Ako je novinarski prilog pripremljen u skladu s etičkim standardima, gotovo je sigurno da će sudovi na odgovarajući način zaštititi slobodu izražavanja, novinare i medije

img_1781_1


SARAJEVO, 06.07.2018.-Stajališta Europskog suda mogli bismo sumirati tako da utvrdimo da istinita informacija o temi od javnog interesa uvijek oslobađa novinare i medije svake odgovornosti za štetu uzrokovanu takvom informacijom. Ako informacija nije istinita, a radi se o temi od javnog interesa, „odgovorno novinarstvo“ je obrana novinara i medija. 

Intervju sa advokaticom Vesnom Alaburić

E-novinar: Koje su to osnovne vrijednosti koje promoviše Evropski sud za ljudska prava, kada su u pitanju slučajevi i tužbe za klevetu? Gdje su granice slobode izražavanja prema ESLJP, i koji je to minimum principa koji se nastoji ispoštovati odlukama ovog suda?

Alaburić: Europski sud za ljudska prava štiti slobodu iznošenja i onih informacija i ideja koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju pojedince ili dio populacije. Kad se radi o raspravama o političkim i drugim temama od javnog interesa, granice slobode izražavanja su najšire. Zato iznošenje klevetničke tvrdnje ne mora nužno biti sankcionirano ako se radi o temi od javnog interesa i ako je novinar postupao u dobroj vjeri, sukladno pravilima novinarske profesije. U nekim situacijama, naime, novinar naprosto ne može pouzdano utvrditi da je informacija kojom raspolaže istinita, ali je važno da poduzme sve razborite radnje da informaciju provjeri. Stajališta Europskog suda mogli bismo sumirati tako da utvrdimo da istinita informacija o temi od javnog interesa uvijek oslobađa novinare i medije svake odgovornosti za štetu uzrokovanu takvom informacijom. Ako informacija nije istinita, a radi se o temi od javnog interesa, „odgovorno novinarstvo“ je obrana novinara i medija. Ako je novinarski prilog pripremljen u skladu s novinarskim etičkim standardima, gotovo je sigurno da će sudovi na odgovarajući način zaštititi slobodu izražavanja, novinare i medije.

E-novinar: Postoji li način za unapređenje sudske prakse i procesuiranja slučajeva klevete u BiH, na način koji će će promovisati Član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i primjenu standarda Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u zaštiti slobode izražavanja? Šta je ono što je bitno da znaju sudije koje rade na slučajevima klevete, a šta je važno za advokate koji zastupaju novinara/urednika/izdavača kao optuženu stranu?

Alaburić: Svakako je najvažnjije dobro poznavati praksu Europskog suda za ljudska prava, ali i praksu sudova demokratskih zemalja. Važno je također imati na umu da se značenje neke sudske odluke može dobro shvatiti tek ako se poznaju okolnosti konkretnog slučaja, jer sudske sentence, koje često koristimo, u nekom kontekstu uopće nisu razborite u drugom kontekstu. Poznavanje prava i dobra priprema „obrane“ medija u činjeničnom smislu preduvjet su uspjeha u sudskom sporu. Važno je, međutim, i ono što prethodi objavi medijskog priloga. Ako je novinar jako loše obavio svoju profesionalnu zadaću, ni najbolji advokat ne može uvijek njegove propuste „zakrpati“ u sudskom sporu. Zato valja educirati i novinare i urednike. Za početak je najvažnije da prepoznaju kojim tvrdnjama ulaze u zonu rizika od tužbe i da se već u pripremi priloga savjetuju s advokatom. Nerijetko o načinu prezentacije neke informacije ovisi mogućnost uspjeha u sudskom sporu.

E-novinar: Iako ne postoji pouzdani podaci, stručnjaci procjenjuju se da je na bh. sudovima veliki broj procesa iz oblasti klevete. Poznato je i da su ishodi sudskih procesa u predmetima klevete uglavnom na štetu novinara/urednika/ izdavača. Šta ove procjene i podaci govore o stanju slobode izražavanja u zemlji, a kakav je to indikator za rad pravosudnih institucija?

Alaburić: Iz perspektive Hrvatske, broj medijskih sporova u BiH nije velik. U Hrvatskoj se takvi sporovi broje u tisućama. Ne smatram da broj sudskih sporova sam po sebi negira slobodu izražavanja. Mnoge demokratske zemlje prošle su, ili još uvijek prolaze fazu mnoštva tužbi protiv nakladnika i novinara. Visoki sudski troškovi, naknade šteta, a i posljedice iznošenja neprovjerenih tvrdnji za ugled medija doveli su do jačanja samoregulacije i strožih novinarskih etičkih standarda. Ako novinari i urednici u strahu od kazni i naknada štete ne objavljuju informacije koje javnost ima pravo znati, može se govoriti o „zamrzavajućim učincima“ sudskih postupaka za slobodu medija. A to je već znak za uzbunu i upozorenje da nešto hitno treba promijeniti ili u zakonodavstvu ili u sudskoj praksi. Činjenica da protiv BiH nisu pokretani postupci pred Europskih sudom za ljudska prava zbog povrede članka 10. Europske konvencije, osim u zanemarivom broju, dokazuje da novinari, urednici, mediji i njihovi advokati ipak smatraju da su sporovi završeni pred domaćim sudovima sukladno europskim standardima zaštite slobode govora.

E-novinar: Koliko novinari i mediji mogu doprinijeti smanjenju broja tužbi za klevetu? Da li primjena etičkih principa i kodeksa izvještavanja može prevenirati tužbe za klevetu?

Alaburić: Apsolutno da. Kao što sam već rekla, ako je novinar postupao u skladu s etičkim standardima, bit će zaštićen na svakom sudu. Ako ne odmah u prvostupanjskom postupku, na nekoj višoj instanci sigurno.

Ovaj tekst je originalno objavljen u prvom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti ovdje.


Arman Fazlić, BHN Bulletin E-journalist, Sarajevo, 06/07/2018