Home Blog Page 153

Euleks potvrdio da je Ranka Perenića i Đura Slavuja kidnapovao OVK, pa zatvorio istrage

0

BEOGRAD, 8.12.2017. – Misija Euleks je prvi put potvrdila da su novinarsku ekipu Radio Prištine Ranka Perenića i Đura Slavuja na radnom zadatku, 21. avgusta 1998, oteli pripadnici OVK i zapretivši oružjem odveli u nepoznatom pravcu. Od tada ih više niko nije ni video ni čuo. Rankova supruga Snežana Perenić je u šoku. Pre nedelju dana prvi put je, posle 19 godina, zvanično dobila ikakvu informaciju i to uz obaveštenje da je istraga obustavljena.

– U potpunom sam šoku. Nisam mogla da verujem šta čitam. Pomislila sam samo: nemoguće da je ovo kraj? Ne dam! Hoću da se žalim. Onda čitam da je sve ono što sam čula tačno, da se zna ko ga je oteo, a eto priznaju da ništa nisu uradili. I na kraju vidim da je rok za žalbu tri dana, shvatam da ne znam kako da je napišem, a da ni ne mogu da pošaljem na adresu Specijalnog tužilaštva na Kosovu, jer tu ulicu ne prepoznaje naš sistem. Ne znam kako sam se sabrala da zatržim pomoć od Save Štrpca iz Veritasa, koga sam sasvim slučajno upoznala – kaže za UNS Snežana Perenić, koja se svaki dan budi sa nadom da je njen suprug živ.

Za razliku od porodice Perenić, porodica Đura Slavuja ni sada nije dobila obaveštenje o obustavljanju istrage.

Pismo posle četiri godine

Odluka o odbacivanju krivične prijave iz Prištine je stigla četiri godine od kako ju je, sada već bivši tužilac Mauricio Salustro potpisao (potpisana 23. oktobra 2013), a nakon što je poslednjih godinu dana UNS intenzivirao istragu o ubijenim i nestalim novinarima na Kosovu i obavio brojne razgovore sa predstavnicima međunarodnih misija.

Salustro u odluci iz 2013. godine obrazlaže da „iako je verovatno da status žrtava kao nestalih lica nakon toliko godina ukazuje da oni više nisu živi, postoji apsolutni nedostatak dokaza povodom toga šta se dogodilo. Štaviše, identitet navodnih otmičara je nepoznat i ne postoje razumni izgledi da će se njihovi identiteti otkriti putem dodantnih istražnih mera. Nema istražnih zaključaka koji bi predložili dalje istražne radnje… Prema tome, policijska prijava se mora odbaciti.“

Na samom početku tog dokumenta Salustro predstavlja činjenice da su „na osnovu dostupnih informacija, dana 21. avgusta 1998. godine žrtve otišle u Veliku Hoču kako bi izvršile radni zadatak. Na putu nazad presrela ih je naoružana grupa ljudi koji su nosili obeležje OVK, zapretila oružjem i odvela ih u nepoznatom pravcu“.

– Na osnovu životne logike nemoguće je unapred znati da se neće pojaviti nekakav dokaz koji će uputiti na otmičare, tim pre što su ih oteli i pripadnici OVK, a ne neke nepoznate grupe. To kažem, zato što se za svaki, pa i za rejon Orahovca znalo čija je to zona odgovornosti. Ako ne mogu da nađu otmičare, lako i brzo mogu da saznaju ko je tom zonom komandovao – ističe Snežana Perenić.

Sa ovakvim okolonostima pod sumnjom je da li je istrage uopšte i bilo. Prema svim pravilima prakse, tužilaštvo je trebalo da razgovara sa članovima porodice, međutim Snežana Perenić, koja je sa dvojicom maloletnih sinova živela u Kosovu Polju, nikada nije dobila takav poziv.

S druge strane, učinila je sve što je mogla da sazna istinu. Išla je u Orahovac više puta, razgovarala sa meštanima, a informacije do kojih je došla mogli su tužilaštvo da odvedu u nekom pravcu.

– Čovek koji je bio na položajima tog dana mi je rekao je su sa brda videli kako OVK odvodi Ranka i Đuru, ali su bili daleko da razaznaju lica otmičara. Čula sam i da su u logoru u Maloj Hoči, ali da je tamo bilo toliko pripadnika OVK pod oružjem, da se srpska policija nije usudila da uđe. Tragajući za suprugom, došla sam i do političara Adema Demaćija, u to vreme veoma uticajnog među OVK, koji mi je poručio: „Ako Bog da da su ih zarobile regularne snage (OVK) biće oslobođeni, ako su ih zarobile otrgnute jedinice, nema ništa od toga“, kaže supruga Ranka Perenića.

Berns: Pokušali smo da pomognemo 

Snežana Perenić je kontaktirala i sve međunarodne organizacije, uključujući i tadašnjeg šefa američke diplomatske posmatračke misije na Kosovu Šona Bernsa, koga je pozvala u svoj dom.

– Tada sam pozvala i naše komšije Albance koji su mu rekli da moj muž nikome ništa nije skrivio, da je radio svoj posao i da će ići sa njim da razgovaraju sa glavnokomandujućim OVK u rejonu Orahovca. Par dana kasnije je krenulo bombardovanje. Berns se raspitivao kako smo, a kada smo izbegli zvao je mog brata u Inđiju. U poslednjem razgovoru ga je pitao: „Mnogo je vremena prošlo. Zar se još uvek nadate?“

Penzionisani američki diplomata Šon Berns za Udruženje novinara Srbije kaže da se dobro seća okolnosti nestanka Ranka Perenića.

Opširnije u narednim danima

Nisu se izgubili

Novinari Radio Prištine Đuro Slavuj i Ranko Perenić kidnapovani su na putu Velika Hoča – Zočište kada su krenuli ka manastiru Sveti Vrači da urade prilog o povratku otetih monaha. Ni automobil u kojem su bili, plava Zastava 128, nikada nije pronađen. Odluka o prekidu istrage Snežani Perenić je uručena 28. novembra 2017, posredstvom Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije. Žalbu je vratila istim putem.

– Još u maju 1998. su krenula prva kidnapovanja. Mi smo pričali o tome, ali on se nije bojao jer nikome ništa nije bio kriv niti dužan. Ranko je taj teren znao ko svoj džep. Zato nije istina da su zalutali. Tražili su prečicu. Meštani Orahovca su mi ispričali da su Ranko i Đuro tog dana svratili u prodavnicu, raspitivali se kako da stignu do Zočišta, jer im je policija prethodno rekla da su borbe u toku, pa je glavni put blokiran. U prodavnicu je ušao neki čičica i kazao im da skrenu na imanje nekadašnjeg Orvina, u vinograde posred kojih je makadamski put do kućica koje su koristili radnici te firme – priča Snežena Perenić.

Život u teškim uslovima

Snežana Perenić živi u teškim uslovima sa porodicom u Batajnici. Borba za istinu koštala ju je i zdravlja. Seća se da ju je, malo nakon kidnapovanja, posetio i tadašnji ministar informisanja, a danas predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

– Došao je da pita kako smo i nudio pomoć. Rekli smo da nam ništa ne treba, samo da se nađe Ranko. Eto, nisu ga pronašli – kaže Snežana Perenić.

UNS otkriva: Kako su „izgubljena“ ubistva novinara na Kosovu

0

BEOGRAD, 7.12.2017. – O 14 ubijenih i kidnapovanih novinara i medijskih radnika, kosovsko tužilaštvo vodi istragu u sedam predmeta, tri su „u procesu primopredaje“ iz Euleksa, jedan zatvoren, dok o tri nemaju informacija, saznaje Udruženje novinara Srbije. To su znatno drugačiji podaci u odnosu na one koje je UNS od Euleksa dobio pre mesec dana, kada nam je rečeno da postoje samo dve otvorene istrage. – Nijedan slučaj nije zatvoren za nas. Smatramo ih otvorenim dok ne nađemo nove dokaze o počiniocima krivičnih dela, što bi u konačnom dovelo i do formiranja optužnica – pojašnjava za UNS Aleksandar Ljumezi, glavni kosovski tužilac.

Za razlike u podacima odgovornima je izgovor složena procedura primopredaje dužnosti institucija nadležnih za vladavinu prava: policije, tužilaštva i sudstva od Unmika ka Euleksu do institucija Prištine.

Ali, ako uporedimo datume zatvaranja i “nestajanja” istraga o našim kolegama, očigledno je da su većinu zanemarili ili zaustavili međunarodni tužioci.

Ometanje pravde – policija ne reaguje na zahtev tužilaštva

Informacije do kojih je UNS došao u svom istraživanju ukazuju i na krivično delo ometanja pravde, jer se dešavalo da policija, dok je bila pod nadzorom Unmika, nije postupala po zahtevima tužilaca. I to u slučajevima istage ubistava poznatih albanskih novinara, bliskih Ibrahimu Rugovi, političkom protivniku Hašima Tačija i Azema Sulje, koji je zagovarao mirno rešenje konflikta na Kosovu.

Novinar „Rilindje“, Šefki Popova, ubijen je 10. septembra 2000. Podaci koje je prikupio UNS-ov Dosije pokazuju da je istraga postojala. Predmet, PPN 306/2000, do 12. juna ove godine bio je u tužilaštvu Osnovnog suda u Mitrovici. Tužilac Njazi Redža je dva puta od policije tražio hitnu asistenciju i pomoć: prvi put 5. oktobra 2000, a drugi put 23. marta 2004. Policija, u to vreme u rukama Unmika, oglušila se na ovaj zahtev. Baš kao što tada policija pod okom UN bez ikakve odgovornosti ni prstom nije mrdnula, tako je pod nadzorom EU ovaj slučaj, bez posledica – “iščezao”. Pa, tako od 2008. misija EU na Kosovu, na pitanje UNS-a o ubistvu Šefkija Popove ponavlja: “nemamo informacija.”

Na isti način, u vreme nadležnosti Unmika, Kosovska policija je postupila u istrazi ubistva Bardulja Ajetija (3. juna 2005.), novinara i kolumniste „Bota sot“ koji je podržavao kampanju međunarodnih snaga hapšenja bivših pripadnika OVK umešanih u kriminal. Podaci UNS-ovog istraživanja nedvosmisleno pokazuju da je nadležni tužilac Afrim Šefiku podneo zahtev za prikupljanje dodatnih informacija, dva puta šaljući urgenciju policiji. Odgovora nije bilo. Istraga o ubistvu Ajetija, vodi se u tri predmeta ( PPNI 84/2005, 87/2005, 93/2005), da bi konačno Unmik stavio tačku na istragu 11. decembra 2006. godine.

Istraga nakon devet godina

Otvorene istrage kidnapovanja novinara kod Euleksa zapravo su “otkriće” od pre mesec dana koje je, nakon dugo godina pronašla misija EU, a nakon što ju je UNS suočio sa činjenicama da je dokumentacija kod njih. Reč je otmicama novinara prištinskog „Jedinstva“ i dopisnika „Politike“ Ljubomira Kneževića i radnika RTV Priština Mila Buljevića. U slučaju Kneževića se sumnja, a za Buljevića se zna da su ga kidnapovali pripadnici OVK pred svedocima u centru Prištine.

Unmik je priznao da nije sproveo valjanu istragu, izvinio se njihovim porodicama, a komisija koja je ocenjvala istragu misije UN je saopštila da ta institucija nije napravila “suštinski napor da na sistematičan i koordinisan način istraži nestanak i ubistvo velikog broja kosovskih Srba u slučajevima gde bi očigledno istraga dovela do počinilaca za koje se sumnja da su pripadnici OVK.“

I te dve istrage, izgubile su se u procesu primopredaje vladavine prava od Unmika do Euleksa. Sada, nakon izgubljenih devet godina, istraga je ponovo na početku u Specijalnom tužilaštvu Kosova, sada pod ingerencijom Prištine. Za istragu o kidnapovanju Kneževića (PPP 33/17) zadužena je tužiteljka Drita Hajdari, a za istragu otmice Mila Buljevića (PPP 39/17) tužilac Eljez Bljakaj.

Unmik nije uradio ništa da sprovede efikasnu istragu o kidnapovanju novinara Radio televizije Kosova – Marjana Melonašija, septembra 2000. godine, a njihovoj policiji je bilo potrebno pet godina samo da konstatuju otmicu. Predmet se već dve godine, od 12. marta 2015, nalazi u Osnovnom tužilaštvu u Prištini, a odgovor koji smo dobili je: “istraga u toku”.

Slučajeve zatvarali međunarodni tužioci

Ubistvo novinara i prevodioca Aleksandra Simovića Sime, 2000. godine, jedini slučaj ubistva novinara koji je Euleks istraživao kao ratni zločin je „u procesu primopredaje“ kosovskim institucijama.

Međunarodni tužioci Specijalnog tužilaštva Kosova (tada pod upravom Euleksa) su 23. oktobra 2013. obustavili istragu o otmici novinara Radio Prištine Ranka Perenića i Đure Slavuja (slučaj PPP 147/2009), kidnapovanih 21. avgusta 1998. na putu Velika Hoča – Zočište. Pre mesec dana, a nakon insistiranja UNS-a, 3. novembra 2017, Euleks predaje isti predmet Specijalnom tužilaštvu Kosova, od 2016. u nadležnosti Prištine.

Sva dokumeta iz istrage nisu automatski preuzimana od Unmika, preko Euleksa, do kosovskih vlasti, uključujući i ona iz Specijalnog tužilaštva Kosova zaduženog za najdelikatnije istrage terorizma i ratnih zločina. Da li je slučajno da se toliko poznatih novinara “izgubilo” u tom procesu i da su ubice i kidnaperi i dalje na slobodi?

Teško do novih dokaza

Na pitanje da li se sada, nakon toliko godina, može dočekati istina o ubistvima i kidnapovanjima 14 novinara i medijskih radnika na Kosovu, Aleksandar Ljumezi kaže da „to neće biti lako“.
– Reč je o delima koja su se dogodila i pre 18 i više godina i mnogo je teško da sada nađemo dokaze. Ako se to dogodi, budite sigurni da ćemo podignuti optužnice – zaključuje Ljumezi.

Istaživanje UNS pokazalo je da je u gotovo svakoj istrazi ubistava i kidnapovanja novinara bilo velikih propusta. O tome u nastavcima narednih dana.

Obustavljena dva predmeta 

Oprečne informacije Euleks i kosovsko tužilaštvi imaju i o ubistvu novinara „Bota sot“, Džemailja Mustafe. Podaci im se, pak, poklapaju u dva slučaja.

Istraga ubistva novinara Enevera Maljokua  zatvorena je 6. maja ove godine, a istraga ubistva Bekima Kastratija marta prošle godine. U kosovskom tužilaštvu nemaju informacija o ubistvima novinara „Bujku“ Afrima Malićija, urednika na program na albanskom jeziku RTV Priština Krista Gegaja i fotoreportera „Politike“ Momira Stokuće.

 

Unmik ne zna gde su dokumenta 

Kontakti sa Unmikom pokazali su da je smanjivanje zaposlenih u toj misiji dovelo do toga da oni koji danas rade ne znaju šta se radilo pre nekoliko godina, a ne znaju ni gde da nađu dokumenta.

Ni nakon nekoliko meseci nismo dobili podatke o istragama o ubistava i kidnapovanjima, a kako nam je objašnjeno da “iz nekog razloga, oni koji su u to vreme bili odgovorni, nisu uradili dobar posao”. Zašto je to tako, oni koji sada rade ne znaju. Dokumenta Unmika zvanično su predata Euleksu pre devet godina.

 

Tužilaštvo za ratne zločine: Predmeti u predistažnoj fazi

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije na dodatne molbe za intervju sa glavnom tužiteljkom i informacije u vezi sa istragama ubistava i kidnapovanja naših kolega odgovorilo je da ne može da daje nikakve informacije.

– U vezi sa Vašom molbom od 08. 11. 2017. godine i našim odgovorom od 30. 08. 2017. godine obaveštavamo Vas da su predmeti koji se odnose na ubistva novinara u fazi predistraznog postupka, tako da ne možemo davati nikakve informacije.

Osuda nezakonitog hapšenja novinara u Skoplju

0

SKOPLJE, 03.11.2017. – Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbednosti novinara koja zastupa više od 7.800 članova, najoštrije osuđuje pritvaranje snimatelja TV21 Ibrahima Mahmuta i fotografa sa Kosova Bljerima Uke tokom izricanja presude u slučaju „Divo naselje“.

Poražavajuće je da se incident dogodio 2. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima. Takvo ponašanje institucija prema novinarima je potpuno neprihvatljivo i ima za cilj zastrašivanje novinara i podsticanje samocenzure prilikom izveštavanja o pojedinim sudskim postupcima.

Kolege Mahmuti i Uka, šest časova su zadržani u policijskoj stanici, uz objašnjenje da su snimali sudije na suđenju. „Očekujemo da policija ozbiljno istraži ovaj incident i izrekne odgovarajuće sankcije. Samo otvorenim dijalogom između novinara i odgovornih institucija možemo promeniti lošu praksu nekažnjivosti za zločine nad novinarima“, izjavio je Naser Selmani, predsednik Udruženje novinara Makedonije.

Regionalana platforma zahteva od makedonskih vlasti da odmah istraže pomenuti slučaj i sve prethodne napade na novinare, i da sankcionišu počinioce.

Regionalna platforma podržava Udruženje novinara Makedonije i njihove napore da zaštite novinare i slobodu govora. Istovremeno, pozivamo međunarodne organizacije da izvrše dodatni pritisak na makedonske vlasti da poštuju slobodu izražavanja i slobodu medija i da osiguraju bezbednost novinara.

Svaki napad na novinare je napada na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

 

Udruženje/udruga BiH novinari
Sindikat medija Crne Gore
Hrvatsko novinarsko društvo
Udruženje novinara Kosova
Udruženje novinara Makedonije
Nezavisno udruženje novinara Srbije

Javno spaljivanje hrvatskog nedeljnika Novosti: kazniti počinioce

0
Zagreb, 12.09.2017 - Tiskovna konferencija Autohtone – Hrvatske stranke prava ispred sjedišta Srpskog narodnog vijeæa. Na fotografiji Nikola Krklješ i predsjednik A-HSP-a Dražen Keleminec. foto HINA/ Denis CERIÆ /dc

ZAGREB, 13.09.2017. – Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbednosti novinara, koja zastupa više od 7800 članova, najoštrije osuđuje javno spaljivanje primeraka nedeljnika Novosti i pretnje koje su upućene članovima redakcije od strane Autohtone – Hrvatske stranka prava (A-HSP).

U poslednjih deset dana, članovi stranke A-HSP dva puta javno su spalili primerke Novosti, nedeljnika koji izdaje Srpski nacionalni savet sa sedištem u Zagrebu. A-HSP je optužio novinare Novosti da raspiruju mržnju protiv Hrvata i zahtevao blokadu finansiranja ovog medija iz dražavnog budžeta. Pored toga novinarima nedeljnika Novosti upućene su i pretnje direktno, ali i preko društvenih mreža.

„Ovo poslednje ludilo počelo je sa optuživanjem novinara Novosti da podstiču paljenje požara na obali Hrvatske svojim tekstovima posle čega su primerci novina spaljeni“, rekao je Saša Leković, predsednih Hrvatskog novinarskog društva (HND) i  dodao, „Ovo je slučaj hajke zasnovan na nacionalnoj osnovi, a istorija nas uči da ono što počne sa uvredama, prerasta u pretnje i završava se fizičkim nasiljem. Zahvetvamo od vlasti da reaguje adekvatno, a od premijera Plenkovića da javno osudi ovaj incident.“

Novinarska udruženja regiona, članice Platforme, pridružuju se HND-u i zahtevima da Hrvatske institucije i njihovo vodjstvo osudi ovaj incident, reaguje i adekvatno kazni počinitelje.

Od počekta 2017. HND je zabeležio šest incidenata napada i pretnji novinarima u Hrvatskoj, ne računajući dva incidenta spaljivanja Novosti i pretnji novinarima te redakcije.

Platforma smatra da je napad na novinara napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

 

Udruženje/udruga BiH novinari
Sindikat medija Crne Gore
Hrvatsko novinarsko društvo
Udruženje novinara Kosova
Društvo novinara Makedonije
Nezavisno udruženje novinara Srbije
 

Crna Gora mora da istraži pretnje novinaru Otaševiću

0

PODGORICA, 13.09.2017. – Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbednost novinara, koja zastupa više od 7.800 članova, osuđuje pretnje smrću koje je brat predsednika Vlade Crne Gore Duška Markovića, Velizar Marković, uputio novinaru dnevnog lista Dan Vladimiru Otaševiću.

Marković je u telefonskom razgovoru vođenom juče uveče Otaševiću, uz brojne najprimitivnije i najvulgarnije psovke, kazao i “ako ćete se na moja leđa j**at ovamo politički i shvatat neke stvari, nemojte se onda zapitat zašto je neko nekoga ubio. Je li ti jasno?” Takođe mu je poručio “da će ga naći” što predstavlja dodatnu pretnju. Otašević je ranije pisao o imovini porodice premijera Markovića i u tom tekstu se bavio imovinom i njegovog brata Velizara Markovića zbog čega je on bio iziritiran. Otašević je juče zvao Markovića kako bi mu tražio broj njegovog drugog brata.

“Prijetnja smrću kolegi Otaševiću je najozbiljniji incident koji se u novinarskoj zajednici u Crnoj Gori desio unazad gotovo dvije godine. Ujedno to nam je i pokazatelj da se situacija nije promjenila, već da je samo trebao mali podsticaj onima koji se osjećaju dovoljno moćno u državi koja ne osuđuje napade na novinare, da sebi daju slobodu da prijete i psuju ljude koji rade svoj posao”, kazala je predsednica Sindikata medija Crne Gore Marijana Camović.

Regionalna platforma snažno podržava Sindikat medija Crne Gore i druge novinarske i medijske organizacije u naporima da zaštite novinare i slobodu govora u Crnoj Gori. Regionalna platforma poziva vlasti, policijske i pravosudne organe Crne Gore da novinarima i medijima omoguće slobodan i bezbedan rad, da istraže ovaj slučaj i time pokažu da ne tolerišu ovu vrstu krivičnog dela bez obzira na to ko je počinilac.

Od početka godine u Crnoj Gori, računajući i poslednji incident, evidentirano je ukupno 7 slučajeva pretnji novinarima od kojih je najozbiljniji upravo ovaj koji se desio Otaševiću.

Napad na novinara je napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

 

Udruženje/udruga BiH novinari
Sindikat medija Crne Gore
Hrvatsko novinarsko društvo
Udruženje novinara Kosova
Društvo novinara Makedonije
Nazavisno udruženje novinara Srbije
 

 

 

 

 

 

Ko preti redakciji Magločistača?

0

BEOGRAD, 09.09.2017. – Regionalna platforma Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i bezbednosti novinara, koja zastupa više od 7800 članova, najoštrije osuđuje pretnje smrću koje su upućene članovima redakcije portala Magločistač u Subotici (Srbija) i poziva nadležne državne organe Republike Srbije da najhitnije preduzmu odgovarajuce korake da identifikuju i primereno kazne autore opasnih pretnji.

Portalu Magločistač su, u komentarima ispod teksta upućene eksplicitne pretnje da će biti „zaklani kao zečevi“ i da će „čizmama gaziti“ po njihovim „krajnicima“. Povod za pretnje je tekst „Svi smo mi radnici Goše, a vladari Labani“, objavljen 4. septembra, a čija je tema pretnja smrću koju je gradonačelnik Subotice Bogdan Laban uputio jednom svom stranačkom kolegi.

“U Srbiji je zaštita novinara neefikasna i zato iz godine u godinu raste broj pretnji, posebno putem društvenih mreža. Sve je više onih koji sami ili po nečijem nalogu šalju jezive pretnje novinarima i to samo zato što oni rade svoj posao. Na žalost, ni novi mehanizam zaštite uspostavljen krajem 2016. sporazumom policije, tužilaštva i novinarskih i medijskih organizacija još ne daje nikakve rezultate.“, rekao je generalni sekretar Nezavsinog udruženja novinara Srbije Svetozar Raković i dodao: “Nosioci vlasti koji javno ne osudjuju napade na novinare i medije, prećutno podržavaju politiku nekažnjivosti stoga nemaju prava da govore o slobodi, demokratiji i evropskom putu Srbije”.

Regionalna platforma podržava NUNS i poziva srpske institucije da primjenjuju međunarodne standarde za zaštitu novinara, njihovu sigurnost i slobodu izražavanja koji su implementirani u nacionalno zakonodavstvo, i time omoguće novinarima i medijima u Srbiji slobodan i bezbedan rad.

Od početka ove godine NUNS je registrovao 22 slučaja napada i pretnji novinarima u Srbiji, računajući i poslednji incident.

Regionalna platforma snažno podržava novinarske i medijske organizacije  u naporima da zaštite novinare i slobodu govora i smatra da je napad na novinara napad na javni interes, demokratiju i prava svih građana.

Udruženje/udruga BiH novinari
Sindikat medija Crne Gore
Hrvatsko novinarsko društvo
Udruženje novinara Kosova
Društvo novinara Makedonije
Nezavisno udruženje novinara Srbije