NUNS: Godina pritisaka na novinare i medije

0
456
Source/Author: NUNS

BEOGRAD, 22.12.2017. – Nezavisno udruženje novinara Srbije od 2014. godine izdaje godišnju Hroniku napada i pritisaka na novinare, a od 2008. godine vodi evidenciju prijavljenih incidenata, odnosno incidenata koji su poznati javnosti. Upoređivanjem ovih podataka očigledno je da je nastavljen trend povećanja broja pritisaka nad novinarima i drugim medijskim profesionlcima, dok se broj fizičkih napada i pretnji smanjio.

NUNS-ova baza napada i pritisaka na novinare na dan 5.12.2017.

Godina Br.  zabeleženih

incidenata

Fizički

napadi

Napadi na

impovinu

Pritisci Verbalne

pretnje

2016 69 9 1 33 26
2017 83 6 2 54 21

Ovu godinu obeležilo je povećanje broja pretnji medijskim radnicima upućen putem interneta i društvenih mreža, ali i slučaj nadziranja novinara. Porast broja pritisaka u odnosu na pretnje i fizičke napade ne znači da je bezbednost novinara manje ugrožena, već da su načini njihovog ugrožavanja drugačiji.

U decembru 2016. godine potpisan je Sporazum o saradnji i merama za podizanje nivoa bezbednosti novinara između Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Republičkog javnog tužilaštva i 7 novinarskih i medijskih udruženja. Takav sporazum predviđen je Akcionim planom za poglavlje 23 u procesu pristupanja EU, sa osnovnim ciljem da se uspostavi sistem mera za obezbeđivanje efikasnije krivičnopravne zaštite novinara. Kao rezultat osnovana je Stalne radna grupa ali godinu dana kasnije nisu načinjeni ozbiljni pomaci na planu unapređenja bezbednosti i sigurnosti novinara. Uprkos boljoj komunikaciji i razmeni informacija, posebnom evidentiranju napade na novinare i biltenima koje tužilaštvo šalje, od ukupno 30 slučajeva prijavljenih tužilaštvu, 23 je još u postupku pred tužilaštvom, u 3 slučaja je utvrđeno da nema elemenata krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti, a u 4 slučaja je odbačena krivična prijava.*

Odbacivanje krivične prijave novinara napadnutih 31.05.2017.

Ovu godinu je obeležila odluka Prvog osnovnog tužilaštva u Beogradu da odbaci krivične prijave novinara napadnutih tokom inauguracije predsednika Republike Srbije. Nezadovoljni obrazloženjem NUNS je, sa NDNV-om i ANEM-om, tražio hitan sastanak sa republičkim javnim tužiocem Zagorkom Dolovac. Istim povodom, Asocijacija medija i Asocijacija onlajn medija su suspendovale svoje učešće u Stalnoj radnoj grupi do sastanka, dok su NUNS, NDNV i ANEM najavili da će o svom daljem statusu u Stalnoj radnoj grupi odlučiti nakon sastanka. Neulazeći u odluku tužilaštva, ono što je udruženjima bilo sporno jeste obrazloženje tužilaštva da iz izjava svedoka „proizilazi da bi došlo do mnogo većih incidenata i ‘linča’, samim tim i težeg telesnog povredjivanja učesnika skupa, da ovi novinari nisu bli izvedeni iz mase“, i da su se pritom osobe koje su to radile “ponašale pristojno, da nikome nisu pretile, da su upućivale molbe da se prestane sa provokacijama“.

Ubistva i fizički napadi na novinare

Uprkos radu Komisije za istraživanje ubistava novinara u 2017. nije došlo do rasvetljavanja 3 ubistava novinara (Vujisinovic, Ćuruvija, Pantić),  jednog pokušaja ubistva (Anastasijević), niti su rešeni mnogi slučajevi teških napada iz prethodnih godina (Pašalića 2014. i Ninića 2015.).

Pritisci na novinare

Zaključno sa 5. 12. 2017. godine u bazi koju vodi NUNS zabeleženo je 54 pritisaka (cela 2016. – 33). Pritisci obuhvataju uznemiravanja novinara, razne vrste pritisaka državnih funkcionera, političara i drugih moćnika, slučajeve zabrana prisustva ili selektivnog pozivanja novinara da izveštavaju sa javnih događaja, kao i sve učestaliji pritisci provladinih medija na novinare i medije koji su kritički nastrojeni prema vlasti. Uvid u bazu podaka pokazuje da se u većem broju slučajeva radi o pritiscima javnih funkcionera, odnosno predstavnika vlasti od najviših državnih zvaničnika do predstavnika lokalnih vlasti. Pritisci su često prikriveni, ali nezavisno od njihove forme, loše utiču na novinare i njihov rad i dovode u pitanje njihovu bezbednost, a u širem kontekstu predstavljaju ugrožavanje medijskih sloboda. Meta pritisaka su mediji i novinari koji kritički pišu o radu Vlade, ministara i drugih državnih funkcionera, kao i o lokalnim samoupravama. Takvi pritisci su kontinuirani, a na udaru su sve češće novinari televizije N1, dnevnog lista „Danas“ i neprofitnih medija koji se bave istraživačkim novinarstvom (CINS, KRIK i BIRN).

Novinari lokalnih glasila su stalno izloženi različitim vrstama političkih i ekonomskih pritiska, što dovodi u pitanje njihov opstanak. Tipičan je slučaj novina „Vranjske“, koje su ugašene posle 23 godine postojanja. Drugi slučajevi uključuju administrativno uznemiravanja medija kroz neopravdane, duge i iscrpljujuće posete inspekcija, izbacivanje iz prostorija, itd.

U 2017. zabeleženi su slučajevi diskriminacije putem zabrane izveštavanja sa određenih mesta, nepozivanje pojedinih novinara/medija na javne događaje, kao i odbijanje predstavnika vlasti na različitim nivoima da odgovaraju na pitanja pojedinih medija. Ovakvo ponašanje predstavnika vlasti predstavlja narušavanje slobode informisanja imajući u vidu da su dužni da se prema novinarima ponašaju odgovorno i bez ikakve diskriminacije.

Pritisci putem sudskih postupaka

Broj tužbi podnetih protiv novinara u vezi sa objavljivanjem informacija u medijima, u skladu sa trendom, koji traje godinama, raste: zaključno sa 29.11. podneto je 497 tužbi (u 2016. – 507, u 2015. – 406). Dopis Višeg suda u Beogradu NUNS-u navodi da je ukupan broj nerešenih predmeta na dan 29. 11. 2017. godine iznosio je 906.

Najupečatljiviji slučaj u 2017.je tužba ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića protiv nedeljnika NIN zbog teksta „Glavni fantom iz Savamale”. Posle samo jedne rasprave, zakazane četiri meseca nakon podnošenja tužbe sudski postupak protiv NIN-a prvostepeno je rešen neobično brzo i to u korist ministra. Odluka suda da odredi isplatu NIN-a od 300.000 dinara Stefanoviću, na ime nematerijalne štete naknadno je preinačena od strane Apelacionog suda koji je odbio tužbu ministra, smatrajući da je Viši sud pogrešno primenio Zakon o javnom informisanju i medijima.

Imajući u vidu društvenu ulogu i značaj medija, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava ovaj slučaj se može okarakterisati kao vid pritisaka na medije. Pored ovog, praksa izricanja visokih naknada štete, poput slučaja portala Autonomija.info, takođe predstavljaju pritisak na medije pošto dovode u pitanje njihovu ekonomsku održivost.

Medijima na medije

Međusobni rat novinara i progon novinara u pojedinim medijima dodatno je eskalirao u 2017. Teško čak i pobrojati sve napade, optužbe, kampanje, konstrukcije koje su novinari pojedinih tabloidnih medija javno uputili na adrese svojih kolega i koleginica i na taj ih doveli u fizičku, kao i u opasnost od daljeg blaćenja i diskreditacije ne samo njih lično, već i njihovih porodica.  Pored napada tabloida, posebnu vrstu hajke na novinare predstavljaju napadi koji su profesionalno znatno elegantniji, koji su upućeni drugoj ili drugačijoj medijskoj publici. Za novinare o kojima je u njima reč takođe su dugoročno opasni.

Pored navedenih tema, u Hronici su obrađene i druge oblasti, kao što su sufinansiranje javnog interesa u javnom informisanju i Regulatorno telo za elektronske medije.

 Za više informacija o trendovima i slučajevima pogledajte Hroniku napada i pritisaka na novinare 2017. koja je je objavljena u saradnji sa Civil Rights Defenders i uz finansijsku podršku Švedske agencije za međunarodni razvoj

 

*Po završetku publikacije, NUNS je saznao da je slučaj pretnji Slaviši Lekiću i njegovom ocu rešen izricanjem mera bezbednosti obaveznog psihijatriskog lečenja počinioca na slobodi