Home Blog Page 127

Jajima na Informer: Protest zbog objavljivanja intervjua sa serijskim silovateljem

0

Feministički pokret „Ženska solidarnost“ održava protest ispred redakcije „Informera“ zbog objavljivanja intervjua sa serijskim silovateljem koji je nedavno pušten na slobodu. Okupilo se oko stotinak građana koji poručuju: „Hoćemo sigurnost, ne strah“. Okupljeni su blokirali saobraćaj ispred redakcije koja se nalazi na Terazijama, a zgradu su gađali jajima.

Građani i pištaljkama izražavaju svoj protest, prenosi reporter Nova.rs koji se nalazi ispred redakcije Informera u centru Beograda.

„Kako država štiti silovatelje? Pazi kako se oblačiš, pazi kako sediš, od malena nam ulivaju strqh od silovanja. Šta da očekuju građanke na selu, ako siluju u centru grada. Pozivamo institucije na odgovornost“, poručuju učesnici protesta.

„Ako je baba trpela, ako je mama trpela, mi nećemo“, poručuju aktivisti kojima se pridružio i narodni poslanik iz koalicije „Moramo“ Radomir Lazović.

Kako su nevladine organizacije ranije navele u saopštenju, puštanje serijskog silovatelja na slobodu i davanje istima prostora u medijima još je „jedna u nizu dehumanizujućih i mizoginih praksi kojima svedočimo u javnom prostoru“.

„Tokom prethodnih dana, u medijima, čije je izveštavanje kulminiralo Informerovim intervjuom sa Igorom Miloševićem, ne samo da se stvara atmosfera parališućeg straha, već se i odgovornost za odbranu od potencijalnog nasilja prebacuje na žene koje se međusobno obaveštavaju gde mogu da kupe biber sprej, nož ili kako da nauče da se fizički odbrane. Posebno neetički je da o svemu tome pišu mediji koji su u drugim slučajevima seksualnog nasilja dovodili u pitanje ispovesti žena žrtava istog“, objašnjavaju.

Ističu da iskustvo rada sa ženama koje su preživele neki oblik muškog nasilja, a posebno seksualno nasilje, pokazuje da one u kontinuitetu doživljavaju izdaju od strane sistema.

„Njihovo iskustvo se nipodaštava i dovodi u pitanje, a preživele najčešće prolaze kroz sekundarnu viktimizaciju i ponovno nasilje od strane institucija. Umesto da ih zaštite i donesu pravdu, institucije žene tretiraju kao podjednako krive za preživljeno nasilje“, piše u saopštenju Ženske solidarnosti.

Ocenjuju da mediji, umesto što šire parališući strah, imaju dužnost da postave pitanje bezbednosti žena i zašto institutcije svesno puštaju na slobodu serijskog silovatelja.

„Umesto što daju prostor nasilnicima, mediji treba da, u skladu sa moći i odgovornosti koju imaju, vrše pritisak na institucije da spreče novo i adekvatno procesuiraju ranije slučajeve nasilja. Mediji su, međutim, opet izabrali da o nasilju izveštavaju senzacionalistički i time se indirektno stavljaju na stranu nasilnika, a protiv svih žena“, naglašavaju.

Ženska solidarnost poziva sve javne servise i nadležne službe da istraže kako je došlo do promocije silovatelja i produkcije videa u kome je dopušteno da nasilnik opisuje silovanja i eksplicitno stavlja do znanja da je i dalje opasnost po žene.

„On svakako nije jedini muškarac koji je pretnja po žensku bezbednost ali je barem jedan od kojeg možemo javno i kolektivno da se zaštitimo. Pored toga, zahtevamo da se intervju smesta ukloni sa svih portala, a ubuduće prate smernice Novinarki protiv nasilja. Zahtevamo da se ženama obezbedi osnovna potreba za fizičkom sigurnošću u privatnom i javnom prostoru i da se nijedan tabloid nikada više ne usudi da eksploatiše ženski strah od muškog nasilja“, zaključuje se u saopštenju ovog kolektiva.

Podsetimo, javnost u Srbiji postala je uznemirena nakon što je nedavno serijski silovatelj Igor Milošević pušten iz zatvora nakon odsluženja petnaestogodišnje kazne za seriju silovanja i razbojništava.

Na društvenim mrežama iz dana u dan upozorava se javnost, prati kretanje i objavljuju fotografije muškarca za koga se tvrdi da je upravo silovatelj koji je nedavno izašao iz zatvora. Situacija koja je nastala u javnosti za stručnjake je zapravo upozorenje koje baca svetlo na to da zakon ne propisuje nikakve mere nadzora kako bi se bivši osuđeni silovatelji nadzirali.

„Informer“ objavio je „megaekskluzivni“ intervju sa silovateljem u kom on opisuje detalje svojih zločina i stavlja do znanja da se za iste ne kaje.

Koalicija za slobodu medija: “Informer” prekršio Kodeks novinara Srbije

0

Koalicija za slobodu medija najoštrije osuđuje objavljivanje intervjua u listu “Informer” sa osuđenim serijskim silovateljem Igorom Miloševićem, koji je upravo izašao iz zatvora. Problem predstavlja način na koji je urađen intervju u kojem Milošević opisuje kako je vršio različita krivična dela i kako se tada  osećao. 

Koalicija smatra da je u ovom tekstu prekršen Kodeks novinara Srbije  jer je davanje medijskog prostora silovatelju na ovaj način nedopustivo i ne postoji nikakav javni interes koji se ovakvim pristupom može opravdati. Podsećamo na Kodeks novinara u kojem stoji da poslovni, politički i privatni interesi izdavača i vlasnika ne smeju da budu izgovor ili opravdanje za kršenje Kodeksa. Kodeks novinara Srbije obavezuje na to da se vodi računa o kredibilitetu izvora, objektivnosti i o dalekosežnim posledicama izgovorenih i napisanih reči. Kodeks novinara, društvena odgovornost i elementarna empatija nalažu da budemo solidarni sa žrtvama i da štitimo i poštujemo njihova prava i dostojanstvo.

Novinar nikada ne sme da zloupotrebi emocije drugih ljudi, njihovo neznanje ili nedovoljnu sposobnost rasuđivanja, što je ovde slučaj. Pogotovo jer izvor informacija u ovom slučaju očigledno nije bio svestan moći medija i posledica koje njegove izjave mogu da imaju po ljude o kojima govori, kao i po njega samog. S novinarskom profesijom nespojiva je svesna zloupotreba sagovornika, ali i nepažnja čija bi moguća posledica bila zloupotreba sagovornika.

Koalicija takođe smatra da su ovim tekstom retraumatizovane žene, pre svega one koje su preživele njegovo nasilje, ali ne samo one, već i sve žene koje su doživele neki oblik seksualnog nasilja.

Koalicija ukazuje na širi problem, a to je da se Milošević našao na slobodi bez adekvatnog programa resocijalizacije što je dovelo do straha građana koji objavljuju slike njegovog kretanja, a pojedini mediji prenose, što se kosi sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.

Koalicija  poziva i Ministarstvo kulture i informisanja u čijoj nadležnosti je sprovođenje Zakona o javnom informisanju i medijima da iskoristi svoje nadležnosti jer je spornim tekstom i prekršen član 79,  stav 3 pomenutog Zakona.

Ovom prilikom pozivamo sve medije da u ovom, ali i svim drugim situacijama, poštuju Kodeks novinara Srbije, ali i pravo na privatnost.

Koaliciju za slobodu medija čine Asocijacija medija, Asocijacija onlajn medija (AOM), Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Poslovno udruženje Asocijacija lokalnih i nezavisnih medija „Lokal Pres“ i Slavko Ćuruvija Fondacija.

„Skretanje s teme“: Za štrajk radnika pred kućom, gradonačelnik optužio novinara

0
Slika: N1 skrinšot

Gradonačelnik Prokuplja Milan Aranđelović, u zvaničnom pismu RTS-u, optužio je dopisnika Nebojšu Đorđevića da je podsticao zaposlene u Javno-komunalnom preduzeću Hameum, da štrajkuju glađu ispred njegove kuće. Ni gradonačelnik, ni RTS, na pitanja N1 ne odgovaraju, ali je Udruženje novinara Srbije prenelo da je prokupačkom gradonačelniku javni servis odgovorio – da „ne želi da se bavi pričama ‘rekla-kazala’ i da će nastaviti da izveštava u javnom interesu“. Ipak, prilog o sastanku sa radnicima toga dana nije išao.

Pet sati je prošle nedelje trajao sastanak prokupačkog gradonačelnika, dvoje narodnih poslanika i zaposlenih u doskora jedinom gradskom Javno-komunalnom preduzeću. Toliko su i novinari, među kojima i RTS-a, Južnih vesti, N1, proveli ispred vrata skupštinske sale.

Obezbeđenje pred početak izbacuje novinare. Naredio gradonačelnik.

Nije ni pomislio reporter javnog servisa Nebojša Đorđević da će to što je nakratko ušao i probao da obavi svoj posao, dovesti do pretnji tužbom – i njemu i redakciji, ni manje – ni više, od gradonačelnika.

Kako je Udruženje novinara Srbije objavilo, prokupački gradonačelnik je uredništvu napisao, između ostalog, da je predlog da štrajkuju glađu ispred njegove kuće njihov dopisnik dao jednom od vođa štrajkača i da bi, ukoliko dođe do radikalizacije, bila ugrožena i njegova porodica.

„Nebojša mi je preneo (Nebojša Đorđević, reporter RTS-a iz Prokuplja, prim. aut) da je mislio na mene. Međutim, o tome nije bilo reči, čak je i vaša ekipa bila u hodniku gde se, navodno, sve to dešavalo“, izjavio je Milomir Andrić, jedan od zaposlenih u JKP Hameum iz Prokuplja.

Istina je da takav predlog naša ekipa nije čula, a ni druge.

„Mi smo pet sati stajali u hodniku, to je mali prostor. Svi smo razgovarali, ćaskali, smejali se, ali podstrekivanja bilo kakvog, na bilo kakav štrajk, toga zaista nije bilo. Ne znam ko je to smislio i izneo… Ne znam zašto, ni čemu to služi“, izjavio je Ljubiša Mitić, novinar Južnih vesti iz Prokuplja.

To čemu služi, Đorđević je objasnio u izjavi UNS-u:

„Prilog o tome nije bio emitovan na RTS-u, a verovatno je i bio cilj da se na ovakav način skrene pažnja sa celokupnog događaja. Nakon toga nisam više izveštavao o ovoj temi“.

Gradonačelnik Prokuplja Milan Aranđelović ignorisao je zahtev N1 da da informacije o svemu. UNS-u je rekao da nema primedbi na ostale novinare koji su prisustvovali skupu, a istina je da je skup protekao bez ijednog medija.

Izvor: N1

U medijima se desilo nedopustivo: Intervju serijskog silovatelja za „Informer“ ponovo traumatizuje njegove žrtve

0

Beogradski „Informer“ večeras je objavio intervju sa serijskim silovateljem Igorom Miloševićem koji je mnoge ostavio bez teksta. To je bio presedan u srpskom novinarstvu, gde je silovatelj-povratnik govorio o svojim krivičnim delima iznoseći uznemirujuće detalje. Sagovornice portala Nova.rs saglasne su da je davanje prostora silovatelju nedopustivo, ali i ukazale na problem da se Milošević našao na slobodi bez adekvatnog programa resocijalizacije.

Sociološkinja Jelena Riznić iz Ženske solidarnosti ocenila je kao „potpuno novi nivo zla i nepoštovanja žena“ intervju sa jednim silovateljem.

„Ne postoji adekvatniji komentar osim da se desilo nedopustivo, da je dat prostor nasilniku, da su time retraumatizovane žene koje su preživele njegovo nasilje, ali ne samo one, već i sve žene koje su doživele neki oblik seksualnog nasilja. Ujedno je poslata i poruka da nijedna žena nije važna, da naši životi i naša bezbednost nisu važni i da je jedina relevantno to koliko će klikova doneti određeni sadržaj“, izjavila je Riznić za portal Nova.rs.

Ona je istakla da je jedini razlog zašto je ova priča privukla pažnju je zato što je reč o slici „idealnog nasilnika-silovatelja“.

Riznić je ocenila kao nedopustivo kako se mediji odnose prema problemu seksualnog nasilja poslednjih dana, od kako je objavljena vest da je silovatelj-povratnik pušten na slobodu.

„Nedopustivo je što se seje strah i odgovornost za nasilje prebacuje na žene. Mi i inače imamo razvijene strategije preživljavanja i u naizgled banalnim situacijama jer znamo da opasnost vreba na svakom koraku, ali mi ne treba da budemo instanca koja će se time baviti, mi nismo te koje treba da menjaju svoj život zbog nasilnika, već institucije treba da zaštite žene“, rekla je Riznić za portal Nova.rs.

Borkinja za ženska prava i pravnica Marija Stanković ukazala je na problem da se Milošević našao na slobodi bez programa resocijalizacije.

„To pokazuje da nemamo dobar zakonski okvir, da su kazne za povratnike silovatelje neadekvatne. Definicija svrhe kazne je da spreči izvršenje krivičnog dela. U samom intervjuu Milošević kaže da je bio zlostavljan. U pitanju je dakle duboka trauma i patološko ponašanje. On ne može racionalno da postupa. Pitanje je da li i ko je radio bilo koju vrstu psihološke/psihijatrijske terapije sa njim u zatvoru“, rekla je Stanković za portal Nova.rs.

Ona je upitala da li je veštak psihijatar konsultovan pre puštanja Miloševića na slobodu, kako i to kako se došlo do odluke da on treba da bude pušten.

„On je po ko zna koji put na slobodi bez plana, bez sredstava i bez nadzora. Zaista verujem da je samo pitanje vremena kada će počiniti novo krivično delo, a ostaje mi da se nadam da to neće biti silovanje“, rekla je Stanković.

Ocenila je da je sistem „još jednom zakazao“.

„Još jednom će žene ispaštati zbog toga. Iako to shvatam i ličnim porazom, ja bez biber spreja ne krećem ni do prodavnice. Žao mi je što nemam koji drugi savet da dam ženama osim da čuvaju same sebe jer na institucije ne mogu da se oslone. A sam intervju je u skladu sa novinama u kojima je objavljen, mada i iz intervjua se vidi da nikako Milošević nije trebalo da se nađe na ulici i da nema nikakav osnov za funkcionalan život i prilagođavanje sredini“, izjavila je Stanković za naš portal.

„Novinari imaju odgovornost, iako u ovom slučaju njihova nije najveća ne znam kako bi se nosili sa činjenicom da su doprineli još jednom silovanju“, zaključila je Stanković.

Nova: Nova.rs

Kako koristiti podatke prikupljene iz otvorenih izvora za razotkrivanje ruskih dezinformacija

0
slika: canva

*Podaci prikupljeni iz otovrenih izvora- source intelligence data

„Štreber na koledžu“, kako sam sebe naziva, sedeo je na tremu u Birmingemu, u Alabami, objašnjavajući preko Zoom-a kako vodi jedan od najpraćenijih Tviter fidova o ratu u Ukrajini. Oko 275.000 ljudi redovno proverava njegov nalog, The Intel Crab.

Džastin Peden (20) je primer kako se podaci koriste za razotkrivanje dezinformacija u današnjem visokotehnološkom ekosistemu. On koristi geolokaciju, satelitske slike, TikTok, Instagram i druge alatke-tragače kako bi pratio najsmrtonosniji sukob u Evropi od Drugog svetskog rata.

Pretraživanje interneta u potrazi za strimovanjem veb kamera, video snimaka sa pametnih telefona i fotografija kako bi se utvrdile lokacije ruskih trupa, vazdušno bombardovanje i uništavanje nekada mirnih naselja su rutinski deo njegovog dana. Ako ruski komandant negira bombardovanje neke oblasti, Peden i drugi posmatrači rata brzo objavljuju dokaze koji razotkrivaju tu neistinu.

„Nisam ni za milion godina sanjao da bi to što radim moglo biti toliko relevantno. Samo sam želeo da otkrijem ljudima onome što se dešava [u Ukrajini]. Ja sam zaista običan student sa koledža“, rekao je Univerzitet Alabama u Birmingemu junior.

 

slika: IJNET

 

Open source intelligence (OSINT) (tehnika prikupljanja informacija iz javno dostupnih izvoran najčešće se misli na internet) postala je moćna sila za onlajn detektive poput Pedena. Oni koriste podatke da probiju ratnu maglu, radeći na kompjuterima udaljenim hiljadama milja. Njihov uticaj nije prošao nezapaženo.

„Prikupljanje obaveštajnih podataka, provera činjenica i razotkrivanje dešavaju se u realnom vremenu. Gomila na mreži takođe dokumentuje kretanje i postavljanje ruskih trupa, stvarajući nešto više od snimka nedavne istorije. Često je to obaveštajna informacija koja se može primeniti“, rekao je naučni novinar- veteran Majls O’Brajen tokom programa PBS u aprilu.

[Pročitajte više: Saveti i alati za razotkrivanje dezinformacija oko ruske invazije Ukrajine], eng

U emisiji tog dana, O’Brajen je izdvojio Pedena kao „veoma cenjenog praktičara u brzo rastućem polju open-source intelligence tehnike, ili OSINT-a“, i primetio da se njegove objave o Ukrajini prate „izvan i unutar obaveštajne zajednice .” Vašington post ga je uključio u priču o „usponu Tviter špijuna“.

Postoji izreka: „Prva žrtva rata je istina”. Danas, međutim, postoji pomak u jednačini. Klikom miša, svako može da prenese lažne informacije, bez obzira koliko su opasne, zlonamerne ili zastrašujuće. Invazija na Ukrajinu je školski primer kako su neistine u digitalnom svetu podstakle humanitarnu krizu, što je dovelo do smrti i masovnog uništenja.

Važno je napomenuti da se dezinformacije (disinformation) razlikuju od misinformacije (misinformation) po tome što su ne samo lažne, već su i deo „namernog pokušaja da se zavede, obmane ili zbuni“. Ukratko, sadržaj je namenjen da nanese štetu.

Nemački Dojče vele (DW) je primer kako sistem verifikacije može razotkriti zlonamerne aktere koji žele da nanesu štetu. Uoči rata, DW-ov tim za proveru činjenica (fektčeking tim) počeo je da sastavlja dosije lažnih tvrdnji i propagande obe strane u sukobu i da objavljuje ispravke. Takođe, tim je došao do zapanjujućeg otkrića: lažne informacije su objavljivane pod njihovim imenom.

„Izmišljeni proruski postovi koji su napravljeni da se predstavljaju kao postovi BBC-ja, CNN-a i DW-a podstiču rat dezinformacijama između Rusije i Ukrajine”, izvestio je DW u julu. U priči se navodi primer sa japanske Tviter mreže. Evo dela:

„Izgleda kao izveštaj DW-a“, komentariše korisnik Tvitera na japanskom navodni video DW-a o izbeglici iz Ukrajine za koga se tvrdi da je silovao žene u Nemačkoj — ozbiljne optužbe protiv čoveka po imenu „Petro Savčenko“. Korisnik Tvitera piše : „Molim vas, podelite sa mnom URL originalnog videa. Čini se da korisnik sumnja u poreklo video snimka — i to s pravom. To nije produkcija DW-a. Ona je lažna.”

U drugom slučaju, kada je korisnik Tvitera postavio video koji navodno prikazuje žestoku borbu i iz vazduha i na zemlji između Rusije i Ukrajine, DW-ovi fektčekeri ušli su u trag kompjuterskoj igrici iz 2013.

 

slika: IJNET

 

DW je tražio od naučnika i praktičara predloge kako da se provera činjenica učini efikasnijom.

 

Savet je relevantan za novinare bilo gde u svetu:

Među savetima:

  • Naglasite tačne informacije pre nego da pojačavate tvrdnje
  • Dajte nedvosmislene procene (i izbegavajte zbunjujuće oznake poput „uglavnom lažno“)
  • Izbegavajte povlačenje lažnih ekvivalentnosti između suprotstavljenih gledišta
  • Smestite provere činjenica u šire probleme – nemojte se fokusirati samo na izolovane tvrdnje
  • Analizirajte i objasnite strategije koje stoje iza dezinformacija — povežite provere činjenica sa medijskom i informatičkom pismenošću

[Pročitajte više: Zašto je saradnja od vitalnog značaja u borbi protiv dezinformacija], eng

Bolje razumevanje kako propagandne tehnike funkcionišu može pomoći da se razoružaju majstori spinova. Izveštaj korporacije Rand „The Russian ‘Firehose of Falsehood‘” je dobro mesto za početak.

Naslov se odnosi na strategiju „u kojoj propagandista preplavljuje javnost proizvodeći neprestani tok dezinformacija i laži“. Čak i flagrantne laži koje se iznose brzo i neprekidno, preko više kanala kao što su vesti i društveni mediji, mogu biti efikasne u oblikovanju javnog mnjenja, navodi se u izveštaju.

Naslov se odnosi na strategiju „u kojoj propagandista preplavljuje javnost proizvodeći neprestani tok dezinformacija i laži“. Čak i očigledne laži koje se iznose brzo i neprekidno, preko više kanala kao što su vesti i društvene mreže, mogu biti efikasne u oblikovanju javnog mnjenja, navodi se u izveštaju.

Objavljena 2016. na vrhuncu predsedničkih izbora u SAD, ova analiza pruža mapu puta kako funkcioniše ruski sistem dezinformacija.

„Izveštaj veoma precizno oslikava ono što se danas dešava. Kofa sa kantom gadne propagande baca se na nas“, rekao je društveni naučnik Kristofer Pol, glavni istraživač projekata vezanih za odbranu i bezbednost i koautor izveštaja. Njegovo istraživanje uključuje borbu protiv terorizma, protivpobunjenika i sajber ratovanje.

 

Prema izveštaju Rand-a, ruske dezinformacije obično su:

  • Velike jačine i sa više kanala
  • Brze, kontinuirane i ponavljajuće
  • Sa nedostatkom posvećenosti objektivnoj stvarnosti
  • Sa nedostatkom posvećenosti doslednosti.

 

Studija je takođe pružila najbolje prakse o tome kako pobediti neistine, kao što su:

  • Dajte upozorenja kada se prvi put izložite dezinformacijama.
  • Ponovite pobijanje ili povlačenje.
  • Napravite ispravke koje pružaju alternativnu priču kako biste popunili prazninu u razumevanju kada se uklone lažne informacije.

„Sve se vraća na novinarske standarde. Svi novinari zaista moraju da budu što profesionalniji“, rekao je Pol. „Dvostruka provera, verifikacija izvora, potvrđivanje pripisivanja, korišćenje podataka da bi bili tačni i pouzdani. Teret istine, teret dokaza je mnogo veći.”

 

Izvor: IJNET

Ovaj članak je adaptiran iz priče prvobitno objavljene na DataJournalism.com. Uređen je i ponovo objavljen na IJNet-u uz dozvolu.

Televizije nenamenski potrošile milione iz budžeta Opštine Prijepolje na prošlogodišnjem konkursu

0
slika: forum.info

Komisija koja je uradila kontrolu trošenja budžetskih sredstava dodeljenih medijima na prošlogodišnjem konkursu za sufinansiranje projekata iz oblasti javnog informisanja, utvrdila je niz propusta kod skoro svih 10 medija podržanih na konkursu. Pojedini mediji nisu proizveli broj medijskih sadržaja predviđenih projektom, dok drugi nisu dostavili kompletnu finansijsku dokumentaciju za pravdanje dodeljenih sredstava. Od deset podržanih medija, pet je televizija, čije propuste analiziramo u ovom tekstu.

Na prošlogodišnjem konkursu, najveći iznos sredstava iz budžeta opštine Prijepolje dobila je Televizija Priboj, 1.800.000 dinara. Ceo iznos potrošen je na plate 15 zaposlenih. Ali, isplate nisu izvršene kako su planirane. U izveštaju Komisije navodi se da ona nije mogla da utvrdi isplaćene pojedinačne iznose, jer nisu bili u skladu sa predloženim budžetom. Naime, budžetom su planirani jednaki iznosi za sve, a na dostavljenim izvodima isplaćivane su različite naknade. Televizija Priboj nije dostavila ni rešenje o formiranju projektnog tima, tako da Komisija nije mogla da utvrdi kome su naknade isplaćivane. Interesantno je da je ova televizija uz finasijski izveštaj prikačila i poreske prijave o obračunatim porezima i doprinosima za mesec maj, pre nego što je i potpisan Ugovor sa opštinom Prijepolje. Pored nepravilnosti u finansijskom izveštaju, Komisija je utvrdila i da Televizija Priboj nije proizvela predviđeni broj medijskih sadržaja. Trebalo je 30 kolažnih emisija „Prijepoljski mozaik“, a urađeno je samo 15.

Za razliku od Televizije Priboj, Sandžak televizija iz Novog Pazara, od dodeljenih 1.300.000 dinara za projekat „Naš lijepi Sandžak – Prijepolje“, ni dinara nije potrošila na plate. Zato je za postprodukciju izdvojila 100.000 dinara, 400.000 dinara za marketing na društvenim mrežama i isto toliko za izradu studija, špice i scenografije. Ovaj novac Sandžak televizija je, bez potpisanih ugovora, po sva tri osnova isplatila Društvu sa ograničenom odgovornošću „Sandžak media“, čiji je direktor Salahudin Fetić, koji je zapravo i direktor Televizije Sandžak. Isti čovek je i član Sandžačkog udruženja novinara, kojem je Sandžak televizija platila 400.000 dinara za novinarski konsalting. Na sajtu Udruženja stoji da je predsednik Udruženja Usame Zukorlić. Nije do kraja jasno šta tačno podrazumeva novinarski konsalting, ali je očigledno da je novac opravdan prebacivanjem sa računa na račun u okviru iste kuće. Komisija u svom izveštaju navodi da je ova televizija ispoštovala broj medisjkih sadržaja predviđenih projektom, ali je Televizija Forum uvidom u dostavljene priloge i emisije zaključila da na diskovima zaista stoji tačan broj medisjkih sadržaja, ali da ih se nekoliko ponavlja. Umesto predviđenih 16 priloga, dokazi su dostavljeni za 13, a umesto planirane četiri emisije, urađena je jedna, u kojoj novinarka navodi da emisiju sufinansira grad Novi Pazar?!

„Sve za sport“ naziv je projekta Televizije 5 Užice kojoj je dodeljeno 1.200.000 dinara. Po 300.000 dinara potrošeno je na plate dvoje novinara, jednog snimatelja i organizatora. Komisija navodi da ovaj mediji nije dostavio pojedinačne obračune naknada za angažovana lica na projektu, te je nemoguće utvrditi ispravan tok trošenja novca. TV5 dostavila je u svom izveštaju pet emisija „Pogled iz zavičaja“, na kojima je naznačena proizvodnja od pre dve godine, tačnije avgust 2020. godine. Tako je ove „bajate“ medijske sadržaje Televizija 5 iz Užica poslala kao regularno urađene za prošlogodišnji projekat.

Posao na koji se obavezala ugovorom sa opštinom Prijepolje Televizija 5 nije uradila, ali je zato jedan broj svojih priloga ustupila televiziji iz Nove Varoši. Kod privatnog preduzeća Bukovača d.o.o iz Nove Varoši, koje je dobilo 400.000 dinara za projekat „VESTI – TV Zlatar“, Komisija zapaža da se kao novinari i snimatelji ističu lica koja se već pojavljuju u drugom mediju, koji je takođe podržan na konkursu. Tačnije, Bukovača se dosetila da preuzme dobar deo priloga Televizije 5 iz Užica, a jedini autorski pečat na emitovanim prilozima je njihov potpis. Ova televizija uglavnom je izveštavala o događajima koje je organizovala opštinska vlast u Prijepolju. Vrlo je primetno da o skoro svim događajima izveštava sa danom zakašnjenja, a otprilike svaki prilog počinje rečima: „juče je u Prijepolju“. Da uposlenici ove televizije nisu bili u pravo vreme na pravom mestu već je jasno, ali nisu ispoštavali ni broj medijskih sadržaja na koje su se obavezali Ugovorom. Iako su naveli da će uraditi 30 medijskih sadržaja, u dostavljenom izveštaju je samo 21.

Televizija Forum je na prošlogodišnjem konkursu opštine Prijepolje za sufinansiranje projekata iz oblasti javnog informisanja podržana sa 1.600.000 dinara za projekat „Poljoprivredni i turstički potencijali – šansa za razvoj opštine Prijepolje“. Svi planirani medijski sadržaji, osam TV emisija i po 20 tv priloga i tekstova na portalu Foruminfo, su profesionalno i blagovremeno proizvedeni. Komisija je na finansijski izveštaj dala preporuku da ubuduće Udruženje vrši isplate sa namenskog računa Trezora, a ne poslovne banke, kao što je bio slučaj u ovom projektu. Ova stavka, inače, nije se našla kao obavezna tačka potpisanog ugovora sa Opštinom, već samo u preporukama.

Činjenica je da većina medija na prošlogodišnjem konkursu nije ispoštovala preporuke Komisije iz prethodnih godina, te da su se određene nepravilnosti ponavljale. Očigledno da su određeni mediji bili skloni čitanju Ugovora između redova, pa su prevideli suštinu, a to je da moraju ispoštovati predviđeni broj medijskih sadržaja,  istaći ko ih finasira i dostaviti prateću dokumentaciju za pravdanje sredstava. No sve im je oprošteno.

Nijednom mediju nije naloženo da vrati novac u budžet koji nisu namenski potrošili. Podsećamo da su za slične propuste Udruženja građana i sportska udruženja morala da vrate novac u opštinsku kasu.

Tako će mediji koji nisu ispoštovali ugovorne obaveze i ove godine ravnopravno učestvovati na raspisanom konkursu za sufinansiranje projekata iz oblasti javnog informisanja koji je u toku, a za čiju realizaciju će imati, u najboljem slučaju, rok od dva meseca.

 

 

Autorka: Mirela Fazlić

Izvor: Forum.info

Ovaj tekst nastao je u okviru Projekta „Slobodni mediji – uslov demokratizacije društva“. Projekat se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD a administrira Media i Reform Centar Niš.  Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.

Rusija: Uhapšeno 18 novinara tokom anti-ratnih protesta

0

Preko 1 300 ljudi, uključujući 18 novinara, privedeno je u sredu u Rusiji, dok su se u 42 grada širom zemlje održavali skupovi protiv vojne mobilizacije koju je predsednik Vladimir Putin proglasio za rat sa Ukrajinom. Evropska federacija novinara (EFJ) zahteva oslobađanje građana koji su mirno demonstrirali kao i novinara koji su pokrivali demonstracije.

Prema nezavisnom policijskom monitoru OVD-Info, najmanje 1 328 ljudi, uključujući 18 novinara koje je identifikovao Nezavisni sindikat novinara i medijskih radnika (JMWU), do sada je privedeno širom zemlje. Većina privedenih bile su žene.

Većina privedenih novinara nosila je Press prsluke i imala sa sobom profesionalne novinarske kartice. Neki od njih su brzo pušteni, drugi su dobili kaznene poene, što ih stavlja u opasnost od novčanih kazni i kratkih zatvorskih kazni. Prema OVD-Info, jednog novinara, Denisa Lipa, policija je pretukla u Moskvi kada je pokazao svoju novinarsku kartu.

Novinar Artem Kriger, koji je uživo emitovao za SOTA-Vision, uhapšen je, optužen za ometanje saobraćaja i izdat mu je poziv u vojnu kancelariju.

„Ovo nije prvi put da smo svedoci da policija novinare koji izveštavaju o protestima tretira kao same demonstrante“, rekao je sekretar kancelarije JMWU Andrej Jvirblis. „Ponekad se to može objasniti neznanjem policajaca, ali ovoga puta je očigledna želja da se suzbije bilo kakva informacija o protestima protiv politike vlasti. Društvo lišeno kanala informisanja liči na organizam čiji su refleksi bola atrofirani. Takva situacija je fatalno opasna“.

„Ova ciljana hapšenja novinara od strane policije su masovna operacija cenzure“, rekla je predsednica EFJ-a Maja Sever. „Ruske vlasti očigledno čine sve da sakriju talas protesta u Rusiji. Pozdravljamo rad ruskih novinara koji preuzimaju lični rizik da obaveste javnost o talasu protivljenja ratu u Ukrajini.

Izvor: EFJ

Reporteri bez granica: REM da poštuje zakon prilikom dodele pete frekvencije

0

Međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) pozvala je Regulatornu agenciju za elektronske medije (REM) da poštuje zakonske zahteve i zaštiti pravo na pouzdane, pluralističke vesti i informacije prilikom dodele nove, pete frekvencije, saopšteno je iz RSF.

Nakon mnogo kritikovane odluke Regulatorne agencije za elektronske medije (REM) Srbije da nastavi da dodeljuje četiri nacionalne TV frekvencije provladinim kanalima, šef odeljenja za Evropsku uniju i Balkan RSF Pavol Salaj u današnjem saopštenju konstatovao je da je „srpski medijski pejzaž zagađen propagandom, trgovinom uticajem i lažnim vestima, pošasti koja muči ceo Balkan jer se srpski TV kanali emituju i u susednim zemljama“.

Za pravo n informisanje i medijski pluralizam u Srbiji i šire od vitalnog je značaja da REM primenjuje zakon koji je na snazi i dodeli petu nacionalnu frekvenciju mediju koji može verodostojnije da garantuje uređivačku nezavisnost i novinarsku etiku od vlasnika četiri postojeće licence”, ocenio je Salaj.

U saopštenju RSF ističe da je „proteklih dana ponovo naglašena grubost“ tih uticajnih TV kanala „i spremnost regulatora da ignoriše njihove ekscese“.

„Novi primer je rezultat verbalnog spora na društvenim mrežama između vlasnika televizije Pink Željka Mitrovića i srpske zvezde Jutjubera Bogdana Ilića. Spor je došao do vrhunca kada je Mitrović zapretio da će snimiti TV dokumentarac u kome će razotkriti njegovog kritičara, a zatim je nastavio sa svojom pretnjom 8. septembra, kršeći novinarsku etiku i uređivačku nezavisnost emitujući prilog na televiziji Pink u kojem je Jutjuber optužio za ‘krivična dela’, ‘homoseksualne prakse’, pedofiliju i širenje spolno prenosivih bolesti.

Osim što je klevetala Ilića, televizija Pink je prekršila i zakon zloupotrebom nacionalne frekvencije za zadovoljenje ličnih interesa svog vlasnika, ističe RSF, pozivajući se na ocene Biro za društvena istraživanja (BIRODI).

U saopštenju s konstatuje da je to „samo poslednji primer kršenja zakona“ za kojim posežu četiri nacionalna TV kanala Srbije „bez ikakvih sankcija regulatora, što dovodi u pitanje njihovu nezavisnost“.

„Jedina nada da će se na nacionalnom talasu videti nezavisni TV kanal sada leži u obećanoj novoj petoj frekvenciji – dugogodišnjem projektu u Srbiji – za koji će tender biti otvoren 11. oktobra“, konstatuje RSF.

Ta organizacija ukazala je ne obrazloženje odluke REM o prethodnoj obnovi licence za četiri emitera ko kojem je navdeno da REM „posebno ceni garancije koje su kandidati dali u svojim predlozima razvoja programa, a koje će pomoći u zaštiti medijskog pluralizma“.

Istovremeno, REM je saopštio da je takođe uzeo u obzir njihov minuli rad i njihovu ekonomsku isplativost.

Reporteri bez granica ističu i da su „mnogi kritičari odluke REM, uključuju dva TV kanale kojima je odbijena licenca, N1 i Nova S“, pokrenuli pravni spor, između ostalog, optužujući REM „da ignoriše obavezu promovisanja medijskog pluralizma“, i ističući da sva četiri TV kanala kojima su obnovljene dozvole „imaju sličnu političku liniju u svom programu“.

Takođe, RSF podseća da su „dve srpske nevladine organizacije, Fondacija Slavko Ćuruvija i CRTA, uputile odluku Upravnom sudu Srbije, optužujući REM da je prekršio član 28. stav 1.3 Zbirke pravila o minimalnim uslovima za pružanje medijskih usluga“, ukazujući da REM „mora da proceni poštovanje propisa i novinarskih standarda i medijske etike“.

„Ovaj zahtev nije mogao biti zadovoljen jer su četiri TV kanala ignorisala upozorenja i opomene koje je REM izrekao u prethodnim licencama, navode nevladine organizacije u žalbi“, konstatuje RSF.

Predsednica UO REM-a Olivera Zekić nije odgovorila ni na jedan zahtev RSF za komentar, naglašeno je u saopštenju.

U postizbornom planu za podršku slobodi štampe i pouzdanosti vesti i informacija u Srbiji, predloženom prošlog aprila, RSF je pozvao novoizabrane zvaničnike u zemlji da uspostave zakonodavni i regulatorni okvir koji garantuje nezavisnost medija.

Između ostalog, to znači osigurati da REM bude nepristrasan i efikasan, da nacionalne frekvencije dodeljuje na transparentan način, nezavisno od bilo kakvog političkog uticaja, i samo medijima koji poštuju Etički kodeks novinara i uzimajući u obzir evropske standarde o profesionalnim novinarskim procedurama. , kao što je Inicijativa poverenja novinara koju je pokrenuo RSF.

Srbija je rangirana na 79. mestu od 180 zemalja u Svetskom indeksu slobode medija RSF za 2022. godinu, dok je Crna Gora na 63. mestu, navodi u saopštenju RSF.

Izvor: N1

Lokalni novinari ne prijavljuju pretnje i pritiske jer ne veruju da će ih institucije zaštititi

0
Photo: Pixabay

Zbog nasilničkog ponašanja nad reporterom N1 iz Kragujevca, Milanom Nikićem, na četiri meseca zatvora, uslovno na godinu dana, osuđen je Milan Jovanović iz Jagodine. Do incidenta je došlo kada je Nikić izveštavao sa blokade puteva u mestu Rakalj, u opštini Rekovac, gde su građani protestovali protiv iskopavanja litijuma i bora.

U presudi Osnovnog suda u Kragujevcu stoji da je Jovanović u uračunljivom stanju remetio javni red i mir, da je rukom krenuo u pravcu kamere i vikao na Nikića, koji je bio vidno obeležen.

Iako je ovo prvi slučaj da je neko i pravosnažno osuđen zbog napada na nekog kragujevačkog novinara, reporter N1 Milan Nikić objašnjava da apsolutno nije zadovoljan presudom, jer ona nosi lošu poruku za novinare i javnost u Srbiji.

– Ova presuda pokazuje nasilnicima da i dalje mogu verbalno da napadaju i vređaju novinare i da će dobiti godinu dana uslovne kazne ili možda manje. Ona ne dovodi do toga da se novinari osećaju bezbednije u Kragujevcu. Moja namera nije bila da Jovanovića tužim da bih dobio neku odštetu, već da se on kazni za primer, ističe Nikić.

Da je kažnjem bar sa tri meseca zatvora, kaže naš sagovornik, to bi drugim nasilnicima poslalo poruku da je novinar u neku ruku službeno lice i da, ako je on vidno obeležen, niko ne sme da ga takne.

Slučaj reportera N1 ujedno je i jedini primer u NUNS-ovoj bazi napada na novinare da je neki medijski radnik iz Kragujevca prijavio fizički napad. Pri tome, treba napomenuti da se ni ovaj napad nije desio na teritoriji Kragujevca, već opštine Rekovac.

Dostupni podaci u NUNS-ovoj bazi pokazuju da je, od 2016. godine kada je formirana Stalna radna grupa za bezbednost novinara, u Kragujevcu zabeleženo devet slučajeva u kojima su se novinari osetili ugroženo i koje su prijavili. Uglavnom se radi o verbalnim pretnjama i pritiscima, a zabeleženo je i da je reporter N1 Milan Nikić prijavio pretnju imovini u Batočini, kada mu nije dozvoljeno da uđe na sednicu Opštine.

Slične podatke dobili smo i iz Apelacionog javnog tužilaštva u Kragujevcu, u kome se nalazi jedna od dve kontakt tačke za bezbednost novinara u gradu.

U ovom Tužilaštvu ističu da je u periodu od 2016. godine do danas podneto 16 krivičnih prijava od strane novinara za eventualna krivična dela učinjena na njihovu štetu u vezi posla koji obavljaju. Međutim, budući da ovo Tužilaštvo pokriva široko područje, samo dve od 16 prijava podneli su novinari iz Kragujevca.

Reč je o krivičnoj prijavi bivšeg novinara Danasa Zorana Radovanoviću, koji je 2018. godine prijavio verbalnu pretnju posle pisanja o smeni bivšeg rektora Nebojše Arsenijevića. Ta krivična prijava je odbačena. Druga je već pomenuta prijava Milana Nikića koja je procesuirana i optuženi je dobio uslovnu kaznu zatvora.

Ostale krivične prijave podnosili su novinari iz Brusa, Novog Pazara, Prijepolja i Jagodine.

Prema rečima zamenika tužioca, Darka Polojca, najčešći razlozi zbog kojih novinari podnose krivične prijave su ugrožavanje sigurnosti putem izrečenih pretnji, a nešto ređi su fizički napadi. Ukoliko su ova dele izvršena putem medija i društvenih mreža, takve krivične prijave se prosleđuju Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, Odeljenju za visokotehnološki kriminal.

Po dostupnim podacima i brojkama čini se da kragujevačkim novinarima nije ugrožena bezbednost, a da se napadi javlju sporadično i uglavnom su verbalni.

Međutim, Marija Babić, pravnica i članica Stalne radne grupe za bezbednost novinara, objašnjava da novinari sa lokala često ne prijavljuje slučajave pretnji i pritisaka iz različitih razloga. Jedan je svakako strah, zatim ne žele da se zameraju, a sa druge strane, ističe Babić, postoji i nepoverenje prema nadležnim institucijama da će uraditi nešto po pitanju tih slučajeva.

– Ono što treba naglasiti je da se kontakt tačkama prijavljuju slučajevi u kojima postoji sumnja da je učinjeno neko krivično delo, dok pritisci, u kojima u velikom broju slučajeva nema elemenata krivičnog dela, ne potpadaju pod ingerenciju ove radne grupe i kontakt tačaka. I to je ono što predstavlja veliki problem. Postoje slučajevi koji su ozbiljni, zbog kojih se novinari osećaju veoma ugroženo, ali formalno pravno ne sadrže elemente krivičnog dela, pa se ne procesuiraju od strane tužilaštva, a počinilac ostaje nekažnjen, objašnjava Babić.

Njena koleginica iz Stalne radne grupe za bezbednost novinara i odgovorna urednica portala Jugpress, Ljiljana Stojanović, slaže se sa ocenom da loklani novinari manje prijavljuju pretnje i nasilje od kolega na nacionalnom nivou.

– Mislim da lokalni novinari ne prepoznaju nasilje u dovoljnoj meri i ne obraćaju se institucijama.

Oni znaju da će u državi Srbiji institucije retko da ih zaštite, a treba da ostanu u manjoj sredini da žive sa ljudima koji im prete ili ih ugrožavaju i onda pokušavaju stvari da reše na drugi način, objašnjava Stojanović.

Kontakt tačke i radna grupa su za nju odlična stvar, ali ističe, postoji problem jer često ljudi na lokalu nisu dovoljno senzibilisani i osnaženi da se bave specifičnim problemima i pitanjima medija.

Ono što možda nije definisano kao pretnja za obične građane, objašnjava Stojanović, kada je u pitanju medij, i te kako može biti pretnja ili začetak nečega što može ozbiljno da se završi.

Naše sagovornice objašnjavaju i da se promenila vrsta pretnji koje novinari dobijaju.

NUNS-ova baza i iskustva u radu Stalne radne grupe pokazala su da su sada najčešći oblici napada na novinare pretnje putem interneta, odnosno društvenih mreža i sajtova.

– Iz evidencije koje vodi NUNS možemo da vidimo porast slučajeva pretnji i uznemiravanja putem interneta. U 2020. godini od ukupno 50 zabeleženih verbalnih pretnji, 26 je učinjeno preko interneta, dok je u 2021. godinu od ukupno 44, 35 učinjeno online. Taj porast se vidi i u evidencijama koje vodi Republičko javno tužilaštvo u kome je u 2020. formirano 23 predmeta koja su učinjena putem interneta, od ukupno 58, a u 2021. godini od 87 predmeta 50 je učinjeno online, zaključuje Babić.

Ovakvo vređanje novinara na društvenim mrežama ima svoje korene u ponašanju političara i javnih funkcionera na vlasti.

Tako Ljiljana Stojanović objašnjava da još uvek ne postoji svest kod političara i javnih ličnosti koje targetiraju novinare da to može biti veoma opasno.

– Posle ovoliko godina u novinarstvu ubeđena sam da bi sve bilo drugačije kada bi postojala jasna politička volja, svest i poruka da to ne sme da se radi. Jer ako imamo prozivanje novinara, koji ne odgovaraju vlasti, u Skupštini, od strane poslanika koje građani plaćaju, ne možemo da govorimo da će biti drugačije u javnoj sferi, koja je sve više sfera nasilja, zaključuje Stojanović.

Naše sagovornice složne su u oceni da, iako se nije mnogo uradilo na povećanju bezbednosti novinara, neki pomaci postoje. Tako se na sastancima radne grupe razgovara o situaciju u svim gradovima, a ona ima i mogućnost da izvrši pritisak na institucije da reaguju.

– Ne bih mogla da kažem da su veliki pomaci, više su to sitni koraci koji su napravljeni. Potpisivanje sporazuma sa Republičkim javnim tužilaštvom i MUP-om, osnivanje Stalne radne grupe, predviđanje hitnog postupka u ovim slučajevima, uspostavljanje kontakt tačaka, sve su to pomaci. Oni se pre svega vide u inicijalnoj fazi postupka, u kojoj, pre svega, tužilaštva, gotovo uvek, hitno postupaju kada se slučaj prijavi, objašnjava Babić.

Međutim, ono čime nije zadovoljna su kasnije faze postupka, jer procesi dugo traju, a veliki broj krivičnih prijava je odbačen. Takođe, mali broj slučajeva dobije sudski epilog, a kao posledica toga počinioci ostaju nekažnjeni, što društvu šalje poruku da je takvo ponašanje dozvoljeno.

Izvor: Respublica

autorka Violeta Glišić

Ovaj tekst je proizveden uz finansijsku podršku Evropske unije. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost udruženja Res Publika i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

Projekat “Za veću bezbednost novinara loklanih medija” podržan je u okviru programa podrške „Safejournalists.net“.