Home Blog Page 126

Bodrožić: Prijave napada na novinare su trag o vremenu – ko gazi demokratiju

0

Željko Bodrožić, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, rekao je da vlast svoj opstanak zasniva na potpunoj kontroli medija, da je to naročito primetno na lokalnom nivou, i da ga ne čudi da je OEBS konstatovao da je tokom predsedničkih izbora, na privatnim televizijama, Vučiću pripalo 90 odsto vremena. Bodrožić je na predstavljanju izveštaja „Stanje demokratije u Srbiji 2022“, naveo da je naročito veliki problem što ima malo nezavisnih lokalnih medija. Nekada je, prema njegovim rečima, samo Lokal press imao preko 50 članova, a ANEM još i više.

„Ne da kaskamo, nego smo regresirali. Sada postoje moćne alatke da se napravi da postoje medijske slobode“, rekao je Bodrožić.

Izveštaj koji su uradili Beogradska otvorena škola, Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije EU, uz podršku Kraljevine Švedske, simbolično je predstavljen na 5. oktobar.

Bodrožić je naveo da NUNS, kroz regionalnu mrežu Safejournalist, beleži prijave napada i pretnji novinarima. Prema njegovim rečima, mali je porast broja rešenih slučajeva jer tužilaštva, naročito na pretnje na društvenim mrežama, ne reaguju po službenoj dužnosti.

„Ne vide to kao pretnju, već novinari moraju sami da prijavljuju slučaj. Veliki broj novinara, naročito na lokalu i ne prijavljuje pretnje, jer pretpostavljaju da će prijavom samo pogoršati situaciju i znaju da se njihov slučaj neće rešiti“, rekao je Bodrožić. „ Mi ih novinare ohrabrujemo da prijave slučajeve, a slučajeve beležimo, da barem imamo dokumentaciju ko sve gazi po demokratiji. Imamo trag o ovom vremenu“, istakao je on.

Kao glavni problem Bodrožić vidi što preko kontrole medija vlast suzbija mogućnost kritičkog mišljenja i da mediji ne mogu naći sagovornike, naročito u manjim sredinama.

„Retko ko da digne glavu, jer na vreme bude opomenut. Kada vide kroz šta prolaze sagovornici, iako vide problem, neće da govore, jer su konsekvence velike“, naveo je Bodrožić.

Bojana Selaković, nova koordinatorka Nacionalnog konventa o EU, ukazala je da se Srbija ponovo našla na listi za  monitoring Civicus (praćenje rada civilnog sektora). Selaković je istakla da se sada na Civicusovoj listi nalazimo u, takozvanom ometenom radu, a da će u slučaju uočenih nepravilnosti, biti stavljena oznaka regresije, kada bi se radio dodatni nadzor.

Ona je navela da država jasno šalje poruku da hoće da uvodi promene, ali ne na proceduralan način.

„Postoji mogućnost promena, ali samo putem neformalnog uticaja, putem ulice, blokade… Dugoročno to nije dobro za društvo“, navela je Selaković.

Šef političkog odeljenja u Delegaciji Evropske unije u Srbiji Dirk Lorenc istakao je da se nada da će Srbija ostati partner EU i da će biti na njenoj strani jer prisustvujemo stvaranju “novog svetskog poretka”.  Prema njegovim rečima, “Zapadni Balkan je deo evropske familije” ali da mora da prođe kroz proces integracije.

“Postoje nedostaci u našim analazima u odnosu na Vaše jer mi gledamo na zakonodavni okvir, a vi na njegovu implementaciju”, istakao je Lorens.

Lorens je izrazio nadu da će nova vlast u Srbiji doneti set medijskih zakona, jer prethodna Vlada nije imala volju da to uradi.

Nikola Burazer, programski direktor Centra savremene politike, naveo je da je formalno primetan privid uspona demokratije jer se život vratio u parlament, ali da svi ostali parametri pokazuju da zapravo nema pomaka.

Vujo Ilić iz Crte je naveo da je ovoliko odugovlačenje sa formiranjem Vlade samo poruka da se može i bez Vlade i Parlamenta i da je bitan samo lider.

 

UN: IFJ predvodi borbu za bezbednost novinara

0

Na 51. sednici Saveta UN za ljudska prava u Ženevi zvanično je pokrenuta kampanja za novi obavezujući međunarodni instrument posvećen bezbednosti novinara. Poziv na novu Konvenciju UN za unapređenje bezbednosti, zaštite i nezavisnosti medijskih radnika podržali su novinari i medijski sindikati, udruženja, predstavnička tela medija i nevladine organizacije širom sveta.

Sada je osnovana radna grupa – Prijatelji konvencije – kako bi se omogućilo državama članicama da rade na njenom usvajanju.

Grupa je pokrenuta na pratećem događaju u Ženevi 30. septembra na kojoj su se obratili predsednik IFJ Dominikue Pradalie, Nasser Abu Bakker, predsednik Palestinskog novinarskog sindikata, Zuliana Lainez Otero, potpredsednica novinarske federacije Latinske Amerike i Kariba i međunarodni ekspert za ljudska prava dr Karmen Dragići, autorka nacrta konvencije.

Otvaranju Konvencije prisustvovali su predstavnici država članica, uključujući Grčku, Italiju, Palestinu, Austriju, Jemen, Francusku, EU, Letonija, Liban, Holandija, kao i međunarodna udruženja medija i novinara. Poruke podrške stigle su iz više država članica.

Međunarodna konvencija o bezbednosti i nezavisnosti novinara i drugih medijskih profesionalaca razvijena je kao odgovor na neuspeh postojećih međunarodnih odgovora u borbi protiv nekažnjivosti i rastućih pretnji novinarima i medijima širom sveta.

Ističe postojeće slabosti i rupe u međunarodnom humanitarnom pravu i pravu ljudskih prava i nedostatak efikasnih mehanizama za sprovođenje.

Ona se zasniva na prepoznavanju specifične uloge i pretnji sa kojima se novinari suočavaju i ograničenja postojećih opšteprimenljivih pravila. Novi obavezujući međunarodni instrument posvećen bezbednosti novinara, uključujući poseban mehanizam za sprovođenje, pomogao bi da se poboljša efikasnost međunarodnog odgovora.

Predsednik IFJ Dominikue Pradalie rekao je: „Stotine novinara su ubijeni u protekloj deceniji, hiljade su zatvoreni. Novinarima se svakodnevno preti. Takvi zločini se vrše gotovo potpuno nekažnjeno širom sveta. Svi oni koji veruju medijima slobode, prava građana na informisanje moraju delovati sada kako bi se zaustavila nekažnjivost. U ime novinarskih sindikata i udruženja i medijskih profesionalaca i njihovih organizacija širom sveta pozivamo države članice da nam se pridruže u podršci Konvenciji koja može dati međunarodna zajednica sredstva neophodna za unapređenje bezbednosti novinara“.

Izvor: IFJ

Tri medijske kampanje prikupljanja sredstava (fundraising kampanje) na zapadnom Balkanu za inspiraciju i učenje

0
slika: canva

Za medije i medijske kuće, onlajn prikupljanje sredstava je nešto o čemu retko razmišljaju. Ipak, njihov skepticizam nije neosnovan.

Napomena urednika: Ponovo objavljujemo članak Sanje Lazić koji se bavi prikupljanjem sredstava na Zapadnom Balkanu. Ovaj članak je prvobitno objavljen na Journalift-u.

 

U poslednjih nekoliko godina, crowdfunding (ili onlajn prikupljanje sredstava uopšte) postalo je uobičajena tema, pre svega među neprofitnim organizacijama na Zapadnom Balkanu. Često se (pogrešno) doživljava kao srebrni metak za finansijske probleme sa kojima se organizacija suočava ili kao alternativna opcija finansiranja za projekte manjeg obima. Kada posmatramo medijske kuće u regionu, onlajn prikupljanje sredstava i crowdfunding su tek nedavno pokazali određeni napredak i primenu u ovom kontekstu.

Razlog za to je opšta percepcija da su neprofitne organizacije agilnije i fleksibilnije u komunikaciji i pristupu zajednici, njihovi projekti kao da pronalaze publiku i potencijalne donatore uz manje truda, a ciljevi koje (u većini slučajeva) pokušavaju da ostvare su opipljiviji, specifičniji, stoga je uticaj koji oni mogu stvoriti očigledniji.

Za medije i medijske kuće, onlajn prikupljanje sredstava je nešto o čemu se retko razmišlja. Međutim, njihov skepticizam nije neosnovan.

Ni u jednoj od zemalja Zapadnog Balkana ne postoji kultura kontinuirane podrške. Među filantropskom manjinom koja podržava, donacije su uglavnom rezervisane za četiri glavne oblasti – zdravstvo, podršku marginalizovanim grupama, smanjenje siromaštva i obrazovanje.

Pored toga, izuzimajući vrlo mali broj medija koji je (umereno) uspešnan u prikupljanju sredstava od svoje publike, nema mnogo primera dobre prakse, posebno među lokalnim medijima.

Međutim, u sadašnjim političkim okolnostima, koje su slične u skoro svim zemljama regiona Zapadnog Balkana, kao i dostupnim opcijama finansiranja medija, prikupljanje sredstava u zajednici nije samo budućnost, već ono mora što pre moguće postati sastavni deo medijskih poslovnih strategija.

 

Zašto mediji treba da se obrate svojoj publici za podršku?

Obično se većina medija na Zapadnom Balkanu okreće kombinaciji sledećih izvora finansiranja – oglašavanje, sredstva javnog sektora, međunarodni donatori i opciono pružanje komercijalnih usluga kao što su iznajmljivanje prostora, opreme, nuđenje svojih usluga drugima itd. Međutim, većina ovih izvora su nepouzdani i nedosledni.

Digitalne platforme kao što su Gugl i Fejsbuk imaju prednost u odnosu na tradicionalno medijsko oglašavanje, ostavljajući medijske kuće sa manje oglašivača nego ikada, a pošteno je reći da će se ovaj trend samo nastaviti. Finansiranje iz javnog sektora je generalno veoma ograničeno i kada mu se pristupi, često se koristi za političku kontrolu. Međunarodne donacije predstavljaju olakšanje mnogim medijima, ali ova podrška takođe dolazi sa nekoliko ograničenja – donatori mogu napustiti region ili promeniti fokus, a produkcija sadržaja retko se podržava. Pored toga, međunarodni donatori uglavnom žele da podrže veće projekte koje lokalni mediji obično izbegavaju zbog nedostatka resursa za njihovo planiranje i sprovođenje.

 

Ako je to slučaj, šta preostaje medijima?

Malo verovatan (ali i najlogičniji) odgovor je zajednica – ljudi za koje ste, pre svega, kreirali svoj mediji. Oni nisu jedino rešenje za održivost medija, ali moraju biti njen deo.

U ovom članku ćemo analizirati tri onlajn kampanje prikupljanja sredstava koje su pokrenuli mediji u Srbiji i Hrvatskoj, i dublje sagledati njihovu strategiju, promociju, rezultate i naučene lekcije koje mediji mogu primeniti u svojim budućim kampanjama.

 

  1. TV Forum, Srbija

Pre nego što je postao televizija, TV Forum bio je neprofitna organizacija koja se sastojala od aktivistkinja, čiji je cilj bio da Prijepolje i svoju lokalnu zajednicu učine solidarnijom i naprednijom sredinom. Nekoliko godina kasnije postale su prva informativna televizija u Prijepolju, prva televizija civilnog društva u Srbiji i prva televizija koju su osnovale žene na Balkanu. Njihova reputacija je besprekorna, a novinarstvo na veoma visokom nivou. Već 11 godina svoju lokalnu zajednicu svakodnevno obaveštavaju o najvažnijim događajima na lokalu, nepristrasno, objektivno i transparentno.

Kada je u septembru 2019. godine TV Forum odlučio da pokrene svoju crowdfunding  kampanju, to je postala prva kampanja te vrste u Srbiji. Za manje od dva meseca podržao ih je 81 donator i prikupili su više od 4 600 evra za opremanje svog televizijskog studija.

Iako će vam većina uputstava o pripremi kampanje reći da je email marketing najbolje mesto za dopiranje do potencijalnih donatora, istina je – najbolje mesto je ono gde je vaša zajednica.

U slučaju TV Foruma, smeštenog i osnovanog u jednom od najsiromašnijih i nerazvijenih regiona u Srbiji, bilo je jasno da će komunikacija sa donatorima morati da ide na staromodan način. Prva stvar koju je njihov glavni tim redakcije uradio je mapiranje svoje zajednice, segmentiranje na osnovu tipa donatora i podrške koju bi mogli da pruže (osim doniranja novca, ljudi su mogli da ponude promotivnu podršku, nenovčanu, volontersku, itd.) i onda su počeli da kontaktiraju sve njih. Imali su ambasadore kampanje – uticajne ljude u svojoj zajednici koji su kampanju promovisali na društvenim mrežama, što je dodatno skrenulo pažnju na kampanju ljudima koji možda ranije nisu imali prilike da čuju za TV Forum.

Telefonski pozivi, pisma, brojne kafe, tekstualne poruke i informisanje “od čoveka do čoveka” bili su samo deo strategije informisanja zajednice i potencijalnih donatora o kampanji. Drugi veliki deo slagalice bio je dopiranje do lokalnog stanovništva koje sada živi u dijaspori jer je njihova kupovna moć veća (da biste saznali o neiskorišćenim potencijalima albanske dijaspore, pročitajte ovaj članak, eng).

Sa ta dva strateška pristupa, njihova kampanja je daleko premašila početni cilj i završila se uspešno; međutim, tu posao nije bio završen. Popularnost kampanje privukla je više pažnje na njihov rad. Više od finansijske podrške, transparentnost tokom procesa pomogla je u izgradnji poverenja sa donatorima, što je bilo ključno za dalje angažovanje. Ogromnu priliku i vidljivost koju je kampanja dala mediju ne treba uzimati zdravo za gotovo. U stvari, to je glavni cilj – kada su sve oči uprte u posao koji radi mediji, tim je isti dobio jedinstvenu priliku da privuče pažnju zajednice i iskoristi je u svoju korist. Sledeći primeri pokazaće kako se to radi.

 

  1. KRIK, Srbija

KRIK je popularni istraživački medij iz Srbije čije se priče uglavnom fokusiraju na kriminal i korupciju. Njihov rad uključuje velike rizike, a često su na meti tabloidnih i provladinih medija u Srbiji. U slučaju KRIK-a, što su veći rizici i napadi sa kojima se suočavaju od strane političara, to su veća pažnja i donacije koje dobijaju – i KRIK je to mudro iskoristio. Sada, sedam godina otkako su prvi put ponudili svojim čitaocima da se prijave i doniraju, 25% KRIK-ovog godišnjeg prihoda dolazi od njihovih čitalaca.

Bombastičnost njihovih priča, naravno, izaziva veliku pažnju, ali jedno je privlačenje pažnje, a drugo pretvaranje pažnje u finansijsku podršku. Stoga je KRIK odlučio da usvoji model prikupljanja sredstava koji se sastoji od besplatnog pristupa njihovim pričama i člancima. Za čitaoce koji odluče da podrže njihov rad, oni nude poklone (robu) i ekskluzivni sadržaj kao što je slanje svojih priča onima koji doniraju dan pre objavljivanja i omogućavanje pristupa dokumentima koje su koristili u svom istraživanju. Za svoje najveće donatore, KRIK-ov tim ih poziva na svoje godišnje događaje gde mogu da upoznaju novinare i saznaju više o njihovom isteživačkom procesu. Ova kombinacija modela donacija-članstvo ih je približila zajednici i pomogla da KRIK postane brend koji je jednak integritetu i kredibilitetu.

Međutim, ova vrsta uspeha i uticaja znači dve glavne stvari – održavanje vašeg sadržaja što relevantnijim i izuzetnog kvaliteta, uz kontinuiranu promociju i direktan angažman sa zajednicom.

Prvo, ako kvalitet vaših priča nije na dovoljno visokom nivou, bilo kakve promotivne i taktike prikupljanja sredstava neće biti od pomoći. Ovo je deo za koji možete reći – da, ali KRIK proizvodi rizične, atraktivne priče za koje je lakše prikupiti novac. I bili biste u pravu – samo donekle.

Nema sumnje da ćete privući pažnju ako pišete o vrhunskim političarima koji imaju sklopljene dogovore i poslove sa kriminalcima. Ali lokalni mediji imaju vrednost koju KRIK ne može da pruži – oni svakodnevno nude relevantne informacije koje olakšavaju život u maloj zajednici, fokusirajući se na potrebe zajednice. Mali medij je pristupačniji i može lako, gotovo bez rizika, razgovarati i intervjuisati svoju zajednicu. Ova direktna interakcija i „slušanje malog čoveka“ znatno vas više povezuju sa vašom publikom i jedan su od glavnih stubova kampanja prikupljanja sredstava. Mali mediji takođe mogu da pozovu lokalne političare na odgovornost za svoje postupke. Oni dovode u pitanje odluke onih koji su na vlasti, doduše na lokalnom nivou i, ako rade kako treba, rade to što je moguće efikasnije i objektivnije, bez kompromisa. Publika zna da je vaš rad dobar onda kada ga vidi i ako vaše strategije prikupljanja sredstava do sada nisu funkcionisale, možda je vreme da ponovo razmislite o sadržaju koji nudite. Ili razmislite o svojoj strategiji prikupljanja sredstava.

 

  1. Lupiga, Hrvatska

Online portal Lupiga iz Hrvatske pokrenuo je 2017. godine crowdfunding kampanju nakon što je Ministarstvo kulture godinu dana ranije ukinulo program sufinansiranja neprofitnih medija. Sa idejom da se prikupi 19 999$, što je bila polovina minimalne sume novca potrebnog za godinu dana rada portala, kampanja je privukla veliku pažnju i na kraju postigla 128% svog cilja. Ova kampanja je postala dobar primer iz više razloga – jedan, njihova promotivna strategija i kreativnost i drugi, dokaz koliko je zajednica važna.

Pre kampanje, Lupiga je već bio poznati onlajn medij koji je okupljao levičarsku, samouverenu, obrazovanu publiku koja je delila slične vrednosti i interesovanja. Kako je Lupiga odlučio da pokrene promotivni video za svoju kampanju, već su znali da njihova moć leži u onima koji predstavljaju simbole istih vrednosti – poznati muzičari, pisci, autori i aktivisti koji su se okupili da daju podršku glavnoj poruci kampanje – „ sloboda košta”. Video prikazuje tim koji stoji iza Lupige – dajući mu kredibilitet, autentičnost i realnost. Kombinacijom neusiljenog humora i jasne poruke, video je postigao upravo ono što je trebalo – privukao je pažnju gledaoca, stvorio empatiju, optimizam umesto jeze i pozvao na akciju – dao jasna uputstva kako se može podržati.

Konačno, Lupigina kampanja je pokazala pravu vrednost i moć zajednice, one koja se nikada ne sme zaboraviti i na koju se podseća samo kada je pomoć hitno potrebna.

Umesto da se crowdfunding koristi kao alat za preživljavanje, on bi od početka trebalo da bude sastavni deo poslovnog plana medija.

 

Zaključci

Moć ljudi i vaše zajednice ne treba potcenjivati. Uprkos tome što živimo u vremenima individualnosti, sebičnosti i neizvesnosti, ljudima će uvek biti potrebni njihovi mediji da ih obrazuju, informišu i daju im vrednost.

Prikupljanje sredstava iz zajednice nudi upravo to – vašim čitaocima slobodu i mogućnost da pokažu podršku onima koji su im bitni, motivišu konkurenciju da postane bolja, uči iz svojih grešaka i napreduje, a da pritom drže medije na nogama.

Prikupljanje sredstava u zajednici drži stvari u perspektivi – podseća medije za koga su ga uopšte osnovali. Daje (vraća) kontrolu i omogućava vam, kao medijima, bolju diversifikaciju prihoda. Kao i u svemu, oni koji prvi počnu da jašu novim talasom biće oni koji će početi da ubiraju plodove pre drugih.

Izvor: The Fix Media

Više napada, manje zaštite za novinare

0
Marija Babić, slika: Medija centar

Broj rešenih predmeta napada na novinare povećan je u poslednje dve godine i zaključno sa 30. junom taj procenat je oko 57 odsto, a ostatak je i dalje aktivan pred tužilaštvom, rečeno je danas na okruglom stolu o zaštiti bezbednosti novinara i izmenama Krivičnog zakona.

Predstavnica Fondacije „Slavko Ćuruvija“ Nataša Jovanović istakla je da se više od 75 odsto slučajeva odnosi na ugrožavanje sigurnosti novinara i da je u više od 60 odsto slučajeva nadležno Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal, što govori da su većina slučajeva pretnjena na internetu i na društvenim mrežama.

Napomenula da su istim članom Krivičnog zakonika koji štiti novinare – članom 138, stav 3 – zaštićene i druge osobe koje obavljaju državne funkcije i advokati.

Zaštita svih tih drugih osoba, ukazala je ona, obuhvaćena je i drugim krivičnim delima, kao što je napad na službeno lice, dok se to ne odnosi na novinare i sve koji obavljaju posao od javnog značaja u oblasti javnog informisanja, koji ostaju van krivično-pravne zaštite u tom smislu.

Jovanović je istakla da se najveći broj slučajeva ne rešava odlukom suda nego tužilaštva, a da su u više od 70 odsto slučajeva u pitanju odbačene krivične prijave uz obrazloženje u službenim beleškama da nema razloga za pokretanje krivične prijave.

Uz to, oko šest odsto prijava godišnje biva odbaci po osnovu oportuniteta.

Postotak sudski rešenih predmeta je 22 odsto, ali je Jovanović navela da je trend da se veliki broj takvih slučajeva odnosi na sporazum o priznanju krivičnog dela, odnosno da tužilaštvo zaključuje sporazume sa okrivljenima, a da ih sud prihvata.

Ukazala je da je postotak oslobađajućih presuda dva odsto, što znači da tužilaštvo ulazi u sudske postupke uglavnom kada ima potpuno jasnu situaciju u vezi sa nedvosmislenim pretnjama usmerenih na život i kada postoji osećaj ugroženosti oštećenog.

Predstavnica Nezavisnog udruženja novinara Srbije Marija Babić navela da su u nekim slučajevima krivične prijave zbog ugrožavanja bezbednosti novinara s razlogom odbačene, ali da je veliki broj graničnih slučajeva koje tužilaštvo odbacuje jer postoje direktne pretnje onako kako ih tumače tužilaštvo i sudovi.

Predstavnik Nezavisnog društva novinara Vojvodine Veljko Milić istakao je da je najviše krivičnih prijava odbačeno jer tužilaštvo smatra da su u pitanju dela koja se ne gone po službenoj dužnosti nego po privatnoj tužbi, jer se radi o uvredi.

Istakao je da je posebno veliki problem što uvrede na internetu upućuju osobe koje se kriju iza pseudonima i lažnih profila na društvenim mrežama i da prilikom podnošenja krivične prijave novinari nemaju nikakvu pomoć države jer im je uskraćena bilo kakva mogućnost da saznaju ko stoji iza krivičnog dela.

Kao primer naveo je laži koje se objavljuju o novinarima koji izveštavaju o demonstracijama ili ekstremnim dešavanjima, koje plasiraju grupe čiji je cilj da targetiraju novinare i komentari sa najgnusnijim uvredama na račun novinara i medija.

Milić je rekao da, pošto je takvih komenatar mnogo, policija savetuje novinare da ponovo „prođu“ kroz sve njih i izdvoje uvrede, odnosno komentare koji ugrožavaju bezbednost, što od novinara zahteva da ponovo čita uvrede koje su im upućene.

Izvršna direktorka Fondacije „Slavko Ćuruvija“ Ivana Stevanović rekla je da je važno nastaviti tamo gde se stalo nakon prošlogodišnjeg zahteva Vladi da odustane od procedure hitne izmene Krivičnog zakonika kako bi se došlo do rešenja koje je će poboljšati položaj novinara, ali i omogućila zaštita slobode govora.

Govoreći o najavljenim izmenama Krivičnog zakonika, Ambasador Holandije Jost Reintjes naveo je da su neke od njih izazvale zabrinutost kod organizacija za zaštitu ljudskih prava i novinara.

Jedno od najavažnijih pitanja, smatra Reintjens, je da Vlada usvoji pravila koja bi sprečila uznemiranje i govor mržnje i da bi sloboda govora trebalo da bude apsolutna.

Upitao je šta bi trebalo učiniti na zaštiti privatnosti i sa lažnim vestima.

Reintjes je rekao da, iako ne zna srpski i ne čita novine, svakodnevno dobija pres kliping i da je „šokiran“ onim što tabloidi u Srbiji pišu.

Izvor: FoNet

Sednica Odbora o Informeru završena zbog neizglasavanja dnevnog reda

0
Izvor: N1

Članovi resornog Odbora za kulturu i informisanje većinom glasova nisu prihvatili dnevni red zakazane sednice na kojoj je trebalo da se raspravlja o intervjuu osuđenog silovatelja listu Informer i o drugim pitanjima u vezi s medijima, pa je sednica završena. Rezultat glasanja je bio sledeći: sedam glasova je bilo za dnevni red, devet protiv, nije bilo uzdržanih, pa je zbog neusvajanja dnevnog reda sednica završena, javlja reporterka N1.

Kako javlja reporterka N1, zamenik Odbora Nebojša Bakarec se javio po poslovniku odmah nakon početka i optužio predsednika Odbora Sinišu Kovačevića da je sednica sazvana „na sramotan način“, kao i da se na ovaj način zloupotrebljava i privatizuje ovo telo parlamenta.

„Sednicu ste sazvali zbog pisanja Informera, a niste reagovali na napade i pretnje ubistvom porodici predsednika, to je sve čak i pozdravljeno. 9. maja ove godine, list Danas objavio je intervju sa pedofilom samo zato što je glumac, nigde nije napisano da je on u registru pedofila, vas kolega glumac Goran Jeftić“, naveo je Bakarec.

On je pozvao prisutne da glasaju za odustajanje od predviđenog dnevnog reda.

„Mi nikada nismo zloupotrebili odbor i sazivali zbog medija, N1 i Nova S“, napomenuo je Bakarec.

Članica Odbora iz redova Srpske napredne stranke Nataša Jovanović optužila je predsednika Sinišu Kovačevića da nije po poslovniku zakazao sednicu.

„Vi biste i Vučićevića, mene i Bakareca poslali na Goli Otok… Mi ovde ne možemo da uređujemo medije, već da ukažemo ako nisu u redu neki zakonski akti. Ovo je neprihvatljiv dnevni red i način kako je sazvana sednica“, ocenila je Jovanović.

 

Ćuta iscepao Informer

Poslanik poslaničke grupe Moramo – Zajedno Aleksandar Jovanović Ćuta doneo je primerak dnevnog lista Informer na sednicu, pozvao građane Srbije da ne kupuju više taj list,  i nakon toga je pocepao primerak Informera.

Poslanica Demokratske stranke Tatjana Manojlović izjavila je da je negovanje kulture dijaloga nešto što se od poslanika očekuje.

„Evidentno da je javnost bila uznemirena zbog puštanja na slobodu silovatelja… Ali ono što se desilo u Informeru nije samo pisano, nego je i video intervju uznemirio i povredio ne samo njegove žrtve, već sve žrtve silovanja. Važno je da pričamo o svim medijima koji izveštavaju tabloidno“, istakla je Manojlović i založila se za prihvatanje dnevnog reda.

Manojlović je poručila da je ovo tema koja je „iznad naših političkih razlika“.

Danijela Grujić iz Stranke slobode smatra da je uloga članova skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje da prate i sprovođenje zakona, pa je ocenila „da je ova sednica relevantna“… „Nama je potrebna institucionalna reakcija“, naglasila je Grujić.

Na ovu sednicu su pozvani i predstabnici Ministarstva kulture i informisanja, ali se oni nisu pojavili.

Aleksandar Jovanović Ćuta se izvinio onima koje je pogodilo to što je iscepao primerak „Informera“, i ukazao je na primere izveštavanja ovog tabloida.

 

Obradović: Mediji da rade po zakonskom okviru

U daljem izlaganju lider Dveri Boško Obradović je naveo da ova sednica „primer kako treba da radi Skupština Srbije“.

Poslanicima Srpske napredne stranke je poručio da im „niko ne brani da na sednici hvale Informer i njegovog urednika Dragana J. Vučićevića“.

Lider Dveri se komentarišući medije založio za ukidanje rijalitija na nacionalnoj osnovi.

„Ne može neki medij da radi šta hoće i kako hoće već to treba da bude ograničeno zakonom“ naveo je on.

Zalaže se za usvajanje dnevnog reda.

„Ako ne dozvolite vi iz vladajuće većine, onda se pitam šta vi krijete, koga štitite? Informer je javno glasilo vaše SNS, to svi znaju. Nemojte blokirati javnu raspravu o važnoj temi, vi branite taj intervju ako hoćete, ali nemojte blokirati raspravu, jer ćemo misliti da nešto krijete, i ne želite da se čuje“, poručio je Obradović.

Predstavnik „Zavetnika“ je naveo da će podržati dnevni red, jer „smatraju da je tema značajna“.

„Jasno mi je zašto brane Dragana J. Vučićevića, ali što brane ono što se dogodilo.. Tužilaštvo bi trebalo da reaguje na tekst, podnećemo predlog da tuzilaštvo reaguje“, napomenuo je predstavnik Zeleno-levog kluba Đorđe Pavićević.

 

Emotivno pismo novinarke An Mari Ćurčić

Nakok toga je predsednik Odbora Siniša Kovačević pročitao pismo novinarke An Mari Ćurčić koje je poslala ovom Odboru i u kojem poziva da se stane na put izveštavanju kojim se krši novinarski kodeks.

Nakon toga se pristupilo glasanju za dnevni red. Rezultat glasanja je bio sledeći: sedam glasova je bilo za dnevni red, devet protiv, pa je zbog neusvajanja dnevnog reda  sednica završena.

Podsetimo, poslanička grupa Ujedinjeni podnela je Kovačeviću inicijativu s predlogom zaključka o najoštrijoj osudi objavljivanja intervjua višestruko osuđivanog silovatelja, uz molbu za hitno sazivanje sednice Odbora o tome.

Ujedinjeni su tražili i da državni organi, u skladu sa zakonom, sankcionišu postupak Informera kao izrazito štetan po društvo.

Izvor: N1

Zekić o intervjuu u Informeru: Ne vidim nikakav problem i razlog za histeriju

0
slika: N1

Predsednica Saveta Regulatornog tela za elektronske medije (REM) Olivera Zekić izjavila je, komentarišući intervju lista Informer sa višestruko osuđivanim silovateljem Igorom Miloševićem, da tu „zaista ne vidi nikakav problem i razlog za takvu histeriju“.

„Meni uopšte nije jasna ta histerija koja je došla iz redova neoliberalne Srbije, ne znam kako da ih nazovem. Ljudi, mi živimo u 21. veku. Odavno je neko rekao da novine prodaju suze, krv i slavne ličnosti“, rekla je Zekić u emisiji „Hit Tvit“ na TV Pink.

Po njenim rečima, prvo su društvene mreže pratile kretanje silovatelja od kada je pušten iz zatvora, pa su to preuzeli mediji i „pravili poternicu“, da bi na kraju došlo do „ekskluzive“.

„Jer to definitivno jeste ekskluziva, da Informer prvi dođe do tog čoveka“, ocenila je Zekić.

Navela je primere intervjua sa bivšim vođom Al Kaide Osamom bin Ladenom, u kome je detaljno pričao kako je njegova vojska pobedila američku, kao i intervju sa masovnim ubicom i silovateljem u SAD Tedom Bandijem.

„Jeste bio u zatvoru, ali taj intervju, pošto je bio dan pred njegovo pogubljenje, se razmatra kao društveno koristan već 30 godina u Americi“, kazala je Zekić.

Ona je ocenila i da bi, da se „delić onoga“ što se tokom protesta ispred redakcije Informer desilo uredniku tog lista Draganu J. Vučićeviću, desilo nekome od članova Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), „to bi bila nadignuta dreka na sve strane“.

Naglasila je da REM nema nikakve veze sa tim slučajem, jer se taj intervju pojavio „prvo u elektronskom izdanju štampanog medija, a zatim i u štampanom mediju“.

Izvor: N1

Neetičko izeštavanje o nasilju prema ženama: silovateljima nije mesto u medijima

0
slika: Ana Batrićević, NO Foto Baza

Dnevni list Informer na svom jutjub kanalu objavio je intervju sa osuđenim višestrukim silovateljem koji je nedavno izašao iz zatvora. Ovo je proizvelo burne reakcije javnosti, profesionalnih udruženja i institucija, a između ostalog, odmah po objavljivanju intervjua održan je protest građana/ki ispred redakcije Informera.

Iako su mišljenja o etičkoj opravdanosti intervjuisanja silovatelja podeljena u novinarskoj profesiji, ovaj intervju urađen je protivno svim etičkim standardima novinarstva, a tim povodom oglasio se i Savet za štampu koji je naveo da je ovim postupkom Informer “prekršio više tačaka Kodeksa novinara Srbije i – suprotno načelu odgovornosti medija – ponizio žrtve, uznemirio javnost i zastrašio svoje čitaoce.

Ovaj intervju snimljen je bez prethodne novinarske priče i van bilo kakvog konteksta, a silovatelju je dato skoro sat vremena medijskog prostora da slobodno govori dok bez imalo kajanja, retraumatizuje žrtve seksualnog nasilja. Tokom intervjua ni u jednom trenutku se redakcija Informera ne osvrće na silovanje kao širi društveni problem, niti konsultuje stručnjake na ovu temu, već osuđeniku dopušta da opisuje svoje zločine i pokušava da uzrok pronađe u psihološkoj pozadini silovatelja slušajući njegovu životnu priču. Novinari za postavljanje ovakvih pitanja pre svega nisu stručni, a ovaj način vođenja intervjua je neetički i nije u interesu javnosti. Uzimajući sve ovo u obzir teško je utvrditi koji je bio cilj objavljivanja ovog intervjua osim senzacionalizma.

Informerov intervju sa silovateljem iako je šokirao javnost nije izolovani slučaj na srpskoj medijskoj sceni. Prema podacima iz poslednje Analize medijskog izveštavanja o nasilju prema ženama, koju sprovode Novinarke protiv nasilja, mediji i dalje vrlo retko izveštavaju o prevenciji nasilja i načinima podrške žrtvama i retko se bave nasiljem prema ženama kao društvenim fenomenom (u oko 20% slučajeva), dok mnogo češće izveštaju o pojedinačnim slučajevima nasilja (78% objava u 2019, i 69% objava u 2021. godini). Senzacionalizam i neetičko izveštavanje i dalje su prisutni, pa tako gotovo polovina medijskog izveštavanja o nasilju nad ženama otkriva identitet žrtve i članova/članica njene porodice (50% objava u 2019. godini i 40% objava u 2021). Više od trećine objava uključuje detalje nasilja čije objavljivanje nije u javnom interesu i potencijalno retraumatizuje žrtve.

Ipak, činjenica je da se u javnosti sve više govori o problemu nasilja prema ženama i da se u prethodnih nekoliko godina žene sve češće odlučuju da javno govore o seksualnom nasilju koje su proživele. Sve ovo postepeno senzibiliše javnost da iskreno govori o sistemskom nasilju nad ženama. U analizi Novinarki protiv nasilja vidimo i neke pozitivne promene u prethodne tri godine, poput toga da je smanjen broj medijskih objava o nasilju prema ženama gde se ne poštuju etički standardi, kao i korišćenje senzacionalističkih i stereotipnih izraza za nasilje, žrtvu ili nasilnika. Možda najznačajnija promena je da je broj medijskih objava gde se nasilje pravda spoljašnjim okolnostima ili ličnim osobinama nasilnika duplo manji (20% objava 2021. godine u odnosu na 11% objava 2019. godine). Takođe, smanjen je broj objava u kojima se okrivljuje žrtva, umanjuje i ismeva nasilje, ili se ne veruje žrtvi (9% objava 2021. u odnosu na 15% objava u 2019. godini).

Nakon negativne reakcije javnosti Informer je predao sav snimljen materijal Prvom osnovnom javnom tužilaštvu koje je reagovalo i uhapsilo Igora Miloševića koji je sada u pritvoru. Redakcija Informera objavila je da je”Informer definitivno dokazao da je pravi motiv objavljivanja intervjua bila zaštita žena.” Međutim, da je Informeru bila važna zaštita žena ne bi na ovaj način pristupili ovoj temi.

Objavljivanjem intervjua sa višestrukim silovateljem Informer je njegove žrtve ponovo izložio traumi, relativizovao silovanje i doprineo zastrašivanju i ponižavanju svih žena u Srbiji. Zajedno sa ostalim provladinim tabloidima, Informer često senzacionalistički izveštava o fizičkom i seksualnom zlostavljanju žena kršeći etičke standarde novinarske profesije, a bez obzira na to redovno dobija novac iz državnog budžeta. Kako izveštava CINS, Informer je dobio najmanje 18,3 miliona dinara javnog novca na konkursima za medijske projekte od 2020. do danas.

Veoma je važno reagovati na ovakve slučajeve kako ne bi došlo do normalizacije senzacionalizma i nasilja u medijima. Ono što svako može da uradi je da ne klikće i ne gleda ovaj video, da prijavi video Youtube-u, Facebook-u, Instagramu i drugim društvenim mrežama kojima kruži, kao i da ovakve slučajeve prijavljuje nadležnim institucijama kao što su Savet za štampu, Regulatorno telo za Elektronske Medije (REM), Ministarstvo kulture i informisanja, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, Zaštitnik građana i Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost.

Aca Lukas krivično osuđen zbog uvreda upućenih Žaklini Tatalović

0
slika: medija centar

Viši sud u Beogradu potvrdio je da je Aleksandar Vuksanović (Aca Lukas) kriv zbog uvreda koje je izrekao na račun novinarke N1 Žakline Tatalović, rekli su njeni advokati Dragan Maravić i Srđan Dugonjić. 

Lukas je krivično osuđen zbog uvreda koje je izgovarao Žaklini Tatalović 2020. godine gostujući na Pink televiziji u emisiji Hit tvit.

Na osnovu presude, Vuksanović će platiti kaznu u visini od 250.000 dinara i sudske troškove u roku od 3 meseca.

Ukoliko to ne učini biće mu određena kazna zatvora u trajanju do šest meseci.

Izvor: N1

Platforma TRI SLOBODE: Zaustaviti nasilje policije nad aktivistima u Majdanpeku

0

Organizacije civilnog društva okupljene oko Platforme “Tri slobode” zahtevaju hitnu reakciju institucija na navode o nasilju koje policija sprovodi nad ekološkim aktivistima koji u Majdanpeku protestuju protiv miniranja planine Starice, uključujući prebijanje, iznuđivanje iskaza i onemogućavanje kontakta sa advokatima i članovima porodice.

Prema našim saznanjima, dvojica ekoloških aktivista iz Majdanpeka se trenutno nalaze u pritvoru u Negotinu, gde im je nezakonito uskraćeno pravo da kontaktiraju branioce. Branioci, kao ni članovi njihovih porodica, nemaju informacije o njihovom stanju od kada su u noći između 27. i 28. septembra odvedeni u policijsku stanicu na informativni razgovor. Nakon boravka u policijskoj stanici su sledeći put viđeni na ulazu u Dom zdravlja u Majdanpeku, pri čemu očevici navode da su imali vidljive povrede, da su se nalazili u teškom stanju, i da nisu mogli samostalno da hodaju. Svedoci su dalje naveli da su iz službe hitne medicinske pomoći u Domu zdravlja odvedeni direktno u pritvor, nakon čega ni porodica ni branioci nisu mogli da uspostave kontakt sa njima.

Juče je objavljeno svedočenje aktiviste Dragana Dmitrovića, koji je izjavio da su ga prilikom informativnog razgovora dva inspektora udarala šakama po glavi i leđima, i pretila mu ubistvom tokom ispitivanja, pokušavajući da ga primoraju da potpiše unapred pripremljen lažan iskaz u kome inkriminiše trojicu drugih aktivista. Dmitrović takođe navodi da je u stanici sa njim u prostoriju doveden jedan od gore pomenutih aktivista, koji je trenutno lišen slobode, a koji je delovao uplašeno i “izbezumljeno”, da je bio “crven od batina”, i koji ga je u strahu od daljeg maltretiranja molio da potpiše iskaz.

Osnovne garancije prava okrivljenih u krivičnom postupku i apsolutnu zabranu mučenja i zlostavljanja propisuju međunarodne konvencije o ljudskim pravima i Ustav Republike Srbije. Ovakvo ponašanje policijskih službenika, a u cilju zastrašivanja i ućutkivanja aktivista i aktivistkinja koji se bore za očuvanje životne sredine, predstavlja grubo gaženje fundamentalnih principa pravne države, u kojoj policija predstavlja servis građana a ne oruđe represije.

Stojimo solidarno uz građane i građanke Majdanpeka, najavljujemo da ćemo preduzeti sve institucionalne mehanizme da se ovi navodi istraže i odgovorni procesuiraju, i zahtevamo:

  • od Policijske uprave u Boru da se hitno izjasni o navodima da su dvojici aktivista od strane policijskih službenika tokom trajanja pritvora nanete telesne povrede zbog kojih je bilo neophodno ukazivanje zdravstvene nege, i da im u skladu sa Zakonom omogući da kontaktiraju branioce.
  • od Zaštitnika građana da u najkraćem roku izvrše proveru uslova u kojima se nalaze uhapšeni aktivisti, kao i da pokrene postupak neposrednog nadzora nad radom PU u Boru.
  • od Sektora unutrašnje kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova da u najkraćem roku istraži sve navode o zlostavljanju i iznuđivanju iskaza od strane policijskih službenika u Majdanpeku.

Takođe saopštavamo da su Građanske inicijative i Beogradski centar za ljudska prava u vezi sa ovim slučajem podneli inicijativu Zaštitniku građana da neodložno ispita postupanje službenika Ministarstva unutrašnjih poslova. 

Beograd, 30.09.2022.