Home Blog Page 99

Moraš da budeš super žena – istraživačke novinarke u Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji

0
slika: NUNS

Fizička bezbednost, seksualno uznemiravanje i nasilje u online sferi su samo neki od problema sa kojima se svakodnevno suočavaju istraživačke novinarke u Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji, zaključeno je na panelu „Moraš da budeš super žena“, koji je 22. februara organizovao Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS).

Nakon predstavljanja glavnih nalaza istraživanja usledila je panel diskusija u kojoj su učestvovale Milka Tadić Mijović, predsednica Centra za istraživačko novinarstvo – Crna GoraKristina Ozimec, predsednica Platforme za istraživačko novinarstvo i analizu (PINA) iz Severne Makedonije i Dina Đorđević, novinarka CINS-a. Diskusiju je moderirala novinarka Branislava Antović Aleksić.

„I dalje su u našem društvu korupcija, politika i ekonomija teme za muškarce, dok su za žene neke „lepše teme“ – zdravlje, kuća, nega. Mislim da ni i istraživačko novinarstvo nije imuno na to“, istakla je na početku panela Dina Đorđević, novinarka CINS-a.

Iako je novinarstvo dugo percipirano kao dominantno „muška“ profesija, većinu istraživačkih redakcija u Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji čine žene. Ipak, podaci pokazuju da su žene i u ovoj sferi manje prisutne na menadžerskim pozicijama.

Milka Tadić Mijović iz Centra za istraživačko novinarstvo – Crna Gora rekla je da je jako mali broj zemalja u svetu sa dugom demokratskom tradicijom u kojima su žene potpuno ravnopravne sa muškarcima, te da je promena društva ključna.

„Prva stvar je menjati društvo jer su ovo autoritarna društva u kojima je volja jednog čoveka često je jača od institucija u kojima ne postoji vladavina prava. Vi ako ste otkrili neku zloupotrebu moći, možete da platite i glavom i da se nikad ne otkrije ko je to naložio“, kaže Tadić Mijović.

Obračunavanje sa novinarkama i novinarima vrši se kroz različite vrste pritisaka, među kojima su pritisci u online sferi najzastupljeniji. I u tim situacijama se mogu uočiti rodne razlike, objašnjava Kristina Ozimec iz PINA.

„Negativne etikete koje dobijaju novinari su da su oni bliski nekoj partiji, da su poslati ili kupljeni, a kada tekst radi novinarka tu postoji dodatni sloj, gde etikete imaju i fizičku ili seksualnu konotaciju“.

Kako su negativni komentari svakodnevica sa kojima se suočavaju mediji, novinarke često nalaze mehanizme koji mogu da ih zaštite u tom trenutku, ali se i pored toga treba aktivno boriti protiv onaljn napada objašnjava Dina Đorđević.

„Umesto da reagujemo proaktivno i podignemo galamu i oko jednog komenatara, mi nalazimo mehanizme da se zaštitimo mentalno (…) Mislim da ako se utiša i jedan negativni komentar smanjiće se hrabrost i te nekolicine koja ostavlja takve komentare“.

Ono što je bitno da znaju je da nećemo stati i da ćemo uvek pokazati snagu, navodi Tadić Mijović i podvlači da je bitno da se nastavi sa poslom, kako bi stvari ostale dokumentovane.

„Bitno je da pokažete da se ne plašite, da ćete nastaviti i da ćete se suočiti sa svim tim njihovim komentarima. Mi smo išli i na sud, nastavljali da radimo na priči koja je izazvala salvu komentara i užasnih reakcija medija koji su pod kontrolom“, zaključila je Tadić Mijović.

Celo istraživanje pročitajte OVDE.

BiH: SLAPP tužbe sa ciljem cenzure guše slobodu izražavanja i javne kritike

0
slika: canva

Jedna od najvećih prijetnji slobodi javne riječi u BiH koje su obilježile 2022. godinu su takozvane SLAPP tužbe, specifičan oblik pritiska na medije i aktiviste putem neutemeljenih tužbi koje imaju za cilj da iscrpe i uguše njihov angažman. Stručnjaci i profesionalna zajednica upozoravaju na potrebu za sistemskom i institucionalnom borbom protiv ovog vida ograničavanja slobode izražavanja u zemlji

SLAPP tužbe (eng. Strategic Lawsuit Against Public Participation ili „strateška sudska tužba protiv participacije javnosti“) jedna su od najvećih prijetnji slobodi novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana u 2022. godini prema procjenama  medijskih organizacija u Evropi.

Osvrćući se na SLAPP tužbe u Republici Hrvatskoj, predsjednica Evropske federacije novinara (EFJ) i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever, tokom obraćanja na treningu za novinare/ke u Banjaluci u novembru 2022. godine, poručila  je kako su “uvrede i prijetnje novinarima nedopustive, ali da su SLAPP tužbe kojima su ‘zasuti’ puno bolniji i puno teži udar na njihovu slobodu rada“. Prema njenim riječima, to nije samo zbog strepnje da će izgubiti i da će morati platiti stotine hiljada kuna, nego da novinari i novinarke u današnje vrijeme primaju i na desetine tužbi, zbog čega gube dane po sudovima odlazeći na ročišta koja su često i u drugom gradu, što je iscrpljujuće za novinare.

Šta su SLAPP tužbe?

SLAPP tužbe su građanske tužbe ili protivtužbe podnesene protiv lica ili organizacija koji javno govore o pitanjima od javnog interesa. Tužbu podnosi npr. korporacija, javni službenik ili biznismen. Njihov cilj je cenzura, zastrašivanje i gušenje javne kritike (najčešće prema vlasti ili korporacijama), na način da ih se optereti procesom i troškom pravne odbrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja.

Tužbe se mogu odugovlačiti godinama, čak i ako se na kraju odbace. SLAPP tužbe mogu primorati tužena lica i entitete (medijske kuće) da tokom procesa plaćaju značajne sudske troškove, kao i dovesti u pitanje njihov kredibilitet u javnosti. Ovakav vid pritiska ima za cilj da dovede tuženo lice do pristanka na okončanje svoje kampanje. Mediji i profesionalna udruženja u regiji tužbe označavaju kao oblik zlostavljanja  i napada na novinare i novinarke, a podnosioce masovnih i pretjeranih tužbi pravosudnim nasilnicima  .

Prema podacima Udruženja BH novinari (BHN), u SLAPP postupcima najčešće postoji neravnoteža moći i finansijskih resursa u korist tužitelja i na štetu tuženog. U takvim slučajevima, SLAPP postupci imaju veći efekat odvraćanja i štetniji učinak. Tužbeni zahtjev u ovakvim predmetima je u cjelosti ili većinski neutemeljen, pretjeran, što ga čini zlonamjernim. Tih činjenica je tužitelj od početka SLAPP postupka svjestan.

Mnoge tužbe usmjerene protiv novinara mogu se percipirati kao zastrašujuće, ali nije svaka tužba u kojoj je tuženi novinar SLAPP tužba, navodi se u istom izvještaju. Ono što razlikuje SLAPP tužbu od uobičajenih, osvetničkih tužbi, jeste povod – motiv i efekat kojeg proizvede SLAPP tužba: SLAPP tužbi prethodi upozorenje o tužbi koje je nekad dovoljno da se novinari utišaju. Pored toga, SLAPP tužbe se najčešće manifestuju u predmetima klevete, ali i u predmetima zaštite privatnosti, ličnih podataka, intelektualnog vlasništva ili uvrede, i kombiniraju se sa zahtjevom za naknadu štete ili sudskim nalozima – zabrana ili odgoda objave, čime dolazi do de facto cenzure medijskog sadržaja.

Na meti i društveni aktivisti

Ove vrste tužbi nisu usmjerene samo protiv medija i novinara nego i protiv drugih aktera društva, najčešće aktivista i nevladinih organizacija. Tokom 2022. godine više aktivista i aktivistica u BiH bili su na meti SLAPP tužbi. Od oktobra 2022. dvije aktivistice za zaštitu okoliša Sara Tuševljak i Sunčica Kovačević suočene su s takvim tužbama  zbog svog angažmana na zaštiti Kasindolske rijeke. Njih je za klevetu i narušavanje reputacije tužila belgijska kompanija Green-Invest, koja posjeduje koncesije za izgradnju tri mini hidroelektrane  na rijeci u blizini Sarajeva. U zaštitu aktivistica stalo je 140 organizacija i neformalnih grupa iz BiH, regiona, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Lokalni aktivisti su izražavali zabrinutost zbog potencijalno negativnog uticaja male hidroelektrane na Kasindolsku rijeku i njeno okruženje, uključujući sječu šume visoke zaštitne vrijednosti i eroziju tla zbog izgradnje pristupnih puteva.

Prema riječima  profesorice Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Lejle Turčilo, SLAPP tužbe nastoje zaustaviti javne rasprave o pitanjima od javnog interesa, odnosno, nastoje javnu debatu iz javnog prebaciti u pravni prostor. Drugim riječima, oni koji pokreću SLAPP tužbe imaju i širu namjeru od osvete nad onima koji su im se zamjerili kritičkim pisanjem ili nekim drugim oblikom javnog angažmana: nastoje utišati kritiku u društvu, a odlučivanje o tome šta je javni interes i kako ga štititi prebaciti u pravnu sferu, umjesto da o njemu odlučuju građani.

Nepovoljno okruženje za kritičku javnu raspravu u BiH

Medijsko okruženje u BiH odlikuju ograničena sigurnost i zaštita novinara od prijetnji, blage kaznene politike, nizak nivo ekonomske i socijalne zaštite novinara, kao i praksa sudova u predmetima klevete koja nije usklađena sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, navodi se u analizi BHN.

U izvještaju  Regionalne platforme Safejournalists.net u 2021. godini navodi se da su te godine evidentirane dvije SLAPP tužbe, te je ukazano na trend sve češćih SLAPP tužbi i visokih odštetnih zahtjeva koje sudovi dodjeluju, a pojedini nezavisni mediji morali su prestati sa radom zbog finansijskog pritiska tužbi za klevetu. Jedan od primjera je nekadašnje sedmično štampano izdanje Slobodna Bosna, koja je imala oko 50 tužbi za klevetu. U 2020. godini, prema podacima BHN, bilo je aktivnih 300 tužbi za klevetu, od čega su u 80% slučajeva tužitelji bili političari i drugi javni dužnosnici. Od 2016. do 2021. godine podneseno je oko 40 SLAPP tužbi u predmetima klevete u BiH. Ono što je specifično za BiH jeste da brojne tužbe podnose nositelji pravosudnih fukcija, što nije praksa u drugim državama regije. Mnogi mediji suočili su se sa desetinama tužbi od strane istog lica, “što jasno ukazuje na namjeru da se finansijski unište”, navodi se u izvještaju Safejournalists.net za BiH.

Bosna i Hercegovina je prema izvještaju  Reportera bez granica (RSF) za 2022. godinu na 67. mjestu na ljestvici medijske slobode od ukupno 180 država koje su obuhvaćene istom metodologijom mjerenja, što je pad od 9 mjesta u odnosu na izvještaj za 2021. godinu. U izvještaju RSF-a navodi se kako “mediji rade u izrazito nepovoljnom političkom i ekonomskom okruženju i kako se novinari ne osjećaju zaštićeno dok rade svoj posao”.

Ekonomsko okruženje nepovoljno je za novinare zbog malog tržišta i nedostatka izvora održivog finansiranja. Mediji u BiH i više od dvije decenije poslije rata podijeljeni su po etničkim linijama unutar zemlje, u kombinaciji s konkurencijom medija iz susjednih zemalja koji pripadaju istom govornom području. Zbog teškog ekonomskog položaja te ovisnosti o političkim i ekonomskim centrima moći veliki broj medija izbjegava kritičko izvještavanje, navodi se između ostalog u izvještaju RSF.

Borba protiv pritiska na javnu riječ

Profesorica Lejla Turčilo smatra  da je uspostavljanje mreže za praćenje i suprotstavljanje SLAPP-u “izuzetno važan korak solidarnosti i zajedničke borbe protiv nametanja autocenzure u javnom prostoru. Upravo iz tog razloga, borba protiv SLAPP tužbi mora biti prioritet za 2023. godinu, i to ne samo za medije, novinare, aktiviste i druge javne djelatnike suočene s ovim tužbama i organizacije za zaštitu novinara. To je prioritet svih nas kao građana, jer na taj način štitimo pravo na javnu debatu u javnoj sferi kao osnovnu demokratsku vrijednost svakog društva”.

Turčilo je sugerisala da borba protiv SLAPP-a mora biti institucionalna i sistemska (u smislu donošenja nacionalne, regionalne i globalne legislative i strategija), te da je važno dati javnu podrške medijima, novinarima i aktivistima suočenim sa SLAPP tužbama. “I simbolična finansijska podrška onima suočenim s obavezom plaćanja odštetnih zahtjeva dobar su način da kao građani preuzmemo svoj dio odgovornosti u borbi protiv SLAPP tužbi, koje ugrožavaju sve nas i naše pravo na slobodu informisanja i kritike i koje, kao takve, ne smiju biti prihvaćene i prihvatljive”, poručila je Turčilo.

S ciljem prevencije SLAPP tužbi, medijska zajednica predlaže izmjene zakona o kleveti, na način da će se utvrditi gornja granica materijalnog iznosa odštete, kao i propisivanje posebne takse na tužbu, jer znatan broj tužbi zbog kleveta biva povučen. Istovremeno, u entitetu Republika Srpska (RS) u prethodnih nekoliko godina bilo je više najava kriminalizacije klevete od strane vladajućih. Ipak, do sada ova odluka nije sprovedena, najvjerovatnije zbog velikog otpora javnosti, jer se smatra da na ovaj način vlast u RS-u pokušava disciplinovati medije i novinare.

S obzirom da BiH ne vodi službenu evidenciju SLAPP tužbi, iz BHN su početkom ove godine najavili uspostavljanje radne grupe za evidentiranje, praćenje i izvještavanje o SLAPP tužbama. Najavljena grupa će djelovati u BiH u koordinaciji sa EFJ koja je napravila radno tijelo i strategiju borbe protiv SLAPP tužbi.

U decembru 2022. godine, u Hrvatskoj  je bilo aktivnih 900 SLAPP tužbi, što je ovu državu čini predvodnicom trenda u regiji. U  Srbiji  je od 2010. do 2020. godine pokrenuto je najmanje 26 SLAPP tužbi, od čega 22 protiv novinara i medija. Veliki broj slučajeva pokrenula je nekolicina političara i drugih javnih dužnosnika.

Turska: „Novinari koji izveštavaju iz područja pogođenih zemljotresom suočavaju se sa bezbednosnim, higijenskim i zdravstvenim problemima“

0
slika: canva

Dve nedelje nakon užasnog zemljotresa koji je potresao severnu Siriju i istočnu Tursku, Kenan Šener, generalni sekretar Udruženja novinara Ankare (GCD), opisuje tešku humanitarnu situaciju za stanovnike i lokalne novinare koji pokušavaju da ispričaju svoje priče uprkos svemu. Šener priča o svakodnevnom radu novinara koji izveštavaju sa terena, kao io tome kako Udruženje odgovara na njihove hitne potrebe i priprema se za dugu krizu.

 

Koji su glavni problemi sa kojima se novinari suočavaju na terenu?

Zaštita prava i sloboda novinara otežana je zbog proglašenja vanrednog stanja u zoni zemljotresa. Novinari su prijavili da su ometani u radu, neki su privođeni, pretili im i fizički napadnuti. Bezbednost je sve veći problem. U nekim provincijama, napadi na novinare od strane obezbeđenja, gnevnih žrtava zemljotresa, grupa iznuđivanja, pljačkaških grupa i neidentifikovanih grupa su u porastu. Postoje izveštaji o iznuđivanju novinara uz pretnju oružjem. Rad nakon zalaska sunca povećava bezbednosni rizik zbog nestanka struje.

Lična higijena i zdravlje su drugi veliki problem. Stručnjaci za javno zdravstvo upozoravaju da je azbest možda ispušten u vazduh zbog rušenja starih objekata. Novinari nisu u mogućnosti da zadovolje svoje lične potrebe za čišćenjem jer sistemi za vodu ne funkcionišu i često moraju da peru ruke i lica prljavom vodom. U svim gradovima postoji očigledan problem sa pristupom toaletima.

 

Koje su trenutne potrebe novinara?

Kako je problem sa strujom i dalje akutan, postoji velika potreba za napajanjem, baterijama, prenosivim kamp toaletima i farovima. Takođe treba da napomenem da je bilo više od 600 naknadnih potresa, od kojih neki jačine preko 6,5 stepeni. Dok razgovaramo, jak zemljotres jačine 6,4 stepena potresao je Hataj sve do Gaziantepa. Stoga je nerazumno očekivati brz povratak u neku vrstu normalnosti. Stoga se hitna pomoć mora zadržati.

Zbog nedostatka struje, svi novinari u regionu zavise od svojih automobila da dopune opremu. Oni koji nemaju automobile pokušavaju da pune svoje telefone i drugu opremu u tuđim automobilima. Poteškoće sa transportom i internet konekcijom i dalje postoje, ali ih ljudi polako prevazilaze. Najpotrebnije su mogućnosti satelitskog interneta, kao i pover bankovi i prenosivi toaleti.

Pošto su kancelarije većine lokalnih novina i internet portala sravnjene sa zemljom, posebno u Hataju i Adijamanu, lokalni novinari ne samo da su lišeni kancelarija, već i njihove kamere, video kamere, kompjuteri i oprema za štampanje sada leže ispod ruševina. Postoji velika potreba da im se pomogne oko kancelarijske opreme, posebno kamera i kompjutera, kao i finansijske pomoći.

 

Kako je GCD podržao novinare od zemljotresa?

Neposredno nakon zemljotresa, GCD je kontaktirao čelnike novinarskih udruženja u regionu kako bi prikupio informacije o šteti i gubicima. Formirali smo tim od tri osobe koji je otputovao u region da odgovori na hitne profesionalne i lične potrebe novinara u pogođenom području. Novinari koji rade u ovoj oblasti su mapirani i formirana je fokus grupa od 250 novinara kako bi se identifikovale potrebe. Tim koji je predstavljao udruženje održao je sastanke sa novinarima, radnicima lokalnih medija i rukovodiocima lokalnih udruženja u Hataju i Kahramanmarašu, dvema provincijama koje su teško pogođene zemljotresom. Novinarima su podeljene banke hrane, maske za prašinu, pribor za ličnu higijenu i prenosivi kamp toaleti.

 

Kako sindikati u Evropi mogu pomoći novinarima u Turskoj?

Ovo su veoma teška vremena za Tursku i turske medije. Dimenzije uticaja zemljotresa će možda postati mnogo jasnije u narednim danima i nedeljama nakon što svi naši ljudi koji su stradali u katastrofi budu izvučeni i položeni na počinak. Uplašeni društvenog odgovora, kako se broj mrtvih povećava, pritisak vlade će najverovatnije postati sve represivniji, čiji su znaci već očigledni. Pod takvim uslovima, novinarski sindikati i medijska udruženja koja proširuju snažne akcije solidarnosti na svoje kolege u Turskoj biće veoma cenjeni.

Da biste podržali novinare u Turskoj donirajte Fondu za bezbednost EFJ pomenuti „Help-Turkey“

Osuđen zbog pretnje dopisniku Danasa iz Zaječara

0
Miljko Stojanović (foto: lična arhiva)

Danas je u Osnovnom sudu u Zaječaru, u ponovljenom procesu, okrivljeni Petar Stojković, zbog pretnji dopisniku Danasa iz Zaječara, osuđen prvostepeno na šest meseci zatvora u kućnim uslovima, uz zabranu prilaska oštećenom tri godine.

Sud je doneo presudu, u kojoj je okrivljenog Petra Stojkovića, osudio na šest meseci zatvora u kućnim uslovima, uz zabranu prilaska oštećenom na tri godine, saopšteno je danas.

Na ovu presudu, pravo žalbe ima, kako Osnovno javno tužilaštvo u Zaječaru, tako i okrivljeni i oštećeni.

Podsećamo, da je Osnovnom sudu u Zaječaru, 6. jula prošle godine osudio Petara Stojkovića, zbog pretnji dopisniku Danasa iz Zaječara, na osam meseci zatvora u kućnim uslovima, uz zabranu prilaska oštećenom tri godine, ali je 10. novembra prošle godine, Viši sud u ovom gradu ukinuo prvostepenu presudu Osnovnog suda, kojom je Petar Stojković oglašen krivim, i vratio proces na početak.

Takođe podsećamo, da su novinaru Miljku Stojanoviću, dopisniku Danasa i Zaječara, 12. marta prošle godine, nakon teksta o Ukrajincu koji je izbegao iz Lvova, upućene pretnje smrću preko društvene mreze Fejsbuk.

Određen pritvor osumnjičenom koji se tereti da je pretio novinaru portala Žig info Željku Matorčeviću

0
slika: N1

Prvo Osnovno tužilaštvo saopštilo je danas da je osumnjičenom M.M, koji se tereti da je pretio novinaru portala Žig info Željku Matorčeviću, određeno zadržavanje od 48 sati i u tom roku on će izneti odbranu pred tužiocem, prenosi N1.

Po nalogu zamenika tužioca Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, M.M. je zadržan zbog sumnje da je ugrozio sigurnosti novinara Ž.M.

U zgradi Palate pravde, po završetku suđenja optuženima za paljenje kuće novinara Milana Jovanovića, prijatelj optuženog, bivšeg predsednika opštine Grocka Dragoljuba Simonovića, pretio je novinaru Matorčeviću, koji je pratio suđenje.

„Brzom intervencijom policijskih službenika Policijske stanice Savski Venac osumnjičeni je pronađen i po nalogu tužilaštva zadržan“, navode iz Tužilaštva.

Suđenje KRIK-u po tužbi „Mineca“: svedočili novinari Jelena Ćosić i Branko Čečen

0

Novinarka Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ) Jelena Ćosić i novinar Branko Čečen svedočili su prošle nedelje na suđenju KRIK-u po tužbi rudarskog konglomerata „Mineco“. KRIK se na sudu našao zbog priče objavljene u okviru globalnog novinarskog istraživanja „FinCEN dosijei“ u kojoj je otkriveno da je 99 novčanih transakcija ove kompanije označeno kao sumnjive, te im je londonska banka ugasila račun. 

Novinari Jelena Ćosić i Branko Čečen svedočili su na predlog redakcije KRIK s obzirom da su oboje na neki način povezani sa pričama objavljenim o kompaniji „Mineco“.

Ćosić je kao novinarka Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ) radila na projektu „FinCEN dosijei“ – u okviru kog je KRIK objavio priču Pogled u „Mineco“ imperiju: Gigant umešan u korupciju ima problem s bankama zbog koje je i tužen. Čečen je, sa druge strane, bio direktor CINS-a – redakcije u kojoj su ranije radili pojedini novinari KRIK-a i tada takođe istraživali i objavljivali priče o poslovima „Mineca“.

Ćosić je ispričala da su u međunarodnom novinarskom istraživanju  „FinCEN dosijei“ učestvovale brojne redakcije širom sveta, i da je KRIK bio jedna od njih. Istraživanje je, podsetila je, zasnovano na dokumentima procurelim iz FinCEN-a, odeljenja američkog Trezora koje se bavi sprečavanjem finansijskog kriminala.

„Naša uloga (ICIJ-a) je bila da omogućimo uvid u dokumenta i da novinarima obezbedimo trening kako bi oni znali da koriste baze podataka. Dokumenta su bila skenirana u PDF-u i Excel-u, bez prekrivenih delova, kako su i predata FinCEN-u“, objasnila je Ćosić.

Ćosić je naglasila da je ICIJ medijskim partnerima dao detaljna uputstva po pitanju objavljivanja procurele dokumentacije.

„ICIJ je dao detaljna uputstva šta sme da se objavi, a šta mora da se prekrije (u dokumentima) da bi se zaštitili izvori. Prekriveno je bilo: sve vrste ličnih podataka, sve vrste zavodnih brojeva koji bi direktno otkrili ko je mogao da radi izveštaje, iz kog odeljenja koje banke“, istakla je Ćosić.

KRIK, u skladu sa pravilima projekta, nije smeo da uz tekst objavi i kompletnu dokumentaciju, objasnila je. Rekla je da nije smeo ni da je dostavi Savetu za štampu, u postupku koji se protiv KRIK-a vodio po prijavi „Mineca“. Ovim je Ćosić potvrdila da je KRIK poštovao sva navedena pravila međunarodne novinarske saradnje.

Ćosić je objasnila da do danas niko nije osporio autentičnost dokumentacije na kojoj se zasniva projekat „FinCEN dosijei“ i da su novinari kontaktirali i američki Trezor, banke i lica koja se pojavljuju u procurelim izveštajima.

Potom je svedočio Branko Čečen koji je ispričao da je u CINS-u ranije bilo objavljeno nekoliko tekstova o „Minecu“ i da su sadašnji urednik KRIK-a Stevan Dojčinović i druge koleginice radile na tim istraživanjima.

Odgovarajući na pitanja advokata „Mineca“ Lazara Pavlovića, potvrdio je da su predstavnici ove kompanije kasnije kontaktirali CINS i da je sa njima imao nekoliko sastanaka o tim pričama. Na sastancima im je, kako je rekao, detaljno objasnio da su priče prošle proces provere činjenica.

Čečen je naveo da niko nikada ni na sudu, ni van suda nije osporio činjenice objavljene u njihovim tekstovima, i da je CINS tada ostao pri stavu da brani svoje tekstove.

Objasnio je da tekstovi o „Mineco“-u više nisu na sajtu CINS-a jer su novinari koji su autori napustili ovu redakciju. Ovo, kako je naveo, nije bio slučaj samo sa pričama o „Mineco“-u.

„Dojčinović i još nekoliko koleginica je u jednom momentu otišlo iz CINS-a i odnelo dokumentaciju sa sobom. Mi smo tad uklonili više tekstova, oko 15-20, čiji su autori bili ljudi koji su otišli, jer više nismo imali dokumentaciju koja ih potkrepljuje”, rekao je Čečen.

Sledeće suđenje zakazano je za sredinu aprila.

Tekst zbog kojeg je KRIK tužen otkrio je da je britanska banka ugasila račun „Mineco“-a, nakon što je unutrašnjom kontrolom otkrila 99 sumnjivih transakcija, a za neke od njih je u izveštaju koji je poslala FinCEN-u rekla da „potencijalno predstavljaju prihode od mita i korupcije.“

„Mineco“ tvrdi da mu je tekstom napravljena šteta i traži da mu KRIK isplati više od pola miliona dolara.

Ovo suđenje je, podsetimo, jedno od 11 postupaka koji se vode protiv redakcije KRIK-a i njenih novinara i urednika. Novinarska udruženja kao i redakcija smatraju da su ovo SLAPP tužbe – one koje za cilj imaju vršenje pritiska na redakciju da prestane da izveštava o određenim temama.

Milan Jovanović – minut ćutanja umesto završne reči, tužilac tražio 8 godina zatvora za Simonovića

0
Izvor: Foto:_E-Stock_milos_rafailovic ; N1 printscreen

Iznošenjem završnih reči, u ponovljenom suđenju za paljenje kuće novinara Milana Jovanovića i njegove supruge Jele Deljanin, približilo se kraju suđenje koje je proteklih godina predstavljalo personifikaciju pretnji novinarima.

Tužilac Predrag Milovanović zatražio je 8 godina za Dragoljuba Simonovića, jer “oštećeni Jovanović već dugo čeka na pravdu u ovom slučaju“.

Milovanović je zatražio da se optuženi osude na maksimalne zatvorske kazne: prvooptuženi Simonović na osam godina, drugoptuženi Vladimir Mihailović, bivši policajac, na pet godina zatvora, kao i trećeoptuženi Igor Novaković, a za neposrednog izvršioca Aleksandra Marinkovića, koji je još u bekstvu, traži šest godina zatvora.

Tužilac Milovanović je pohvalio način na koji je sudija Pantelić vodio ponovljeno suđenje i istakao da je u potpunosti otklonio procesne nedostatke zbog kojih je Apelacioni sud poništio presudu prvi put. Objasnio je da je odbrana pokušala da oslobodi Simonovića, Mihailovića i Novakovića tako što će sve svaliti na neposrednog izvršioca i iskoristiti okolnost da je u bekstvu, ali im to nije uspelo.

„Ta šara na džemperu im nije uspela i on se rasparao. Uveren sam da će sud prozreti da su okrivljeni hteli da sve svale na nedostupnog Marinkovića“, rekao je tužilac Milovanović i podsetio na protivurečnosti iz svedočenja Simonovića i supruge drugooptuženog Jelene Grujić koje su dodatno učvrstile optužnicu.

Milovanović je ukazao da je prošlo više od četiri godine i da se trudio da zaboravi mučne scene, ali da mu stalno naviru fotografije spaljene kuće.

“Šta im je to pomutilo razum i kako će svojim potomcima objasniti? Da li živimo u vremenu gde je komšija komšiji postao vuk? Šta bi trebalo uraditi da se ovo više nikad ne ponovi?“, zapitao je tužilac.

Oštećeni novinar Milan Jovanović je posle dva propuštena ročišta zbog bolesti, došao na današnje iznošenje završnih reči.

Umesto završne reči rekao je samo „Biću kratak“ i odćutao jedan minut jer “posle toliko godina borbe i dugog čekanja na presudu svaka reč bi umanjila sve kroz šta prolazi i danas”.

„Hvala vam što ste mi omogućili da vam se obratim kroz gromoglasnu tišinu“, rekao je Jovanović.

U svojoj završnoj reči Dragoljub Simonović je optužio tužioca i Jovanovića da vode medijsku hajku protiv njega. Simonović je naveo da Jovanović konstantno govori neistine.

“Neko vuče konce. Nabijena je atmosfera da sam ja po svaku cenu kriv. Ne bežim od odgovornosti za ono što sam uradio. Prihvatiću presudu, ali da znate da ja to nisam uradio”, rekao je Simonović, dodajući da neće da dozvoli da ga šaka neradnika optuži za ubicu kriminalca i bandita.

Jovanovićeva supruga Jela Deljanin je kratko rekla da ostaje pri svojim iskazima i da nema šta više da doda.

Njihova pravna zastupnica Ana Matić osudila je način na koji su se okrivljeni i njihovi advokati „previše vremena“ bavili diskreditacijom i osporavanjem ličnosti Milana Jovanovića. Prema njenim rečima, dali su sebi za pravo da “za šaku dolara, unište život ovo dvoje ljudi”.

“Tražim zabranu prilaska i maksimalne kazne“, rekla je advokatica Matić.

Viktor Gostiljac, advokat Dragoljuba Simonovića, pobijajući dokaze naveo je da niko nije hteo da zapali kola ili kuću Milana Jovanovića, već „samo“ da ošteti kola. Gostiljac je naveo da nije bila ideja da „dovedu u opasnost imovinu i život oštećenog“, pa zato svi okrivljeni mogu odgovarati „samo u okviru svog umišljaja“.

Prema njegovim rečima, nema dokaza da je Simonović kao javni funkcioner pokazivao animozitet prema oštećenom. Čak je, kako je on naveo, Jovanović prelazio granice normalnosti.

“To je bilo opsesivno“, rekao je Gostiljac.

On je ujedno optužio medije da kreiraju lažne slike u javnosti, manipulaciju i medijsku hajku protiv Simonovića za koju je dokaz to što, kako kaže – „nijednu vest nisam pročitao da je Simonović nevin i da treba da bude oslobođen“.

On je u sudnici čitao delove teksta koji je napisao Veran Matić sa sajta Cenzolovke i postavio pitanje kako je tužilac uspeo u takvoj situaciji da ostane dovoljno jak.

On je zatražio da se sudija izdigne iz cele ove atmosfere.

Advokat Ivica Vuković je dodao da je samo advokatima stalo do istine, ali ne i medijima.  

Prema njegovim rečima, sud je do te mere ponižen da je dozvolio “diktat medija i tabloida i novinara koji su na daleko nižem intelektualnom nivou od nas“.

Adovaktica drugooptuženog Aleksandra Zlatić zatražila je, takođe, oslobađajuću presudu, navodeći da tužilac Milovanović uzima svedočenja uz pomoć „obmane i ucena“ i učestvuje u „političkom procesu“.

Advokat Goran Pejić je odbranu zasnovao na tezi da je u pitanju „medijski spin“ i da nije siguran da sudija neće imati hrabrosti da razdvoji ovaj predmet i medije.

Trećeoptuženi Igor Novaković je pitao sudiju da li je moguće da ne bude zainteresovan za nezakonito ponašanje policajaca koji su ga satima držali bez vode i hrane i tražili da prizna delo, a sve se zbivalo van Centralnog zatvora.

„Jedina pravda je da tužilac, Hrkalović i ti policajci sednu na optuženičku klupu, tu gde sam ja. Uradili su goru stvar nego ja“, rekao je Novaković i zaključio da „ovo nije fer suđenje“.

Sudija Pantelić nije nikoga danas prekidao, ni opominjao. Svi su imali vremena koliko su hteli da iznesu završne reči.

Sledeće ročište zakazano je za 20. mart u devet sati, kada će završnu reč imati advokat Aleksandra Marinkovića koji je u bekstvu. Nakon toga sledi presuda.

Međunarodne organizacije osuđuju odluku vlasti u Kambodži da zatvore VOD

0
slika: canva

Devedeset i tri međunarodne organizacije traže vraćanje dozvole za rad ovom mediju u Kambodži.

Naredba premijera Kambodže Huna Sena da se zatvori Voice of Democracy (VOD), jedan od posljednjih nezavisnih medija u toj zemlji, ugrožava novinarsku slobodu u zemlji, navodi se u saopštenju Reportera bez granica (RSF) od 13. februara 2023. Ova organizacija je, zajedno sa devedeset i dvije druge organizacije za slobodu medija i civilno društvo, osudila odluku i zahtijevaju hitno vraćanje dozvole za rad tom mediju.

„Duboko smo uznemireni naredbom premijera Huna Sena o oduzimanju licence mediju Voice of Democracy (VOD), jednom od posljednjih preostalih nezavisnih medija u Kambodži. Takođe osuđujemo nedavno seksualno uznemiravanje i zastrašivanje novinarke VOD-a“, piše u pismu koje su potpisale 93 organizacije.

U spornom tekstu objavljenom u srijedu na VOD-u, citiran je glasnogovornik vlade Phay Siphan koji je rekao da je sin Huna Sena – Hun Manet – potpisao sporazum o pomoći za Tursku od 100.000 dolara (93.750 eura) u ime premijera.

Hun Manet je, kako objašnjava Deutsche Welle (DW), načelnik štaba i zamjenik komandanta oružanih snaga zemlje, a vladajuća stranka ga je predložila da naslijedi oca na budućim izborima. Potpisivanjem takvog sporazuma, kako piše DW, činilo se da je Hun Manet prešao granice svog položaja.

Hun Sen je u nedjelju 12. februara, prema pisanju DW-a, tvrdio da je tekst objavljen na VOD-u namjerno objavio klevetu protiv njega i njegovog sina Huna Maneta u tekstu o pomoći Kambodže žrtvama zemljotresa u Turskoj zahtijevajući da VOD uputi javno izvinjenje vladi i njegovom sinu u roku od 72 sata, ili će kako je naveo, narediti Ministarstvu informacija Kambodže da im oduzme medijsku dozvolu. Hun Sen je 12. februara objavio na Facebooku da skraćuje rok na 10 sati ujutro 13. februara.

Iz VOD-a su poslali pismo kabinetu Huna Sena u kojem navode da im je žao zbog bilo kakve zabune koju je tekst možda izazvao te su objasnili da su samo citirali glasnogovornika Vlade.

Hun Sen je rekao da je odgovor neprihvatljiv i u nedjelju je naredio Ministarstvu da im se oduzme licenca.

„Komentatori su pokušali da napadnu mene i mog sina Huna Maneta“, rekao je Hun Sen, dodajući da je tekst objavljen na VOD-u povrijedilo „dostojanstvo i reputaciju“ kambodžanske Vlade.

RSF u pismu ističe da zatvaranje VOD-a i uznemiravanje novinarke, koja je pisala tekst, potkopavaju tvrdnje Vlade u vezi s poštovanjem slobode medija u Kambodži, a da odluka da se ovom mediju oduzme licenca uoči nacionalnih izbora u julu 2023. predstavlja novi val taktike zastrašivanja prema sve slabijim nezavisnim medijima u zemlji.

„Proizvoljni rok Huna Sena signalizuje ozbiljnu prijetnju svim nezavisnim medijima i novinarima u Kambodži. Kambodža ima postojeće zakone o tome kako se nositi s navodnim pogrešnim citatom ili činjeničnom greškom u medijskom izvještaju. Član 10 kambodžanskog Zakona o štampi kaže da ljudi imaju pravo da zahtijevaju povlačenje i odgovor od izdavača kada vjeruju da je izjava lažna, a izdavač mora odgovoriti u roku od sedam dana. Postoji i pravo na tužbu za klevetu i klevetu“, piše u saopštenju RSF-a.

Već od jutra 13. februara su glavni provajderi internet usluga i mobilni provajderi u Kambodži blokirali pristup web stranicima VOD-a na kmerskom i engleskom jeziku, dodaje RSF, pozivajući Vladu da riješi ovo pitanje na miran, profesionalan i način pun poštovanja, a koji je u skladu s kambodžanskim Zakonom koji ne nanosi trajnu štetu medijskom okruženju u toj državi.

„Vjerujemo da bi zatvaranje VOD-a predstavljalo ozbiljan korak unazad i za slobodu medija i za vladavinu prava u Kambodži“, piše u pismu.

Takođe, navode da zamjeraju uvredljivom i mizoginističkom jeziku koji se koristi na društvenim mrežama protiv novinarke koja je autorica teksta na VOD-u dodajući da nijedan novinar/ka nikada ne smije biti napadnut zbog svog rada ili identiteta.

„Uloga nezavisnih medija je neophodna za demokratiju. Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava je naglasio da su slobodni mediji od suštinskog značaja za demokratske procese i da im treba dozvoliti da rade bez ograničenja“, naveli su.

Dodali su kako se nadaju da će Vlada priznati suštinsku ulogu VOD-a i njegovih novinara/ki, kao i preostalih nezavisnih medija u zemlji, kao i njihovo pravo da svoj posao obavljaju u skladu sa zakonom i bez straha od zastrašivanja i uznemiravanja.

Spisak svih potpisnika pisma se nalazi na ovom linku.

Izvor: RSFDW

NUNS se pridružio apelu EFJ za pomoć novinara u Turskoj i Siriji

0
slika: canva

Nezavisno udruženje novinara Srbije pridružilo se apelu Evropske federacije novinara (EFJ) da podrži Sindikat novinara Turske (Turkiie Gazeteciler Sendikasi, TGS) u njihovom radu i da podrže njihove porodice pogođene zemljotresom.

EFJ je, u koordinaciji sa potpredsednikom EFJ Mustafom Kulelijem, pozvao sve članice u Evropi da pomognu našim kolegama u Turskoj i Siriji.

„Molim naše članove da se pokažu njihovu velikodušnost doniranjem u fond solidarnosti koji je stvorio TGS  za pomoć porodicama novinara pogođenih zemljotresom“, navela je Maja Sever, predsednica EFJ.

Snažan zemljotres koji je 6. februara pogodio jugoistočnu Tursku i severozapad Sirije do sada je odneo najmanje 41.000 života, a hiljade se i dalje vode kao nestale. Milioni ljudi žive u improvizovanim kampovima i potrebna im je humanitarna pomoć.

NUNS poziva sve članove, koji su u mogućnosti, da se pridruže ovom apelu.

 

EFJ podružnice mogu dati donacije za:

 

Banka: TURKIIE IS BANKASI AS – ISBANKASI

Adresa banke: Cagaloglu, Istanbul, Turska

Vlasnik računa: TURKIIEGAZETECILERSENDIKASI

Broj računa: 1095- 3307295

IBAN: TR15 0006 4000 0021 0953 3072 95

BIC/Svift kod: ISBKTRIS

Referenca za pomenuti: „FOND SOLIDARNOSTI“

 

Hvala unapred na solidarnosti.