Slučaj Vladimira Otaševića: Prijetnje i „plod otrovne voćke“

0
196

PODGORICA, 06.05.2018. – Novinar: Halo, halo…
Velizar Marković: Halo…
Novinar: Velizare, jeste li Vi? Dobro veče.
Velizar Marković: Dobro veče. Ko je?
Novinar: Vladimir Otašević iz ,,Dana”, novinar. Izvinjavam se što zovem ovako kasno. Ne znam jeste li dobili poruku od mene. Jeste li vidjeli?
Velizar Marković: Ne, Vladimire, ali, oli prestat ti sa tim porukama više, da ja tebe pitam sad?
Novinar: Velizare, ja se izvinjavam…
Velizar Marković: Slušaj, Vladimire Otaševiću! Samo me saslušaj sad! Dobro me saslušaj! Dobro me saslušaj! Prošli put sam bio prema tebi iskren i sve sam ti rekao tačno.
Novinar: Pa dobro, evo…
Velizar Marković: Slušaj, slušaj! Samo slušaj sad do kraja. J…te se sa Duškom Markovićem i Milom Đukanovićem i sa govnarima crnogorskim, a ja sam pošten građanin ove Crne Gore. Ako ćete se na moja leđa j..at ovamo politički i shvatat neke stvari, nemojte se onda zapitat zašto je neko nekoga ubio. Je li ti jasno? Je li ti jasno, majku ti u p…u j…m? Naći ću ja tebe, j….u ti majku u p…u! Mrš, fukaro jedna, j…m ti mater u p…u!

Ovako je tekao razgovor Velizara Markovića, brata premijera Duška Markovića i novinara Vladimira Otaševića 11. septembra 2017. godine. Novinar je pokušao da stupi u kontakt sa Markovićem kako bi preko njega uspostavio kontakt sa njegovim bratom Radojem Markovićem od koga je htio da dobije komentar na optužbe koje su na njegov račun tada iznijeli iz političke partije Demokratska Crna Gora zbog prijetnji njihovim aktivistima. Nakon što nije odgovarao na pozive, Otašević je Velizaru Markoviću, u 19 časova i 24 minuta poslao SMS, u kojem je objasnio da traži kontakt njegovog brata i zašto. Nakon što se javio na sljedeći poziv Velizar je novinaru uputio navedene uvrede i psovke, uz prijetnju ubistvom.

Brojne međunarodne i domaće medijske organizacije osudile su prijetnje i apelovale da se ovaj slučaj do kraja istraži. Oglasio se i premijer Duško Marković, ali umjesto da utiša strasti, on je upozorio: „Radite svoj posao kako god želite, pišite, izmišljajte, konstruišite, vrijeđajte predsjednika Vlade, ali ostavite na miru moju porodicu!”

Da premijerovo upozorenje nije prošlo bez odjeka, vidjelo se ubrzo u postupcima tužilaštva. Otaševiću je prilikom davanja izjave, 14. septembra, u Centru bezbjednosti Podgorica oduzet telefon. Objašnjeno mu je da će biti poslat u Forenzički centar na vještačenje.

Zanimljivo je da se inspektor koji je od njega uzimao izjavu skoro složio, kako tvrdi Otašević, da je praktičnije da istog dana u CB Podgorica, dok on daje izjavu, njihovi ovlašćeni tehničari izuzmu snimak sa prijetnjama iz telefona i druge potrebne snimke i eventualno naprave foto-elaborat, s obzirom da to nije komplikovano i da za to ne treba puno vremena. Međutim, nakon što je inspektor pozvao tužioca Slavenka Smolovića, dobija se drugačija direktiva:

„Od inspektora koji me je saslušavao dobio sam objašnjenje da je postupajući tužilac iz Bijelog Polja Smolović naredio da mi se oduzme telefon, kako bi ga navodno iskoristili za istragu o prijetnjama”, izjavio je Otašević.

Uzaludne su bile reakcije brojnih organizacija da se oduzimanjem telefona novinaru ugrožava ne samo njegova privatnost, već i profesija – narušavanjem pravila čuvanja izvora informacija koje je garantovano domaćim i međunarodnim zakonodavstvom.

Tek nakon četiri mjeseca „vještačenja“, 16. januara 2018, Otaševiću je vraćen telefon.

U međuvremenu, Otašević je na saslušanju u tužilaštvu tvrdio da se zbog prijetnji koje mu je Marković uputio osjetio ugroženo, zbog čega se i pridružio krivičnom gonjenju protiv njega.

S druge strane, Velizar Marković je pred tužiocem negirao da je počinio krivično djelo. Rekao je i da je bio iznerviran jer je novinar napisao članak pod nazivom „Premijerov brat je milioner“.

„Kad me je pozvao sjećam se da je prvi rekao i pitao: „Je li Velizar Marković“, što sam ja potvrdio, a on se potom predstavio i to samo riječima Otašević, čini mi se, a ja kad sam to čuo i sjetio se onog teksta iz „Dana“ uhvatila me je neka nervoza“, kazao je, između ostalog, Marković, na saslušanju pred tužiocem.

Marković je prilikom saslušanja izjavio i da ga je novinar snimao, a da mu to nije kazao.

Istraga koja je najprije pokrenuta u bjelopoljskom Osnovnom tužilaštvu, premještena je u Podgoricu jer je utvrđeno da su pozivi u toku kojih je brat predsjednika Vlade uputio prijetnje novinaru upućeni iz Podgorice.

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, 25. januara 2018, odbacuje krivičnu prijavu protiv Velizara Markovića. Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić u obrazloženju svoje odluke navodi da je snimak „nezakonit dokaz“ i da je novinar počinio krivično djelo „neovlašćeno prisluškivanje i snimanje“.

Objašnjeno je da se audio snimak ne može koristiti kao dokaz jer je nastao „analizom izvornog nezakonitog dokaza (takozvani „plod otrovne voćke“), dok se nesporno za utvrđivanje činjenica ne može koristiti ni novinski članak iz lista „Dan“ (u kom je dat transkript razgovora), jer nije dokaz koji je prikupljen u skladu sa odredbama krivičnoprocesnog zakonika“.
„Nesumnjivo je utvrđeno da je oštećeni aktivacijom aplikacije „call recorder“ snimao njegov razgovor sa osumnjičenim, od 11. septembra 2017. godine u 20.02 časa, a da ga o tome prethodno nije obavijestio da se saglasi, odnosno da je to činio neovlašćeno“, navodi se u rješenju tužilaštva.

Tužilac se u rješenju pozvao i na član 176a Krivičnog zakonika, u kojem je propisano da se neće kazniti lice koje preduzimanjem radnje izvršenja krivičnog djela neovlašćeno prisluškivanje i snimanje iz čl. 173 istog zakona spriječi ili otkrije krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža.

„Za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti iz čl. 168 st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, za koje se osumnjičeni tereti, propisana je kazna zatvora do jedne godine. Onda je jasno da nema pravnog osnova da se snimak razgovora cijeni kao zakoniti dokaz u postupku“, obrazloženo je u rješenju.

Postupak Markovića, tužilac je obrazložio: „Kada se riječi „nemoj se čuditi što je neko nekog ubio“, za koje osumnjičeni ne spori da ih je izgovorio, jezički tumače, u okviru predstavljenih okolnosti i pri nesumnjivoj činjenici da su izgovorene zajedno sa brojnim uvredama i psovkama na račun oštećenog (pri čemu je oštećeni izrekao psovku i prema rođenom bratu), ne može se osporiti njegova odbrana da njima nije imao namjeru da prijeti oštećenom da će prema njemu učiniti neko zlo, već da ih je izrekao usled nervoze i u kontekstu predstavljanja ponašanja oštećenog (koji je novinar) takvim da (prema njegovom mišljenju ) može kod građana stvoriti revolt sa teškim posljedicama po novinare generalno (kako osumnjičeni kaže, da budu „prebijani i ubijani“), a sve na osnovu sopstvenog doživljaja njihovog odnosa”.

Otašević je odluku tužilaštva ovako prokomentarisao: „Tužilac je mene okrivio za krivično djelo nezakonito snimanje, a osobu koja je prijetila smrću abolirao krivice uz obrazloženje da je malo bio nervozan. To znači da je državni tužilac poručio da svako ko je malo nervozan može da prijeti, a u krajnjem i da prebija i ubija novinare, a da pri tom ne treba da brine da li će odgovarati pred zakonom“.

Otaševićev advokat Aleksandar Kovačević uputio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu na rješenje tužioca Radonjića o odbacivanju krivične prijave. I u VDT potvrđuju odluku Osnovnog tužilaštva. Krajem aprila podnijet je privatni optužni akt protiv Markovića Osnovnom sudu u Podgorici.

eu Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.