This project is funded by
the European Union
Međunarodne organizacije osudile presudu KRIK-u zbog vesti sa suđenja
Poslanik SNS optužio Danas i Novu da vode hibridni rat protiv Srbije: Šta je sve izgovorio Nebojša Bakarec u Skupštini
Nebojša Bakarec, poslanik i funkcioner SNS, na početku zasedanja Skupštine Srbije optužio je Danas i Novu da vode hibridni rat protiv Srbije i Aleksandra Vučića, da zagovaraju nezavisnost Kosova, a da tamošnje Srbe proglašavaju kriminalcima. Ti mediji, kako je rekao jasno se ponašaju kao Kurttijevi i propagandisti lažne države Kosovo, te je zatražio od službi da ispitaju ko vodi hibridni rat protiv Srbije, a sve to u vreme kada novinari Danasa dobijaju najstrašnije pretnje da će biti likvidirani.
„U Srbiji postoji verovanje da na Mitrovdan ne treba grditi malu decu koliko god da su bezobraza, jer će onda cele godine bii takva. Predlažem da danas ne grdimo opoziciju, jer oni su kao mala deca. Seljaci u Šumadiji od davnina na Mitrovdan u svaki ugao sobe stavljaju belutak da ih brani od miševa. To danas nećemo raditi jer ne treba nam odbrana od miševa, to smo videli juče poslepodne“, rekao je Bakarec, aludirajuć na koškanje poslanika opozicije i vlasti u parlamentu.
Tokom postavljanja pitanja, poslanik SNS je zatražio obaveštenje od bezbednosnih službi u vezi hibridnog rata protiv Srbije.
„Nedavno na svečanosti, povodom 20 godina od osnivanja BIA ministar Bratislav Gašić, a tadašnji direkror BIA rekao je da su sve izraženije hibridne pretnje kojima je naša zemlja posebno izložena i koje su, kako kaže Gašić, najčešće inspirisane i osmišljene od strane stranih centara moći, uz saučestvovanje domaćih aktera. Nedavno je lansirana jedna od kapanja specijalnognog hibridnog rata uperenog rotiv Srbije i predsednika Aleksandra Vučića i ovih dana se vodi hibridni rat u korist lažne države Kosovo i fašiste Kurtija. Specijani cilj je da se izvrši pritisak na Sbiju da prizna lažnu državu Kosovo i da uvede sankcije Rusiji“, objasnio je Bakarec.
Prema njegovim rečima jedan od pojavnih oblika ovog rata je i zajednička kampanja hrvatskih i takozvanih srpskih,va u stvari antispsrpskih medija u Srbiji.
„Postoji jedan zajednički imentelj tih medija i u Hrvatskoj i Srbiji, a to je da su u vlasništvu tajkuna Šolaka. Ovih dana kada su Srbi na Kosovu suočeni sa Kurtjevim terorom kada su se Srbi na Kosovu digli protiv Kurtijevog fašizma, domaći akteri hibridnog rata , mediji i deo opozicije pružaju podršku Kurtiju i lažnoj držai Kosovu i satanizuju Srbe na Kosovu i Metohiji, predstavljajući ih kao kriminalce. Upravo malopre su Nova i Danas lansirale vest koja glasi: Rada Tarajković- na severu Kosova Radoičić ubacio oružane bande“, naveo je Bakarec i dodao da ti mediji prikazuju Srbe kao kriminalce
Bakarec je iščitao i sldeće naslove:
„Kurti: Pokušaj Beograda da dijalog zameni destabilitacijom.
Kurti: Pokušaj Srbije da destabilizuje situaciju na Kosovu neće uspeti
Osmani: Povlačenje predstavnika Srbije iz institucija ima za cilj destabilizaciju Kosva
Vučić širi strah od rata da skrene pažnju sa ogromnih poskupljenja
Vučić cepa državu i širi mržnju“
„Ti mediji se jasni ponašaju kao Kurtijevi propagandisti i pripagandisti lažne države Kosovo. Setimo se samo sramnih naslovnica medija u vlasništvu Šolaka u kojima je predsednik Vučić satanizovan i prikazivan kao Adolf Hitler ili je prikazivan kao dete koje treba poslati u konclogor.
Treba jasno reći da redakcije tih medija u Srbiji vode otvorenu antidržavnu kampanju .Uostalom o tome jasno govore i naslovi , poput – izliv ustaša u mozak Vučića i Ane Brnabić, ili Vučić hteo da orgija po Jasenovcu.
Bakarec je upitao bezbednosne službe i da li su ti „domaći akteri pretnji, koje je pominjao Gašić mediji u vlasništvu Šolaka.
„Da li su ti akteri pretnji urednici i novinari tih medija i da li su i pojedine političke stranke koje sede ovde u skupštini tu da realizuju hibridni rat“, naveo je Bakarec.
Na kraju je zatražio i odgovor zbog čega je Kurti zabrani Vuku Brankoviću ulazak na Kosovo. Iako je zatražio odgovor, sam ga je ponudio navodeći da se Kurti uplašio jer je Vuk Branković, po istraživanjima ppularniji od njega samog na Kosovu, jer je učinio više za Albance od samog Kurtija.
Postavljanje pitanja završio je citatom Duška Radovića i uobičajenim uzvikom „živela Srbija“.
Ovaj onlajn alat pomaže novinarima da analiziraju potrošnju na političke oglase na društvenim mrežama
Političko oglašavanje u SAD pojačano je uoči izbora za Kongres na sredini mandata 8. novembra. Prema podacima kompanije za praćenje finansiranja kampanje OpenSecrets, preko 9 milijardi američkih dolara biće potrošeno na ovogodišnjim političkim trkama; samo u septembru potrošeno je 50 miliona dolara.
Veliki deo ovog novca odvaja se za političko oglašavanje na društvenim mrežama. Nova poboljšana onlajn alatka Ad Observatory može pomoći novinarima da analiziraju prirodu ove potrošnje na oglase.
Na nedavnom vebinaru ICFJ Global Crisis Reporting Forum, Nensi Vatzman, strateška savetnica za NYU Cybersecurity for Democracy i osnivačica Link LLC preduzeća, govorila je o tome kako novinari mogu da koriste Ad Observatori da istražuju političko oglašavanje na društvenim mrežama.
Kako funkcioniše
Napravljen od strane NYU’s Tandon School of Engineering, Ad Observatory omogućava korisnicima da pretražuju podatke o političkim oglasima sa sajtova društvenih mreža u vlasništvu Mete, matične kompanije Fejsbuka i Instagrama. Parametri pretrage mogu uključivati ključne reči, teme, sponzore ili regione. Korisnici takođe mogu da vrše osnovne Boolean (binarnu promenljivu, koja ima dve moguće vrednosti koje se zovu „tačno” i „netačno”) pretrage pomoću alatke i da istražuju ključne reči u međusobnom odnosu.
Alat koristi podatke iz javno dostupne biblioteke Meta oglasa (Ad Library), koja je arhiva svih oglasa koji se prikazuju u Meta svojstvima. Kombinuje ove podatke sa dostupnim informacijama o izborima da bi napravio grafiku koja je laka za razumevanje. Ove vizuelizacije mogu da prikažu trendove kao što su potrošnja tokom vremena, prema glavnom sponzoru, prema tipu oglasa i pristrasnom naginjanju ili prema demografskoj kategoriji publike. Podaci takođe mogu biti ograničeni datumom, na primer, ako novinar traži troškove oglašavanja u određenom vremenskom periodu.
Ovaj dodatni nivo obrade čini alat NYU boljim početnim izvorom za novinare nego Meta Ad Library, objasnila je Vatzman. „Ne čistimo [podatke] toliko, već dodajemo slojeve analize na njih. Te teme — njih ne možete pronaći na Fejsbuku. Takođe imamo klasifikaciju oglasa: kupovina naspram ubeđivanja naspram povezivanja. To nije nešto što Facebook pruža; mi dodajemo tu vrednost“, rekla je ona.
Ad Observatory ne sadrži nijedan pojedinačan primer postova označenih kao politički, samo zbirne podatke, naglasila je Vatzman. Korisnici će morati da uđu u Meta Ad Library da bi sami videli te postove.
„Ono što možete pronaći u Meta Ad Library je drveće, a mi vam pokazujemo celu šumu na [Ad Observatory]. Ako želite da se vratite korak nazad i pronađete određeno drvo, Ad Library je veoma koristan.”
[Pročitajte više: Kako pronaći skrivene dragulje u podacima popisa], eng
Kako se koristi
Novinari su koristili podatke iz Ad Observatory da dodaju inspiraciju i poboljšaju svoje priče o politici. Neki primeri uključuju: učenje koji kandidati više koriste oglašavanje na društvenim mrežama; upoređivanje potrošnje jednog kandidata u različitim vremenskim periodima da bi se izvukli zaključci o političkim težnjama; razumevanje aktuelnih političkih tema, kao što su imigracija i abortus; i istraživanje istorije političkih sponzora.
Ad Observatory najbolje je koristiti zajedno sa arhiviranim oglasima u Meta Ad Library i drugim sajtovima poput OpenSecrets, istraživačke grupe koja pruža podatke o novcu u američkoj politici, rekla je Vatzman. Ona je upozorila novinare da ne donose ishitrene zaključke na osnovu informacija u Ad Observatory-ju o snagama koje stoje iza političkih pobednika ili gubitnika nakon predstojećih izbora.
„Potrošnja je samo jedna merna jedinica“, rekla je ona. „Istina je da generalno gledano, najveći potrošač obično pobeđuje u trci. Ali, to nije samo trošenje na Fejsbuku, i uvek postoje izuzeci od tog pravila.“
Umesto toga, najbolje je koristiti Ad Observatory informacije kao dodatak za razumevanje većih priča o trendovima u politici. Ove priče se takođe mogu koristiti za isticanje nedostatka dostupnih informacija, pošto ne postoje pravila koja diktiraju koje informacije o oglasu Meta i drugi sajtovi društvenih medija moraju da objave.
„Ima toliko toga što ne znamo, a razlog zašto to ne znamo je taj što to nije potrebno. Moramo samo da verujemo Meti da identifikuje ove političke oglase“, rekla je ona.
Međunarodna upotreba
Trenutno je alatka najefikasnija u analizi oglasa na engleskom jeziku iz SAD. Deo razloga je to što je Meta Ad Library, izvor sirovih informacija alatke, isto kategorizuje političke i nepolitičke oglase iz drugih zemalja. Iako možete da koristite Ad Observatory na španskom i tražite oglase na španskom jeziku, dati rezultati nisu tako sveobuhvatni kao rezultati na engleskom jeziku.
„Koristimo prilično konzervativnu metodologiju kako otkrivamo da li je oglas na španskom ili ne. Još uvek prilagođavamo taj model“, rekla je Vacman. „Nadamo se da će ova stručnost koju stičemo o tome kako da otkrijemo jezike i oglase postati zaista korisna na globalnim izborima.
Vatzman je naglasila da je Ad Observatory izgrađena jedinstvenom, prenosivom infrastrukturom za koju se NYU tim nada da će proširiti širom sveta. Pored stvaranja Ad Observatoriy na drugim jezicima, tim se takođe nada da će integrisati nijanse žargona i idioma specifičnih za regiju ili zemlju u algoritme alata, kako je rekla Vatzman.
„Ponekad, oglasi o imigraciji [u SAD] nikada ne pominju reč imigracija. Oni koriste ove kodne reči koje različiti politički ekstremi prepoznaju kao da se radi o tome, kao što je ‘karavan’ [od strane desničarskih organizacija]“, rekla je Vacman. „Mislim da će u svakoj zemlji biti veoma, veoma specifično u vezi sa terminima koji se koriste, a modeliranje tema će morati da bude drugačije. Jedno od istraživačkih pitanja koje tim istražuje je kako izgraditi ove okretne modele tema da odražavaju te različite jezike i različite načine na koje se stvari mogu izraziti.”
Izbori i posle njih
Kako se američki izbori približavaju, Vacman je rekla da će političko oglašavanje na društvenim mrežama postati samo agresivnije.
„Biće teško pratiti. Biće teško shvatiti šta se dešava. To će biti samo juriš“, rekla je ona. „Ovo su ključni izbori u SAD i mnogi ljudi imaju mnogo toga u igri. Trebaju nam novinari da gledaju.“
Vatzman podstiče one koji imaju pitanja o alatu ili žele da doprinesu poboljšanju Ad Observatory da se obrate NYU Cybersecurity for Democracy timu.
„Nakon što svi završimo sa ovim izborima, smislićemo koji su naši sledeći projekti. Tako da smo uvek otvoreni za razgovor“, rekla je ona.
Pretnje Danasu da će “završiti kao Šarli ebdo”, francuski satirični list: Šta se desilo 7. januara 2015. kada je ubijeno 12 ljudi?
Gotovo svakodnevno neko nam neko nešto preti, “objašnjava”…
Takvih poziva imamo gomilu, ali nikada nam niko nije rekao da ćemo završtiti kao kolege iz francuskog satiričnog lista Šarli ebdo (Charlie Hebdo).
Pored toga, rečeno nam je da će „salva metaka krenuti da lomi prozore redakcije“ kad se najmanje budu nadali, jer su se “stavili na stranu neprijatelja srpskog naroda”, a onda detaljno opisuje čega će se sećati “sve do ovih reči koje se nalaze u ovom mejlu koje će biti poslednja stvar koju ćete videti pre nego što će neki metak proći kroz vaše lobanje i poslati vas u limbo“.
Šta se dogodilo Šarli ebdo-u tog tragičnog 7. januara 2015. godine?
Tog dana, oko 11.30 časova, dvojica maskiranih naoružanih napadača – ispostaviće se braća Šerif i Said Kuaši – upali u sedište Šarli ebdo-a u Parizu i otvorili vatru.
Bili su naoružani jurišnim puškama, sačmaricom, pištoljima, ručnom bombom… Pucajući po redakcij uzvikivali su “Alahu Akbar”.
Tokom napada ispalili su oko 50 metaka.
Ubili su 12 ljudi – desetoro zaposlenih i dva policajca, a ranili još 11 osoba.
Ubijeni su Frederik Boaso (42) – radnik na održavanju za Sodexo, ubijen u holu dok je sedio za recepcijskim pultom; prva žrtva napada; Frank Brinsolaro (49), policajac; Žan Kabu (76) – karikaturista; Elza Kaja (54) – psihoanalitičarka i kolumnistkinja; Stefan Šarbonije (47) – karikaturista, kolumnista i direktor publikacije; Filip Onore (73) – karikaturista; Bernar Mari (68) – ekonomista, urednik i kolumnista; Amed Merabe (42) – policajac, ubijen metkom u glavu dok je na zemlji ležao ranjen; Mustafa Orad (60) – editorijalista; Mišel Reno (69) – organizator festivala putopisaca; Bernar Verlak (57) – karikaturista; Žorž Volenski (80) – karikaturista.
Ranjeni su Filip Lanson – novinar, upucan u lice i ostavljen u kritičnom stanju; oporavio se; Fabris Nikolino (59) – novinar, upucan u nogu ; Loran Suriso (48) – karikatursta i direktor uredništva, pisac; upucan u rame i neidentifikovani policajci.
Hamid Murad (18), koji je pogrešno osumnjičen, odmah se predao policiji, ali je nakon 50 sati pušten bez podizanja optužbi.
Potraga za braćom Kuaši trajala je još tri dana.
Likvidirani su tek posle višečasovne opsade u jednoj štampariji u kojoj su se krili.
Povod za napad na ovaj list su karikature i šale sa prorokom Muhamedom koje Šarli ebdo često objavljuje, a koje su uvredljive muslimanima.
Pre ovog monsturoznog ubistva, Šarli ebdo je dobijao brojne pretnje, hakovan im je i sajt, čak je na uredništvo lista bačena bomba.
Fraza “Ja sam Šarli” (“Je suis Charlie“) počela je da se koristi odmah posle napada kao slogan podrške žrtvama i slobodi medija.
Naravno, izdanje Šarli ebdo-a nakon ubistava prodato je u više od 7,95 miliona kopija na šest jezika, naspram uobičajenog tiraža od 60.000 na samo jednom jeziku, odnosno francuskom.
Na naslovnnici od tog 14. januara 2015. prikazan je prorok Muhamed kako drži znak na kojem piše “Je suis Charlie” i naslovom “Tout est pardonné” (Sve je oprošteno).
Zanimljivo je da je povodom početka suđenja za napad na Šarli ebdo u septembru 2020. redakcija ovog satiričnog lista ponovo je objavila kontroverzne stripove o proroku Muhamedu, koji su izazvali proteste u nekoliko muslimanskih zemalja.
Mesec dana kasnije, nastavnika Samuela Patija, koji je učenicima pokazao kontroverzne crteže tokom lekcije o slobodi govora, ubio je Čečenac.
Inače, 2020. sud u Parizu proglasio je 14 ljudi krivim za niz nasilnih islamističkih napada u Francuskoj 2015. godine.
U napadima na Šarli ebdo, policiju i jevrejsku pijacu ubijeno je 17 ljudi, pisao je tada BBC.
Izricanju presude u sredu prisustvovalo je 11 optuženih, dok je dvojici muškaraca i jednoj ženi suđeno u odsustvu.
Među odsutnima bila je i Hajat Bumedin, saučesnica Amedija Kulibalija koji je poginuo u napadu na pijacu.
Bumedin, koja je pobegla u Siriju nedelju dana pre nego što će se napadi odigrati, proglašena je krivom za finansiranje terorizma i članstvo u terorističkoj organizaciji.
Osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 30 godina.
Glavni optuženik Ali Riza Polat osuđen je za pomaganje u izvršenju terorističkog akta i takođe je osuđen na 30 godina zatvora.
Svo četrnaestoro optuženih je proglašeno krivim po različitim tačkama – jedni za članstvo u terorističkoj organizaciji, drugi za direktno pomaganje u izvršenju napada, pisao je BBC.
Optužbe povezane s terorizmom odbačene su u slučaju šestoro od 11 optuženih, koji su osuđeni za lakša krivična dela.
Većina novinarki u Severnoj Makedoniji suočava se sa onlajn uznemiravanjem
Evropska federacija novinara (EFJ) zabrinuta je zbog rezultata nove studije Platforme za istraživačko novinarstvo i analizu (PINA). Rezultati otkrivaju važno pitanje kada se radi o zaštiti i krivičnom gonjenju onlajn uznemiravanja novinarki u Severnoj Makedoniji. U saradnji sa Udruženjem novinara Makedonije (AJM-ZNM) i Sindikatom makedonskih novinara i medijskih radnika (SSNM), EFJ je pozvao na usvajanje dugo očekivanih izmena i dopuna Krivičnog zakona u Severnoj Makedoniji da se po službenoj dužnosti bavi svim vrstama napada na novinare.
Prema anketi koju je sprovela PINA uz podršku Misije OEBS-a u Skoplju, 81,6% od ukupno 103 anketirane novinarke pretrpelo je onlajn uznemiravanje u Severnoj Makedoniji.
Ovo stavlja državu iznad globalnog proseka od 64% novinarki koje su se suočile sa onlajn nasiljem, prema istraživanju koje je 2018. objavila Međunarodna federacija novinara (IFJ). Veliki broj onlajn uznemiravanja u Severnoj Makedoniji dešava se više od jednog puta, kaže Darko Duridanski, menadžer projekta SSNM:
„Napadi na novinarke u Makedoniji poslednjih godina značajno su porasli, pokazalo je istraživanje PINA-e. Naše istraživanje, kontakti kao i ankete pokazuju da svake godine onlajn napadi stalno rastu.”
Odgovori severnomakedonskih novinarki su zabrinjavajući. Većina (84,6%) kaže da zna kojoj instituciji da se obrati za prijavu slučaja onlajn uznemiravanja, međutim samo 25,2% se obratilo nadležnoj instituciji, a 32% svojoj redakciji. Skoro polovina ispitanica (43,7%) nije prijavila slučaj. Mogući razlog je naveden u izveštaju:
„Skoro polovina novinarki koje su prijavile uznemiravanje i napade na internetu bile su veoma nezadovoljne saradnjom sa institucijama, a samo dve sagovornice su izjavile da su zadovoljne.”
Nezadovoljstvo procesuiranjem slučajeva je problem koji naše organizacije podružnice u Severnoj Makedoniji dobro znaju.
„Nema odgovarajuće reakcije nadležnih institucija“, prokomentarisao je Duridanski.
Zajedno sa drugim medijskim organizacijama redovno traže bolje rezultate u zaustavljanju nekažnjivosti onlajn napada na medijske profesionalce. „Naša glavna nada sada je da će dugo očekivane izmene Krivičnog zakonika biti usvojene jer bi one trebalo da pojačaju kazne za napade na novinare i da tretiraju sve vrste napada na novinare po službenoj dužnosti.
Promene ka boljoj zaštiti novinara najavio je u julu 2021. ministar pravde Bojan Maričić, ali one još uvek nisu usvojene. Odgovarajuća reakcija tužilaštva i Ministarstva unutrašnjih poslova je od velike važnosti u ovim slučajevima.
Zaustavljanje nekažnjivosti jedina je stvar zbog koje može da se očekuje smanjenje napada, dodao je Duridanski.
AJM-ZNM je u svojoj bazi napada zabeležilo 79 teških incidenata u poslednjih osam godina, od kojih su 24 fizički napadi na novinare koji obavljaju svoju dužnost. „Samo četiri su rešena sudskom presudom, što znači da smo suočeni sa visokim stepenom nekažnjavanja“, kaže direktor AJM-ZNM Dragan Sekulovski. Preduzeti su koraci:
„Trenutno radimo sa Ministarstvom unutrašnjih poslova na zajedničkom protokolu za bezbednost novinarki na internetu. Ovaj alat treba da pomogne novinarima da efikasnije prijave incidente, ali i da mobiliše nadležne institucije da budu proaktivnije kada su prava novinara ugrožena.
Motivi za uznemiravanje su, prema rečima novinarki koje je intervjuisala PINA, uglavnom objavljivanja novinarskih tekstova „usmerenih na druge centre moći“ (56,6%), „o društvenim dešavanjima koja su kritična prema vlasti“ (43,4%) i „o društvenim dešavanjima koja su bila kritična prema nekoj stranci” (36,1%). Manji broj ispitanica reklo je da su maltretirane jer su iznosile lične stavove i mišljenja.
Preovlađuju tri vrste onlajn uznemiravanja: privatne fotografije koje se dele na društvenim mrežama (29,7% slučajeva), onlajn uhođenje (22%) i organizovane kampanje (18,7%). Izvor uvreda, pretnji ili napada uglavnom je nepoznat.
Pored ovih alarmantnih primera, istraživanje ukazuje i na to da za više od polovine novinarki koje su se suočile sa uznemiravanjem na mreži, iskustva nisu izazvala promene u daljem ponašanju. Neke ispitanice su sklone da ignorišu takve sadržaje, prihvatajući ih kao deo profesije. Prema izveštaju istraživanja PINA, ovo pokazuje „visok stepen normalizacije onlajn uznemiravanja“.
Celokupnu detaljnu analizu PINA-e možete pogledati na sledećem linku.