Désir dolazi iz Francuske. Po završetku studija filozofije na Sorbonni istaknuo se kao lider u borbi protiv rasizma. Kao član francuske Socijalističke stranke, u tri je mandata bio zastupnik u Europskom parlamentu. U OESS je prešao s pozicije Državnog tajnika za europske poslove.
Imenovani ste predstavnikom OESS-a za slobodu medija u srpnju 2017. godine na trogodišnji mandat. Što biste izdvojili kao najvažnije događaje tijekom Vašeg dosadašnjeg mandata?
Moja prva preokupacija je sigurnost novinara. Prije nekoliko dana bio sam u Bratislavi nakon ubojstva istraživačkog novinara Jána Kuciaka, koji je ubijen s njegovom zaručnicom Martinom [Kušnírovom]. Otputovao sam onamo kako bih se sastao s premijerom i zatražio punu, transparentnu i neovisnu istragu toga ubojstva. To me je podsjetilo na događaj na Malti otprije nekoliko mjeseci – na ubojstvo Daphne Caruana Galizie i činjenicu da, nažalost, vidimo da i u najnaprednijim demokracijama, uključujući i članice Europske unije, novinarima prijete, pa čak i ubijaju. Oboje su dobili prijetnje zbog svog rada, svojih istraživanja o korupciji. Mnogim se novinarima prijeti širom područja OESS-a zbog njihovog rada. Po prirodi stvari novinari su kritičari – oni su tu kako bi potaknuli zabrinutost zbog moćnika i njihove odgovornosti. Trenutno postoji populistički trend u nekim državama da politički vođe prikazuju novinare kao neprijatelje naroda, suprotstavljaju novinare narodu. To znači da suprotstavljaju novinare demokraciji i označavaju ih kao mete mržnje.
Jeste li zadovoljni reagiranjem država u ova dva slučaja koje ste spomenuli?
Na Malti su tri počinitelja uhićena, no nalogodavci operacije još uvijek nisu identificirani. U Slovačkoj istraga tek započinje. U 85% slučajeva ubojstava novinara tijekom posljednjih 25 godina na području OESS-a nisu uhićeni ni nalogodavci ni počinitelji, stoga je nekažnjavanje zločina protiv novinara veliki problem.
Biste li prokomentirali razliku u retorici političkih elita u situacijama kada postoje incidenti ili tragedije na koje vlade svakako moraju reagirati, poput slučajeva u Slovačkoj ili na Malti, te retorici koju vladajuće strukture koriste u “razdoblju mira”, kada se razvija tendencija da se novinari etiketiraju pogrdnim nazivima te podjarmljuje uloga medija?
U brojnim zemljama postoji teškoća da se s točke gledišta vlasti jasno istakne da su novinari izloženiji od drugih, pogotovo kada se bave osjetljivim temama poput korupcije, kada istražuju probleme u raznim vladama… Posebna je zadaća vlada štititi novinarstvo budući da je ono stup demokracije. Nekim je vladama teško prihvatiti, teško im je podržati ideju da trebaju zaštititi dio društva koji ih kritizira.
A to bi trebala biti njihova aktivna uloga, čak i onda kada nema velikih incidenata?
Svakako, zato što živimo u vrijeme velikih previranja u novinarstvu, posvuda. U mojoj državi Francuskoj nekoliko je novinara ubijeno u redakciji Charlie Hebdoa; novinare i karikaturiste ubili su teroristi. Mnogo je prijetnji, brojni su ljudi koji ne prihvaćaju ni slobodu izražavanja ni medijske slobode. Stoga je posebna dužnost onih koji su vezani za demokraciju mobilizirati svoje sposobnosti u svrhu zaštite novinarstva. Novinarstvo nema svoju vojsku, novinarstvo nema svoje zaštitare ili policiju, ono se potpuno pouzdaje u zaštitu društva, zaštitu države. To je zadaća vlada. Ozbiljno sam zabrinut i što se tiče zatvaranja novinara. Taj problem je uglavnom prisutan u nekim državama članicama OESS-a, no nije riječ samo o nekolicini – tisuće je novinara trenutno u zatvoru zbog svojih profesionalnih aktivnosti. Optuženi su za terorizam, sudjelovanje u državnom udaru, porezne prijevare, sve vrste ekonomskih prijevara, no zapravo su u zatvoru zbog svojih reportaža, zato što su informirali i izražavali svoje mišljenje. Na području na kojem su se sve države članice obvezale na poštivanje slobode medija to je velik problem.
Položaj koji trenutno zauzimate podrazumijeva da progovarate i kad se krši obaveza da mediji budu slobodni. U današnje doba, tko to sluša?
To je dobro pitanje. I o tome raspravljam s državama sudionicama. Dale su mi mandat za praćenje poštivanja vlastitih obveza koje su preuzele dobrovoljno, počevši od Helsinškog završnog dokumenta iz 1975. godine – obaveza poštivanja slobode izražavanja i slobode medija, jer smatraju da su to pitanja koja čine dio njihovog koncepta sigurnosti u širem smislu. Smatraju da slobodan protok informacija, slobodno izražavanje mišljenja u različitim državama sudionicama pridonosi miru i dobroj suradnji između država sudionica. Daju mojoj instituciji i meni kao predstavniku OESS-a za slobodu medija u dužnost da interveniramo na osnovi mehanizma ranog upozoravanja svaki put kada postoji povreda obveza koje su članice preuzele a tiču se medijskih sloboda. Na primjer, kada su novinari u opasnosti, kada su neutemeljeno lišeni slobode ili progonjeni, kada se mediji zatvaraju … Podsjetim ih na njihovu nacionalnu obavezu, na međunarodni zakon kojeg su se dužne pridržavati, na Opću deklaraciju o pravima čovjeka … Podsjećam ih na zakonske obaveze. I, naravno, ponekad članice imaju problema jer krše te obaveze, pa čak i javno. Smatram da je podsjećanje na dobrovoljno preuzete obveze korisno sredstvo za raspravu s određenom državom. Ponekad je to teška rasprava i želio bih da više država članica ima sluha. U nekim područjima ostvarili smo pomake na bolje. Na primjer, u Uzbekistanu je nekoliko novinara niz godina provelo u zatvoru, a sada su na slobodi. Dogodila se promjena u zemlji, iako i dalje postoje mnogi problemi. No, nažalost, moja je uloga pratiti gdje su problemi, a oni su i dalje veliki kada se toliko novinara lišava slobode ili progoni. Prije nekoliko tjedana tri su novinara u Turskoj zbog novinarskog rada osuđena na doživotnu zatvorsku kaznu; ukazujem na to pitanje ispred svih zemalja članica OESS-a.
U govoru održanom tijekom konferencije Slobodni europski mediji u Gdanjsku u veljači 2018. izdvojili ste četiri ključna prioriteta za slobodu medija. Uz već spomenutu zaštitu sigurnosti novinara postoji potreba za zaštitom slobode medija u novom kontekstu borbe protiv terorizma i govora mržnje. Također, važno je ukazati na dezinformacije kao što su “lažne vijesti” i propaganda te održati i razvijati medijski pluralizam. S obzirom na trenutne trendove u medijskom krajoliku i izdvojene prioritete, koja su vaša očekivanja za operativno organiziranje ostatka Vašeg mandata?
Moji su prioriteti odabrani u vrlo napetim okolnostima iz sigurnosne perspektive. U borbi protiv terorizma i uz visoke tenzije i sukobe u današnjem svijetu mi štitimo slobodu medija, dok su države opravdano posvećene sprečavanju terorističke propagande, govora mržnje i drugih ilegalnih sadržaja. Radimo na očuvanju i razvoju medijskog pluralizma, uključujući i vrlo važnu ulogu javnih medija. Radimo i na poboljšanju socijalne zaštite radnika, posebno u zemljama jugoistočne Europe, a radimo i na regulaciji interneta. U svim tim pitanjima ne djelujemo isključivo kao promatrači nepoštivanja obaveza, nego pružamo i pomoć državama. Provodimo pravne analize kad dođe do izmjena medijskih zakona, nastojimo pomoći državama da usvoje najbolje prakse. U tom smislu je poticajna dobra suradnja i dijalog koji smo uspostavili na zapadnom Balkanu. Posjetio sam Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru u posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci; bit ću u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu u narednim mjesecima … Pripremamo regionalnu konferenciju koja će se održati u Strugi o razvoju medija i promociji slobode medija u regiji. Svaki put smo imali vrlo konstruktivnu raspravu s vladama, čak i ako je ponekad rasprava bila teška. Mislim da je pitanje sigurnosti još uvijek problem zbog velikih prijetnji novinarima. Treba riješiti financiranje i neovisnost javnih medija, a problem je i socijalni status novinara. U nekim zemljama novinari ne primaju plaće mjesecima, a kada ih i dobiju, budu isplaćene s tri ili četiri mjeseca kašnjenja. Također smo podržali mnoge inicijative samoregulacije struke, institucije kao što su vijeće za medije i pravobranitelj za promicanje etičkih standarda. Mislim da ova regija, kao i nekoliko zemalja u južnom Kavkazu, pokazuju da je moguće imati konstruktivan odnos.
Većina europskih zemalja koje ste izdvojili nalazi se u pretpristupnom procesu za ulazak u Europsku uniju, pa imaju snažnu motivaciju da barem nominalno stave teme slobode medija na dnevni red kako bi zatvorile određena poglavlja u pregovorima za članstvo u EU. Unutar tog konteksta postoji jasan način nagraditi ili kazniti određene sustavne promjene, poslovična “mrkva i batina”. Kako pristupate zemljama članicama i kako surađujete s vladama koje nemaju takvu snažnu motivaciju i jasan kalendar rokova za reforme?
Ispravno je ustvrditi da je europska perspektiva vrlo jak poticaj reformama u području vladavine prava i temeljnih sloboda, uključujući i slobodu medija. To je nešto što Europska komisija promatra, kao i zemlje članice EU. Postoji dobra suradnja između OESS-a i terenskih misija na jednoj strani te Europske komisije s druge strane u podržavanju napretka slobode medija u ovoj regiji. Isto tako je istina da ponekad smatramo da postoji manje poticaja te vrste za zemlje koje su već postale članice Europske unije. Danas postoji mnogo problema s politikom prema medijima u zemljama kao što su Mađarska i Poljska. Što se tiče ostalih država članica, mislim da su one predane demokratskim vrijednostima, pa ne trebaju “mrkve” da poštuju vlastite vrijednosti; kao države sudionice OESS-a, moraju prihvatiti da postoji nadzor nad njihovim politikama. Obično, uključujući i Hrvatsku, odgovore na moje zahtjeve, moju intervenciju. Postavio sam nekoliko pitanja glede prijetnji i potrebe za zaštitom novinara u Hrvatskoj i nadam se da ćemo imati konstruktivan dijalog i s Hrvatskom.
Spomenuli ste Mađarsku i Poljsku kao primjere zemalja koje trenutno ne podupiru koncept slobode medija i neovisnost novinarstva. Što s njihovim građanima? Za demokraciju je potreban funkcionalan medijski krajolik; kad se medijske institucije urušavaju, građani pate.
U svim tim zemljama, uključujući i Slovačku, došlo je do vrlo snažne mobilizacije građana u korist demokratskih vrijednosti. To pokazuje da, suprotno onome što populisti kažu, ne možete suprotstaviti narod i novinare. Nije tako jednostavno, čak i ako se pokuša igrati na tu kartu. Postoji vrlo jaka podrška demokratskim vrijednostima od strane građana.
OESS je najveća svjetska međuvladina sigurnosna organizacija unutar koje 57 država na tri kontinenta donosi odluke konsenzusom. S obzirom na raznolikost lokalnih konteksta, kako gradite široki konsenzus o važnosti slobode medija i sigurnosti novinara?
Radimo i s vladama i s civilnim društvom. Ne bismo mogli raditi bez potpore civilnog društva, koje pruža informacije s terena i oslanja se na nas kako bi dobilo potporu unutar vlastitih vlada. Distribuiramo priopćenja za javnost, organiziramo konferencije i radionice … To je dio naše pomoći razvoju slobode medija u zemljama članicama – okupljanje različitih dionika u različitim oblicima rasprava. Svake godine organiziramo regionalne konferencije u središnjoj Aziji i jugoistočnoj Europi, uz puno drugih sastanaka civilnog društva u Beču i Varšavi. Jedan od ciljeva je poticanje aktera civilnog društva i predstavnika vlasti na zajednički razgovor i zajedničko adresiranje situacije u medijima – pluralizam tiska, podrška neovisnosti javnih medija, razvoj živih i raznolikih medijskih krajolika, uključujući i internet – kako bi se u borbi protiv terorizma, propagande i govora mržnje izbjegle restriktivne mjere za slobodu medija. Sva ta pitanja stavljamo u fokus i pokušavamo stvoriti platformu za tu raspravu. To ne znači da se na kraju svi slažu, ali svi moraju prihvatiti raspravu o toj temi unutar okvira obaveza koje dolaze s članstvom u OESS-u i koje su vrlo jasne kad je u pitanju poštivanje slobode medija. OESS klasificira medijske slobode kao dio sigurnosti – u tome je OESS jedinstven među širokim spektrom međunarodnih organizacija. Nitko ne može reći da su medijske slobode „unutarnje pitanje, nacionalno sigurnosno pitanje, nešto s čim se može postupati prema vlastitom nahođenju“ – ne. Sloboda medija je dio zajedničkih obaveza zemalja članica i kao takva doprinosi suradnji i sigurnosti svih članica.
Za kraj, možete li približiti značaj tog velikog sustava za život i svakodnevicu građana, kolokvijalno, “malih ljudi”?
Svaki se građanin ima potrebu oslanjati na slobodno i vibrantno novinarstvo budući da tako dolazimo do informacija i učimo o svijetu. Putem novinarstva se pospješuje javna rasprava uz različita mišljenja, provodi se nadzor javnih institucija. Želim istaknuti tezu o kojoj se raspravljalo u Gdanjsku i koja mi je očita: u državama članicama OESS-a postoji potreba za većom solidarnošću među novinarima, za njihovom zaštitom. Čak i ako je medijsko okruženje vrlo polarizirano. Novinarstvo mora biti raznoliko, to je apsolutno normalno. No unutar te raznolikosti, uz postojanje lažnih vijesti, uz postojanje prijetnji i rizika od cenzure, vrlo je važno da čitava profesija zaštiti svoja prava i kolektivne socijalne uvjete u kojima djeluje. To je i u interesu građana.
Projekt Media Against Hate pokrenula je Europska federacija novinara u suradnji s partnerima Hrvatskim novinarskim društvom, ARTICLE 19, Media Diversity Institute, Cooperazione per lo Sviluppo dei Paesi Emergenti, Community Media Institute i Community Media Forum Europe.
Autorica: Monika Valečić
