PODGORICA, 09.08.2021. – Iako je nezavisno i istraživačko novinarstvo ugroženo u digitalnom ekosistemu, inovacije i kreativnost ključne su za razvoj održivog izvještavanja.
Ovo je navedeno u ovogodišnjem istraživanju Održivo inovativno novinarstvo i novi poslovni modeli Evropske federacije novinara (EFJ).
„Uspješni mediji su oni koji nude snažno angažovanje publike kako bi dobili novi doprinos, ali i stekli lojalnost i održali povjerenje javnosti (i finansijsku podršku) u životu. Ovo angažovanje je posebno važno za lokalne i hiperlokalne vijesti, gdje bukvalno svi mediji pozivaju građane da daju svoj doprinos sadržaju, a ponekad i uređivačkom procesu. To takođe podrazumijeva povezivanje sa lokalnom ekonomijom, iz etičkih razloga, ali i iz finansijskih razloga. U pogledu finansiranja, dobra praksa uključuje stvaranje neprofitnih fondacija i poreske olakšice za pojedince koji podržavaju nezavisne medije“, zaključuje autor.
Glavni akteri ove inovacije su sami novinari. Oni mogu uvoditi inovacije ili na trenutnom poslu ili stvaranjem sopstvenih novih medija. Novinarski sindikati i udruženja takođe moraju da igraju ulogu u promociji inovativnog i održivog novinarstva, posebno u vezi sa dva pitanja: lobiranje za medijske politike koje garantuju raznoliko i otvoreno medijsko tržište i obuka članova za nove mogućnosti u novinarstvu.
Prema studiji, održivi mediji su takođe oni koji se ne oslanjaju u velikoj mjeri na jedan izvor finansiranja – oglašavanje je posebno slaba opcija posljednjih godina.
„Uspješni inovativni mediji njeguju svoju nezavisnost i često se nerado podržavaju oglašavanjem, ali ne mogu sve evropske regije priuštiti “održavanje” medija: zajednice sa niskim prihodima.“
Iz tog razloga, raznolika kombinacija finansiranja je ključ održivosti.
„Uspjeh nije samo pitanje novca već i profila. Dok se neprofitni mediji razvijaju, pravni okvir za medije mora biti pažljivo kreiran. Vlade treba da razviju poseban pravni status za neprofitne medije, te da se na taj proces reguliše na efikasan način“, navodi se u studiji.
Svjedočenja takođe ukazuju na slabosti, na primjer, na nedostatak održivosti podrške koju pružaju fondacije.
„One mogu biti korisni u kriznim vremenima, ali nemaju dugoročne strategije. Zbog toga je važnije da javna podrška medijima postoji u mnogim zemljama Evrope. Druga slabost bi bila oslanjanje na samo jednu – ili nekoliko tehnologija: nema inovacija za medije samo na papiru ili samo na mreži bez drugih sredstava komunikacije, kao što su društveni mediji ili podcasti.”
Autor ističe da je zanimljivo napomenuti kako su se neki primjeri razvijali od 2019. do 2021. godine.
„Ovo je posebno slučaj sa Mediapart-om u Francuskoj i Republik-om u Švajcarskoj. Ove dvije relativno mlade organizacije postale su referentne tačke za kvalitetno novinarstvo u svojim zemljama, do te mere da je Mediapart doslovno postao medijska institucija, pomažući manjim inicijativama da se razvijaju”.
Što se tiče novinarskih sindikata i udruženja: oni imaju ulogu u procesu inovacija, promovisanjem i podsticanjem inicijativa. Kao predstavnici medijskih radnika i zaštitnici njihovih prava, novinarske organizacije su odgovorne za promociju pluralističkog i raznolikog medijskog ekosistema i za povezivanje sa javnim vlastima u svojim zemljama.
“Uzimajući zajedno primjere iz Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije, možemo vidjeti da u Evropi postoji mjesto za novo, nezavisno i održivo novinarstvo, čak i u „neprijateljskom“ političkom i ekonomskom okruženju.“
