Lekić: Slobodu u Srbiji dozira jedna osoba

0
324
Source/Author: FoNet

BEOGRAD, 04.05.2017. – Slobode u medijima ima koliko je ima i u društvu, ni manje ni više, ocenio je danas predsednik NUNS Slaviša Lekić na konferenciji “Umetnost i demokratija: Značaj slobode izražavanja u umetnosti”, koju su organizovali NUNS i Misija OEBS.

Lekić smatra da slobodu u Srbiji dozira jedna osoba koja je okupirala javni prostor.

On je napomenuo da je u sredu gledao na televiziji i to nekoliko puta konferenciju za novinare predsednika Vlade Srbije i novoizabranog predsednika Republike Aleksandra Vučića, koja je i uživo prenošena. Prema Lekićoj oceni, Vučić je na toj konferenciji doslovno izjavio da nikada nije vodio nacionalističku politiku, a niko od oko 20 novinara koji su pratili taj događaj nije se usudio da ga pita o čemu on to govori.

“To je strah. Ambijent straha u društvu koji se pretočio u medije”, ukazao Lekić i konstatovao da cenzure u Srbiji ima, ali da ona nije tako čvrsta, nego je više suptilna. Kao primer, Lekić je naveo slučaj Feketić, kada je snimak o tome skinut sa Jutjub kanala, kao i “gušenje” Peščanika posle informacija o plagijatu doktorata Nebojše Stefanovića.

Lekić je napomenuo i da su se novinarska udruženja godinama borila za Medijsku strategiju i medijske zakone, ali da se na kraju ispostavilo da država krši zakone koje je sama donela.

Srirak Plipat iz organizacije Freemuse iz Kopenhagena je na konferenciji upozorio da je svuda u svetu sve veći stepen netolerancije. On se, pri tome, pozvao na podatke te organizacije za 2016. godinu, po kojima su tri umetnika u svetu ubijena zbog svog rada, 84 ih je pritvoreno, dok je protiv 43 pokrenut sudski postupak.

Marko Risović iz grupe fotoreportera Kamerades podsetio je na svoje i iskustvo kolega, kada im je u martu 2016.godine skinut jedan deo izložbe fotografija na kojoj su prikazani umrljani posteri političara. Risović smatra da cenzura u Srbiji postoji, ali i da je ona postala globalni problem.

Profesorka na Fakultetu političkih nauka Divna Vuksanović ukazuje da su u tradicionalni medijima u Srbiji kultura i umetnost marginalizovani i da se zato savremeni umetnici okreću novim vrstama medija. Ona je naglasila da iskustvo sa društvenim medijima pokazuje da je njih mnogo teže kontrolisati.