Home Blog Page 205

Udruženje tužilaca traži da vlast osudi izjavu Simonovića

0

BEOGRAD, 13.1‚2.2019. – Udruženje tužilaca Srbije (UTS) pozvalo je najviše predstavnike izvršne vlasti da osude izjavu bivšeg predsednika opštine Grocka Dragoljuba Simonovića i na taj način pokažu da ne dele njegov stav.

UTS navodi da će vlast tako razuveriti zamenike javnog tužioca u Srbiji da je normalno da im javni zvaničnici upućuju upozorenja zato što rade svoj posao.

Kako se navodi u saopštenju UTS-a, svaka direktna ili indirektna pretnja javnom tužiocu je ozbiljna i uzmemirujuća.

“Izjava Simonovića očigledno predstavlja pritisak i na sve druge zamenike javnog tužioca koji se nađu u istoj situaciji da postupaju u predmetima u kojima su potencijalni osumnjičeni javni zvaničnici”, piše u saopštenju.

Simonović je u četvrtak na suđenju zbog paljenja kuće novinara Milana Jovanovića, između ostalog, rekao da “tužiocu može da se desi da više uopšte ne bude i da ne radi kao javni tužilac”.

UTS navodi da takav iskaz jasno predstavlja stavljanje u izgled tužiocu, šta se može desiti sa njegovom karijerom ukoliko ne postupi na način povoljan po okrivljenog.

Saopštenju UTS pridružili su se i Društvo sudija Srbije, Evropski pokret u Srbiji, Komitet pravnika za ljudska prava, Transparentnost Srbija, Centar za pravosudna istraživanja i Beogradski centar za ljudska prava.

Sexual harassment is a type of pressure but female journalists remain silent about it

0

By: Nermina Omerbegović

Sarajevo, 13.12.2019. – When you enter the world of journalism, you have some sort of romantic expectations. You believe you would become the voice of the unheard; you believe that you will meet some interesting people, you dream of traveling around etc. What you do not expect is the fact that you shall be estimated and your work shall be evaluated not in accordance with your reports and articles/texts that your write or post; instead you shall be marked and your work assessed according to your outer look, gender, years etc., that is, if you are a female journalist you will need double or even triple effort to prove yourself good, so you could finally be considered and treated as professional journalist. You won’t expect, just because you are a female journalist, to build walls around you in order to protect yourself, thus at the same time, remaining calm, lucid and focused.

Primitive people in the world of culture

While being suggested to write about the nature of problems that female journalists encounter and face in BiH media field, including to what extent they are being obstructed to do their job, how often they get attacked physically and assaulted in many other ways, wondering about various and countless situations in regard with the above mentioned, I soon realized that sexual harassment, direct or indirect, does represent rather serious problem in the field of BiH journalism. In the texts, so far, my workmates and female colleagues have mostly been writing about problems within editing offices, including those of political background and problems concerning eventual pressures imposed by their superiors, including managers, owners and entrepreneurs. However, I do believe that many of them did experience these kind of pressures, inside and outside editing offices as well. Regardless how minor it seems, sexual harassment is indeed a serious type of pressure imposed against female journalists, especially because we tend not to talk about it. Sometimes, we manage to identify and recognize it, sometimes we feel ashamed to talk about it and sometimes we do not want to be left without the source of information, thus pushing the dust under the carpet.

This particular time I shall focus on few cases only based on my personal experience, because while being engaged with several editing offices (including the post of a PR in certain media house), I had the opportunity to see how collocutors estimate and consider male journalists, comparing to those of female journalists. I spent the longest period of my professional journalist career in editing offices covering cultural affairs and cultural life. Some would say that artists – painters, writers, actors, and movie and film directors should be adorned by gentle conduct towards any women. Indeed, there have been beautiful collocutors in all fields and branches. However, there are others who think that their names should grant them with more reputation in communities than they actually deserve and more than the names of others.

Nada Salom, a female editor at “Oslobodjenje” (a local newspaper) instructed me to do an interview with the president of local art association that at the time, happened to be celebrating their anniversary that year. I called this person and arranged an appointment.

He suggested that we met at the place of his choice. Photographer was unavailable at the time, so I went there by myself not even thinking about any problems that may arise. As I sat down, having a cup of coffee and preparing my voice recorder, I explained to my collocutor what I was intending to cover during this interview. While I was completely relaxed and while sitting comfortably in my chair, this “reputable artist”, suddenly stood up from his chair and sat down on my knees!!

I did manage to get away from this, rather embarrassing situation. He then started to apologize and even gave me his work at the end which I, being totally angry and frustrated, threw in the nearby rubbish bin. I called my chief-in-editor and wanted to tell what had happened, but I felt embarrassed. I felt as I had done something wrong. I looked at myself and realized I had commodious t-shirt and trousers, which was nothing provocative. At the end I did not say anything to my superior except that the interview was not done. I said I could not have done and asked if she could appoint someone else to do it. She replied that I should do it whenever I get available time. And then, after couple of days, I again called this “reputable artist” and he said that he was not feeling well; apparently he was lying in his bad at home. I must admit that I was slightly enjoying while I was sitting above his head and listening his helpless voice.

At one moment, there was an idea of filming a movie about surrounded Sarajevo during the siege (1992-1995) that was to be directed by Veljko Bulajic. I was once again, suggested to go for an interview where I would be appointed as the PR of this project. I went there, talked to organizers and got this job.

However, I only managed to stay there for a week since I heard that the movie was never to be filmed. During this period, I managed to arrange couple of TV interviews, publish and post few articles/texts in newspapers and arrange few interviews on local radio stations. Still, the organizer informed me that they were expecting more from me, since they had decided to appoint me, apart from other competences, due to my appearance and outer look! I was also suggested that I should have invited certain editors and propose them to go out with me…

My next task was to have an interview with the local culture institution director. I called him and arranged a meeting at Kamerni Teatar (local theater) premises. After my introduction at the table where were sitting, he decided that he would not to do this interview. I was confused and asked him why he wouldn’t want to have an interview with me and he told me that I could not have possibly conduct a successful interview, because I looked too good to be a professional female journalist. After that, he moved from our table and sat down with the people we both knew and they of course happened to be men. He went back to our table and decided to accept the interview with me. They might have explained him that I was not that stupid after all.

During the interview with this “popular”, rather than reputable artist, after being asked to reply whether the fact that he had been indicted for plagiarism (signing) of work by other artist was true, he suddenly twisted my arm, grabbed my voice recorder and pulled the tape out.
He then said that he would call the director of my media house and tell him that this interview will not be released and published. While I was leaving I told him that I did not need the tape because I had a very good memory and that were other collocutors as well. Without any drama, while he was behind me, I decided to run away stepping over two steps on the stairs. This interview was of course posted and published, which was courtesy of Svjetlana Salom who had fought hard for its release, although the original content was notably reduced by the editor-in-chief.

Do not feel embarrassed and ashamed to report harassing

This is just a tiny part of many similar cases. My problems emerged because these were the people I simply had to cooperate with, so after all, I was left with no choice but to act as pure professional, because these people were my only sources of information and once you’re left without sources, you’re left with no information.

I remember that Hamza Baksic, a wonderful man and great journalist once wrote and published the book titled “I, journalist” where he, above many other things, was treating problems that female journalists may face due to their outer look, appearance or the way they dress. I disagreed with that theory, because I always asked myself and wondered why anyone would judge my competences and professionalism just because of the way I would dress. I believe that in time, I somehow managed to overcome these obstacles.

My message to younger female colleagues is to avoid these kind of disturbing situations as much as they possibly can, and if they encounter these kind of situations, they should not feel embarrassed and ashamed to report harassing. Perhaps, editors and media entrepreneurs would then have more understanding for these problems and accordingly show more tolerance.

P.S. Any resemblance to actual persons, living or dead, or actual events is purely intentional and deliberate. There were no names used in this text, because some characters passed away in the meantime, and because some persons, designated and described in this text were probably not the only persons that had treated female journalists in ways outlined above. Therefore I would thus allow others to identify and recognize themselves and accordingly rectify their actions.

(The author is a journalist at FENA news agency; this article is published in E-journalist bulletin no.70/71)

AJK condemns pressure and insult to the journalist of “Oath for Justice” platform

0

Pristina, 12 December 2019 – The Association of Journalists of Kosovo has received with deep concern the complaint of the leaders of the Kosovo Law Institute (KLI) that one of the journalists of their platform “Oath to Justice”, was insulted and pressured during the court proceeding she was monitoring on December 9, 2019, at the Basic Court in Pristina.

Court proceeding reported by the journalist was about the indictment filed by the Special Prosecution of the Republic of Kosovo against M.Z., E.K. and I.K.

“Oath of Justice” reported on December 9, 2019 regarding using the phone by the suspected E.K. who watched a boxing match while the court proceeding was going on.

Based on the information of KLI given to AJK, as a consequence of the news published, one of the suspected people M.Z started to insult and offend all of them who monitored the next court proceeding, including KLI monitor.

Furthermore, one of the lawyers stated that the publication of news related to box match, was a scandalous act done by the monitor and it constituted a breach of privacy.

AJK considers that the news published by the“Oath of the Justice”, didn’t content any private information. Moreover, there was no decision to keep the court proceeding closed for the public. 

AJK emphasizes that civil society and the media play an important role in monitoring the increase of transparency and accountability in all areas reported. Therefore, we call on all relevant actors in the justice system and in all other areas to stop pressure, insults and threats against journalists.

AJK encourages all colleagues not to succumb to the pressures and insults they are exposed to, but to continue to perform their duties with professionalism and high ethics.

High interest in AJM’s professional online media register at the Council of Europe media conference in Ljubljana

0

SKOPJE, 12.12.2019 – The Register for professional online media which will be promoted this month by the Association of Journalists of Macedonia and the Council of Media Ethics of Macedonia had great interest and support from journalists and media professionals attending the Council of Europe media conference “Last Call for Quality Journalism”, held on November 28 and 29 in Ljubljana.

The conference, hosted by the Ministry of Culture of the Republic of Slovenia, was attended by 150 journalists, media experts, members of journalistic associations, regulatory and self-regulatory bodies from 40 member states of the oldest European organization, including a representative of AJM.

Media literacy, the application of artificial intelligence in the media, regulatory and self-regulatory practices in the media sphere in European countries, were discussed at the conference in the spirit of the necessity of quality journalism, which is the only response against fake news, misinformation, propaganda, hate speech and the political manipulation of media content, which is more or less present in the media throughout Europe, especially in the online sphere.

According to the conference participants, quality journalism is endangered not only in the countries of Eastern Europe, where authoritarian tendencies are part of the historical legacy, but also in the old EU member states, and even in the cradle of democracy in the UK, where under the influence of growing populism there is a decline in professional journalistic standards.

The Register of Professional Online Media prepared by AJM and CMEM with the support of the Macedonian Chamber of Commerce was particularly highlighted as a rare example of a self-regulatory mechanism that should be followed and applied in other European countries to assist high quality professional journalism.

Council of Europe representatives at the conference also expressed interest in the concept of financial support to the print media from the state budget, which is practiced in Macedonia for the second year with the initiative of AJM, and Radio Ljubljana recorded a special broadcast for the conference where our representative talked about the Macedonian media practices and AJM initiatives.

AJK is concerned by the approach of MP Veton Berisha towards Denis Galushi.

0

PRISTINA, 11.12.2019- Association of Kosovo Journalists has received with concern the approach of Kosovo Parliament Member Veton Berisha towards Radio Kosovo journalist Denis Galushi.

Galushi through an editorial article wrote about Roma, Ashkali and Egyptian communities. According to MP Berisha, it contents violation, so on 09.12.2019, he denounced it as a penal act at the Basic Court of Pristina.

“Based on its publication, dated on 18.10.2019 entitled: “Article “Roma + Ashkali + Egyptian = ROMA” we have found that he did a penal act by inciting disunity and intolerance and denying Egyptian and Ashkali, we identity that he violated the constitution, the laws and the clause 141 of the Kosovo Prosecutorial Council”, he added on Facebook.

The AJK emphasizes that any politician can pursue a legal path towards any journalist, but can not ascertain, as MP Berisha has done, that the journalist did a penal act with his article, yet unconfirmed by the justice authorities. In addition, the MP described the journalistic article as “slander, vilification and an attempt to divide”, which is unacceptable for AJK.

The AJK asks from Berisha MP to stop public lynching against journalist Galushi, and emphasizes that freedom of speech is guaranteed by the Constitution of Kosovo, and journalists as its bearers should not be impeded and dictated by politics.

Simonovićeva ekipa: Ko su ljudi koji su zamalo zapalili novinara

0

BEOGRAD, 11.12.2019. – Prebijanja, pljačka, dilovanje marihuane, porodično nasilje, pa i pokušaj ubistva – duga je lista krivičnih dela zbog kojih su ranije hapšeni ljudi koji su pre godinu dana umalo ubili novinara Milana Jovanovića i njegovu ženu. Novinari Raskrikavanja sakupili su obimne krivične biografije ovih ljudi kojima se trenutno sudi da su, po nalogu bivšeg predsednika Opštine Grocka Dragoljuba Simonovića, izveli ovaj stravičan napad.

Godinu dana nakon što je novinaru Žig info Milanu Jovanoviću zapaljena kuća, a on pukom srećom preživeo, zna se dosta detalja o ovom događaju.

Bivši predsednik Opštine Grocka Dragoljub Simonović optužen je da je svog poznanika policajca zamolio da organizuje paljenje automobila novinaru. Još troje ljudi je učestvovalo u ovome, a cena posla bila je svega 1.500 evra.

U Jovanovićevu garažu ubačen je Molotovljev koktel, a vatra se ubrzo proširila na kuću u kojoj je spavao sa suprugom. U požaru su umalo poginuli, a kuća im je gotovo cela izgorela.

„Počeo sam da se gušim i bio sam poluonesvešćen kada me je supruga iz tog dima izvukla u dvorište. Tek tada sam počeo da dišem i da iz pluća iskašljavam garež i čađ“, priseća se Jovanović za Raskrikavanje. „Pogledao sam i video da mi je kuća, u kojoj živim 50 godina, sva u plamenu. Tu je za par minuta izgorelo sve što sam imao u životu“.

Manje se u javnosti zna ko su ljudi iz ekipe koja je za Simonovića obavila ovaj posao.

Raskrikavanje je sakupilo obimnu krivičnu dokumentaciju iz beogradskih tužilaštava i sudova, koja pokazuje da ovi ljudi iza sebe imaju brojna krivična dela – protiv njih su podnošene krivične prijave za krađu, prebijanja, porodično nasilje, dilovanje droge, pa čak i pokušaj ubistva.

Ne samo to. Dokumenta otkrivaju i da je Simonovićev bratanac blizak sa najnasilnijim od njih, čovekom koji je optužen da je lično zapalio kuću, a protiv koga je policija najmanje deset puta podnosila krivične prijave.

Raskrikavanje u nastavku objavljuje krivične profile ovih ljudi, počevši upravo od ovog čoveka koji se nalazio na dnu „lanca“.

Dečko koji je zapalio kuću

Aleksandar Marinković, zvani Kloki, bacio je Molotovljev koktel u Jovanovićevu garažu, prema optužnici. Požar je progutao „mercedes“, ali se ubrzo proširio na kuću. Pucanje drvenih greda i pucketanje vatre čula je novinarova žena koja ga je izvela iz kuće. Ovo ih je umalo koštalo života, s obzirom da su se oboje nagutali dima, a kuća im je gotovo cela izgorela.

Za ovaj posao Marinkoviću je obećano svega 500 evra i opraštanje duga od 350 evra koji je imao prema drugom članu grupe.

Ovaj 26-godišnjak je, kako se vidi iz njegove krivične biografije, bio logičan izbor za posao – problematični dečko iz kraja koji se često uvaljivao u probleme. Hapšen je za krađu, ali je i često učestvovao u tučama. Drogu je prodavao na sitno.

Radio je u kafani „Tri lepe“ u Mladenovcu, kako je sam ispričao na sudu.

Pre šest godina, izveo je pljačku za koju nije odgovarao.

Bilo je to tokom noći u januaru 2013. godine, kada je sa ženskom osobom obio prozor vrtića „Lane“ u Vrčinu. Marinković, koji je tada imao 19 godina, polomio je staklo na šalteru kuhinje i uvukao se kroz otvor. Iz frižidera je ukrao svinjsko meso, suvi vrat i pečenicu, dva mala kuhinjska noža i ženski džemper.

Kada ga je policija uhapsila, priznao je krađu. Ipak, kako vrtić nije tražio da se isplati odšteta, a vrednost ukradene robe nije bila veća od 15.000 dinara, krivična prijava je odbačena.

Marinković je bio optuživan i za mnogo ozbiljnije stvari. On je, pre svega, nasilna osoba i često je bio hapšen zbog tuča.

Kao maloletnik, zbog nanošenja telesnih povreda osuđen je na pojačan nadzor i odvikavanje od alkohola i droge.

U oktobru 2011, protiv Marinkovića i njegovog prijatelja policija je podnela krivičnu prijavu zbog sumnje da su pretukli dvojicu ispred diskoteke „Arena“ u Vrčinu. Postupak je, međutim, kasnije obustavljen zbog zastarelosti.

Sledeće godine, u maju 2012. pretukao je muškarca u parku u Vrčinu. Udarao ga je po glavi pesnicama, a potom i kolenom. Čovek je završio u modricama, sa polomljenim nosom i zubom. Tek prošlog meseca, sedam godina nakon prebijanja, Marinković je pravosnažno osuđen.

Skoro godinu dana nakon ovog događaja u parku, Marinkovića je policija ponovo uhapsila. On je u martu 2013. godine tokom proslave svog rođendana sa još trojicom došao na ugovorenu tuču sa dvojicom momaka sa kojima su, po svedočenjima učesnika, imali sukob odranije. U opštoj tuči, Marinković je navodno jednog od njih ogrebao nožem po ruci i leđima. Pred tužilaštvom je tvrdio da nema nikakve veze sa slučajem i da te večeri uopšte nije napuštao kafić u kome je slavio rođendan. Prijava je odbačena zbog nedostatka dokaza.

Avgusta 2013. napao je i policajca u Mladenovcu koji je pokušao da ga odvede u policijsku stanicu da bi ga legitimisao. Marinković ga je uhvatio za košulju, odgurnuo i pobegao. Tek u avgustu 2018. godine pravosnažno je osuđen uslovno na dve godine.

Pevačica priznala krivicu

U paljenju Jovanovićeve kuće učestvovala je i Bojana Šijački Cvetković, pevačica iz Vrčina koja, prema dokumentima koje je Raskrikavanje sakupilo, pre ovoga nije imala sukoba sa zakonom.

Ona je 24. decembra, 12 dana nakon što je Jovanoviću zapaljena kuća, priznala krivicu i sklopila sporazum sa tužilaštvom, pa je osuđena na 6 meseci kućnog zatvora i kaznu od 50.000 dinara.

Kako je rekla, te noći je Marinkovića svojim „sitroenom“ dovezla ispred kuće u kojoj su spavali Milan Jovanović i njegova žena. Pre toga je Marinković sa automobila skinuo zadnju tablicu.

Parkirala se u blizini kuće i sačekala Marinkovića koji je ubacio Molotovljev koktel kroz prozor garaže da bi potom zajedno pobegli.

Marinković je optužen i da je pretio nevenčanoj supruzi sa kojom ima dete u septembru 2017. godine – najpre je zvao telefonom, „lupao na vrata, galamio i pretio da će ući u kuću (…) i pobiti ukoliko mu odmah ne preda dete“. Proces je u toku, a sud mu je izdao zabranu prilaska ženi.

Optužen je i da je u novembru 2018, manje od mesec dana pre paljenja kuće novinaru, prebio muškarca u kafani „Andergraund“ u Mladenovcu. Ovo je bila veoma rizična situacija za njega jer se u tom trenutku nalazio pod uslovnom kaznom zbog napada na policajca. Tužilaštvo je imalo svedoka koji je opisao događaj: nakon kraće svađe, Marinković je muškarca izudarao pikslom. Ovaj svedok je, međutim, kasnije na sudu povukao iskaz, a sudija je poveravala Marinkovićevoj odbrani da nije pretukao čoveka. Oslobođen je.

Pored toga što se često uvaljivao u tuče, Marinković je radio i kao diler.

Prvi put je uhvaćen s drogom u junu 2012. godine. Policija ga je zaustavila na ulici i pronašla mu oko 19 grama marihuane u džepu. Utvrđeno je da sam uzgajao marihuanu na njivi u Vrčinu, a bila je spakovana u kesice od po gram, te je bilo jasno da ju je pripremio za prodaju. On se branio da je gajio marihuanu za ličnu upotrebu i tvrdio da je kesice nosio na drugaričin rođendan. Oktobra 2012. godine osuđen je na tri godine zatvora.

To je, do hapšenja zbog napada na novinara, bio jedini put da je Marinković završio u zatvoru.

Iz zatvora je izašao maja 2017. godine, a godinu dana kasnije policija mu je pretresla stan i u kuhinji pronašla kesicu marihuane. Zbog ovoga je osuđen na kaznu od 150.000 dinara.

Za paljenje kuće, Marinković je delimično priznao krivicu na sudu. Novinari Raskrikavanja su ga zvali, ali se nije javljao na kućni telefon.

„Svi se druže u Vrčinu“

Upravo slučaj hapšenja zbog droge otkriva da se Marinković družio sa Draganom Simonovićem, 29-godišnjim Vrčincem i bratancem bivšeg predsednika opštine.

Policija ih je zajedno uhapsila kada je kod Marinkovića nađeno 19 kesica marihuane. Protiv Simonovića su optužbe odbačene.

Njegov otac i rođeni brat bivšeg predsednika Opštine Grocka, Slavko Simonović, nekadašnji je komandir policije u Vrčinu. On je takođe i osnivač više borilačkih klubova.

Dragan Simonović je trenutno u zatvoru jer je 2015. godine pištoljem ranio Miloša Lazovića, sina čuvenog glumca Danila Lazovića. Njegov otac Slavko je pristao da razgovara sa novinarima Raskrikavanja.

„To za pucanje u Lazovića nije nikakva tajna. Mislim da treba uskoro da izađe iz zatvora“, kaže on. „Nema presuda protiv mog sina mimo toga. Ja kao načelnik policije nisam nikad koristio svoj položaj da mu pomognem. Kad god je nešto uradio, krivična prijava je podneta. Svako ko nešto napravi, treba da odgovara“.

Ispričao je da mu je poznato da su se njegov sin i Marinković poznavali i da su zajedno bili optuženi za drogu, ali ne i da su bili drugari.

„Svi se mi ovde družimo u Vrčinu. Vrčin je malo mesto, nema ovde mnogo dece koja se ne druže. Ali, nije to druženje da idu jedan kod drugog kući, možda samo nekad sednu da popiju piće“, kaže Simonović.

Poznaje Marinkovića, jer je „tu iz kraja“.

„U kući mi nikad nije bio. Poznavao sam ranije njegovog oca, privodio sam ga, pravio je neke probleme, ali ovaj mali niti je dolazio, niti imam veze s njim“, rekao je Slavko Simonović.

Prebijanje u diskoteci

Čovek koji je Marinkovića angažovao da baci Molotovljev koktel na Jovanovićevu garažu je 42-godišnji Igor Novaković, koji takođe živi u Vrčinu.

O ovom čoveku se malo zna, a novinari Raskrikavanja otkrili su da je pre osam godina bio optužen za pokušaj ubistva.

On i još trojica – Vladimir Osećanski, Vladimir Radnić i Nikola Vuksanović – bili su okrivljeni da su novembra 2011. pokušali da ubiju jednog mladića u klubu „Kazablanka“ na Novom Beogradu.

Kada je 12. novembra oko pola tri ujutru mladić došao u „Kazablanku“, otvorili su mu vrata, ali je Radnić počeo da ga udara pesnicama. Dok ga je on tukao, Novaković i Vuksanović su držali vrata i pazili da neko ne uđe, piše u optužnici.

Radnić ga je potom odvukao u garderobu, postavio ga na stolicu i nastavio da ga udara, sve dok iz kancelarije pored nije izašao vlasnik kluba i rekao mu da prestane. Pred vlasnikom je, kako to piše u optužnici, pokušao da opravda prebijanje time da je sa mladićem bio u sukobu odranije.

Pazeći da ih niko od gostiju ne primeti, svi zajedno su ga izneli napolje i onesvešćenog ga ostavili u travi, dvadesetak metara od kluba. Tu ga je ubrzo pronašao drug koji ga je odvezao u Urgentni centar. Život mu je visio o koncu, s obzirom na to da mu je bio povređen mozak, polomljen nos, jagodična kost i rebro.

Novaković je na sudu tvrdio da se ništa od toga nije desilo, već da mu je Osećanski – koji se branio da je onesvešćenog mladića slučajno zatekao – rekao da neko leži u travi. Novaković je čak, kako je tvrdio, pomogao da se povređeni momak ubaci u auto i odveze u urgentni.

Optužnica je podignuta u martu 2012. godine, ali je 2014. godine promenjena – tužilaštvo je odustalo od gonjenja Osećanskog, Novakovića i Vuksanovića, a sudilo se samo Radniću. Krivično delo je, međutim, ublaženo sa pokušaja ubistva na nanošenje teških telesnih povreda. On je 2015. godine osuđen na zatvorsku kaznu.

Kako su iz Višeg tužilaštva u Beogradu rekli za Raskrikavanje, odustali su od optužbe protiv Novakovića jer nije bilo dovoljno čvrstih dokaza, a i zato što sam oštećeni nije želeo da se priključi krivičnom gonjenju ove trojice.

Osim toga, protiv Novakovića je i jula 2015. godine bila podneta krivična prijava jer je naneo tešku telesnu povredu svom bratu od ujaka. Prema navodima iz prijave, on se sa Novakovićevom porodicom sporio oko para koje su zajedno uložili za gradnju kuće. Jednog jutra ga je, nakon kraće rasprave, Novaković udario pesnicom i polomio mu jagodičnu kost.

Na saslušanju u policiji negirao je da je došlo do bilo kakvog fizičkog obračuna, već da su razmenili svega nekoliko rečenica nakon čega je rođak otišao. Ipak, u decembru iste godine je priznao krivično delo, iskoristivši pravo na oportunitet – uplatio je 100.000 dinara u humanitarne svrhe, a krivična prijava je odbačena.

Novinari Raskrikavanja nisu uspeli da dođu do Novakovića za komentar. Kao i Marinković, delimično je priznao krivicu za paljenje novinarove kuće.

Čovek od poverenja

Kada se ide dalje ka vrhu lanca ljudi optuženih da su zapalili Jovanovićevu kuću, stiže se do Vladimira Mihajlovića, policajca interventne jedinice u Beogradu.

Njega je Simonović na jednoj proslavi u restoranu u Boleču pitao da mu učini uslugu i pronađe nekog ko bi mogao da Jovanoviću „u vidu opomene“ zapali kola, navodi se u optužnici. Simonović mu je objasnio kakav auto novinar ima i za ovu uslugu obećao 1.500 evra.

„(Mihajlović) je bio svestan pozicije koju ima Simonović (…) i da je od njegovog uticaja mogao zavisiti posao njegove supruge koja radi u Opštini Grocka“, piše u optužnici.

Policajac je zatim pronašao Novakovića, a on Marinkovića koji je izveo akciju.

Za razliku od njih dvojice, prema dokumentaciji do koje je Raskrikavanje došlo, Mihajlović nije ranije osuđivan.

On je čak u policiji bio nagrađivan zbog „profesionalizma i hrabrosti“, kako piše u optužnici.

MUP je odbio da Raskrikavanju dostavi informacije o tome da li su pokrenuli disciplinski postupak protiv Mihajlovića zbog ovoga, kakav je njegov trenutni radni status, da li je dosad kažnjavan i zašto, kao i koje je nagrade i priznanja primio tokom službe.

Na vrhu lanca

Simonović, bivši predsednik Opštine Grocka, hteo je da zastraši Jovanovića da prestane da piše o njimu.

Milan Jovanović koji je bio policajac pre nego što je ušao u novinarstvo, prethodnih godina je često pisao o Simonoviću na portalu Žig info, ali ga je i prijavljivao policiji.

„Podnosio sam krivične prijave protiv njega za krađu struje, za milione od gasifikacije koje su otišle ko zna gde, za čuvara groblja u Vrčinu koji je kupio celo komunalno preduzeće. Ništa se sa tim nije desilo“, kaže Jovanović za Raskrikavanje.

Ovaj neobičan potez, da kao novinar podnosi prijave, Jovanović je objasnio time što je nekad bio policajac.

„Kao bivši policajac, ja sam svestan toga da sam dužan da o svom otkriću obavestim nadležne institucije. I ja sam to uradio, da niko ne može da mi prebaci da sam prikrivao krivično delo“, navodi on.

Simonović je, zbog serijala tekstova o korupciji u njegovoj opštini, o stranačkom i rodbinskom zapošljavanju, malverzacijama pri gasifikaciji, portal Žig info tužio čak 16 puta. Sve tužbe je podneo nakon paljenja Jovanovićeve kuće.

Simonović je dvaput osuđivan, kako je sam ispričao na sudu tokom jedne od parnica koju vodi protiv portala Žig info.

„Jedanput zbog toga što sam se oženio maloletnicom, to je moja supruga sa kojom i danas živim. Izrečena mi je uslovna osuda, a drugi put sam prekršajno odgovarao 2000. godine kada sam učestvovao u tuči sa ljudima koji su krali izbore, kao predstavnik Srpske radikalne stranke“, rekao je Simonović u martu 2018. godine.

Bivši predsednik opštine je jedini iz grupe koji je potpuno odbacio optužbe za paljenje Jovanovićeve kuće. „Apsolutno ne priznajem krivično delo“, rekao je na sudu.

Protiv Simonovića se trenutno vodi više istraga, prema odgovorima koje je Raskrikavanje dobilo iz tužilaštava.

Drugo osnovno tužilaštvo i dalje ispituje navode iz krivične prijave koju je marta 2015. godine protiv predsednika opštine podneo Milan Jovanović. Sem da je postupak u toku, tužilaštvo nije želelo da kaže više detalja novinarima Raskrikavanja.

Simonovića je istražnim organima iste godine prijavio i donedavni generalni direktor Železnica Srbije Miroslav Stojčić. On je u januaru 2015. godine ovu funkciju nasledio od Simonovića koji je prešao na čelo Opštine Grocka. U krivičnoj prijavi Stojčić tvrdi da mu Simonović nije predao ključeve četiri stana u vlasništvu Železnica Srbije, koji su u međuvremenu, kako je sumnjao, bespravno useljeni. Više tužilaštvo je u novembru 2018. godine donelo odluku da nema osnova za pokretanje postupka.

Tužilaštvo trenutno ispituje navode još jedne krivične prijave koju je Stojčić podneo protiv Simonovića, zbog sumnje da je zloupotrebio položaj.

U julu 2017. godine, protiv Simonovića je i grupa stanovnika Grocke podnela krivičnu prijavu Drugom osnovnom tužilaštvu. Kako kažu iz ovog tužilaštva, krivično delo u prijavi nije precizirano, a navodi iz nje se i dalje ispituju.

Više tužilaštvo ispituje krivičnu prijavu koju je protiv Simonovića 2018. godine podneo i Sindikat izvršnih službi železnice.

Posle podizanja optužnice, Simonović je podneo ostavku na funkciju predsednika Opštine Grocka, kao i na sve funkcije u Srpskoj naprednoj stranci, gde je bio član Glavnog odbora i predsednik opštinskog odbora u Grockoj.

Dragoljub Simonović odbio je da razgovara sa novinarkom Raskrikavanja.

„Za vas nemam vremena“, rekao je i spustio slušalicu.

Harlem Desir, the OSCE Freedom of the Media Representative reacted to breaking into the office of AJK

0

PRISHTINA, 11. 12. 2019 – Breaking into the office of the Association of Journalists of Kosovo on December 6th, 2019 has concerned all of them who support the journalists and their work.

A reaction as well as came from Harlem Desir the OSCE Freedom of the Media Representatives reacted. He expressed his concern about the act, while those responsible for this will be brought to justice.

“Concerned about the break-in at the office of the Association of Journalists of #Kosovo on 6.12., during which some of their equipment was taken. My Office will closely follow the investigation and I hope that those responsible for this will be brought to justice. #JournoSafe”

This has not been the only reaction to the case of the break-in AJK office. The OSCE Mission in Kosovo, The Western Balkan’s Regional Platform for Advocating Media Freedom and Journalists’ Safety SEWP and the whole journalism community have condemned the act.

Zaštitnik gradjana: Novinari rade u atmosferi mržnje i netrpeljivosti

0

BEOGRAD, 10.12.2019. – Medjunarodni dan ljudskih prava gradjani Srbije u velikom broju i ove godine dočekuju suočeni sa narušenim ili teško ostvarivim ekonomskim, socijalnim i imovinskim pravima, dok su novinari često žrtve napada i rade u atmosferi mržnje i netrpeljivosti, saopštila je danas kancelarija republičkog ombudsmana Zorana Pašalića.

Pašalić je rekao da je kao zaštitnik gradjana inicirao, i da se privodi kraju uspostavljanje platforme koja će evidentirani sve napade na novinare i iza koje će svojim autoritetom stajati medijska udruženja i asocijacije.

“Područje medijskih prava i sloboda i javnog informisanja karakterišu govor mržnje i česti napadi na medije i zaposlene u medijima, što ugrožava njihov položaj i onemogućava im da se dostojanstveno bave svojom profesijom. Atmosfera zagadjenja mržnjom i netrpeljivošću, kao i nepovoljan materijalni položaj novinara vodi unižavanju njihove profesije”, kazao je Pašalić.

Pašalić je povodom Medjunarodnog dana ljudskih prava ocenio da “netolerancija i nasilje kreiraju nedovoljno bezbednu sredinu i traži dodatne napore države i društva kako bi prava svakog pojedinca bila u punoj meri ostvarena”.

“Gradjani upozoravaju na svakodnevne povrede njihovih prava i sloboda, zahtevajući da se u njihovom svakodnevnom životu poštuju zajamčena prava”, izjavio je Pašalić.
On je dodao da se pri tome ne sme zaboraviti na temeljnu vrednost svakog prava – poštovanje dostojanstva svake ličnosti, ali i nediskriminaciju, toleranciju i solidarnost, o čemu najčešće govore upravo najranjivije društvene grupe.
“Poražavajuće je da je svako šesto dete u Srbiji korisnik usluga socijalne zaštite. Iznosi dečjeg dodatka i novčane socijalne pomoći ne mogu obezbediti ni najosnovnije dečje potrebe, a zaštitnik gradjana godinama unazad upozorava na nedovoljan broj usluga i servisa za decu. U oblasti porodičnih odnosa i rodne ravnopravnosti, pažnja institucije je usmerena na problem nasilja. Uprkos brojnim, pa i ličnim zalaganjima, inicijativa zaštitnika gradjana ‘Učinimo nasilje vidljivim’, još uvek nije dobila podršku nadležnih”, kazao je Pašalić.

Pašalić je naveo da su osobe sa invaliditetom, društveno marginalizovane i često nevidljive, i dalje se suočavaju sa neadekvatnim sistemom usluga i servisa socijalne zaštite i podrške, niskom stopom zaposlenosti, lošim materijalnim statusom, pa čak i nedovoljnom pristupačnošću, što ih sprečava da učestvuju u životu društvene zajednice.

On je naveo da izveštaji Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture pokazuju da osobe lišene slobode u Srbiji nisu izložene sistemskoj torturi i da ona nije podsticana, ali da su i dalje prisutni nedostaci u postupanju prema njima, odnosno u obezbedjivanju adekvatnih smeštajnih uslova, pružanja zdravstvene zaštite i poštovanja utvrdjenih procedura.

Pašalić je ocenio da “položaj pripadnika nacionalnih manjina Srbiju svrstava u red zemalja koje su u pogledu ostvarenih manjinskih prava i sloboda, ostvarila, čak i nadmašile evropske standarde, ali da se problemi mogu uočiti u primeni Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama, posebno kada su u pitanju prava na upis ličnog imena na jeziku i pismu nacionalne manjine”.

Medjunarodni dan ljudskih prava ustanovljen je 10. decembra na dan potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, kao osnove i garanta modernog koncepta ljudskih i manjinskih prava i sloboda, podseća kancelarija zaštitnika gradjana.

Ardiana Thaçi Mehmeti is the winner of the Journalism Anti-Corruption Award 2019

0

Pristina, 9 December 2019 – Ardiana Thaçi Mehmeti awarded the “Anti-Corruption Journalism Prize 2019”. During 2019, she has made a series of articles about nepotism in public institutions in the country.

Read the article here:

https://jacaward.com/author/ardiana-thaci-mehmeti/

The award was given by United Nations Development Programme UNDP – Kosovo within the project “Supporting Anti-Corruption Efforts in Kosovo (SAEK II), financed by Swiss Development Cooperation Office (SDC). The Association of Journalists of Kosovo has been part of it with special tasks to promote the call for application, selecting the panel for 33% out of the total evaluation of qualified stories. The process had three selecting phases.

The three finalists were:

  • Ardiana Thaçi Mehmeti – “NEPOTISM IN THE PUBLIC INSTITUTIONS”
  • Kresnik Gashi, Berat Mustafa, Valdet Salihu – “ILLEGAL SMUGGLING IN THE NORTH”
  • Besnik Krasniqi – ABUSE IN LAND CONSOLIDATION

AJK congrats the winner and support quality journalism. We will continue our commitment to further cooperation with organizations promoting journalists and journalism in general.