PODGORICA, 19.11.2021. – Prošlo je više od šest godina od hapšenja istraživačkog novinara Jova Martinovića i početka sudske sage u kojoj je duže od 14 mjeseci proveo u pritvoru, dobio jednu osuđujuću pa osporenu presudu, a trenutno čeka odluku Vrhovnog suda o ponovo osuđujućoj presudi.
Martinović je, za mrežu “SafeJournalists.net” objasnio da je povodom presude Apelacionog suda iz marta ove godine (kojom je potvrđena osuđujuća presuda Višeg suda u Podgorici) predao zahtjev za zaštitu zakonitosti, kao vanredni pravni lijek. Presudom podgoričkog Višeg suda, Martinović je osuđen na godinu dana zatvora zbog navodnog krijumčarenja narkotika.
“Zahtjev za zaštitu zakonitosti sam prvo predao Vrhovnom državnom tužilaštvu, koje ga je rutinski odbilo i ne pročitavši ga. Na tu odluku sam se žalio Vrhovnom sudu početkom juna i od tada čekam odgovor. Ne znam šta da očekujem, jer je glavno pitanje hoće li postupajući sudija odlučivati na osnovu zakona i činjenica ili će slijediti upute Đukanovićeve partije”, kazao je Martinović.
On je podsjetio da se zahtjev temelji na tri sporne činjenice u postupku pred Višim sudom kojim je predsjedavala sutkinja Vesna Pean.
“Gospođa Vesna Pean je nezakonito postavljena za predsjedavajuću sudskog vijeća od strane Višeg suda jer se kao sudija koja je učestvovala u istražnoj fazi postupka protiv mene, po zakonu, morala izuzeti iz daljeg postupka. Na tu činjenicu se Apelacioni sud u mojoj ranijoj žalbi grubo oglušio. Kao takva, gospođa Pean je bila pristrasna tokom suđenja za šta sam naveo nekoliko primjera, i po mom ubjeđenju, ona se više ponašala kao činovnik Đukanovićeve partije nego kao sudija. Takođe, svjedok saradnik je nezakonito dobio taj status i u zamjenu za oprost krivičnog djela svjedočio, ne protiv šefa kriminalne organizacije, već protiv mene kome se stavljao puno manji stepen krivice od njegove”, naveo je Martinović.
On ne nazire kraj tog postupka.
“Čak i da uspije moja žalba Vrhovnom sudu onda bi se postupak samo vratio na početak”, kazao je Martinović.
Ukoliko i od Vrhovnog suda dobije negativan odgovor, Martinović najavljuje žalbu Ustavnom sudu.
“U praksi Ustavnog suda već postoji nekoliko presuda kojima su usvajane žalbe po istim osnovama kao i moje, tako da smatram da će biti veoma teško da sadašnja presuda prođe i Ustavni sud. U krajnjem, žalit cu se Evropskom sudu za ljudska prava kao posljednjoj instanci”, kazao je on.
Novinarima i novinarkama koji se nađu u sličnoj situaciji, poručuje da je najbitnije da svoj posao rade profesionalno, etički i da istinu stave iznad svega.
“Čista savjest je najveći kapital koji pomaže da se prođe kroz sve nedaće. U svakom slučaju, ne bih nikome poželio, uključujući i partijske sudije, tužioce i njihove nalogodavce da prođu kroz isto ili slično”, rekao je on.
Prostora za unapređenje položaja novinara i novinarki u Crnoj Gori ima dosta. Uslovi za rad novinara i novinarki, smatra on, nisu se puno promijenili od izbora nove Vlade u decembru prošle godine.
“Zapravo sada više imamo dvovlašće nego novu vlast. Tužilastvo, sudstvo i znatni djelovi bezbjedonosnih službi su i dalje u rukama starog režima i predsjednika države tako da su to sve ograničavajuci faktori u novinarskom radu. Većina novinara i dalje radi pod pretpostavkom da mogu biti prisluškivani, praćeni i napadnuti bilo kada. Zato je kod dijela njih i dalje prisutna autocenzura kada se vidi da nijedan raniji napad na novinare nije razriješen. Bojim se da će tako i ostati dok ne dođe do šireg društvenog konsenzusa i akcije ka poboljšanju stanja”, zaključuje Martinović.
