formalnu i suštinsku odgovornost za to što rade.

– Dužni su da poštuju Zakon o javnom informisanju, novinarski kodeks, pravila koja nalažu regulatorna tela. Ima i među registrovanim medijima onih koji ništa od toga ne poštuju, ali bar postoji nekakav sistem koji omogućava da se protiv takvog zla kako-tako borite, dok, kad je reč o društvenim mrežama, takvog sistema gotovo da nema. Tu neravnopravnu bitku sa neodgovornim izvorima informacija ozbiljni mediji u ovim vremenima teško mogu da dobiju, ali to ne znači da treba prestati sa zalaganjem za odgovornost za javno napisanu i izgovorenu reč. Valjda će jednom proći ludo vreme malograđanske skandalizacije stvarnosti i urušavanja sistema vrednosti koji bi trebalo da važi u jednom civilizovanom demokratskom društvu – zaključuje Ćirić.

Marija Babić, iz NUNS-a, navodi da je istraživanje potvrdilo ono čega su svi svesni a to je da društvene mreže imaju sve veći primat u odnosu na tradicionalne medije.

– Iako se kod nas građani još uvek informišu putem tradicionalnih medija, pre svega televizije, činjenica da se mladi sve manje informišu kroz te medije, a sve više kao izvor informisanja koristi društvene mreže, zabrinjavajuća je za tradicionalne medije. Ako se nastavi sa takvom tendencijom, čini se da će se vremenom građani sve više i više informisati na taj način a uticaj tradicionalnih medija biti sve manji – kaže Babić.

Ona dodaje da je način života uticao na to da mladi sve više koriste društvene mreže gde je protok i razmena informacija brža i sve je dostupnije.

– Sve više se insistira na dvostranoj komunikaciji, koja je karakteristična za društvene mreže, čiji je uticaj sve veći u svim sferama života i društvenih događaja. Tradicionalni mediji ipak nisu primarno okrenuti takvoj vrsti komunikacije ali se čini da i oni sve više pribegavaju toj komunikaciji kroz sve veću prisutnost na internetu i društvenim mrežama. Prebacivanje na to polje će svakako biti jedan od načina da mediji zadrže svoj uticaj. Međutim, društvene mreže ne treba i ne bi smele da zamene tradicionalne medije – ističe sagovornica Danasa.

Kako kaže, društvene mreže imaju svojih prednosti ali i mana.

– Jedna od njih je istaknuta u ovom istraživanju a to je uznemiravanje putem interneta koje mi možemo da vidimo svakodnevno kada su u pitanju novinari. Pretnje i uznemiravanja putem interneta kada su u pitanju novinari su u porastu u poslednjih nekoliko godina a prostor na društvenim mrežama je ispunjen uvredama i govorom mržnje, sa kojima se jako teško borimo, ne samo naše društvo već je to globalni problem – navodi Babić.

S druge strane, Vesna Radojević, urednica portala Raskrikavanje veruje da je do promene došlo jer su pametni telefoni postali deo svakodnevnog života.

– Gotovo svako ima pristup i internetu, preko svojih telefona. Nažalost, to što se mnogo više vremena provodi uz društvene mreže u odnosu na druge medije, ne znači da se građani kvalitetnije informišu, jer je nivo medijske pismenosti i dalje prilično nizak i u velikom su riziku od brojnih dezinformacija koje kruže mrežama. Takođe, vreme koje se provodi uz telefon, svakako će najbolje iskoristiti oglašivači koji nam svakodnevno prate aktivnosti, pa nas zasipaju tatgetiranim reklamama – zaključuje Radojević.

Novinari u lokalu veoma ugroženi ali retko prijavljuju pretnje i pritiske

0
photo: canva

Da li su, i koliko, ugroženi novinari i mediji u lokalu i koliko je ta njihova ugroženost vidljiva? Da li novinari i drugi zaposleni u lokalnim medijima znaju kome i gde mogu da prijave nasilje i pretnje ili ih ipak ne prijavljuju jer te ljude koji im prete i ugrožavaju ih sreću svakodnevno?

Ovo su pitanja o kojima smo razgovarali sa ljudima koji najbolje znaju kava je situacija u lokalnim medijima jer rade u njima.

 

Đorđević: Postoji mnogo veći broj ugroženih novinara nego što je prijavljeno

Postoji veliki broj lokalnih novinara koji su ugroženi u svakom smislu, u ekonomskom, bezbedonosnom ili bilo kom drugom, upozorava Dragan Đorđević, direktor Sremskih novina.

„ Često se dešava da oni svoje probleme ne prijavljuju i zbog toga neka statistika koja se prijavljuje sigurno nije tačna i nije potpuna. Postoji mnogo veći broj novinara koji su ugroženi u bezbedonosnom smislu. mi i danas imamo situaciju da novinari budu ubijeni, da im imovina bude spaljena, da budu proganjani, proterivani, da moraju da imaju policijsku pratnju“, dodao je on odgovrajući na pitanje kakve je bezbednost novinara i medija u lokalnim sredinama u Srbiji.

Smatra da je aktuelno stanje „katastrofa“ i da ovakve stvari ne smeju da se dešavaju u 21. veku u jednoj demokratskoj zemlji.

„Postoje radne grupe za zaštitu novinara i one rade svoj posao koliko je to moguće, međutim sreću se sa mnogim problemima u svom poslu i veoma teško to napreduje“, upozorava on.

Ipak se nada da će „doći neka bolja vremena“ ali i da „ceo sistem mora da preduzme nešto da se novinari zaštite i da neometano rade svoj posao“.

Đorđević kaže i da novinari u lokalu nisu dovoljno obavešteni kako i gde mogu da prijave pretnje, da postoje kontakt tačke.

„Nisu dovoljno obavešteni i mislim da je i to jedan od razloga zašto oni ne prijavljuju svoje probleme. Sve medijske organizacije, pa i naš Lokalpres, mora mnogo više raditi na tom polju da bi se novinari upoznali sa mogućnošću kako da se bar na neki način obezbede, odnosno prijave probleme koje imaju“, zaključio je Đorđević.

Budimović: Lokalni novinari kao siromašni rođaci

Članica Komisije za žalbe Saveta za štampu Nada Budimović smatra da „baš kako se siromašni rođaci osećaju u svemu, tako se i zaposleni u lokalnim medijima osećaju i kada je u pitanju opšta bezbednost novinara“.

„ Rekla bih da su lokalni novinari izloženi većem i perfidnijem dijapazonu pritisaka nego kada je to slučaj u nacionalnim medijima, utoliko pre što je njihova vidljivost mala, što se oni smatraju nevažnima i što se na to ne obraća pažnja, pa čak i sami novinari počinju da veruju da je sve što im se dešava normalno i to sami treba da ishendluju“, objašnjava ona.

Kaže i da se novinari i ljudi iz lokalnih redakcija „retko obraćaju institucijama i retko podižu problem koji imaju sa bezbednošću, sa pretnjama, ucenama, sa pritiscima raznih vrsta, uključujući pre svega ekonomske pritiske koji direktno ugrožavaju život njih i njihovih porodica“.

Ono što bi trebale da rade asocijacije poput Lokal presa, novinarska udruženja ili telo za bezbednost novinara je da krenu u neku kampanju da ohrabri i osnaži te ljude da se suočavaju sa pritiscima svakodnevno, smatra Budimovć.

Kaže i da je „ stara rečenica da mi u lokalnim medijima pišemo o našim komšijama i srećemo ih svakog dana, za razliku od nacionalnih medija koji mogu da napišu i da nikad ne vide tu osobu u životu. To su svakodnevni stresovi, teške priče koje ljudi doživaljavaju sami i uz podršku svoje redakcije i vrlo malo ih prijavljuju“, zaključuje ona..

Milošević: Novinari u lokalu navikli da žive sa pritiscima

Generalna sekretarka Lokal presa Snezana Milišević kaže da su se godinama unazad lokalni novinari navikli da žive sa tim pritiscima i vrlo često nemaju ni vremena, ni želje, ni volje da se žale, jer znaju da se neće na takve stvari adekvatno reagovati, da će izgubiti silno vreme u prepisima, dopisima, nadmudrivanjem sa administracijom sa jedne strane. Sa  druge strane mali broj lokalnih medija ima  tu mogućnost i luksuz da sebi dozvoli da gubi vreme“, objašnjava ona.

Dodaje da je „jako važna stvar“  na kojoj mora da se radi, da se objedine takve inicijative, informacije sa lokala…

Kaže i da  Lokal pres jednom godišnje radi anketu o pritiscima na medije.

„Ali nam je interesantno i zapazili smo da, tek kada  direktno razgovaramo sa lokalnim novinarima možemo da saznamo koji su to pritisci na njih, a često ni oni sami to ne prepoznaju sve dok to glasno i jasno ne ispričaju drugima“, objašnjava Milošević.

Damjanović: Novinari vrlo ugroženi

Zvonko Damnjanović iz Novih knjaževačkih novina kaže da je bezbednost novinara izražena i da su oni u lokalu vrlo ugroženi.

„Imamo fizičke pritiske na određene naše kolege i koleginice, gde to u nekim sredinam  ide dotle da nemaju slobodu kretanju, da moraju da se javljaju državnim organima, što otežava i obeshrabruje mlade ljude da se bave ovim lepim i izazovnim poslom“ , kaže Damnjanović.

Smatra da i oni novinari koji znaju gde i kako mogu da prijave pretnje  to ne koriste.

„ Trebali bi i mi na našim portalima da postavimo, kao što stavljamo glavne vesti, da imamo stalno neki kajron o prijavljivanju, da postavimo mesto za prijavljivanje. Vrlo je važno da imamo pisani trag o prijavi, makar to bilo i NN lice“, smatra on.

 

Bratuljević: Ne znamo dovoljno o pritiscima na novinare u lokalu

Problem bezbednosti, ugrožavanja i pretnji ljudima koji rade u lokalnim medijima je jedan od ozbiljnijih problemam upozorava medijska ekspertkinja Natalija Bratuljević.

„Imamo dve stvari, jedna je da mi ne znamo dovoljno o tome. Kad kažem mi mislim na ljude koji sede u većim gradovima. Uvek čujete informaciju kada je napadnut novinar u nekom od većih i prepoznatljivih medija“, objašnjava ona.

Informacije 

„Ono što je stvarno problem da nemamo dovoljno informacija o pritiscima na lokalne novinare, da te informacije retko dođu i do stručne, a kamoli šire javnosti“, smatra Bratuljević i upozorava da su „ metode i načini postali perfidniji2.

„ Vi ste nekada imali vrlo jasne i dirkente pretnje i pritiske i znali ste kako se na to reaguje. Tu je nulta tolerancija svih aktera potrebna, ali vi danas imate neke druge načine vršenja pritiska na medije i to je upravo sa saznanjem da nema dovoljno novinara u redakcijama, vi danas imate pojedine gradove ili opštine koje angažuju određene službe koje kreiraju sadržaja i besplatno dostavljaju svim tim portalima i medijima o nečemo što rade gradske službe itd. To je sada jedan novi, tzv. soft pritisak na medije“, smatra Bratuljević.

Poglavlje 23

„Što se tiče same bezbednosti novinara to je opet stvar gde je EU jasna.  Mi ispunjavamo obaveze vezane za Poglavlje 23, imamo Stalnu radnu grupu  za bezbednost novinara, određene preporuke od strane tužilaštva, kontakt tačke u tužilaštvu i policiji, imamo sve više i više sistema. Koliko je i da li je to bolje, nismo još puno odmakli  jer su to mali koraci, ali su u tom smislu neki koraci ipak napravljeni“, smatra ona.

Dodaje da „ako ništa, to je barem tema o kojoj se govori, što može da bude rizik za sebe, jer sam već čula da su sada novinari zaštićeni kao beli medvedi, što nije istina“.

Dualizam

„ Zapravo, neka vrsta osveštenosti o tome da je nedozvoljena vrsta pritisaka, pretnji i napada na novinare, treba da bude jasna svima, ali onda opet imate taj dualizam u našoj centralnoj vlasti koji kaže Evropskoj uniji sve što žele da znaju i ispunjava sve.

Mi imamo zakonski i institucionalni okvir koji je prilično doveden blizu tim evropskim standardima, ali postoji promena razumevanja, shvatanja. Sloboda izražavanja i informisanja je jako kompleksan i veliki zahvat za većinu društava i nije nešto što je zapisano u kamenu. Svaka nova presuda Evropskog suda za ljudska prava redefiniše šta je to sloboda izražavanja u Evropi“, objašnjava Bratuljević.

Minimum standarda

Ja znam da je to veliki zalogaj za većinu ljudi ali neki minimalni standardi moraju da postoje, kaže ona.

Upozorava da je problem „taj dualizam, jer vi imate jednu informaciju za stranu javnost, a drugu informaciju o građanima. Imate ljude na najvišim pozicijama u ovoj zemlji koji targetiraju novonare, medije, koji ih nazivaju imenima koja ih posramljuju i kada vi to radite onda normalizujete tu vrstu ponašanja prema novinarima. I to je ogromna opasnost“, upozorava.

Kaže i da „onda nema veze da li je sto zakona i institucija, ako vi favorizujete istrage u slučajevima gde su novnari ili mediji koji su pisali bili bliski vlasti u odnosu na slučajeve gde su novinari ili mediji kritični prema vlasti, vi vrlo jasno stavljate do znanja kakav je vaš odnos prema novinarima i medijima i da nismo svi isti i podjednako važni“, zaključila je Bratuljević.

Voditeljka Jelena Obućina pretila Vučiću u uvodu Dnevnika? Laž.

0
slika: Newsmax adria skrinšot

„Vučiću ili priznaj Kosovo ili ćeš biti pokopan – tajkunski mediji ponovo prete predsedniku Srbije“, piše list Alo na svom portalu, a prenosi i Informer. U tekstu tvrde da je voditeljka Dnevnika na TV Nova S, Jelena Obućina, u uvodu 29. novembra zapretila Vučiću da će biti „pokopan“i to „po nalogu svog šefa Šolaka“. Ovaj tabloid je, međutim, maliciozno interpretirao njen uvod u kojem ona žargonski, kolokvijalno kaže da će se Vučić „pokopati“ ako se ne „opameti“ u pogledu Kosova i sankcija Rusiji.

„Na tajkunskoj Newsmax Adria ponovo možemo da čujemo pretnje i upozorenja predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Glasnogovornica Šolakove političke agende Jelena Obućina ne prestaje da širi antidržavnu propagandu po nalogu svog šefa“, piše Alo i citira Obućinu koja kaže „Biće da nema Evrope bez priznanja Kosova, a ni napretka bez sankcija jer Rusija ima svoje probleme, a Amerika ne spava. Ako se i tu brzo ne opameti, znači – pokopaće se“.

„Ovo je jasna poruka koju tajkun Šolak šalje predsedniku Vučiću: Bićeš pokopan!“navodi ovaj tabloid. Iste tvrdnje prenosi i Informer.

Šta je tačno Jelena Obućina rekla?

Kako se može čuti na samom snimku Dnevnika 29. novembra, tekst uvoda je glasio ovako:

„Predsednik nas kuva ali i njega kuvaju. Obe su ringle na tihoj vatri, krčkanje lagano. On nama iz Norveške prvo saopšti da će morati da smenjuje direktore energetskih preduzeća, EPS će morati da se menja toliko da je možda lakše da ga prodamo, pa nam saopšti da je najveća budala zbog litijuma i na kraju prikaže kako pravi bateriju. Znači, opametio se i kopaće se, pitanje je dana“, kaže Obućina u prvom delu uvoda.

Ono na šta se u ovom delu osvrće ova novinarka događalo se prethodnih dana – u Beogradu je održan još jedan protest građana i ekoloških aktivista protiv kompanije Rio Tinto i iskopavanja litijuma u Srbiji. Ranije je, nakon niza protesta, Ana Brnabić saopštila da je stavljena tačka na saradnju sa ovom kompanijom, a iz ekoloških udruženja su tada izneli nekoliko zahteva koji, međutim, i dalje nisu usvojeni: da Rio Tinto odmah ode iz zemlje, da se raskinu svi kupoprodajni ugovori sa njima i da se usvoji inicijativa o trajnoj zabrani iskopavanja litijuma i bora, koje bi, kako navode, dramatično ugrozilo životnu sredinu u Srbiji.

Iako je saradnja sa Rio Tintom navodno prekinuta, državni vrh po svemu sudeći želi da se nastavi sa eksploatacijom litijuma, a to je na neki način potvrdio i sam Vučić ovih dana.

„Ovde prave litijumske baterije a mi zabili glavu kao noj u pesak i kažemo ne, mi ćemo da živimo od tri kila cveća. Industrija, posebno energetika, to je ono što donosi ogroman profit zemljama i pravi razliku u njihovom razvoju, tako da mi moramo da idemo u korak sa svetom a ne da kasnimo“, rekao je Vučić.

U izjavi za TV Pink ovih dana rekao je da je ispao „najgluplji predsednik na svetu“ što je doneo odluku da Srbija odustane od iskopavanja litijuma i da se kaje.

„Kopaće se“, koje je voditeljka Jelena Obućina izgovorila, značilo je upravo da će se, po svemu sudeći, nastaviti sa iskopavanjem, a „opametio se“ odnosi se na njegovu izjavu da je ispao „najgluplji na svetu“.

Drugi deo uvoda, na koji se Alo fokusirao, glasi:

„Kuvaju i njega u Briselu. Borelj menja Poglavlje 35 – biće da nema Evrope bez priznanja Kosova, a ni napretka bez sankcija jer Rusija ima svoje probleme, a Amerika ne spava. Ako se i tu brzo ne opameti, znači – pokopaće se, pitanje je dana“, zaključila je Obućina, a Alo, mimo svake logike, „preveo“ u „Bićeš pokopan“.

O čemu je ovde reč? Poglavlje 35, u pristupnim pregovorima Srbije i EU, posvećeno je normalizaciji odnosa sa Prištinom i ispunjenje tog poglavlja je jedan od uslova za ulazak Srbije u EU. „Ažuriranje“ tog poglavlja je najavio evropski šef diplomatije Žozef Borelj ali nije precizirano šta će to ažuriranje podrazumevati. Kako piše Radio Slobodna Evropa, moglo bi da podrazumeva uključivanje tzv. Šolc-Makronovog plana za Kosovo i Srbiju koji nije zvanično objavljen ali mediji spekulišu da bi njime Kosovu bio ponuđen ulazak u UN, a Srbija bi dobila ubrzan put ka EU. Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova, rekao je da ovaj nemačko-francuski plan „polazi od toga da je nezavisnost Kosova gotova stvar“.

Drugim rečima, postoji mogućnost, kako implicira Obućina u uvodu, da će ažuriranje poglavlja 35 za Srbiju značiti uslov priznanja Kosova da bi pregovori bili nastavljeni. Kada je reč o delu o sankcijama Rusiji, to se odnosi na vest od pre nekoliko dana da je Evropski parlament usvojio rezoluciju kojom preporučuje da napredak Srbije ka EU bude uslovljen sankcijama Rusiji.

„Pokopaće se, pitanje je dana“ je poiravanje sa sličnim završetkom prvog dela o litijumu „kopaće se, pitanje je dana“. „Pokopati se“ je kolokvijalni, žargonski izraz za „napraviti grešku“, „napraviti sebi problem sopstvenom krivicom“.

Upravni odbor RTS: Javni servis duguje izvinjenje gledateljkama zbog Bogdanovićevih izjava o ženama fudbalera

0

Fudbalski analitičar Rade Bogdanović je, pored najvažnije stvari na svetu, tema broj jedan u ovdašnjoj javnosti zbog svojih komentara na RTS-u koji se danima analiziraju nakon njegovog gostovanja. Posebnu buru izazvala je izjava u kojoj spominje žene fudbalera u vezi sa njihovim odlaskom u Katar.

„Nije mi se svidela situacija ta da su im supruge otišle u Katar. To je loša organizacija – da u hotelu imate jako puno ljudi koji ne pripadaju reprezentaciji. Njihove žene na ovu lovu, na ovu ‘paruštinu’, to je parada kiča. Gde kič dođe tu nema ni sreće ni raspoloženja. Ali ja se nadam da će oni da shvate važnost ove utakmice. Ja da sam na njihovom mestu ja bih već večeras ugasio telefone, rekao bih: što ste me zvali – zvali, ja se koncentrišem na utakmicu. Ljuljaj to dete, kupaj se u tim milionima i pusti me da igram“, rekao je Bogdanović.

Deo javnosti je bivšeg fudbalera i komentatora optužio za mizoginiju, ali i uputilo zahtev RTS-u za izvinjenje. Rukovodstvo javnog servisa nije želelo za Danas da se izjasni o Bogdanovićevoj izjavi, ali su zato to učinili predsednik Upravnog odbora RTS-a Branislav Klanšček i član UO Predrag Azdejković. Obojica se slažu da je izjava fudbalskog analitičara – seksistička.

Klanšček navodi da nije posao UO da se meša u uređivačku politiku, ali da je izjava Bogdanovića da „gde žene dođu, to je parada kiča“, do te mere skandalozna i seksistička da bi odgovorni sa RTS-a trebalo da podnesu ostavku, ili bar da se izvine gledateljkama.

Predrag Azdejković kaže da je sramota to što se desilo i da su oni koji traže izvinjenje RTS u pravu.

– Ono što je još veći problem, kako sam pročitao u medijima, Bogdanović je plaćen od strane RTS da ekskluzivno komentariše utakmice. Što u prevodu znači da svi građani, pa i žene koje je seksistički uvredio, plaćaju njegov angažman na RTS-u i njegove mizogine izjave. Smatram da RTS treba da se izvini i da prekine saradnju sa dotičnim, jer mu nije mesto na javnom servisu – poručio je Azdejković.

Prema njegovom mišljenju, problematična je i Bogdanovićeva izjava da su muškarci koji nisu išli u vojsku “razmaženi i malo nesposobni za život”.

Sagovornice Danasa iz Autonomnog ženskog centra i Ženske solidarnosti danas su komentarisale izjavu fudbalskog analitičara navodeći da ona ukazuje da su žene krive za sve “pa i za lošu igru reprezentacije”, odnosno da takve izjave mogu biti i opasne, jer su “sportska dešavanja ovog tipa i neuspeh na njima često okidač za nasilje nad ženama”.

Zekić: Ne postoji zakonski rok za dodelu pete frekvencije

0
slika: NUNS

Predsednica Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM) Olivera Zekić izjavila je danas da po Zakonu o upravnom postupku ne postoji rok za rešavanje predmeta o dodeli pete dozvole za televizijsku frekvenciju s nacionalnom pokrivenošću.

Zekić je agenciji Beta kazala da REM nije probio rokove konkursa za petu televizijsku frekvenciju.

„Sada su na dnevnom redu REM-a sednice na kojima će se odlučivati o dodeli radijskih frekvencija i dozvola za beogradske televizije. O petoj nacionalnoj frekvenciji članovi Saveta REM-a odlučiće naknadno“, navela je Zekić. ;

Na pitanje Bete kada će Savet REM-a odlučivati o tome kada će dodeliti petu nacinalnu televizijsku frekvenciju, Zekić je kazala da će to biti na nekoj od narednih sednica. ;

Savet REM-a je 10. avgusta raspisao javni konkurs za izdavanje jedne dozvole za emitovanje televizijskog programa na području cele Srbije, tri dozvole za emitovanje sa alotmenta Avala, kao i za 12 dozvola za radijsko emitovanje na području grada Beograda. ;

Kandidati za petu frekvenciju s nacionalnom pokrivenošću su: Nova S, Kopernikus, Kurir i BK.

Na prethodnom konkursu, dozvole za frekvencije s nacionalnom pokrivenošću na rok od osam godina dobile su televizije: Pink, Hepi, Prva i B92.

Reporteri bez granica: Žalimo zbog odbacivanja tužbe Slavko Ćuruvija fondacije i Crte protiv REM-a

0

Međunarodna organizacija koja se bori za slobodu izražavanja podržala prigovor SĆF i Crte Upravnom sudu posle njegove odluke da ove dve organizacije nemaju osnov da brane opšti interes

Upravni sud je, naime, odbacio tužbu ove dve organizacije protiv Regulatornog tela za elektronske medije, obrazlažući odluku time da Slavko Ćuruvija fondacija i Crta, kao tužioci, nemaju osnov, odnosno „legitimaciju“ da brane opšti interes, podsećaju Reporteri bez granica na svom Tviter nalogu. 

Oni su podržali prigovor koju su SĆF i Crta podnele Upravnom sudu zbog odluke REM-a da ove godine ponovo dodeli dozvole za emitovanje s nacionalnom pokrivenošću televizijama koje su godinama unazad kršile zakone.

„Iskoristićemo sva dostupna sredstva da zaštitimo interes javnosti“, istakle su u zajedničkom saopštenju Slavko Ćuruvija fondacija i Crta.

Koalicija za slobodu medija: Prenošenje delova knjiga Zvezdana Jovanovića predstavlja diskreditaciju rada novinara koji zbog obavljanja svog posla imaju policijsku zaštitu

0

Koalicija za slobodu medija najoštrije osuđuje odluku lista „Informer“ da objavi deo uvodne reči iz knjige „Vučje staze“ Zvezdana Jovanovića, osuđenog na 40 godina zbog ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, kojim se targetiraju Veran Matić, produkcija B92 i Insajder.

U tekstu pod naslovom „Kriminalci i DOS radili zajedno! Zvezdan Jovanović objavio knjigu!“ objavljenom 22. novembra u listu „Informer“ između ostalog se navodi i sledeći citat iz uvodnika Jovanovićeve knjige:

– Plasirajući godinama razne ogavne serijale, tipa „Insajder“, „Dosije“, „Jedinica“ i slično iz Soroš-Matić produkcije, pokušavaju da operu spregu DOS-ovih „korisnih idiota“ sa vođama “surčinsko-zemunskog“ kriminalnog klana. Međutim, sve te njihove laži sam razotkrio i potkrepio dokazima koji su godinama držani po fiokama i arhivima državnih institucija.

Zabrinjava i činjenica da sa se list „Informer“ ni na koji način ne ograđuje od Jovanovićevih reči. Naprotiv već u sledećoj rečenici teksta navodi se kako je Jovanović „godinama skupljao „građu“ o svemu onome što je dosad bilo skriveno od javnosti“, te da „tako otkriva ko su bili „demokratski“ odabrani svedoci lažovi i kriminalci koji su „šurovali“ s ljudima iz vlasti i policije“.

Koalicija za slobodu medija ovaj postupak smatra ne samo pokušajem diskreditacije rada novinara i urednika produkcije Insajder i B92, koji su se u svojim istraživačkim i dokumentarnim serijalima svojevremeno bavili pozadinom atentata na premijera Zorana Đinđića i Jedinicom za specijalne operacije, već indirektnom pretnjom.

Podsećamo da su zbog rada na ovim serijalima Veran Matić i urednica Insajdera Brankica Stanković godinama bili pod policijskom zaštitom.

Koalicija  poziva i Ministarstvo informisanja i telekomunikacija u čijoj nadležnosti je sprovođenje Zakona o javnom informisanju i medijima, ali i sve ostale relevantne institucije i organizacije da reaguju, jer su pretnje i pritisci na novinare neprihvatljivi i opasni, pogotovo kada se događaju u javnom prostoru.

Koaliciju za slobodu medija čine Asocijacija medija, Asocijacija onlajn medija (AOM), Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Poslovno udruženje Asocijacija lokalnih i nezavisnih medija „Lokal Pres“ i Slavko Ćuruvija Fondacija.

Slovenija: Grupe za slobodu medija podržavaju zakonodavne napore za depolitizaciju javnih medija

0
slika: canva

Evropska federacija novinara (EFJ), zajedno sa drugim međunarodnim organizacijama za slobodu medija i novinarskim organizacijama, danas je istakla svoju prethodnu podršku reformi zakona o Radioteleviziji Slovenije (RTV SLO) i hitnoj potrebi depolitizacije medija javnih servisa i njihovog nadzora. tela usred stalnih pretnji njihovoj nezavisnosti.

Dole potpisane organizacije pozdravljaju inicijativu nove koalicione vlade da smanji uticaj politike na rad emitera i podstakne klimu koja omogućava njen uticaj na javni servis.

Događaji u poslednjih nekoliko godina na RTV SLO dali su jasnu ilustraciju zašto su takve promjene hitno potrebne. Pod prethodnom vladom, vodeći političari stvarali su atmosferu neprijateljstva prema javnim medijima, uključujući klevete protiv novinara i agresivne optužbe za političku pristrasnost, što se ogleda u izveštaju o misiji dole potpisanih organizacija za 2021. i padu Slovenije na 54. mesto na listi Reportera bez granica.  Ovo je bilo praćeno ispolitizovanim imenovanjima u programsko veće i nadzorni odbor RTV SLO, povremeno kroz zakonsku, ali sumnjivu praksu. Politički opredeljeni imenovani u ova dva tela potom su koristili većinu glasača da bi odobrili kontroverzne odluke o kadroviranju i programiranju u korist vladajuće stranke SDS, posebno na javnoj televiziji. Ova imenovanja često nekvalifikovanih kandidata ili pojedinaca koji su povezani sa bivšom vladom su progurana uprkos raširenim kritikama.

Od tada, direktori i menadžment su optuženi od strane osoblja za otklanjanje emisija, smjenjivanje urednika, pritisak ili preraspoređivanje novinara, i pokušaj da se napravi politička promena u programima vesti i aktuelnih dešavanja. Sindikati koji predstavljaju RTV SLO u više navrata su štrajkovali u znak protesta protiv neopravdanog narušavanja uređivačke slobode, dok su najveći novinarski sindikati više puta pozivali generalnog direktora i direktora televizije da se povuku. Ovi skoro svakodnevni unutrašnji sukobi, koji su se intenzivirali poslednjih meseci, doveli su do toga da je više od 30 zaposlenih dalo otkaz i doveli do štetnog pada gledanosti i gubitka poverenja javnosti. Nedavno je 38 članova osoblja dobilo upozorenja o potencijalnom raskidu radnog odnosa zbog javne podrške kolegama u studiju. Pregovori za rešavanje situacije ostaju neuspešni. Ovakva situacija ugrožava novinarsku misiju RTV SLO i podriva pravo javnosti na informacije.

Našim organizacijama je jasno da su hitno potrebni napori da se otkloni osnovni uzrok ovih problema: nesrazmeran uticaj svih oblika politike na upravljačke strukture RTV SLO. Dok su se prethodne vlade obavezale da će izmeniti zakon o RTV Slovenija iz 2006. kako bi smanjile političku zastupljenost u većima, predlozi su uvek padali kada je nastupila realnost vlasti. Ovaj nedostatak političke volje za rešavanje situacije ostavio je RTV SLO na milost i nemilost političkih snaga i otvoren za uzastopne periode nestabilnosti nakon izbornih ciklusa. Iako zabrinutost oko nezavisnosti menadžmenta nije ništa novo, promene koje su donete pod prethodnom vladom ostavile su emiter u najizazovnijoj situaciji poslednjih decenija. Stoga pozdravljamo zakonodavnu inicijativu nove koalicione vlade na čelu sa premijerom Robertom Golobom za rešavanje ove vanredne situacije.

Nacrti predloga bi restrukturirali dva aktuelna upravna saveta u jedinstveno, 17-člano telo za donošenje odluka. Imenovanja u ovo novo Veće RTV-a vršili bi predstavnici civilnog društva i zaposleni u RTV SLO. Narodna skupština, koja trenutno imenuje većinu poslanika, ne bi igrala nikakvu ulogu. Prema reorganizovanom sistemu, savet bi vodio četvoročlani upravni odbor, na čelu sa predsednikom, koji bi nadgledao finansiranje i programiranje. Imenovanja bi se vršila postupno. Ukoliko izmene budu usvojene, prestaće mandat dosadašnjim članovima aktuelnih programskih i nadzornih saveta, generalnom direktoru, direktoru televizije i direktoru radija, koji bi ostali na svojoj funkciji do formiranja novog saveta. Aktuelni urednici bi ostali na svojim radnim mestima, osim u slučajevima kada se utvrdi da ne uživaju poverenje većine zaposlenih u svom uređivačkom timu.

Naša zajednička ocjena je da ovi nacrti izmena i dopuna predstavljaju opravdan i principijelan pokušaj revizije zastarelog zakonodavnog okvira, depolitizacije emitera i podsticanja povoljnijeg okruženja za slobodno vršenje novinarske misije RTV SLO. Ukoliko bude usvojen, novi sistem upravljanja bi značajno ograničio mogućnost bilo koje vlade, sadašnje ili buduće, da koristi svoju parlamentarnu većinu za popunjavanje saveta saveznicima i mešanje u rad javnih medija. Navedeni model upravljanja je reprezentativan i odražavao bi širok spektar grupa civilnog društva.

Međutim, napominjemo da je za žaljenje što Skupštinski odbor za kulturu nije prvo održao javnu raspravu o predlogu zakona ili tražio reviziju nacrta od Saveta Evrope ili međunarodnih medijskih organizacija i novinarskih organizacija/sindikata. Iako prepoznajemo potrebu hitnog rješavanja situacije na RTV SLO, takve promjene zakonskog okvira trebale su se odvijati na otvoren i transparentan način i uz puno učešće civilnog društva i novinarskih organizacija. Da bi se obezbedila puna funkcionalna nezavisnost ovog novog saveta, od vitalnog je značaja da svi kandidati ispunjavaju stroge profesionalne kriterijume, da budu izabrani prema jasnim i transparentnim pravilima i da budu posvećeni obezbeđivanju pluralističkog i profesionalnog programiranja. Kandidati iz civilnog društva ne bi trebalo da imaju direktne ili indirektne veze sa političkim partijama. Takođe je od vitalnog značaja da novi finansijski komitet u potpunosti funkcioniše u javnom interesu. Ostaju pitanja i o upravljanju RTV SLO tokom prelaznog roka. Ipak, po našoj proceni, nacrt izmena je usklađen sa evropskim standardima o upravljanju javnim medijima i trebalo bi da ima sveukupno pozitivan uticaj.

Zakon je usvojila Narodna skupština 14. jula 2022. Prije bilo kakvih izmjena, amandman će se suočiti sa referendumom koji je inicirala opozicija 27. novembra. Ako bude usvojen, to bi trebalo da osigura stabilnost RTV SLO u kratkom roku. Čak ni tada, ne sme se posmatrati kao protivotrov za sve izazove sa kojima se trenutno suočavaju javni mediji. Proces depolitizacije biće dug i izazovan. Takođe je ključno da ovaj zakon prati sekundarni zakon koji predviđa dugoročno održivo finansiranje i uspostavlja čvrstu ekonomsku osnovu za RTV SLO za zapošljavanje i obuku nove generacije profesionalnih novinara, ponovno uspostavljanje poverenja javnosti i suočavanje sa izazovima. budućnosti. Ovaj prateći predlog zakona mora brzo da usledi i treba da uspostavi autonomiju u uređivačkom odlučivanju i osavremeni organizaciju institucije.

Ova reforma je važan prvi korak napred. Ako bude usvojen, ovaj zakonski amandman bi se kretao ka ispunjavanju ključne preporuke iz izveštaja Evropske komisije o vladavini prava iz 2022. o Sloveniji, koji poziva na snažnije mehanizme za unapređenje nezavisnog upravljanja javnim medijima. Primena ovih standarda bi takođe predstavljala podsticaj za slobodu medija nove vlade, koja je reformu javnih medija postavila kao prioritet tokom svoje predizborne kampanje. Naše organizacije će nastaviti da pažljivo prate situaciju i pozivaju na prekid svih politički motivisanih pritisaka na uređivačku autonomiju javnih medija u zemlji.

Potpisnice:

Balkan Free Media Initiative (BFMI)
European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF)
European Federation of Journalists (EFJ)
Free Press Unlimited (FPU)
International Press Institute (IPI)
Reporters Without Borders (RSF)
OBC Transeuropa (OBCT)