Pandemijska kriza kao šansa za mlade novinare i novinarke

0
55

SARAJEVO, 15.04.2021. Krizu izazvanu pandemijom koronavirusa mladi novinari i novinarke vidjeli su kao šansu za dodatnim edukacijama i sticanjem prvih iskustava u novinarstvu. Iako su mediji u regionu, pogotovo na početku pandemije, bili finansijski pogođeni krizom izazvanom pandemijom, zbog čega je bilo i otpuštanja u brojnim redakcijama, u proteklih godinu su stvorene nove šanse koje su novinarima i novinarkama u Bosni i  Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji, omogućile da po završetku formalnog obrazovanja, unaprijede svoja znanja i dođu do prvih angažmana u struci.

Kao studentica završne godine master studija komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Marija Ćosić nije imala novinarskog radnog iskustva kada je odlučila da se prijavi na konkurs Udruženja građana “Zašto ne” u okviru kojeg djeluje portal Raskrinkavanje.ba.

Kako je ispričala za Media.ba, iz navedene organizacije su, između ostalog, tokom pandemije tražili studente koji će raditi praksu odnosno tromjesečni, plaćeni internship, nakon čega joj je ponuđeno da nastavi raditi kao novinarka na Rakrinkavanju.

Jedini praktični susret s novinarstvom koji je imala prije toga je, kako kaže, bila praksa u sklopu istoimenog predmeta koju je obavljala na trećoj godini dodiplomskog studija, na BHRT-u. Kaže da je tokom internshipa i kasnijeg radnog angažmana bila adekvatno plaćena u Raskrinkavanju što smatra izuzetno važnim budući da, koliko zna iz iskustava svojih kolegica i kolega, medijske kuće inače nude mogućnost “volonterskog ili slabo plaćenog honorarnog angažmana za koji je neizvjesno da li će i kada prerasti u trajnije i stabilnije zaposlenje”.

“Mišljenja sam da je pandemija dodatno otežala svakako ni najmanje jednostavnu poziciju novinara i novinarki na početku karijere. U mom slučaju, ipak, otvorila je nove mogućnosti budući da je zbog porasta dezinformacija u javnom prostoru porasla i potreba fact-checking platforme Raskrinkavanje za angažmanom novog kadra”, priča Ćosić.

Dodaje da je umjesto praktičnog iskustva, svoja znanja dodatno nastojala unaprijediti neformalanim obrazovanjem, odnosno prisustvovanjem brojnim treninzima, seminarima i programima koji su tokom pandemije “postali dostupniji svima jer je za učešće bilo dovoljno posjedovati elektronski uređaj sa kojim se možete priključiti na Zoom ili neku sličnu platformu”.

Novinarsku dvomjesečnu praksu na javnom servisu, odnosno BHRT-u, je prošao i Mašo Karavdić, koji je nakon toga odlučio ostati u redakciji i volontirati naredna četiri mjeseca gdje je, kako kaže, “ostvario ključna poznanstva” što je rezultiralo zaposlenjem na Televiziji Sarajevo (TVSA) iz koje je dobio poziv na osnovu preporuka.

Za Media.ba govori kako se sve to dešavalo nakon završetka prvog ciklusa studija novinarstva i upisivanja master studija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ali i na samom početku pandemije koronavirusa što je zahtijevalo dodatni napor na početku novinarske karijere.

“Sve se to dešavalo nekoliko dana prije prvog slučaja zaraze u BiH, pa moje neiskustvo u TV novinarstvu se brzo moralo prevazići s obzirom na nove uvjete koje je postavila pandemija. Ipak, činjenica je da nisam upoznao ono klasično novinarstvo, nego tempo je od početka bio jako brz, sa mnogo pritiska od samog straha od zaraze, ali i obaveze da se objave što tačnije informacije u periodu kada niko ništa ne može reći sa sigurnošću”, kaže Karavdić.

Ističe da je na BHRT-u volontirao bez novčane naknade, ali je stekao neprocjenjiva iskustva, a nakon probnog rada na TVSA za svoj rad dobija i prvi novac, “prvu platu od sopstvenog rada u struci koju sam izabrao”.

Po njegovom mišljenju, pandemija je otvorila mnoge mogućnosti medijima, a rad u toj kriznoj situaciji predstavlja jedinstveno iskustvo koje iziskuje “konstantnu skoncentrisanost i snagu” za koju je uvjeren da posjeduju njegovi vršnjaci.

“Mislim da su mnoge mlade kolege pronašle svoju šansu upravo u pandemiji jer su donijeli svježinu u cijeli taj sistem”, kaže Karavdić i ističe da je i dalje veliki broj kolegica i kolega po završetku studija novinarstva “primoran da pronađe posao iz drugog sektora”.

Trenutna studentica treće godine dodiplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih nauka Adna Serdarević kaže kako je pandemija koronavirusa donijela probleme pri realizaciji i obavljanju jedine formalne prakse tokom tog studija, jer su zbog loše epidemiološke situcije studenti imali manje prilika da posjete novinarske redakcije.

Serdarević kaže da su se uprkos tom nedostatku otvorile nove mogućnosti da svoja znanja i vještine studenti razvijaju putem interneta i, na taj način, da pokušaju “savladati prve prepreke u novinarskom radu”.

“U prvoj godini pandemije otkrila sam svijet webinara, pa sam tako učestvovala na nekoliko webinara o dezinformacijama, političkom govoru, debatiranju i osnaživanju žena”, kaže ona.

Po završetku edukativnog programa “Slobodni glasovi” Serdarević se, kako kaže, imala priliku upoznati sa radom Centra za istraživačko novinarsvo, a po završetku projekta joj se otvorila mogućnost da u tom mediju radi internship.

“Iako nisam imala iskustva u istraživačkom novinarstvu ponudili su mi mogućnost da učim, a sve to uz adekvatnu naknadu, što je rijetkost za mlade novinare i kada nije pandemija”, priča Serdarević.

Ne može se precizirati trenutno stanje o ukupnom broju nezaposlenih medijskih radnika u BiH. Ipak, ranije istraživanje Mediacentra Sarajevo iz 2017. godine pokazalo je da je na biroima za zapošljavanje u BiH zaposlenje u struci tražilo i čekalo najmanje 1.168 medijskih radnika, od čega 1.128 novinara i komunikologa, i još 40 kandidata za posao u srodnim medijskim oblastima kao što su menadžeri sa odnose s javnošću i medije, savjetnici za odnose s javnošću i menadžeri poslovnih komunikacija.