PODGORICA, 03.05.2016. – Dok se zaposlenima u crnogorskim medijima svakodnevno uskraćuju osnovna prava iz radnog odnosa, a u profesionalnom smislu se strateški svode na držače mikrofona, oni koji ih dovode u takvo stanje daju sebi za pravo da govore o slobodi medija.

Svjetski dan slobode medija je prilika da ponovimo da o slobodi medija ne može biti riječi dok oni koji te medije čine, a to su zaposleni u njima, rade u uslovima siromaštva, korupcije i straha.

Zaposleni koji ne prima zaradu, koji ne može da živi od svog rada, nije slobodan, nije objektivan i dok se bori za golu egzistenciju ne može da se bori i za pravo javnosti da bude informisana. Za takvo stanje krivi su vlasnici i oni koji finansiraju medije. Bez obzira da li je riječ o medijma koje finansira država, opštine ili privatnici. Svi oni, nažalost, samo vode biznis i svoje bitke, nemaju poštovanja prema novinarstvu koje je nekad bilo ugledna profesije, a ni javni interes im nije vodilja. Pričom da su svi zaposleni zamjenjljivi samo produbljuju strah i obeshrabruju i one rijetke koji bi se usudili da dignu glas protiv loših uslova rada. Moramo im jasno reći da boljih od onih koji već rade u medijima nema ili neće da se bave ovom profesijom. Mogu nas zamjeniti ali samo sa lošijima od nas.

Prema zvaničnim podacima Monstata u medijskoj djelatnosti je 2012. godine bilo zaposleno 1.970 ljudi, a dvije godine kasnije svega 1.382. Gdje je „razlika“ od 588 ljudi? Ko su oni, u kojim medijima je došlo do tako značajnog smanjenja zaposlenih? Ukinuta je jedna trećina ukupnih radnih mjesta i to potpuno tiho, jedva sa pokojim pokrenutim radnim sporom kao jedinim otvorenim pokazateljem da sloboda medija u crnogorskim uslovima zaista ne funkcioniše.

Poslodavci pričaju o slobodi medija i demokratiji ali ta demokratija na koju se oni pozivaju ne važi u medijima u kojima su oni šefovi. Ljudi odlaze iz novinarstva koje više nije ni zanimljivo, ni izazovno na bilo koji način jer se za rad u medijima ne dobija nikakva satisfakcija, a često čak ni zarada ili slobodan dan. Ljudi se sa pravom boje za svoja radna mjesta jer se posao lako gubi, a teško pronalazi i zato pristaju da rade prekovremeno, za sve manje plate, pokrivaju više radnih mjesta, nemaju praznične dane ili godišnji odmor. Zbog toga imamo situaciju da odlični, ali razočarani, novinari rade u knjižarama. Takvih primjera će biti sve više dok oni koji upravljaju medijima ne uoče da su veliki dio problema sa kojima se mediji susreću, zapravo oni sami uzrokovali.

Ne smijemo da pristajemo na manje od onoga što nam zakoni garantuju.  Ne smijemo da poklanjamo svoja prava. Zbog toga na današnji dan tražimo od koleginica i kolega iskažu svoju sindikalnu i profesionalnu solidarnost i odlučnost u namjeri da zaštitimo sebe

PODGORICA, 23.01.2016. – Zaposleni u crnogorskim medijima i tokom protekle godine nastavili su, u većini medija, da rade u uslovima koji su ispod nivoa na kojem bi tebalo da bude profesija kojom se bave.
Niske i neredovne zarade, prekovremeni i neplaćeni rad, rad na crno (honorarni) i generalno loš tretman od strane poslodavaca doveli su do toga da se nastavlja pad i profesionalnih standarda i uslova rada.
Sve je to dodatno poražavajuće ako se ima u vidu da crnogorsko novinarstvo danas slavi 145 godina od kada postoje mediji u Crnoj Gori, pošto je na današnji dan, 23. januara 1871. godine na Cetinju štampan prvi broj lista Crnogorac.

Iako medijska industrija postoji mnogo duže nego brojne druge u Crnoj Gori, to je profesija koja je trenutno u samom vrhu po broju izgubljenih radnih mjesta. Podsjećamo da je u prethodne tri godine, prema podacima Monstata u medijima izgubljeno, po raznim osnovama, skoro 600 radnih mjesta, što čini jednu trećinu ukupnog broja zaposlenih.
Za crnogorske medije i dalje je najkarakterističniji međusobni, konstantni rat u kojem se i oni koji se percipiraju kao provladini i oni koji sebe nazivaju nezavisnim trude, ne obazirući se na standarde profesije, da izvuku što više prljavog veša o svojim protivnicima. Prevelika buka oko njihovih sukoba i mržnje zamagljuje teško stanje u brojnim medijima, kada je u pitanju odnos prema zaposlenima ali i profesionalni standardi i sama nezavisnost novinara. Kada se tome dodaju politički i ekonomski pritisci raznih državnih i drugih centara moći prema medijima, jasno je da budućnost crnogorskog novinarstva ne daje previše razloga za optimizam.

Iako je stanje i u velikom dijelu nacionalnih medija loše, posebnu zabrinutost izaziva situacija u velikom broju lokalnih medija. Potpuna nebriga za medije za koje su odgovorni, pa samim tim i ljude koji rade u njima, vlada u većini crnogorskih opština koje su osnivači lokalnih javnih radio i TV emitera. Tako se, primjera radi, čak 15 zarada duguje zaposlenima u Radio Ulcinju, 12 zaposlenima u Radiju Berane, a do nedavno se koleginicama i kolegama iz Radija Cetinje dugovalo nevjerovatnih 52 zarade.

I druge opštine, pritisnute besparicom čiji su uzroci različiti, štednju su počeli od lokalnih medija pa je tako Radio – televiziji Budva za tekuću godinu budžet smanjen za 200.000 eura, kako bi se izmirili ranije nastali dugovi za poreze i doprinose na zarade. Takođe, u protekloj godini lokalna uprava je opredijelila samo 50.000 eura za sprovođenje procesa digitalizacije što je nedovoljna suma, a i ona je oduzeta od ukupnog budžeta RTV Budva za 2015. godinu. Dodatno, umjesto da zaposle ljude koji im godinama rade bez ugovora o radu, RTV Budva je 15. januara otpustila 23 honorarna saradnika, od kojih zavisi proizvodnja velikog dijela programa.

U Radiju Herceg Novi u toku je reorganizacija i taj medij je suočen sa administrativnim problemima, koji su posljedica zanemarivanja obaveza od strane osnivača, odnosno opštine. Nadamo se da će se to uspješno riješiti, a radujemo se najavljenim promjenama u programu i novoj šemi koja je dinamičnija i bogatija sadržajima koji odgovaraju lokalnom radiju. Sve to će značiti više posla, ali vjerovatno i bolji kontakt sa slušaocima, kao i ispunjavanje osnovne funkcije svakog lokalnog emitera.

Ni stanje u manjim privatnim medijima u Podgorici ali i u ostatku Crne Gore nije mnogo bolje. Sindikatu medija javljaju se kolege i koleginice koje su otpuštene iz medija u kojima zapravo nisu bili ni zaposleni jer nikad nisu potpisali ugovor o radu.

Takođe, ekspanzija web-portala posljednjih godina donijela je veći medijski pluralizam ali novu obavezu nadležnima, u kojoj se oni nisu najbolje snašli. O portalima niko u državi ne vodi brigu ni kada je u pitanju elementarna registracija, pa su oni u potpunosti van sistema. Ne zna se koliko tih portala i sajtova uopšte i ima, a posebno se ne zna koliko ljudi radi u njima. Većinom se podrazumijeva da svi rade na crno, a prema našim informacijama, njihovi honorari najčešće ne prelaze iznos od 150 eura i nisu redovni.

Zbog svega navedenog Sindikat medija apeluje na državu i lokalne samouprave da se više uključe u rješavanje nagomilanih problema u medijima, vlasnike medija da poštuju radna prava zaposlenih i njihovu autonomiju, a na same novinare/ke i medijske radnike da budu solidarni i da se bore za bolji položaj, koji je preduslov za poboljšanje profesionalnih standarda.

Glavni odbor SMCG