ZAGREB, 02.03.2017. – Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković na konferenciji ‘Govor mržnje u medijima i napadi na novinare’ održanoj u utorak naglasio je ‘kako je u Hrvatskoj sve više govora mržnje te da oni koji bi se trebali boriti protiv toga to ne čine’.
Na konferenciji HND-a povodom Svjetskog dana medija održanoj u Novinarskom domu Leković je istaknuo i kako su govor mržnje i napadi na novinare povezani. Naglasio je i kako su novinari mete govora mržnje, ali i kako neki od njih, a naročito oni koji misle da su novinari samim time što objavljuju nešto u medijima, ponekad i sami šire govor mržnje.
Predsjednik HND-a je istaknuo i kako je problem , a što su i brojne međunarodne organizacije potvrdile, ono što HND tvrdi već dugo vremena – da iako Hrvatska ima vrlo jasno definirane zakonske odredbe što je govor mržnje, često se događa i da se ekletantan govor mržnje na kraju zapravo i ne kažnjava.
Huškački ministar
‘Naprosto, kao da postoji nekakav prešutni dogovor u hrvatskom društvu da ono što se ne bi smjelo događati – događa se bez ikakvih problema. S druge, strane, sužava se prostor slobode novinara koji profesionalno rade svoj posao’ istaknuo je Leković dodajući kako su brojne međunardne organizacije i institucije u svojim izvješćima prošle godine pokazala da Hrvatska ‘propada’ na ljestvicama novinarskih sloboda, odnosno slobode medija.
‘Kada uzmete u obzir da je Hrvatska jedna od članica Europske unije, onda je jasno da je Hrvatska uz Poljsku i Mađarsku jedna od najgorih na tom području – situacija je lošija nego u nekim zemljama koje nisu članice EU nego su još u fazi priključenja. To nije nikako dobro, s time da je s područja jugoistočne Europe, odnosno s područja bivše Jugoslavije, Hrvatska najviše nazadovala’ zaključio je Leković.
Goran Borković, glavni urednik portala Forum.tm, kazao je kako su oni najviše napada dobivali preko mailova upravo kada je napade na njih nahuškavao ministar Hasanbegović. – Kada vas naziva svakojakim imenima, on otvara sezonu lova na novinare koje je etiketirao. Mi smo dobili 25 pisama i na kraju sviju je stajalo: Za dom spremni, komunističko govno i slično. Pročitaš i baciš u smeće! Iskoristili smo također i činjenicu da je ravnateljica Hine dobila pismo i pokušali smo javnost osvijestiti što se događa te odličili prijaviti slučaj policiji. Pola sata čekanja, 15 min zapisnika, doviđenja i doviđenja. Gubiš vrijeme, ali ipak ti se čini normalno da pokušaš nešto napraviti. Država se zainteresirala, ministar policije je bio prisiljen reagirati. Tri policijaca su došla kod mene doma, zatekli su mog sina. Nakon toga sam otišao ponovo na policiju i ponovo dao iste izjave. Prijetnje na FB redovito sam prijavljivao FB, ali dobivao sam same generičke mailove. Gdje živiš govno srpsko – ako takva izjava nije problem za FB administratore, onda ne znam. Ja ne znam kako se borit protiv toga, osim na način da se nikome ne zamjerite, ali to onda nije novinarstvo, kazao je Borković.
Rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam
Na konferenciji je izlagala i Vesna Alaburić, odvjetnica i suradnica HND-ovog Centra za zaštitu slobode izražavanja te je govoreći o tome treba li svaki govor mržnje biti kazneno djelo u uvodu citirala preporuke Ministarskog odbora Vijeća Europe u kojima se kaže da “govor mržnje podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog porijekla”.
Alaburić je istaknula kako ono što je navedeno u preporuci Ministarskog odbora Vijeća Europe jest ono što se smatra univerzalno prihvatljivom, točnom i potpunom definicijom govora mržnje. “Govor mržnje je oblik izražavanja kojim se šire, raspriruju, potiču i podržavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji uključujući i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla”, rekla je Alaburić.
Istaknula je i kako smatra da svaki govor mržnje nije kazneno djelo te istaknula kako Državno odvjetništvo ne treba reagirati na svaki oblik ili prijavu govora mržnje u medijima navodeći primjer fotomontaže Željke Markić objavljene u Novostima, ali i fotomontaže Milanke Opačić s četiri čirilična slova S na majici koji su objavili neki mediji.
“Moj bi odgovor bio sljedeći – prilog Novosti s Željkom Markić nije govor mržnje nego je politički komentar. S hitlerovskim brčićima dato je na znanje da autori smatraju da je riječ o nacističkim, fašističkim stajalištima za razliku od fotomontaže s Milankom Opačić s četiri S na majici gdje se zapravo izravno aludira na njezino nacionalno porijeklo. I isključivo zbog nacionalnog porijekla se nju svrstava u grupu državnih neprijatelja, odnosno četnika. Njezino političko djelovanje u Hrvatskoj ne daje apsolutno nikakvu osnovu za takvu političku kvalifikaciju i zato se tu, po mojem mišljenju, radi o govoru mržnje”, zaključila je Alaburić.
Na sudovima 100 predmeta protiv novinara
Dražen Hoffmann iz GONG-a prenio je osnovne informacije o GONG-ovom projektu „Dosta je mržnje!“, u sklopu kojega je kroz dvanaest mjeseci provedeno praćenja govora mržnje, diskriminatornog govora i drugih oblika neprihvatljivog govora u medijima. Ustvrdio je kako u društvu koje želi kultivirati demokratsku političku kulturu pokušaji normalizacije diskriminatornog govora ne smiju proći bez reagiranja, te kako je prokazivanje takvog diskursa zadatak i organizacija civilnog društva i šire javnosti. Svrha diskriminatornog javnog govora je u konačnici čitavim društvenim skupinama uskratiti pravo ravnopravnog sudjelovanja u javnom životu, ušutkati i obezvrijediti njihove glasove. Podsjetio je i kako postoji dio medijske scene kojemu je promicanje diskriminacije dijelom uređivačke politike te da društvene mreže, kao jedan od glavnih kanala za distribuciju medijskih sadržaja, ali i širenje neprihvatljivog govora, trebaju biti i prostor u kojem aktivni građani kao njegovi su-kreatori kontinuirano reagiraju.
Na konferenciji, održanoj uz potporu Veleposlanstva Kraljevine Norveške, Ema Tarabochia kao istraživačica na projektu “Platforma za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu iznijela je podatke o sudskim postupcima protiv novinara. Prema podacima, u prvom tromjesečju ove godine pred sudovima se vodilo 100 predmeta protiv novinara – 11 za uvredu, 17 za teško sramoćenje, 69 za klevetu i tri za sva tri navedena kaznena djela. Istaknuto je i kako su 2015. i 2016. riješena 73 postupka – u samo 10 slučajeva donesena je osuđujuća presuda protiv novinara – u prosjeku svaki sedmi novinar osuđen za djelo za koje se teretio. Navedeno je i kako se tijekom 2016. vodio 691 postupak protiv novinara, odnosno nakladnika.
Na konferecniji su još govorili i Monika Valečić o novinarima u borbi protiv govora mržnje u medijima, dok je o Ulozi građana u borbi protiv govora mržnje govorio Dražen Hoffmann iz GONG-a, a o govoru mržnje na društvenim mrežama kazivao je Filip Rodik iz HrOpen. U nastavku je o napadima na novinare i što mogu učiniti novinarske organizacije govorila gošća Renate Schroeder, izvršna direktorica Europske federacije novinara, dok je o važnosti zagovaranja medijskih sloboda i sigurnosti novinara svoje izlaganje održala Ema Tarabochia, istraživačica na projektu „Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara“. Na koncu je O Granica slobode izražavanja – sudski postupci protiv novinara govorila Katarina Oguić, odvjetnica i suradnica HND-ovog Centra za zaštitu slobode izražavanja.
Snimku konferencije možete preuzeti ovdje.
Ema Tarabochia, Hina
