Home Blog Page 161

Désir: Threats to media freedom and to work of journalists on the rise

0
osce.org

VIENNA, 02.07.2020. – The press is in danger in too many places in the OSCE region, said OSCE Representative on Freedom of the Media, Harlem Désir, as he presented his biannual report to the OSCE Permanent Council in Vienna. The COVID-19 pandemic has only aggravated this situation, as it amplified existing trends and added a new layer of problems to the existing ones, including the dire economic situation many media are currently facing.

“Threats to media freedom and the work of journalists are on the rise. It is the responsibility of States to ensure better protection for journalistic work, to combat impunity of crimes committed against journalists, to respect the independence of the press and freedom of expression, and to support pluralism and not to stifle it,” said Désir.

Désir noted that in the past seven-and-a-half months of this reporting period he intervened on 132 individual cases related to the physical safety of journalists. He also intervened on over 200 individual cases related to the legal situation of journalists, their legal safety, including 104 detentions and 20 new court proceedings or developments in trials against journalists.

“The fact that so many journalists are facing prosecution, condemnation and detention for just reporting on issues of public interest, expressing critical views, or ensuring a plurality of opinions remains one of the greatest challenges for the OSCE region,” said Désir.

He also said that across the OSCE region, media are suffering major economic losses.

“Thousands of journalists and media workers have already lost their jobs and many media outlets across the OSCE region have temporarily suspended their activities, decreased their periodicity or reduced their circulation. This crisis is a direct threat to media pluralism and will restrict the sources of information for the public, exactly at a time when the public needs accurate, local, relevant and reliable information the most. This is a democratic emergency”, he concluded.

Serbia and Montenegro: Are judges protecting journalists or their aggressors?

0

Reporters Without Borders (RSF) calls on the judicial authorities in Serbia and Montenegro to combat impunity in two cases in Belgrade – the appeal by those convicted of murdering a journalist in 1999 and the trial of those accused of setting fire to a journalist’s home in 2018 – and to guarantee due process in the retrial of a journalist on absurd drug-trafficking charges in Podgorica.

A total of 21 years have passed since Slavko Ćuruvija, an investigative reporter and prominent critic of the dictator Slobodan Milosević, was murdered in Belgrade in 1999, but uncertainty still surrounds the conviction of the four former state security agents charged with his murder, with the Court of Appeals in Belgrade due to hear their appeal from 7 to 9 July. Their conviction in April 2019 by a special court, which gave them sentences ranging from 20 to 30 years in prison, was historic and unprecedented. But there is concern the Court of Appeals could overturn the verdict and order a retrial as a result not only of their appeal but also the prosecution’s appeal, which is hard to understand, given the severity of the sentences.Two of the defendants are under house arrest, not in prison, and it is feared that in a retrial they could, with the help of the intelligence services involved, succeed in casting doubt on all the hard evidence and testimony from around 100 witnesses that was gathered despite obstruction from previous governments and the passage of two decades.

The Serbian judicial system’s slowness and ineptitude in its handling of this case, one so emblematic for press freedom, undoubtedly encouraged those who set fire to Žig Info website reporter Milan Jovanović’s home in the Belgrade suburb of Grocka in December 2018. It cannot be ruled out that the trial will end up acquitting the accused when it resumes for its final phase from 24 to 27 August. In fact, the session was supposed to take place on 1 July, but had to be postponed due to the absence of the lawyers of the main suspect, Dragoljub Simonović, under the pretext of them being possibly contaminated by the coronavirus. The accused instigator is a former Grocka mayor and senior official in President Aleksandar Vučić’s SNS party, whose alleged corruption had been the subject of Jovanović’s reporting. The trial has already run into trouble, when two of the presumed perpetrators – a third is on the run – have changed their statements after Simonović was released from custody, and now claim that the police forced them to name him as the mastermind. In an ultimate gesture of cynicism, Simonović’s lawyers have forced Jovanović to undergo a humiliating interrogation in the court about his possessions damaged in the fire, in addition to the complaints filed against him with the aim to drain him financially.

The case of Montenegrin investigative reporter Jovo Martinović is another example of variable geometry in the region’s judicial systems. His right to due process was flagrantly denied when he spent 15 months in provisional detention from 2015 to 2017, reinforcing the impression that courts and prosecutors take their orders from politicians. His conviction on charges of marijuana smuggling and criminal association, for which he had been given an 18-month jail sentence in January 2019, was quashed last October and the Montenegro High Court will have an opportunity to acquit him when his retrial resumes on 6 July this year. But caution is advised. The original court convicted him despite overwhelming evidence that his organized crime contacts were simply a function of his investigative reporting.

The court must take account of the evidence and testimony demonstrating Jovo Martinović’s innocence,” said Pavol Szalai, the head of RSF’s European Union and Balkans Desk. “Convicting him again would be a clear sign that Montenegro is backsliding on press freedom and respect for the rule of law at a time when, along with Serbia, it is the frontrunner in the negotiations to join the EU.” „In Belgrade, the conviction of Slavko Ćuruvija’s murderers must be upheld, while the attack on Milan Jovanović’s home deserves a swift judicial decision with exemplary sentences to signal the beginning of the end for impunity for crimes of violence against journalists in Serbia.

Serbia is ranked 93rd out of 180 countries in RSF’s 2020 World Press Freedom Index, while Montenegro is ranked 105th.

Новинарите и медиумските работници стравуваат од вирусот, но и од губење на работата

0

ИСТРАЖУВАЊЕ НА ССНМ – КОВИД-19 И НОВИНАРСТВОТО

КЛУЧНИ ПОДАТОЦИ

  • На 62% овој начин на работа им влијае врз менталното здравје
  • На 17 % од медиумските работници им била намалена платата
  • На 22% сопствениците не им обезбедиле заштитна опрема
  • На 45% им е потребна дополнителна заштитна опрема и сега и во следниот период
  • На 25% од испитанциите најголем проблем при известувањето за КОВИД-19 им била намалената транспаренстност на институциите
  • На 48% им е потребна психолошка поддршкa

ВОВЕД

Пандемијата силно ја погоди медиумската индустрија во земјава. Новинарските куќи се принудени да носат тешки одлуки: Kој ќе остане, а кој ќе си оди? Новинарите, пак, се соочуваат со финансиски, психолошки, социјални, но и етички и професионални проблеми повеќе отколку пред пандемијата. Двајца медиумски работници досега ја загубија битката со коронавирусот, што покрај стравот за економско-социјалната безбедност го зголемува нивото на страв кај медиумските професионалци кои секојдневно при извршувањето на своите редовни работни задачи се ставаат во ризик од заразување.

Ова се дел од заклучоците извлечени од истражувањето на Синдикатот на новинари и медиумски работници направено во текот на јуни на репрезентативни 150 испитаници, вработени во различни медиуми. Загрижува фактот што дури 30% од анкетираните одговориле дека познаваат некој што останал без работа за време на корона пандемијата. Седумнаесет проценти од медиумските работници одговориле дека им била намалена платата. Помали плати пристигнале на трансакциските сметки кај дваесет и пет од анкетираните . На седуммина платата им била скратена за 30%.

Заради интервју со градоначалникот на Куманово, Максим Димитриевски бев казнет со 15% од плата еден месец”.

Ова е одговор на новинар кој бил казнет на своето работно место, поради сработеното. Градоначалникот излезе позитивен, па потоа негативен на коронавирусот, а новинарот заработил небулозна казна за која речиси никој и не разбра. Причините останаа непознати. Најголемиот страв на сите граѓани го делат и медиумските работници. Губењето на изворот на егзистенција. Овој шок бил приреден на четворица медиумски работници кои останале без работа во најголемиот пик на пандемијата. Промените со коронавирусот се одразија на сите полиња. Четириесет и пет проценти oд испитаниците одговориле дека им е потребна заштитна опрема и сега и во следниот период, додека 22 посто дека сопствениците не им обезбедиле заштитна опрема.  Медиумските работници се жалат и на намалување на квалитетот на животот. Дури 62% одговориле дека овој начин на работа им влијае врз менталното здравје .

Три месеци работам втора смена до 23 часот навечер за да готвам, чувам деца и да учам со нив додека дојде сопругот”, вели една новинарка.

Новинарите се во макотрпна битка во вителот на лажните вести, се троши последниот атом енергија за да се дојде до точни и навремени информации. Најчестите одговори на испитаниците во врска со транспарентноста на институциите се дека во текот на ковид кризата голем дел од прашањата до институциите останувале неодговорениДополнително, во обид да ги заштитат граѓаните од дезинформации, ја губат силата да се изборат во сопствениот “двор”. Се наѕира канонада од тешки удари врз работничките права. Насекаде. Новинарите веќе гласно бараат помош од синдикалната организација.

 

Детална разработка на податоците и заклучоци од истражувањето

Синдикатот на новинари и медиумски работници во Македонија направи анкета помеѓу 150 испитаници од фелата. На 23 прашања поврзани со Ковид-19 одговараа 108 новинари (84 со полно работно време, 19 слободни новинари, 5 дописници), 14 сниматели, 10 уредници, 10 монтажери, шест од режија и двајца фоторепортери.

Новинарите се соочија со неколку проблеми, намалени плати и работнички права, цензура, битка со дезинформации, борба да се постигне во секој момент граѓаните да бидат информирани за моменталните бројки . Од вкупно 150 испитаници, само 20 проценти од нив одговориле дека од почетокот на кризата со коронавирусот немале никаков проблем при извршувањето на своите работни задачи, што повеќе од доволно покажува дека кризата сериозно влијаела на работата на медиумските професионалци.

Поголем број од овие лица (10) кои немаат забелешка на досегашната работа под вонредни услови се вработени како сниматели во медиумите. Пандемијата ги затвори институциите, фокусот се префрли само во една сфера – собирање бројки и листање на црн билтен на починати.  Не само што ги погоди здравствените системи, ги клекна на колена економиите, Ковид-19 ја смени перцепцијата за транспарентноста и на институциите.

Тешко се доаѓа до одговори од инситуциите

Вака одговорил еден слободен новинар на прашањето –Кој е најголемиот проблем со кој сте се соочиле при известувањето за Ковид-19?

Но, овој одговор не е исклучок. Слични одговори со главна забелешка за транспарентноста на институциите дале 37 испитаници (25%). Еден фоторепортер сакајќи да го преслика проблемот со транспарентноста напишал:

Непристапноста до инфективно за да може да се покаже лицето на новиот вирус и колку е опасен и да се намали стигматизацијата кон луѓето што се заболени

Во „Ковид-арената“ медиумските работници на еден фронт водат битка за точни информации, а на друг – да си го заштитат сопственото здравје. Во таа битка голем дел од нив се оставени сами на себе. Шеесет и осум медиумски работници преку ова истражување порачуваат дека им е потребна заштитна опрема. Дванаесет од новинарите вработени со полно работно време одговориле дека немале соодветна заштита . На прашањето Дали вашиот работодавач ви обезбедил заштитна опрема 115 одговориле со да, а 33 или 22 проценти од испитаниците кажале дека сопствениците не им обезбедиле опрема со која ќе се заштитат на работа. Малку луѓе во редакциите, многу работа, менување и дезинфекција на опремата, работа во групи, проблеми во комуникацијата и забавување на темпото на работа, пречки во онлајн-комуникацијата, се дел од одговорите на испитаниците. Техничките проблеми ја забавувале динамиката на работа на 11 новинари со полно работно време, 3 уредници, 2 дописници и по еден снимател и слободен новинар.

Списокот со проблеми во оваа криза во медиумскиот бизнис е долг. Дополнителни главоболки од техничка природа ги кочат новинарите во исполнувањето на работните задачи. Во овој кризен период редакциите биле речиси преполовени. Шеесет и четири испитаници одговориле дека работеле во канцеларија, но голем број од испитаниците – 50 пријавиле дека работат од дома. Триесет и шест медиумски работници нагласиле дека сториите ги правеле и во домашни услови и на работа. Анкетата на ССНМ покажа дека најчесто вработените во медиумите собираат информации преку изјави за медиумите (105), фејсбук (17) и други извори. Притоа од алатките за комуникација најексплоатирани се телефоните (83), е-пошта (20), 14 (скајп/зум), вибер (11), вацап (4) и сигнал(2) .

Економската криза веќе се прошири во сите сектори, а во некои медиуми удри и по џебот на теренците. Ова истражување покажува дека медиумските работници се на првата линија до опасноста, но и на директен финансиски удар. Потребата од помош е повеќе од очигледна, ако се земат предвид одговорите на испитанците. Седумдесет и три проценти одговориле дека им е потребна финансиска помош. Стравот и паниката владее и меѓу самите медиумски работници, па така 48 одговориле дека им е потребна психолошка поддршка. Тука особено е значајно да се напомене дека 62% од анкетираните потврдуваат дека овој начин на живот и работа влијаат врз нивното ментално здравје. Новото темпо кое го наметна коронавирусот некаде наметна и пречки во комуникацијата меѓу самите вработени. Шеснаесет проценти бараат поголема колегијалност или 24 новинари констатирале дека им е потребна поддршка од уредниците.

„Кој работи- греши”, вели една народна поговорка. Во вителот на дезинформациите новинарите оцениле дека на моменти им е потребна и правна помош . Четиринаесет од испитаниците го дале овој одговор.  Проблеми кои се уште се далеку од решение се лажните вести, па медиумските работници (37) изјавиле дека им е потребна поддршка при проверка на факти.

Медиумските работници во коронакризата се почуствувале обесправени на работните места. Четворица останале без работа, а 45 одговориле дека познаваат колеги ја изгубиле работата. Сопствениците биле бескрупулозни по прашањето за платите. Во проценти, 33% од анкетираните знаат дека некој во медиумскиот бизнис овој период останал без плата.

„Поради интервју со градоначалникот на Куманово Максим Димитриевски бев казнет 15 % од плата еден месец“.

Ова е одговор на еден новинар осигуран на полно работно време. Платата која ја добивале пред пандемијата не останала иста за 16 проценти од испитаниците медиумски работници кои одговориле на прашањата.

Најмногу кратење имало кај новинарите со полно работно време – 11 новинари. Четири слободни новинари се соочиле со кратење на приходите од 20% (1), 15% (1), 10% (2)  Некаде, е забележано делумно намалување на платите . На пример, на петмина новинари со полно работно време скратени им се 30% од примањата овој период на криза. Половина од платата (50%) добил еден новинар, двајца по 20% намалување, двајца 10% помалку и на еден новинар му била скратена платата за 15%. Покуси за 20% и 30% од платата останале и двајца уредници. Еден фоторепортер добил плата скратена за 30%.

Медиумските работници не се имуни на коронавирусот. До 1 јули се регистрирани двајца медиумски работници кои починаа како последица од Ковид-19. Четириесет и четиригодишниот Беким Бајрамовски од Лабуништа, вработен како техничар во Телевизија Спектра и 51-годишниот Шенол Ахмети од МТВ. Десетици новинари и медиумски работници станаа позитивни на Ковид-19, а дел беа праќани и во само-изолација поради контакт со заболени при извршување на своите работни задачи. Во тој период, со кршење на работничките права, сопствениците своеволно одлучиле да не исплатат боледување на 37 од нашите испитаници, или на 24% од испитаниците. Сто испитаници одговориле дека боледувањето им било исплатено. Сто и шеснаесет пријавиле дека им е обезбедена соодветна опрема, а 33, што е околу 20 проценти се незадоволни бидејќи не добиле соодветна заштита .

Додека граѓаните беа во карантин, новинарите, снимателите, фоторепортерите, но и останатите вредно ги извршуваа работните задачи. За време на полициски час деветмина пријавиле дека имале непријатности, главно со полицијата на терен. Некои од нив биле задржувани при проверките, дел пријавиле дека биле отстранети од одредени локации за известување, а 133 вработени во медиумите кажале дека без проблем работеле за време на полициски час.

Приматот во новинарските известувања припадна во здравствениот сектор. Сто дваесет и петмина од испитаниците во ова истражување искрено одговориле дека ги запоставиле сите други теми, а само 23 и покрај корона-кризата пишувале и за други теми.

И пред и за време на пандемијата со коронавирусот институциите останувале глуви на новинарските прашања. Шеесет и седумина од испитаниците одговориле дека нема разлика, но приближно на оваа бројка (61) сметаат дека корона-периодот им донел повеќе неодговорени прашања. Дванаесетмина одговориле дека овој период имало помалку прашања на кои им недостасува одговор.

Сликата во редакциите полека се менува. Поголем број од испитаниците (98) се песимисти дека ќе се соочат со драстични промени, но 50 лица предвидуваат нови услови . Најголемиот страв за вработените во медиумите е кратењето на платите. Дваесе и еден медиумски работник сметаат дека економската криза допрва ќе ги засегне новинарските куќи.

“Ќе останеме без работа”, пишува во еден од одговорите на ова истражување.

ЗАКЛУЧОК 

Анкетата која ССНМ ја направи со 150 вработени во медиумската индустрија покажува дека стравовите се најголеми во економскиот сегмент. Новиот начин на работа се рефлектира врз менталното здравје кај новинарите во негативна смисла. Проценките се дека кризата ќе ги погоди сите аспекти на работничките права- од кратење на плати, скусување на деновите за одмор, намалување на пазарната цена на медиумскиот пазар. Преку директни одговори од вработените во телевизија, радио, печатени медиуми и интернет портали се доаѓа до заклучок дека допрва доаѓаат тешките денови во редакциите. Како што и самите вработени внатре бараат, најголем проблем се финансиите, односно приходите на новинарите и медиумските работници, но мора да сериозно да се посвети сериозно внимание на заштита на медиумските работници од потенцијална зараза, како и на влијанието на кризата врз нивната психолошка состојба.

Истражувањето е направено со поддршка на Меѓународната федерација на новинари. 

Jelena Ćuruvija: Verujem da će jednog dana biti dokazano da je tatino ubistvo naredio bračni par Milošević, a izvršio Kurak

0

BEOGRAD, 03.07.2020. – Ćerka ubijenog novinara i izdavača Slavka Ćuruvije, Jelena, za Cenzolovku govori o očekivanju od postupka pred Apelacionim sudom, koji iduće sedmice počinje razmatranje žalbi na prvostepenu presudu optuženima za ubistvo njenog oca, o žalbi tužioca u kojoj traži poništenje suđenja, kao i o prvom susretu s optuženima, o tome kako je dočekala prvostepenu presudu i šta bi za nju značilo stavljanje tačke na sudski proces koji je počeo još 2015. godine

„Moja porodica i ja čekamo 20 godina da ubice mog tate budu iza rešetaka. Očekujem od sudija Apelacionog suda da pažljivo i detaljno prođu kroz ceo slučaj i da potvrde prvostepenu presudu“, kaže Jelena Ćuruvija, ćerka ubijenog novinara i izdavača Slavka Ćuruvije, povodom predstojećih javnih sednica Apelacionog suda u Beogradu (7, 8. i 9. jula) na kojima će biti razmatrane žalbe na prvostepenu presudu.

Tom presudom, koju je 5. aprila prošle godine, gotovo 20 godina nakon ubistva, izreklo tročlano sudsko veće – na ukupno 100 godina zatvora osuđeni su rukovodioci i pripadnici Resora državne bezbednosti Radomir Marković, Milan RadonjićRatko Romić Miroslav Kurak.

Iz presude je, međutim, izostalo ime osobe koja je naredila ubistvo, kao i one koja je na Uskrs 1999. ispalila 14 metaka u vlasnika Dnevnog telegrafa i magazina Evropljanin.

Posle 5. oktobra Rade Marković je celih godinu dana imao pristup dokumentaciji RDB i to je više nego dovoljno vremena da se dokazi unište, i to što nemamo imena onog ko je naredio i ko je izvršio ubistvo upravo su posledice tog perioda

Optimizam, kakav ima prema predstojećoj odluci Apelacionog suda, Jelenu – uprkos svim preprekama i opstrukcijama, godinama koje su prolazile i silnim obećanjima – nije napuštao ni u očekivanju da će pred sud biti izvedeni oni koji su direktno odgovorni za smrt njenog oca. Makar oni.

„Mama, brat i ja nikada nismo prestali da se nadamo da će do suđenja doći, ali smo sve vreme bili svesni da se, u stvari, slučaj ne mrda sa mrtve tačke“, ističe Jelena u intervjuu za Cenzolovku.

„Bio je uvek aktuelan u predizbornim kampanjama, ali posle pobede vlast nije imala vremena ili potrebe, očigledno ni namere, da se slučajem bavi. Tek kad se pojavila politička volja, a apsurd je da se to desilo tek kad je Aleksandar Vučić došao na vlast, stvar se pokrenula. Formirana je Komisija za istraživanje ubistava novinara i ubrzo smo konačno došli do optužnice.

Sećam se januara 2014. godine, kada sam prvi put čula imena optuženih i svog prvog susreta sa njima u sudnici, tokom istražnog postupka. To je osećanje koje ne mogu da artikulišem u reči. Znam da sam drhtala danima posle tog susreta i da sam na kraju otišla kod psihijatra da mi pomogne da mogu opet da zaspim, da zatvorim oči, a da ne vidim njihova lica.“

Srećom, uspela sam da savladam ozbiljne izazove

Cenzolovka: Kada skoro polovinu svog života očekujete pravdu za svog ubijenog oca, sigurno ste pomislili na to šta bi ona za vas, ako se ikad ukaže, značila i kakav bi ukus, posle toliko godina, ona imala? Koliko je u iščekivanju pravde vaš život trpeo?

Jelena Ćuruvija Đurica: Imala sam 23 godine kada je tata ubijen. Sledećih 10, pa i 15 godina taj je događaj bio centralni događaj mog života i svakodnevno sam se bavila saniranjem posledica tog gubitka. Srećom, uspela sam da savladam velike i ozbiljne izazove, da ojačam i da ostanem zdrava.

Ne znam koji su pravi motivi tužioca da zatraži poništenje suđenja, ali se nadam da razume ozbiljnost svog postupka i da prihvata odgovornost za moguće posledice

I sada, kada imam svoju porodicu, svoje dete, svoj posao i poslagane prioritete, rešavanje tatinog ubistva je važan deo mog života. Završetak ovog procesa bi za mene verovatno značio da ogroman teret, koji nosim 20 godina na leđima, mogu da spustim i ostavim sa strane.

Jako sam srećna što smo uspeli da napravimo Slavko Ćuruvija fondaciju, koja svojim radom održava sećanje na tatu, promoviše njegove vrednosti i bije bitke za slobodno novinarstvo u Srbiji. Na taj način pokušavam da iz mog gubitka učinim nešto dobro.

Cenzolovka: Kako ste doživeli prvostepenu presudu, koja se gotovo poklopila sa obeležavanjem 20. godišnjice ubistva u aprilu prošle godine?

Ćuruvija Đurica: Na tatinoj sahrani nisam plakala. Nisam ni sledećih 20 godina zbog toga puno plakala, možda samo par puta. Na parkingu pozorišta gde sam išla na probu dobila sam vest o presudi. Mislim da su tada sve suze, koje su bile u meni rezervisane za tatu, izletele iz mene. Plakala sam. Sedela sam u kolima i plakala sam dugo.

POPUT ANTIGONE, I DALJE PRKOSIM VLASTIMA

Cenzolovka: Da li vam je lik Antigone, čiji ste završni monolog i spremnost na žrtvu zarad onog što  smatra pravednim kazivali pred komisijom na prijemnom za Akademiju umetnosti u Novom Sadu, pomogao u razumevanju svega onoga što je pratilo odnos države prema Slavkovom ubistvu i taj nedovršeni i prepun prepreka put do pravde?

Ćuruvija Đurica: Zanimljivo je da sam tim monologom upisala, ali i završila Akademiju. Naime, diplomska predstava moje klase bila je „Antigona“. Sve devojke su igrale deo tog lika, a ja sam dobila upravo taj poslednji monolog.

Sećam se da sam ga na prvoj probi rekla sa takvim razumevanjem i emotivnim pokrićem da mi je profesor Boro Drašković rekao da ne moram da ga govorim do generalnih proba.

Antigona je u tom trenutku bila jako bliska meni. Njene reči su bile moje reči.

Premijera predstave bila je oko godinu dana posle tatine smrti. Posle odigrane scene dobila sam baš jak i glasan aplauz. Znala sam da to nije zbog moje genijalne glume, već da je to bila podrška publike meni zbog gubitka tate. To je jedan od najemotivnijih momenata u mojoj karijeri.

Brzo posle toga je bio 5. oktobar i ja sam, kao i Antigona, prkosila vlastima ispred Skupštine i, na svoj način, prkosim i dalje.

Izuzetno neobičan potez tužioca

Cenzolovka: Žalbe advokata optuženih na prvostepene presude nisu neuobičajene, i to se i u ovom slučaju očekivalo. Ipak, verovatno niko nije očekivao da će žalbu uložiti i zamenik tužioca i da će čak tražiti poništavanje presude. Kako ste doživeli ovakav potez tužioca?

Ćuruvija Đurica: Taj potez je izuzetno neobičan. Objašnjavali su mi neki advokati koje sam pitala za mišljenje u želji da razumem, da se to vrlo retko dešava i da je krajnje neočekivano, čudno i teško objašnjivo. Ne znam koji su njegovi pravi motivi za takav potez, ali se nadam da razume ozbiljnost svog postupka i da prihvata odgovornost za moguće posledice.

Prvostepenu presudu dočekala sam na parkingu pozorišta gde sam išla na probu. Mislim da su tada sve suze, koje su bile u meni rezervisane za tatu, izletele iz mene

Cenzolovka: U najboljem slučaju, pravda u slučaju ubistva vašeg oca biće zadovoljena osuđujućim presudama za organizatore i učesnike u ubistvu. Verujete li da će ikada biti otkriveno i ono što u prvostepenoj presudu upadljivo nedostaje – ko je naredio ubistvo i ko ga je neposredno izvršio? Tužilac je u optužnici naveo bračni par Milošević kao inspiratore, ali to nije dokazano.

Ćuruvija Đurica: Nažalost, prošlo je 15 godina od ubistva do početka suđenja. Posle 5. oktobra Rade Marković je celih godinu dana imao pristup dokumentaciji RDB. To je više nego dovoljno vremena da se dokazi unište, i to što nemamo imena onog ko je naredio i ko je izvršio ubistvo upravo su posledice tog perioda. Sudski proces i dokazivanje krivice se zasnivaju na dokazima. Nadam se da će se ipak desiti trenutak u kome ćemo moći da dokažemo da je bračni par Milošević naručilac, a Miroslav Kurak izvršilac.

Da li su promene u Službi uopšte moguće?

Cenzolovka: Pre nekih 19 godina govorili ste da su i drugi, direktno ili indirektno, stajali iza ubistva vašeg oca, a bili su na pozicijama moći u to vreme, poput Vojislava Šešelja i Milovana Bojića. Jesu li oni ikada ispitani tim povodom?

Ćuruvija Đurica: Mislim da njih dvojica konkretno nisu nikad ispitani, ali ne mogu da garantujem.

Mama, brat i ja nikada nismo prestali da se nadamo da će do suđenja doći, ali smo sve vreme bili svesni da se, u stvari, slučaj ne mrda sa mrtve tačke

Cenzolovka: Kako čitate deklarativno opredeljenje države da se stigne do sudskog epiloga u slučaju ubistva vašeg oca i istovremenu nezainteresovanost iste te države da se konačno privede jedan od optuženih, Miroslav Kurak, za kog se nezvanično zna i gde je i šta radi?

Ćuruvija Đurica: Verovatno postoji više razloga. Ili se nadležni trude da ga privedu, ali to nije tako jednostavno kao što mi mislimo, ili se Miroslav Kurak jako dobro krije ili, možda, on spada u onu grupu ljudi koji su zaštićeni i koje niko ne dira ni po koju cenu.

Cenzolovka: Pojedinci iz Službe koji su znali sve o Slavkovom ubistvu i dalje su u vrhu Službe i bliski vrhovima vlasti. Kakvu to poruku šalje porodici i uopšte građanima ove zemlje?

Ćuruvija Đurica: Neki ljudi iz ove vlasti bili su u vlasti i 1999. godine kada je tata ubijen. I tada i sada su u kontaktu sa ljudima iz Službe. To se podrazumeva kada si u vrhu vlasti. Opet, mislim da nije cela Služba znala šta se sprema mom tati i da su mnogi koji su tamo radili bili zatečeni kada je tata ubijen i da su posle toga bili jako uplašeni za svoje živote. To se videlo po njihovim svedočenjima u toku procesa.

Ne znamo da li je posle 5. oktobra uopšte došlo do velikih promena u Službi, i da li je tako nešto u našoj zemlji uopšte moguće. A pojedinci uvek „prežive“. To smo odavno naučili.

Screening for coronavirus for journalists will be implemented at the request of AJM

0

SKOPJE, 03.07.2020 – Ministry of Health, at the request of the Association of Journalists of Macedonia (AJM) in the coming days, will organize a free screening for journalists and media workers for COVID – 19.

In the last period, the journalists and media workers who report on the field about the activities of the participants in the early parliamentary elections, due to the increased workload, are additionally exposed to the virus COVID – 19. Also, AJM received information that in some national media there are new positive cases of infected journalists and media workers, but also colleagues suspected of being infected.

Based on that, but also on the need to give priority to journalists and media workers, the screening will be conducted in two rounds.

The first round will cover journalists and media workers from the information programs from larger media to determine how many employees are infected. This will help prevent the spread of the disease in these newsrooms where more people are working at the same time in a limited space. According to the initial estimation, the purpose is to cover at least 500 journalists and media workers in the first round in a period of 3 days, and depending on the outcome of this, the time frame and the manner of conducting the screening in the second round will be planned accordingly.

Larger newsrooms will receive more detailed information today to make a proper screening schedule. For the other smaller newsrooms, additional screening information will follow after the first round.

OEBS: Mediji ugroženi, potreban plan ekonomske podrške

0

BEOGRAD. 03.07.2020. – Predstavnik Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) za slobodu medija Arlem Dezir istakao je danas u Beču da su mediji u opasnosti na previše mesta u regionu OEBS-a, sa pandemijom koja pojačava postojeće trendove i donosi nove probleme, uključujući tešku ekonomsku situaciju sa kojom se suočavaju mnogi mediji.

“Činjenica da se toliko novinara suočava sa krivičnim gonjenjem, osudama i pritvorom zbog izveštavanja o problemima od javnog interesa ostaje jedan od najvećih izazova za region OEBS-a. U poslednjih sedam meseci više puta sam intervenisao zbog pritvaranja ili gonjenja novinara”, naveo je Dezir u izveštaju koji je danas u Beču predstavio Stalnom savetu OEBS-a.

Kako je objavio na Tviteru, Dezir je istakao da “države moraju da osiguraju bolju zaštitu medija, bore se protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima, poštuju nezavisnost medija i podrže pluralizam, a ne da ga guše”.

Dezir je takođe ukazao da mediji u članicama OEBS-a trpe velike ekonomske gubitke. “Hitno je potreban plan snažne ekonomske podrške da bi se spasao ovaj sektor koji je od vitalnog značaja za život naših društava”, istakao je on i ukazao da je “ugrožen pluralizam medija ograničavanjem izvora informacija za javnost”.

On je takođe naveo da nastavlja da pomaže državama da oblikuju politike i zakonodavstvo u skladu sa međunarodnim i standardima OEBS-a, uključujući novo zakonodavstvo vezano za pandemiju korona virusa, zakone o vanrednim situacijama ili druge propise koji direktno utiču na slobodu medija.

AJK strongly condemns the language used by senior PDK official Gani Koci towards journalist Jeta Xharra

0

PRISTINA, 03.07.2020 – Association of Journalists of Kosovo (AJK), strongly condemns the language used by the senior official of the Democratic Party of Kosovo (PDK), Gani Koci, towards the journalist Jeta Xharra.

Through a post on the social network Facebook, Koci wrote: “Time has come not to disinfect, but to close these Serbian septic tanks that remain in Kosovo. They are stinking a lot”, calling serbian septic tanks that should be closed with concrete some personalities, including BIRN’s journalist Jeta Xharra.

For AJK, this way of expressing towards journalists is an attack on freedom of expression. Such pressures are detrimental not only to the work of journalists, but also to democracy in the country.

Journalists have the right to do their job freely, without fearing labels of this nature.

AJK also calls on all political officials to stop attacks on journalists, so that their work can serve the opinion and democratic development of society.

Jovanović: Cilj je da javnost zaboravi na paljenje moje kuće

0

Optužbe za svesno odugovlačenje postupka, koje su mogle da se čuju od početka suđenja koje se protiv bivšeg predsednika opštine Grocka Dragoljuba Simonovića vodi zbog sumnje da je naložio paljenje kuće novinara Milana Jovanovića, još su glasnije nakon što je jučerašnji glavni pretres odložen.

Pretres na kojem je trebalo da bude saslušan veštak nije održan pošto se nisu pojavili branioci okrivljenih, koji su obavestili sud da se nalaze u samoizolaciji nakon što su bili u kontaktu sa obolelima od virusa korona.

Milan Jovanović u izjavi za Danas napominje da nema dilemu šta stoji iza odlaganja pretresa.

– U pitanju je opstrukcija postupka. Malo je čudno da troje advokata istovremeno ode u samoizolaciju. Opet, to je njihovo zakonsko pravo, ističe Jovanović. Strategija odbrane je, napominje, da prođe što je moguće više vremena do prvostepene presude.

– Njihova namera je da ova tema izađe iz fokusa i da javnost i mediji zaborave na ovaj slučaj, kaže Jovanović.

Viktor Gostiljac, branilac Dragoljuba Simonovića, odlučno je odbacio ovakve tvrdnje napominjući da nisu korektne.

– Ovde nema govora o opstrukciji. Mi smo postupili na krajnje odgovoran način. Svima je u interesu da se ovaj postupak privede kraju što brže. Uostalom, ovaj postupak ide znatno bržom dinamikom od većine drugih krivičnih postupaka. Pretresi se zakazuju u proseku u razmacima od mesec dana, tako da ne bismo ništa ni postigli navodnom opstrukcijom, kaže Gostiljac, dodajući da odbrani ne pada ni na pamet da se koristi takvim sredstvima.

Naredni glavni pretres zakazan je za 24. avgust, a nakon ovoga planirano je da se sudi i u naredna tri dana. Suđenje bivšem predsedniku opštine Grocka počelo je u maju prošle godine. Pored Simonovića, koji se tereti kao nalogodavac, optužene su još tri osobe. Bojana Cvetković Šijacki ranije je potpisala sporazum o priznaju krivice, navodeći da je 12. decembra 2018. godine vozila optuženog Aleksandra Marinkovića u blizinu Jovanovićeve kuće.

Ovo suđenje je u više navrata bilo odlagano. Na prvom glavnom pretresu nije se pojavio prvooptuženi Simonović tvrdeći da nije primio poziv. Krajem jula 2019. godine nisu se pojavili advokati odbrane, zbog čega ih je sud novčano kaznio. U novembru iste godine, zbog zdravstvenih razloga u sud nije došao optuženi Igor Novaković. Postupak je 21. januara ove godine odložen jer u sudinici nisu postojali tehnički uslovi za snimanje pretresa, a okrivljeni su odbili da odgovaraju na pitanja bez tonskog zapisa.

Marinkoviću će se suditi u odsustvu

Prema rečima Milana Jovanovića, za Aleksandrom Marinkovićem koji se tereti da je neposredni izvršilac paljenja njegove kuće, raspisana je međunarodna poternica. Marinković je, podsetimo, ove godine prestao da se pojavljuje u sudu, a postupak je u međuvremenu razdvojen u odnosu na njega. Prema Jovanovićevim saznanjima, imajući u vidu da je za Marinkovićem raspisana poternica, sud će verovatno doneti odluku da mu sudi u odsustvu.

Former New York Times and BBC reporter Nicholas Wood trains Kosovar journalists on “fake news”

0

Prishtina, 02.07.2020 – The Association of Journalists of Kosovo (AGK), in cooperation with UN Women has organized the online training on fake news.

Journalists were trained by former New York Times and BBC reporter Nicholas Wood. The training aimed to expand the knowledge about the risk of fake news during reporting, as the phenomenon of “fake news” is one of the challenges that journalism is constantly facing. As part of the training, a debate took place between journalists and Nicholas Wood.

AGK in cooperation with UN Women Kosovo has so far organized four workshops for local media journalists, and this is the third training for central media journalists.