PODGORICA, 17.02.2021. – Punomoćnik biznismena Zorana Ćoća Bećirovića i njegovog tjelohranitelja Mladena Mijatovića, advokat Branko Čolović, podnio je krivičnu prijavu protiv novinara „Dana“ Vladimira Otaševića, kojem stavlja na teret krivična djela lažno prijavljivanje i davanje lažnog iskaza.
Radi se o predmetu koji je pokrenut zbog incidenta koji se 3. decembra 2019. godine dogodio u tržnom centru „Delta“ u Podgorici, kad je Otašević napadnut.
Prema podacima do kojih je došao „Dan“, Osnovni sud u Podgorici je 23. oktobra 2020. godine odbio optužni predlog podnesen 1. oktobra 2020. godine protiv Otaševića zbog krivičnog djela lažno prijavljivanje iz člana 388 stav 1 Krivičnog zakonika i krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 389 stav 1 KZCG.
Po mišljenju prvostepenog suda, nema dokaza da je Otašević osnovano sumnjiv da je učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Advokat Čolović je 2. novembra prošle godine podnio žalbu protiv tog prvostepenog rješenja, o kojoj treba da odluči Viši sud u Podgorici.

U žalbi koju je podnio advokat Čolović navodi se da je pobijanim rješenjem Osnovnog suda činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. On ističe da se detalji koji se vide na snimku incidenta razlikuju od detalja koji su iznijeti u prijavi koju je Otašević podnio protiv Mijatovića.
“Na snimcima video-nadzora očigledno se vidi da Mijatović nije odgurnuo tijelom Otaševića odmah čim mu je prišao, niti ga je gurkao sve vrijeme rukom u tijelo, niti ga je držao za vrat i povukao prema dolje. Kako je to detaljno obrazloženo i u rješenju ODT-a Podgorica i u optužnom predlogu, Mijatović je odgurnuo tijelom Otaševića tek na kraju događaja, kad je već bilo jasno da je Otašević novinar i da neće obrisati fotografije svjedoka Zorana Bećirovića i Miloša Šoškića, te se, prema tome, to nikako ne može smatrati prijetnjom, što ne bi bio slučaj da je do odgurivanja došlo na početku događaja, kako je to Otašević lažno prijavio i zatim lažno posvjedočio”, piše, između ostalog, u žalbi.

Incident na osnovu kojeg je pokrenut predmet dogodio se u TC „Delta“, kada je Otašević pokušao da fotografiše Bećirovića u društvu višeg državnog tužioca Miloša Šoškića. Tada je na novinara „Dana“ nasrnuo službenik MUP-a Mladen Mijatović, Bećirovićev tjelohranitelj. Otašević je kazao da mu nije pomoglo ni to što se predstavio kao novinar. Nakon incidenta je prijavio da ni tužilac Šoškić nije reagovao, niti pokušao da ga zaštiti od Mijatovića, koji mu se unosio u lice, obraćao mu se povišenim tonom i vrijeđao ga i uhvatio ga za zadnji dio vrata.
Otašević je u početnoj fazi istrage saslušan kao svjedok, ali je osnovni državni tužilac (ODT) Ivana Vuksanović nakon detaljnog pregleda nekoliko snimaka iz tržnog centra utvrdila da je ipak došlo do fizičkog kontakta Mijatovića i novinara, na osnovu čega je službeniku MUP-a stavljeno na teret da je počinio krivično djelo.
Otašević je nakon toga pozvan u ODT Podgorica, gdje je dao izjavu u svojstvu oštećenog, a Mijatović je saslušan u svojstvu osumnjičenog za ugrožavanje sigurnosti, kada je priznao da je imao kontakt sa novinarom „Dana”.
Nakon petnaestak dana, ODT u Podgorici je odbacilo krivičnu prijavu protiv Mijatovića zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti, uz obrazloženje da nije bilo bitnih elemenata bića tog krivičnog djela. Nakon svega, ODT je iniciralo prekršajni postupak protiv Mijatovića pred Sudom za prekršaje u Podgorici. Još nije poznato da li je taj postupak u toku ili je okončan, a ako jeste, kakav je njegov epilog.
Protiv Mijatovića, inače službenika Sektora za vanredne situacije, pokrenut je i disciplinski postupak u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ni za taj disciplinski postupak nije poznato da li je okončan.

PODGORICA, 16.02.2021. – Najveći broj tužbi zbog povrede časti i ugleda pokreću građani, a od novinara i medija je, tokom deset godina od dekriminalizacije klevete, traženo više od tri miliona eura, saopšteno je iz Sindikata medija Crne Gore.

Ta sindikalna organizacija predstavila je danas finalni izvještaj povodom deset godina dekriminalizacije klevete u Crnoj Gori, koji je nastao u okviru projekta „Činjenicama protiv tužbi“, koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori, a koji se realizuje u saradnji sa Novinskom agencijom „MINA“.

Predsjednica Sindikat medija Crne Gore, Marijana Camović Veličković pojasnila je da su analizirani predmeti u periodu od dekriminalizacije klevete 2011. godine zaključno sa 2020. godinom.

„Ispostavilo se da je podnijeto više od 200 tužbi, da su 142 pravosnažno okončane, a da je 68 aktivnih predmeta. Monitoring tim Sindikata medija je pratio više od 200 ročišta u preostalih 68 predmeta koji su aktivni i koji nisu još došli do presude. Do okončanja postupaka ćemo pratiti te predmete“, navela je Camović Veličković.

Monitoring je pokazao, kako je rekla, da su ipak građani ti koji najčešće tuže novinare i medije.

Prema njenim riječima, pojava da postoje česte međusobne tužbe medija govori o stanju medijske scene u Crnoj Gori i „da samoregulacija ne funkcioniše i da u nju niko ne vjeruje, pa ni sami mediji“.

„Da je drugačije, mediji bi prvi posegli za tim mehanizmom i sud bi bio poslednji“, istakla je Camović Veličković.

Predsjednica Osnovnog suda Podgorica, Željka Jovović, rekla je da je analiza Sindikata medija omogućila da se na objektivan, činjenicama potkrepljen način sagleda postupanje kako sudova tako i medija, kroz prizmu poštovanja profesionalnih standarda.

„Iznenađujuća je činjenica da građani najviše tuže medije. Analiza je pružila podršku za sagledavanje načina rada sudova. Raduje me što je prepoznat značaj Osnovnog suda u Podgorici, kroz broj predmeta. Raduje me i podatak da analiza nije pokazala da osnovni sudovi favorizuju jednu od kategorija tužilaca. To je ono što dokazuje našu objektivnost“, istakla je Jovović.

Poručila je da će u narednom periodu posebnu pažnju obratiti da postupci traju kraće.

Istraživačica u Sindikatu medija Crne Gore, Bojana Laković Konatar, kazala je da je analiza pokazala da najveći broj tužbi zbog povrede časti i ugleda pokreću građani.

„Najveći broj tužbi i najgora godina za novinare je bila 2019. godina, kada je podnijeto više od 50 tužbi zbog povrede časti i ugleda. Neki od tih slučajeva i dalje su aktivni. Od novinara i medija je, tokom deset godina od dekriminalizacije klevete, traženo više od tri miliona eura. Mnogo je manji iznos koji su sudovi dosudili“, navela je Laković Konatar.

Prema njenim riječima, mediji su tuženi 210 puta.

„Kad su u pitanju sudski postupci, najviše tuže građani, u 103 slučaja, a veoma je zabrinjavajuća činjenica što osim građana, postoji trend da mediji tuže kolege u ogromnom broju slučajeva“, rekla je Laković Konatar.

Ukazala je da je od medija i novinara, u toku prve decenije od dekriminalizacije klevete, traženo 3.018 miliona eura, dok su osnovni sudovi, prema trenutno dostupnim podacima, presudili da mediji isplate 143,7 hiljada eura.

„Od 2011. godine do danas, okončana su 142 predmeta u kojima su tuženi novinari i mediji. Sudilo je 13 sudova, a najviše slučajeva je bilo u Osnovnom sudu u Podgorici, oko 90 predmeta“, rekla je Laković Konatar.

„Analiza je pokazala da su najviše tuženi mediji, a drugotuženi novinari, rjeđe urednici. Najviše tužbi pokrenuto je protiv dnevnih novina, i to protiv Dana 41 tužba i pravosnažno je okončana. Na drugom mjestu se nalazi Dnevnik Vijesti 36, slijede Dnevne novine sa 12, Pink M sa 12, Monitor devet, portali Aktuelno.me i RT Glas Plava šest“, kazala je Laković Konatar.

Najčešće se, kako je dodala, tuže dnevne novine, na drugom mjestu su televizije, a na trećem portali, dok su radio stanice najmanje tuženi mediji.

„Značajno je što je RTCG tužen samo u jednom slučaju, a lokalni radio emiteri nisu tuženi nijednom u analiziranom periodu. Kad su u pitanju pravosnažne presude, u tužbenim zahtjevima je traženo 2,618 miliona eura, u deset tužbi nije bio preciziran iznos, u sedam tužbi je tražena objava odgovora, a u dvije je tražena objava demantija“, rekla je Laković Konatar.

Istakla je da je analiza pokazala da su građani tražili oko 1,3 miliona eura.

„U tužbama pravnih lica traženo je do 200 hiljada eura. Značajne iznose tražili su novinari 92 hiljade, a mediji 76 hiljada. Javne ličnosti su tražile 485 hiljada eura, dok su javni funkcioneri, političari i biznismeni na četvrtom mjestu. Ukupni iznosi koji su mediji i novinari tražili od drugih medija i novinara je 168 hiljada eura“, rekla je Laković Konatar.

Pravni ekspert Mirko Bošković pojasnio je da novinar prije nego što pristupi poslu i objavljivanju informacije, mora da percipira sve potencijalne poteškoće i nedostatke koji mogu da se jave u samoj toj informaciji, a koja bi kasnije mogla da ih izloži građansko pravnoj odgovornosti.

„Novinari moraju detaljno da se upoznaju sa standardima. Oni često nemaju mnogo vremena da u današnjem vremenu koje obiluje informacijama, koje zahtjeva brzinu protoka informacija, da informaciju koju treba da objave da sagledaju u svijetlu pravnih okvira i standarda“, kazao je Bošković.

Zbog toga je, kako smatra, potrebno detaljno ih izučiti i osvrtati se na njih.

Pravni ekspert Milorad Marković ocijenio je da je analiza pokazala da su crnogorski sudovi dostigli visok stepen primjene standarda Evropskog suda za ljudska prava.

„Raduje me što ta praksa Evropskog suda za ljudska prava nije bukvalno transponovana, već je sama ta praksa, prilagođena konkretnom predmetu i slučaju. Crnogorski sudovi su uspjeli, u ovim predmetima, da praksu Evropskog suda za ljudska prava pretoči na konretne situacije i da je doradi i izvuče dodatne standardne koji bi trebali da budu primjer za postupanje novinara“, istakao je Marković.

On je ukazao na standard da novinari treba da postupaju u iskrenoj namjeri.

„To podrazumijeva da novinar treba da ima legitiman cilj kada je u pitanju tema od značaja za javnost i da je u tom istraživaju i pripremi te informacije da je uložio razuman napor da potvrdi činjenice koje se objavljene. Ta iskrena namjera može da zamijeni dokazivanje istinitosti objavljene informacije“, kazao je Marković.

Novinarka Tamara Skrozza ocijenila je da je u cilju povećanja povjerenja u medije neophodna medijska pismenost građana, koja nedostaje u državama regiona.

„Koliko god novinari poštovali profesionalne standarde, ukoliko nema publike koja će znati to da procijeni, džabe smo krečili. U cijelom regionu treba da se dogodi ono što se dogodili u skandinavskim zemljama, a to je da je medijska pismenost ušla u školski program“, istakla je Skrozza.

Ona smatra da su lažne vijesti zabrinjavajuća tendencija koje novinari moraju da se čuvaju.

Skrozza je ukazala i da veza između novinara i političara urušava povjerenje u medijsku nepristrasnost, ali i da novinari moraju da budu pažljivi kad je u pitanju dostojanstvo „običnih ljudi“.

PODGORICA, 13.02.2021. – Svjetski dan Radija se obilježava kao sjećanje na 13. februar 1946. godine, kada je prvi put emitovan radijski program Radija UN. Ovogodišnji slogan je “Novi svijet – novi Radio”.

Crna Gora je bila pionir u emitovanju radio – telegrafskog signala u ovom dijelu Evrope. Sa brda Volujica kod Bara, prvi put na Balkanu, emitovan je radio signal. Vijestima i izvještajima sa ratišta 27.11.1944. godine, oglasio se Radio Cetinje, današnji Radio Crne Gore.

Posljednje istraživanje Nevladine organizacije Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) pokazalo je  da se  ovaj mediji u Crnoj Gori rijetko konzumira.

“Čak 48,3 odsto ispitanika je navelo da nikada ne sluša radio, 10,9 odsto je reklo da sluša ali rijetko, dok tek svaki peti ispitanik sluša ovaj medij redovno”.

Kada je riječ o dominantnim sadržajima na radio stanicama, istraživanje koje je Sindikat medija Crne Gore uradio 2017. godine pokazalo je da se u Crnoj Gori radio sve više doživljava kao razbibriga i zabavljač, dok publiku najčešće opredeljuje muzika. Tome u prilog govori i činjenica da dominiraju radio stanice koje emituju uglavnom muzički program. Prema podacima Agencije za elektronske medije iz marta 2017. godine, u Crnoj Gori je bilo 36 komercijalnih radio emitera, od kojih 4 nijesu imale nikakve informativne sadržaje, dok kod ostalih informativu čine kratke vijesti. Ostatak govora svodi se na reklame, nagradne igre, servisne informacije i poneku trivijalnost. U prosjeku, na sedmičnom nivou, program komercijalnih radio emitera čini 77% muzike. Podaci iz iste godine pokazuju da lokalni  radio emiteri dnevno emituju približno 7 sati različitih  govornih sadržaja (informativnih, sportskih, kulturnih…), dok ostatak programa podrazumijeva muziku.

Informativni program predstavlja dominantnu karakteristiku radijskog Javnog servisa, i to Prvog programa Radija Crne Gore. Za razliku od Drugog kanala, Radija 98 u čijem programu dominira muzika,  Prvi kanal dnevno emituje, prema podacima iz iste godine, 13,5 sati različitih sadržaja (informativa, kulturno-umjetnički, dokumentarni, naučno-obrazovni, sportski, radio drame…).

Uprkos istraživanjima koja pokazuju da se radio u Crnoj Gori rijetko sluša, čini se da ovaj mediji uopšte ne koristi  prednosti interneta za vlastite medijske potrebe. Tako su danas u ponudi podcasti, servisi na zahtjev, te streamovi, koje bi valjalo upotrijebiti u prave svrhe, kao je uspješno pošlo za rukom brojnim radio emiterima u svijetu.

PODGORICA, 11.02.2021. – Skoro 60 odsto građana smatra da su medijske slobode u Crnoj Gori na niskom ili veoma niskom nivou, dok polovina njih smatra da je položaj novinara manje-više loš. 

To je saopšteno na pres konferenciji “Prezentacija rezultata istraživanja o medijima i medijskim slobodama“, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u okviru projekta „Jačanje kapaciteta lokalnih medija za izvještavanje o ljudskim i manjinskim pravima“, koji je podržan od strane ambasade SAD u Podgorici.

Autor istraživanja i glavni metodolog CEDEM-a, Miloš Bešić, saopštio je i da je ujednačen broj građana koji smatraju da su novinari uglavnom zaštićeni ili nezaštićeni.

Istraživanje je pokazalo da preko 45 odsto građana smatra da bi država trebalo da donese posebne mjere kako bi se dodatno zaštitili novinari, dok svaki treći smatra da za tim nema potrebe.

„Na pitanje koliko je država efikasna u procesuiranju i kažnjavanju onih koji upućuju prijetnje i izvršavaju napade na novinare, oko 47 odsto građana negativno ocjenjuje efikasnost države u ovom pogledu, dok je dvostruko manje građana koji smatraju da je država manje-više efikasna u procesuiranju i kažnjavanju onih koji ugrožavaju novinare“, naveo je Bešić.

Na pitanje koji je razlog neefikasnosti države u pogledu zaštite novinara, kako je rekao, njih 50 odsto je reklo da ne zna šta je razlog, korupciju i organizovani kriminal je navelo 15,4 odsto građana, neefikasnost i selektivnost pravosudnog sistema 11,3 odsto građana, nedostatak političke volje 10,7 odsto.

Podaci, kako je rekao, pokazuju da građani imaju visoka očekivanja od nove vlasti kada je u pitanju zaštita novinara i slobode medija.

„Oni misle da će nova vlast da bolje tretira medije i novinare. Da će biti značajno efikasnija kaže 30 odsto građana, da će jednako biti efikasna 17 odsto, a da će biti manje efikasna 15,5 odsto“, naveo je Bešić.

Kada je u pitanju istraživačko novinarstvo najdominantniji stav jeste da je istraživačko novinarstvo uglavnom dobro (39,5 odsto), ali da se mali broj novinara na pravi način njime bavi.

Odgovarajući na pitanje koju političku strukturu mediji podržavaju, najmanje građana ne može da procijeni, dok većina njih smatra da su mediji podijeljeni po tom pitanju.

„Sličan procenat građana smatra da mediji rade za interese vlasnika (39,6) s jedne strane, kao onih što rade za interese političara (39,7 odsto), sa druge. Svaki peti građanin Crne Gore smatra da mediji uglavnom rade za interese građana“, naveo je Bešić.

Istraživanje je pokazalo da građani uglavnom smatraju da mediji nisu nezavisni u odnosu na različite aktere.

„Na skali od 0 do 1, TV Vijesti se procjenjuju kao najnezavisniji mediji sa skorom 0,33, zatim novine Vijesti 0,29 i portal Vijesti 0,28. Slijedi RTCG 0,28, Dan 0,26, CDM 0,25, Analitika 0,23, FOS 0,22“, rekao je Bešić.

Po mišljenju građana, kako je kazao, najodgovornija je vlast na državnom nivou i oko 30 odsto građana je identifikovalo tog aktera za ključnog kršioca medijskih prava i sloboda, oko 15 odsto njih smatra da to rade vlasnici medija, a tek svaki deseti to pripisuje novinarima.

„Preko 40 odsto građana smatra da javni servis imaju bolje uslove poslovanja od privatnih, nasuprot 26 odsto građana koji kažu da privatni mediji imaju bolje uslove poslovanja. Više nego svaki drugi građanin smatra da je stepen medijskih sloboda prisutniji u privatnim nego u javnim medijima“, rekao je Bešić.

Na pitanje ko treba najviše da doprinese kada je riječ o unapređenju medijskih sloboda istraživanje je pokazalo da se komparativno, najveći doprinos očekuje od novinara, države, medija i vlasnika medija i profesionalnih udruženja.

Istraživanje je pokazalo da svaki drugi građanin Crne Gore nema povjerenje u medije, da je televizija još  najdominantniji medij, najposjećenija društvena mreža je Facebook, a građani imaju visoka očekivanja od nove vlasti kada su u pitanju zaštita novinara i medijske slobode.

„Taj stepen nepovjerenja je viši ili manji, ali generalno je to gotovo svaki drugi građanin Crne Gore“, rekao je Bešić.

Istakao je da je televizija još najdominantniji medij i da svakodnevno preko 70 odsto građana gleda televiziju.

„Druge po učestalosti gledanja su društvene mreže koje svakodnevno koristi 45,3 odsto građana. Društvene mreže i internet portali iz godine u godinu dobijaju na značaju. Iza toga idu dva tradicionalna medija. Radio svakodnevno sluša 21,3, a novine svakodnevno čita samo 8,4 odsto građana“, naveo je Bešić.

Portal Vijesti svakodnevno prati svaki četvrti građanin Crne Gore (24,3), a drugi, treći i četvrti po rejtingu učestalosti praćenja su CDM (16,2) i RTCG (15,2).

„Građani imaju najviše povjerenja u Portal Vijesti (32,8) u koji svaki treći građanin ima viši ili niži stepen povjerenja. Zatim slijedi RTCG (21,5), a onda CDM (18,3)“, naveo je Bešić.

Bilo koje novine svakodnevno i redovno prati jako mali broj građana, ali je najčitaniji Dan, koji redovno ili svakodnevno čita 7,5 odsto građana, a slijede Vijesti 6,2 i Pobjeda 4,2 odsto.

„Kada je riječ o povjerenju istim redosljedom se iskazuje povjerenje s tim da su razlike proporcionalno male. 23 odsto građana iskazuje povjerenje u Dan, 21 odsto Vijesti i Pobjeda 18 odsto građana“, naveo je Bešić.

Kada je riječ o televizijama, najgledanije su Vijesti koje u kategoriji veoma često i često gleda preko 52 odsto građana, a slijede RTCG 1 sa 40,5 odsto, TV Prva 30,6 odsto, Nova M 23,6 odsto.

„Kada je riječ o povjerenju u informacije na TV stanicama prve su, opet, Vijesti sa 59,2 odsto građana, potom RTCG1 (51,4), RTCG 2 (46,1), te PRVA (43,8) i NOVA M (38). Dakle, što ljudi češće gledaju neki medij sve mu više vjeruju, ili ljudi gledaju neki medij zato što mu vjeruju“, pojasnio je Bešić.

Najposjećenija društvena mreža je, kako je rekao, Facebook koju svakodnevno prati 42,8 odsto građana, a slijede Youtube 30,8, Instagram 23,3 odsto. Dodao je da je najveći stepen povjerenja u Facebook kome vjeruje 35,9 odsto građana, a povjerenje u Youtube je 34,7 odsto.

Na pitanje da li su čuli za lažne vijesti 45 odsto ispitanika je odgovorilo da su čuli, 26,9 odsto građana je čulo za lažne vijesti, ali nisu sigurni šta to znači, a 28,3 odsto građana ne zna šta su to lažne vijesti.

Nešto preko jedne četvrtine građana je manje-više u stanju da prepozna lažne vijesti, a moguće je manipulisati lažnim vijestima sa oko četvrtinom građana.

„Kada prepozna lažne vijesti, najveći broj građana ih prosto ignoriše ali ignorisanjem ne prestaje širenje lažnih vijesti. Jako mali broj građana ih dijeli i obavještava da se radi o lažnim vijestima ili prijavljuje administratorima da su to uvidjeli“, naveo je Bešić.

Programski menadžer, Marko Pejović, kazao je je da je istraživanje sprovodeno u od 10. do 21. decembra 2020. godine, a u istraživanju je učestvovalo 999 ispitanika.

PODGORICA, 06.02.2021. – Na evidenciji nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje Crne Gore na kraju prošle godine bilo je skoro 60 odsto više novinara nego na kraju 2019. godine. 

Podaci Zavoda ukazuju da je 31.12.2020. godine, kada je riječ o zanimanjima novinar i novinar reporter, na birou nezaposlenih bilo 16 lica više nego 2019. godine. Tako je 31.12.2020. godine na evidenciji bilo 43 osobe sa ovim zanimanjima, od čega 26 novinara reportera i 16 novinara. Na evidenciji je bila jedna osoba sa stepenom magistra u oblasti novinarstva.

Najveći udio nezaposlenih sa ovim zanimanjima bio je u Baru, čak devet, zatim slijedi Podgorica sa osam i Pljevlja sa šest nezaposlenih.

Ovi podaci pokazuju rast broja nezaposlenih u odnosu na isti period 2019. godine kada ih je bilo ukupno 27, i to 18 sa zanimanjem novinarski reporter i devet sa zanimanjem novinar. Na taj dan, na evidenciji nije bilo lica sa master obrazovanjem, a vezanim za novinarstvo. I te godine najveći broj nezaposlenih je bio iz Bara, sedam, a zatim po četiri u Podgorici i Pljevljima.

Na dan 31.12.2020. godine, pokazuju podaci Zavoda, 45 odsto lica sa ovim zanimanjima na evidenciji nezaposlenih su preko godinu dana.

Kada je riječ o kompletnoj grupi zanimanja javnog informisanja, u okviru kojih su i zanimanja koja se ne moraju vezivati samo za medije, na evidenciji je 31.12.2020. godine bilo 137 osoba, dok je godinu ranije taj broj bio 95.

PODGORICA, 04.02.2021. – Javni servis je na kraju prošle godine imao 729 zaposlenih na neodređeno vrijeme, što je, prema ocjeni sagovornika dnevnika “Dan”, previše jer ta medijska kuća može izvršavati obaveze sa 500 do najviše 550 radnika.

Prema saznanjima podgoričkog dnevnog lista, u RTCG je sistematizacijom koju je predložio aktuelni menadžment na čelu sa Božidarom Šundićem bilo planirano da se čak broj zaposlenih poveća na 858, pa je ta brojka nakon negodovanja sindikata (jer bi to dovelo u pitanje zarade sadašnjih radnika) smanjena na oko 780.

Ta sistematizacija nije usvojena i, kako stvari stoje, sačekaće novo rukovodstvo, odnosno generalnog direktora i novi saziv savjeta Javnog servisa.

U Sindikatu RTCG “Dan” juče nije mogao dobiti nikakvu informaciju o novoj sistematizaciji, a ta radnička organizacija je ranije aktuelnom menadžmentu poručila da sa njima mogu razgovarati samo o usaglašavanju kolektivnog ugovora sa Zakonom o radu i ni o čemu više.

Bivši član Savjeta RTCG i nekadašnji radnik i predsjednik sindikata Vesko Vujanović za “Dan” kaže da je Javni servis svojevremeno imao oko 1.800 zaposlenih, a da danas u vrijeme digitalizacije može raditi sa najviše 500 do 550 ljudi.

“Kada sam bio na čelu sindikata osmislio sam i realizovao socijalni program, zahvaljujući kojem je oko 350 radnika dobrovoljno otišlo, tako nešto je potrebno i sada. RTCG sada treba definitivno kadrovska optimizacija”, rekao je Vujanović.

Predsjednik Savjeta RTCG Ivan Jovetić kaže da je izvjesno da postoji značajno veći broj zaposlenih u RTCG nego što je potrebno, a da je optimalan broj zaposlenih moguće utvrditi tek nakon ozbiljne analize.

Savjet je, kako kaže, predlagao da se u taj proces uključi Evropska radio-difuzna unija, njihovi eksperti, konsultantske kuće sa iskustvom i da se uvaži kontekst digitalizacije.

“Smatram da broj zaposlenih treba smanjivati posmatrano sa više različitih ekonomskih aspekata. Način obuhvata sprovođenje analize postojećih i potrebnih radnih mjesta, utvrđivanje optimalnog broja zaposlenih kao i definisanje uslova i otpremnina”, rekao je Jovetić.

Članica Savjeta RTCG Bojana Jokić navodi da RTCG sa honorarno angažovanim zaposlenih broji gotovo 900 radnika. Ona ne može da kaže koliko ih je višak s obzirom na to da sistematizacija radnih mjesta još nije privedena kraju.

“Ali mogla bih uporediti sa javnim emiterima iz regiona gdje je, na primjer u Srbiji, koja broji gotovo sedam miliona stanovnika, u RTS zaposleno 3.500 ljudi. U Hrvatskoj, koja ima 4,5 miliona stanovnika, HRT zapošljava 3.600 radnika i u obje zemlje se insistira na smanjenju zaposlenih i problematizuje višak radne snage”, objašnjava Jokić.

Bivši član Savjeta RTCG Goran Đurović smatra da se bez profesionalne, eksterne analize poslovanja i potrebnog broja zaposlenih za proizvodnju sadržaja koji su nephodni da bi RTCG ispunila svoj zakonom utvrđeni cilj, ne može ozbiljno govoriti o optimalnom broju ljudi.

“Godinama se članovi Savjeta, a i mnogi drugi u RTCG bave proizvoljnim brojkama koje nijesu utemeljne na analizi. Tačno je da danas mnogi, zahvaljujući neadekvatnom upravljanju u RTCG, nijesu u dovoljnoj mjeri angažovani i ne uključuju se u proizvodnju sadržaja, a posledica toga je neispunjenje programskih planova i smanjen obim u pojedinim segmentima”, kaže on.

PODGORICA, 29.01.2021. – Nevladine organizacije dostavile su predsjednicima Skupštine i Vlade inicijativu za zakazivanje vanredne sjednice Skupštine i hitne izmjene Zakona o nacionalnom javnom emiteru Radio televiziji Crne Gore (RTCG).

“Inicijativom želimo da skrenemo pažnju Skupštini i Vladi na potrebu donošenja hitnih izmjena i dopuna Zakona o RTCG koji je donijet 27. jula 2020. godine. Ukoliko bi postupak imenovanja članova Savjeta RTCG bio sproveden u februaru/martu po proceduri koju predviđa važeći propis, bio bi to veliki korak unazad u primjeni ključnih standarda Evropske unije i Savjeta Evrope koji se odnose na samostalnost upravljačkih organa u javnim emiterima”, navodi se u zajedničkom saopštenju 41 nevladine organizacije.

Kako pojašnjavaju, aktuelni Zakon o RTCG je, u pogledu načina izbora i razrješenja članova Savjeta RTCG, najnepovoljnji do sada jer dozvoljava da se članovi Savjeta suštinski biraju voljom većine poslanika u Administrativom odboru, dok je razrješenje članova Savjeta moguće obaviti na osnovu drugih zakonskih propisa koji propisuju sankcije za javne funkcionere.

“U prethodnim zakonima o RTCG izbor članova Savjeta vršio se na osnovu volje ovlašćenih predlagača i bez uticaja poslanika, dok je razrješenje člana Savjeta bilo moguće samo u slučajevima i pod uslovima koje je propisivao zakon o RTCG”, navodi se u saopštenju.

Najveći dio nevladinog sektora, kako su kazali, zalaže se za princip da same NVO biraju svoje predstavnike u razna tijela i savjete, smatrajući da sami najbolje znaju ko su najkredibilniji među njima, koji mogu da korektno zastupaju javni interes.

“Ne želimo da o predstavnicima NVO u Savjetu RTCG odlučuju poslanici (vlasti i opozicije) već hoćemo da sami biramo svoje predstavnike u transparentnoj proceduri, kako je i bio predviđeno u Zakonu o RTCG iz 2008. godine”, navodi se u saopštenju.

U međuvremenu, predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić ipak je objavio Javni poziv za predlaganje kandidata za članove Savjeta RTCG, na osnovu člana 36 aktuelnog Zakona o nacionalnom javnom emiteru Radio i Televizija Crne Gore.

“Kandidate za članove Savjeta predlažu: univerziteti u Crnoj Gori, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Matica crnogorska, nacionalne ustanove kulture i nevladine organizacije iz oblasti kulture, Privredna komora Crne Gore i udruženje poslodavaca koje je zastupljeno u Socijalnom savjetu, nevladine organizacije iz oblasti medija, osim udruženja emitera, nevladine organizacije iz oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda, koje se bave ostvarivanjem i zaštitom: nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti; prava na zdravu životnu sredinu; prava potrošača; prava lica sa invaliditetom ili prava na obrazovanje i socijalnu zaštitu, sindikati koji su zastupljeni u Socijalnom savjetu, kao i Crnogorski olimpijski komitet i Crnogorski paraolimpijski komitet.

Član Savjeta RTCG može biti afirmisani stručnjak iz oblasti koja je relevantna za obavljanje djelatnosti RTCG (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija i dr.), koji je državljanin Crne Gore, ima prebivalište u Crnoj Gori, najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti relevantnoj za obavljanje djelatnosti RTCG”, saopšteno je iz Skupštine.

Podsjećaju da je Administrativni odbor Skupštine Crne Gore je na juče održanoj sjednici shodno članu 32 Zakona o nacionalnom javnom emiteru utvrdio Obrazac – Predlog za imenovanje člana Savjeta Radio i televizija Crne Gore, koji je dostupan na sajtu.