PODGORICA, 04.10.2018. – Crnogorski mediji i dalje imaju probleme u praksi prilikom izvještavanja o ranjivim grupama u društvu. Iako se stanje značajno promijenilo u odnosu na raniji period, novinarski prostor pripradnici ranjivih grupa uglavnom zasluže tek onda kada se desi neka incidentna situacija, gdje su prikazani u podređenom položaju.
Da postoje problemi u praksi, zaključili su i iz NVO Ženska akcija, koja je nedavno objavila Priručnik o ne diskriminaciji za lokalne medije. Predmet analize koja je prethodila izradi priručnika bili su medijski sadržaji u lokalnim medijima u Nikšiću. Analiza je pokazala očekivane rezultate – ranjive grupe, ako su i bile predmet interesovanja medija, bile su neadekvatno prikazane. Takva praksa nažalost, prisutna je u gotovo svim crnogorskim medijima.
O uspješnim ženama rijetko ćete pročitati tekst, Romi i Romkinje prostor dobiju u naslovima samo kada se sumnja da su počinili neko krivično djelo, dok osobe sa invaliditetom budu uglavnom predstavljene prilično subjektivno, sa dozom sažaljenja. Zašto je to loše? Time što naši građani nemaju informaciju o značajnom dijelu svojih sugrađana, pripadnicima ranjivih grupa uskraćujemo pravo da budu ravnopravni dio naše zajednice i time potpuno zapostavljamo njihov potencijal u doprinosu njenog razvoja.
Iako se polemika o upotrebi rodno senzitivnog jezika vodi gotovo od usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti, i dalje nije dovela do opšte prihvaćenosti predstavljanja žena u skladu sa polom. I dalje možemo pročitati u štampi ili čuti na radiju ili televiziji da je ministar javne uprave imao neku aktivnosti, iako tu poziciju u posljednjem sazivu Vlade Crne Gore, obavlja žena, gospođa Suzana Pribilović. Ista situacija je i prilikom izvještavanja o aktivnostima predsjednica ili direktorki, sutkinja, sociološkinja i psihološkinja. Pored toga, žene su najčešće u prvi plan tek kada su žrtve porodičnog nasilja, mobinga i drugih vidova zlostavljanja, a nerijetki su slučajevi seksitičkog prikaza žene kao objekata.
Romska populacija godinama unazad vodi mukotrpnu borbu za bolji položaj. Nesporno je da su napori civilnog sektora i nadležnih državnih instutucija doveli do određenih pomaka, međutim, njihovo medijsko predstavljanje zahtijeva dodatne iskorake. Kako je i u navedenom Priručniku navedeno, afirmativni tekstovi o Romima i Romkinjama prilično su rijetki, dok je mnogo češća slika da u naslovu pročitamo: „Rom uhapšen zbog krađe“. Upravo zbog lošeg položaja, koji traje decenijama, prema Romima i Romkinjama je potrebno da pokažemo dodatan senzibilitet i svakako da učinimo da se generalizacija prilikom izvještavanja potpuno izbaci. Da li je bitnije to što je pripadnik romske populacije počinio krađu ili da se krađa dogodila?!
Civilne organizacije koje rade na poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom godinama ukazuju da se ta populacija svakodnevno izlaže diskriminaciji: od toga da, zbog arhitektonskih i tehničkih barijera, nemaju pristup osnovim društvenim servisima, do toga da su izloženi i direktnoj diskriminaciji. Prilikom izvještavanja o ovoj populaciji, mediji su pokazali zavidnu empatiju, koja, kako se i navodi u Priručniku, često ide u drugu krajnost – neobjektivnost, izvještaji često imaju notu sažaljenja. Takvim predstavljanjem teško da ćemo stvoriti sliku u društvu da osobe sa invaliditetom zaslužuju jednak pristup ljudskim pravima, prije da će građani zaključiti da će im u tome uvijek biti potrebna naša pomoć. Takođe, iako je značajno unaprijeđeno korišćenje terminologije, nažalost i dalje možemo vidjeti natpise „invalidi“, „invalidna lica“ i slično, iako je korektna upotreba samo termina „osobe sa invaliditetom“.
Kada je riječ o diskriminaciji ranjivih grupa, čini se da mediji najviše izvještavaju o LGBT populaciji. Nažalost, uglavnom je riječ o situacijama kada se dese incidenti u kojima su osobe koje su pripadnici ili za koje se pretpostavlja da su pripadnici LGBT populacije žrtve nasilja. Iako se mediji trude da zadrže objektivnost, komentari čitalaca na portalima su većinski veoma negativni i pogrdni.
Uloga medija u savremenom društvu ogleda se u tome koliko su u mogućnosti da informišu i edukuju građana o najznačajnim pojavama u društvu. To svakako uključuje i edukaciju o ljudskim pravima.
Poštovanje načela Etičkog kodeksa novinara mora da bude prioritet svim nosiocima profesije, ali novinari, kao predstavnici „sedme sile“, kao posebna „poluga moći“ u društvu, moraju da budu svjesni svoje uloge u razbijanju stereotipa i predrasuda i da na objektivan i nepristrasan način doprinesu poboljšanju njihovog položaja.
Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.
