BEOGRAD, 18.09.2016. – Novinarske asocijacije iz regiona Zapadnog Balkana – Udruženje novinara akedonije, Udruženje/udruga BH novinari, Hrvatsko novinarsko udruženje, Udruženje novinara Kosova, Sindikat medija Crne Gore i Nezavisno udruženje novinara Srbije – najoštrije osuđuju brutalne prijetnje smrću Nedimu Sejdinoviću, predsjedniku Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) i Dinku Gruhonjiću, programskom direktoru NDNV –a.

Prijetnje Sejdinoviću i Gruhonjiću, kao i članovima njihovih porodica upućene su anonimnim pismom, pristiglim na adresu NDNV-a u Novom Sadu, u kojem se predsjednik Sejdinović poziva da podnese ostavku, a u protivnom će on i Gruhonjić „plivati Dunavom“.

Budući da se govor mržnje, uvrede na nacionalnoj osnovi i pozivanje na nasilje prema Nedimu Sejdinoviću i Dinku Gruhonjiću periodično ponavljaju posljednjih nekoliko godina putem društvenih mreža i određenih srbijanskih medija sa ciljem zaustavljanja njihovog kritičkog novinarskog propitivanja aktuelnih događaja na srbijanskoj političkoj sceni, smatramo kako se prijetnjama mora stati ukraj, a našim kolegama osigurati slobodan, dostojanstven i siguran rad.

Predstavnici novinarskih asocijacija Regije, okupljeni na seminaru u Beogradu, iskazuju punu solidarnost sa novinarima Sejdinovićem i Gruhonjićem, te pozivaju policijske i pravosudne organe Srbije na hitnu i temeljitu istragu, kao i objavljivanje idetiteta autora prijetećeg pisma. Efikasnom istragom i kažnjavanjem počinitelja u ovom slučaju, pravosudni organi i vlasti Srbije konačno mogu i praktično pokazati svoju demokratičnost i stvarnu opredjeljenost evropskim integracijama, u kojima sloboda izražavanja i sigurnost novinara predstavljaju osnovna ljudska prava i neupitne vrijednosti pod zaštitom srbijanske države.

U Beogradu, 18.09.2016.

Udruženje novinara Makedonije
Udruženje/udruga BH novinari
Hrvatsko novinarsko udruženje
Udruženje novinara Kosova
Sindikat medija Crne Gore
Nezavisno udruženje novinara Srbije

PODGORICA, 12.06.2016. – Predlog odluke o obrazovanju privremenog parlamentarnog odbora za nadzor nad istragama ugrožavanja bezbjednosti novinara i medijskih kuća, a koji bi se bavio i „analizom stepena autonomije u radu novinara, i njihove nezavisnosti, ukjučujući i vlasnike medija“ – predstavlja upravo udar na autonomiju profesije kojom se bavimo.

Ukoliko bi odbor bio formiran sa ovim ingerencijama, strahujemo da bi to samo dodatno urušilo slobodu medija u Crnoj Gori jer je nezamislivo u demokratskim društvima da se političari bave kontrolom rada novinara. Situacija je u razvijenom svijetu obrnuta – novinari su ti kojima je osnovni posao da kontrolišu rad političara, koje plaćaju svi građani, a ne da se političari bave time koliko je koji novinar autonoman. Uostalom, nejasno nam je i na koji način se to uopšte i može utvrditi, a pošto se često pozivamo na pravila demokratski uređenih država, voljeli bi smo da nam predlagači ove inicijative saopšte da li negdje drugo postoji skupštinsko ili bilo kakvo drugo nadležno tijelo sa ovlašćenjima kakva oni predlažu.

Saglasni smo da treba obezbijediti autonomiju novinara u smislu toga da vlasnici i urednici ne smiju objaviti tekst ili prilog sa njihovim potpisom, ako je on bitno izmijenjen ili ako se protivi moralnim načelima novinara, te da u tom slučaju on može biti objavljen samo bez potpisa tog novinara, da se novinarima da sloboda da na profesionalan, objektivan i kritički način rade i obrađuju teme od društvenog značaja…

SMCG će slične norme i predložiti u Granskom kolektivnom ugovoru za oblast medija, a insistiraćemo i da se takvi eventualni postupci uredništva tretiraju kao teža povreda radne obaveze. Međutim, to je jedino što savremeno novinarstvo poznaje, a „analiza stepena autonomije novinara“ svakako bi predstavljala jedan novi, revolucionarni (u negativnom smislu) domet u tom pogledu.

SMCG cijeni brigu predlagača inicijative iz vladajućih stranaka koji smatraju da bi se na ovaj način obezbijedila i sigurnost radnih mjesta novinara ali to se može mnogo efikasnije uraditi na drugi način. Poslanici bi trebalo da mnogo aktivnije insistiraju da vlasnici medija poštuju važeće zakone iz oblasti radno-pravnih odnosa. Takođe, poslanici bi trebalo da stalno analiziraju mogućnost poboljšanja tih zakona, kako bi se popravila nevesela materijalna situacija zaposlenih u medijima, a ne da donose zbunjujuće zakone, poput Zakona o zaradama u javnom sektoru, zbog kojeg sada kolege u Javnom servisu Radio-televiziji Crne Gore i lokalnim javnim emiterima ne znaju kada će primiti plate kao ni kolike će im one biti.

Takođe, ne možemo se oteti utisku, da je i ovdje posrijedi novo političko nadgornjavanje, preko naših leđa. Formiranje odbora predloženo je uporedo sa inicijativom za formiranje nove Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji, nasilja i ubistava novinara. Iako je dobro da se što više nadležnih organa bavi ovim velikim problemom, kako bi se konačno rasvijetlili napadi na novinare, iskustvo u Crnoj Gori pokazuje da formiranje više tijela za istu stvar, često dovodi do razvodnjavanja osnovne inicijative, a nerijetko i otvorenih opstrukcija jedne strane. Iskustvo prethodne Komisije to potvrđuje.

Na kraju, SMCG poručuje da su naši članovi uvijek spremni na kontrolu svog rada i analizu poštovanja profesionalnih standarda. Međutim, to ne mogu da rade političari, već samo nezavisni regulatori i građani, zbog kojih mediji i postoje i kojima su jedino dužni da podnose račune.

Glavni odbor SMCG

PODGORICA, 03.05.2016. – Dok se zaposlenima u crnogorskim medijima svakodnevno uskraćuju osnovna prava iz radnog odnosa, a u profesionalnom smislu se strateški svode na držače mikrofona, oni koji ih dovode u takvo stanje daju sebi za pravo da govore o slobodi medija.

Svjetski dan slobode medija je prilika da ponovimo da o slobodi medija ne može biti riječi dok oni koji te medije čine, a to su zaposleni u njima, rade u uslovima siromaštva, korupcije i straha.

Zaposleni koji ne prima zaradu, koji ne može da živi od svog rada, nije slobodan, nije objektivan i dok se bori za golu egzistenciju ne može da se bori i za pravo javnosti da bude informisana. Za takvo stanje krivi su vlasnici i oni koji finansiraju medije. Bez obzira da li je riječ o medijma koje finansira država, opštine ili privatnici. Svi oni, nažalost, samo vode biznis i svoje bitke, nemaju poštovanja prema novinarstvu koje je nekad bilo ugledna profesije, a ni javni interes im nije vodilja. Pričom da su svi zaposleni zamjenjljivi samo produbljuju strah i obeshrabruju i one rijetke koji bi se usudili da dignu glas protiv loših uslova rada. Moramo im jasno reći da boljih od onih koji već rade u medijima nema ili neće da se bave ovom profesijom. Mogu nas zamjeniti ali samo sa lošijima od nas.

Prema zvaničnim podacima Monstata u medijskoj djelatnosti je 2012. godine bilo zaposleno 1.970 ljudi, a dvije godine kasnije svega 1.382. Gdje je „razlika“ od 588 ljudi? Ko su oni, u kojim medijima je došlo do tako značajnog smanjenja zaposlenih? Ukinuta je jedna trećina ukupnih radnih mjesta i to potpuno tiho, jedva sa pokojim pokrenutim radnim sporom kao jedinim otvorenim pokazateljem da sloboda medija u crnogorskim uslovima zaista ne funkcioniše.

Poslodavci pričaju o slobodi medija i demokratiji ali ta demokratija na koju se oni pozivaju ne važi u medijima u kojima su oni šefovi. Ljudi odlaze iz novinarstva koje više nije ni zanimljivo, ni izazovno na bilo koji način jer se za rad u medijima ne dobija nikakva satisfakcija, a često čak ni zarada ili slobodan dan. Ljudi se sa pravom boje za svoja radna mjesta jer se posao lako gubi, a teško pronalazi i zato pristaju da rade prekovremeno, za sve manje plate, pokrivaju više radnih mjesta, nemaju praznične dane ili godišnji odmor. Zbog toga imamo situaciju da odlični, ali razočarani, novinari rade u knjižarama. Takvih primjera će biti sve više dok oni koji upravljaju medijima ne uoče da su veliki dio problema sa kojima se mediji susreću, zapravo oni sami uzrokovali.

Ne smijemo da pristajemo na manje od onoga što nam zakoni garantuju.  Ne smijemo da poklanjamo svoja prava. Zbog toga na današnji dan tražimo od koleginica i kolega iskažu svoju sindikalnu i profesionalnu solidarnost i odlučnost u namjeri da zaštitimo sebe