Neformalna mreža za suzbijanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji je u samo dva mjeseca prikupila više od 830 seksističkih članaka u hrvatskim medijima. Iz Mreže koja je osnovana 8. ožujka, priopćeno je kako je seksualna objektivizacija žena najčešći oblik seksizma i uočena je u 358 članaka. Potom slijedi pogrdno i trivijalizirajuće izvještavanje o izgledu ili ponašanju žena koje je zabilježeno u 245 članaka. Sljedeće po brojnosti je podržavanje i promocija rodnih stereotipa koje je uočeno u 108 članaka, a prati ga reproduciranje i održavanje rodnih stereotipa u odnosu na žrtve rodno utemeljenog nasilja u 91 članku. Tu su i članci koji su mizogini ili sadrže govor mržnje te homo/bi/transfobni članci kojih su nabrojili 31.

Neformalna mreža za suzbijanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji najviše je problematičnih članaka izbrojala u Dnevno.hr, a slijede 24sata.hr, Net.hr i Slobodna Dalmacija.

“Imajući na umu kako su mediji glavni kreatori javnog mnijenja, možemo zaključiti da ovakvim izvještavanjem uvelike pridonose rodnoj neravnopravnosti, ponižavaju žene te ih svode na (seksualne) objekte namijenjene muškim pogledima. Neetično i nesenzibilizirano izvještavanje o rodno uvjetovanom nasilju podržava nasilje, dok promocija rodnih stereotipa putem medijskih članaka doprinosi ‘vraćanju’ žena u rodno tradicionalne uloge isključivo majki i kućanica, drugotnih i podređenih muškarcima”, navode iz Mreže te upozoravaju kako ovakvim izvještavanjem mediji krše zakone i kodekse da bi klikovima zarađivali na ženskim tijelima i životima.

Iako su iz Mreže više puta razne medije prijavljivale nadležnima, na izrečena upozorenja i preporuke se gotovo sva uredništva oglušuju i nastavljaju s mizoginim praksama izvještavanja.

Neformalna mreža koju čine Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za društveni razvoj, istraživanja i inovacije – INOVA, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Udruga “Sofija”, Udruga Dugine obitelji, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, NDC Osijek – Nansen Dijalog centar, Centar za ženske studije, Udruga ZUM, Udruga “HERA” Križevci, Centar za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN”, te Mreža mladih Hrvatske kao podržavajuća članica. Mreža je najavila kako će i dalje pratiti medije te će “zagovarati strože sankcije za one koji opetovano krše zakone i kodekse”.

Mreža je osnovana tijekom provedbe projekta “Seksizam naš svagdašnji”. Projekt provodi Centar za građanske inicijative Poreč u partnerstvu s Hrvatskim novinarskim društvom i Islandskom organizacijom za ženska ljudska prava Kvenréttindafélag Íslands, financiran sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške iz Fonda za aktivno građanstvo u okviru EGePe grantova u iznosu od 89.812,51 eura.

Izvor: HND 

Europski akt o slobodi medija trebao bi osigurati neovisnost i pluralizam medija, transparentnost vlasništva i regulaciju oglašavanja, a naročito poštivanje redakcijskih statuta i autonomije uredništava, rečeno je u ponedjeljak na panelu u organizaciji Ureda Europskog parlamenta u RH.

Načelnica Sektora za medije Ministarstva kulture i medija Nives Zvonarić podsjetila je da je Europska komisija prijedlog Europskog akta o slobodi medija predstavila u rujnu 2022., a Europski parlament i države članice sada rade na odgovoru, odnosno svojim stajalištima. Očekuje se da će u Parlamentu postupak biti završen u rujnu, nakon čega mogu početi pregovori s Vijećem Europe o konačnoj verziji, istaknula je Zvonarić.

– Važno nam je da ovaj Akt bude jednako pravan za sve vrste medija i da nema izuzetaka po vrsti prihoda ili veličini medija te ćemo se zalagati da državno oglašavanje ima jače kriterije, kazala je Zvonarić i dodala kako ovaj Akt možemo osnaživati kroz svoje zakonodavstvo te da ima punu podršku Ministarstva kulture i medija.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko kazao je kako se nada da će se očekivanim Europskim aktom o slobodi medija zaštititi profesionalno i kritičko novinarstvo, ali je ukazao i na potrebu poštivanja postojećih redakcijskih statuta hrvatskih medija, koji su počesto mrtvo slovo na papiru.

-Najgori primjer je primjer riječkog Novog lista. Država već godinama o tome šuti, a na čelu tog lista godinama stoji v.d. urednik, kao beskrajni dan. Tražit ćemo da se povlaštena stopa PDV-a od pet posto oduzme pojedinim nakladnicima, kazao je predsjednik HND-a i dodao kako je problematično i državno financiranje medija pri čemu ne postoje jasni kriteriji.

Predsjednica Europske federacije novinara (EFJ) i Sindikata novinara Hrvatske (SNH) Maja Sever je kao moderatorica panela istaknula potrebu zaštite novinara i autonomije uredništava ocijenivši Europski akt o slobodi medija ”čvrstim, robusnim aktom” s jakim mehanizmima za očuvanje novinarstva kao javnog dobra.

Odvjetnica specijalizirana za medijsko pravo Vesna Alaburić govorila je o različitim mjerama i mehanizmima koje predviđa novi europski akt ocijenivši kako u hrvatskim medijima postoji veliki raskorak između teorije i prakse kada je riječ o uredničkoj neovisnosti.

Autor: Hina i HND

Novinari Josip Bohutinski, Irena Frlan Gašparović, Ivanka Zorić i Marko Stričević odobitnici su Nagrade Europa, koju Hrvatsko novinarsko društvo dodjeljuje kao priznanje za najuspješnije medijske radove s područja europskih politika i njihova utjecaja na svakodnevicu građana. Nagrada se simbolično prvi put dodjeljuje u 2023. godini, kada Hrvatska obilježava 10. godišnjicu članstva u Europskoj uniji. Potporom uspostavi nove nagrade i HND-u, Ured Europskog parlamenta i Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj žele dodatno valorizirati rad novinarki i novinara koji se ističu istraživačkim pristupom europskim temama, doprinose afirmaciji EU-vrijednosti i temeljnih sloboda te boljem razumijevanju europskih javnih politika.

O ovogodišnjim je nagradama odlučivao Ocjenjivački odbor u kojem su bili Amela Čilić, Dražen Korda, Silvana Menđušić, Helena Puljiz, Denis Romac, Silvija Šeparović i Tea Trubić. U nastavku su obrazloženja nagrađenih novinarskih radova.

Nagrada Europa za pisano novinarstvo

JOSIP BOHUTINSKI

Josip Bohutinski dugogodišnji je novinar Večernjeg lista, novinar koji se posebno specijalizirao za područje prometa, dakle, sektorski novinar kakvih je sve manje u Hrvatskoj jer mnoge redakcije zanemaruju specijalizaciju i traže novinare opće prakse. Ali Josip Bohutinski ne prati promet, a da ne zahvaća cijelu sliku, širinu, i politiku i sve moguće zakulisne procese i utjecaje.

Njegov tekst objavljen u Večernjem listu 26. srpnja 2022. godine pod naslovom “Večernjakov novinar pratio je Pelješki most svih 17 godina: Kako je projekt prvo propao, a onda se sve sjelo na svoje mjesto” zapravo je točka na i njegova dugogodišnjeg praćenja svih segmenata izrastanja jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, ali i pregled u malom kako je projekt rastao, od političkog maštanja neutemeljenog na činjenicama do izgradnje mosta.

Josip Bohutinski prisjeća se početaka, megalomanskih političkih igara i jasno uvodi elemente koji su bili presudni za preokret, za početak izgradnje i završetak u rokovima koji su bili začudni za hrvatske standarde, a to je bilo prikopčavanje na fondove Europske unije i uvođenje kineskih izvođača. Na kraju je on, koji je stručno secirao etape izgradnje, konstatirao da “kad gledate s magistrale, kao da se šest jedrenjaka poredalo jedan do drugog, od Komarne do Brijeste”.

Bohutinski je u nizu tekstova analizirao sve faze izgradnje najvećeg europskog infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj, neumoljivo propitivao sve krizne elemente, objašnjavao motivaciju i modele gradnje kineskih graditelja, a zbog dugogodišnjeg novinarskog rada i povjerenja čitatelja, bio je pouzdan vodič, novinar kojem se vjeruje da neće propustiti ništa bitno ili previdjeti bilo koji propust.

Bohutinski je svojim vrhunskim sektorskim novinarstvom vodio čitatelje do finala, do završetka Pelješkog mosta, a u tekstu za koji je kandidiran za nagradu zaokružio je i jedinstvenu priču o mostu, ali i svoju osobnu novinarsku priču te pokazao snagu autoriteta novinara koji dubinski poznaje svoj sektor i spreman je dati i cjelinu slike, pripomoći razumijevanju hrvatske stvarnosti, ali i Hrvatske unutar Europske unije.

Nagrada Europa za internetsko novinarstvo

IRENA FRLAN GAŠPAROVIĆ 

Novinarka portala Telegram.hr Irena Frlan Gašparović već je godinama sinonim autoriteta u pokrivanju europskih tema u Hrvatskoj, a njezina posebna vještina krije se u tome što suhoparni jezik birokratske Europske unije vrlo uspješno pretače u pitak tekst iz kojeg bilo koji čitatelj, pa čak i onaj daleko od “europskog balona”, može ekstrahirati bitne i zanimljive informacije.

Tekst objavljen na stranicama Telegrama 12. lipnja 2022. godine, naslova “Država i Grad Zagreb imaju slične zgrade jednu kraj druge. Grad svoju počinje obnavljati od potresa, država nije riješila ni papire” sjajan je primjer za to.

Autorica je pitanje od očitog društvenog interesa – tko je odgovoran za slabo povlačenje europskog novca namijenjenog obnovi od potresa – prikazala tako što je dekonstruirala hrvatsku unutarnjopolitičku dinamiku kako bi naglasila snažan kontrast između dva oprečna načina rješavanja društvenog problema.

Frlan Gašparović je u svom tekstu briljantno dočarala kako se gradska i državna administracija odnose prema svojim nekretninama koje se, ironično, nalaze u istoj ulici. Štoviše, dijeli ih samo nekoliko desetaka metara i travnjak. Iako su obje zgrade dobile sredstva Europske unije za obnovu, u različitim su stadijima rekonstrukcije, zbog čega je Frlan Gašparović problematiku povlačenja Eeuropskog novca rastavila na sastavne dijelove kako bi čitateljima pokušala objasniti zašto je “tome tako”.

Stilski besprijekoran, vrlo informativan i nedvojbeno relevantan članak u kojem se između redaka, poput kakvog pikantnog začina, može naslutiti i doza autoričina sarkazma, samo su neki od brojnih razloga zbog kojih je Irena Frlan Gašparović zaslužila Nagradu Europa u kategoriji internetskog novinarstva. Njezin je nagrađeni rad, na kraju krajeva, samo šlag na torti izuzetno uspješnog višegodišnjeg angažmana kontekstualiziranja Europske unije na hrvatskim prostorima.

Nagrada Europa za radijsko novinarstvo

IVANKA ZORIĆ 

Nimalo čudno što prvu ovakvu nagradu za radio dobiva upravo ova emisija. Jer – ako će se ikad pisati povijest spoznaje i učenja o tome što naša, ova europska zajednica znači, čime se vodi, koje vrijednosti slijedi, kako se dogovara unutar sebe i što radi da bi postigla ono što su njezine članice zacrtale – Dossier Europa Hrvatskog radija pisat će se kao početak, prva pjesmarica.

Postojeći godinama, ona se iz toga razvila u enciklopediju, ustvari u pouzdan izvor kojem se i javnost i profesija okreću kada im trebaju sveobuhvatna, znalačka informacija i obrazloženje procesa u Europskoj uniji, europskih politika, odluka, vrijednosti i pravila. To što su takozvane europske teme koje su godinama bile neka tamo daleka „njihova“ stvar, nešto što se događa u Bruxellesu i Strasbourgu, postale bliske i što ih javnost napokon prihvaća kao svoje, odnosno domaće, u velikom si dijelu upravo ekipa vanjskopolitičke redakcije Hrvatskog radija i urednica Dossiera Ivanka Zorić mogu upisati u profesionalni podvig.

Svakom od prijavljenih epizoda proizvedenih prošle godine odzvanja prepoznatljiv upućeni novinarski glas o vrućim europskim temama kad donose nove kutove gledanja i prošireni krug informacija i znanja… i nije ih bilo lako odmjeriti. No ocjenjivački žiri jednoglasno je prepoznao da je “Korupcija i lobiranje u EU” Ivanke Zorić riznica svega što je trebalo znati o slučaju korupcije u samom Europskom parlamentu, koji je debelo uzdrmao tlo pod nogama te institucije a, istodobno, ponudila i stručnjački uvid u to kako je uređeno područje lobiranja. Odnosno, kako je s pravilima na tom skliskom terenu ovdje, u Hrvatskoj. S toliko afera, posebno onih koje je pokrenulo europsko tužiteljstvo, iz Dossiera Ivanke Zorić svatko ima što naučiti – posebno politika koja se u tome očito prečesto kreće s one strane zakona.

Nagrada Europa za televizijsko novinarstvo

MARKO STRIČEVIĆ 

Ocijeniti najbolji televizijski prilog, emisiju ili dokumentarni film bio je najteži dio posla za članove komisije Nagrade Europa jer je konkurencija bila doista velika i jaka, a u najužem su se krugu našla dva autora – Ivana Dragičević sa svojom serijom priloga “Budućnost Europe” i Marko Stričević s dokumentarnim filmom “Ruski agenti slobode”.

I dok su nas Ivanini prilozi, zapravo polusatne epizode serijala oduševili poetičnošću kojom nas uvlači u priču, majstorskim intervjuima i nesvakidašnjim pristupom temama koje su, unatoč važnosti nepravedno marginalizirane, Marko je donio priču koja je u ovom trenutku zanimljiva ne samo Hrvatskoj i  Europi, nego i puno šire.

Film “Ruski agenti slobode” donosi iskustva ruskih disidenata nakon 24. veljače 2022., odnosno nakon ruske invazije na Ukrajinu. Autor je uspio okupiti neke od najistaknutijih intelektualaca, novinara, umjetnika, ali i individualaca koji su na vlastitoj koži osjetili što znači izraziti neslaganje s “Putinovom vertikalom vlasti”. Njihovo je djelovanje bilo opasno čak i prije rata, a osobito nakon njegova početka i zakona po kojem se neistomišljenici Putinova režima smatraju stranim agentima i državnim neprijateljima te im prijeti dugogodišnji zatvor samo zbog izgovorene riječi ili izlaska na antiratni prosvjed. Za pretpostaviti je da je upravo zbog toga jedan od najtežih zadataka bio pridobiti sugovornike za sudjelovanje na snimanju. Neki su od njih stoga snimljeni u državama u koje su izbjegli zbog svoje sigurnosti, a dio su pod iznimnim rizikom i u tajnosti snimili ruski snimatelji.

Sama tema filma nudi rusku stranu priče, odnosno otkriva, a zapravo potvrđuje činjenicu da podrška ruskih građana Vladimiru Putinu nije ni blizu onolika kakvom je prikazuje državna propaganda.

Ono što na prvi pogled dolazi do izražaja iznimna je upućenost u tematiku, analiza stanja kroz pogled “običnog čovjeka”, a ne manje važno i činjenica da su svi razgovori vođeni na ruskom jeziku, što je filmu dalo dodatnu vrijednost, ali vjerojatno i utjecalo na povjerenje sugovornika.

Kako sam autor objašnjava: “Tema je od interesa za građane Europske unije jer u eri informacijskog rata i stereotipizacija koji prate agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu nudi uvid u onaj dio ruskog društva o kojem se na Zapadu manje zna i čije se postojanje danas često negira – kako od kremaljskog režima, tako i od pojedinih krugova izvan Rusije. Otklizavanje ruskog društva u ekstremizam proučava se i objašnjava kroz živote i djelovanje hrabrih pojedinaca koje Putinov režim nastoji uništiti.”

U lovu na sugovornike po Poljskoj, Litvi, Latviji, Rusiji i Hrvatskoj svakako treba istaknuti i snimatelja Stjepana Kotarskog, ali i nekolicinu ruskih snimatelja, koji iz sigurnosnih razloga nisu željeli biti potpisani, ali i izvrstan  rad montažera Domagoja Frischa. Svi su oni pridonijeli tome da je film “Ruski agenti slobode” osmišljen, snimljen i montiran u stilu najboljih suvremenih dokumentaraca. Zato su “Ruski agenti slobode” naš odabir za televizijski dio Nagrade Europa.

Hrvatsko novinarsko društvo oštro osuđuje istup zamjenika gradonačelnika Splita Bojana Ivoševića, koji je ovog ponedjeljka prozvao Dalmatinski portal i novinarku Živanu Šušak Živković tvrdeći da ‘odrađuju prljavi posao’ za njegovu političku konkurenciju. Povod Ivoševićevom istupu je tekst u kojemu se problematizira izmjena pravilnika o korištenju gradskih ‘kadrovskih’ stanova i činjenica da će taj potez barem neizravno u budućnosti imati utjecaj na status njegova oca, također korisnika gradskog stana.

Hrvatsko novinarsko društvo smatra da je navedeni članak napisan potpuno u skladu s pravilima struke – dapače, iz njega proizlazi da su izmjene pravilnika u ovom trenutku prije svega pogodovale drugoj osobi, liječniku koji u svom vlasništvu ima kuću i time se nije uklapao u dosadašnje kriterije za dodjelu i korištenje gradskih nekretnina.

Ta činjenica jasno je navedena i u naslovu navodno spornog članka. Svojim istupom zamjenik gradonačelnika Bojan Ivošević proziva novinare i medije koji profesionalno obavljaju svoj posao, bez razloga i povoda izlažući ih dodatnom javnom prozivanju i preziru, što smatramo nedopustivim ponašanjem jednog javnog dužnosnika.

Paranoične konstrukcije o navodnom novinarskom ‘odrađivanju prljavog posla’ za političku konkurenciju, pak, smatramo potpuno neosnovanim, neprimjerenim i nedostojnim funkciji koju Ivošević obnaša.

Hrvatsko novinarsko društvo, ogranak Splitsko-dalmatinske županije
predsjednik Damir Petranović

Hrvatsko novinarsko društvo apelira na sve medije odnosno urednike, novinare i novinarke da se u izvještavanju o tragičnim događajima poput posljednjih u Srbiji drže Kodeksa časti hrvatskih novinara, odnosno univerzalnih novinarskih etičkih načela. Objavljivanje detalja tragičnog događaja, neprovjerenih informacija, a posebno potresnih osobnih ispovijesti neposrednih svjedoka, pa i kada ih svojevoljno žele ispričati, može biti opasno. Ponavljamo da je objavljivanje imena i prezimena maloljetnih osoba kršenje prava djeteta.

Također, molimo da nam se jave sve kolegice i kolege koji izvještavaju o navedenim događajima, a potrebna im je psihološka podrška.

Članak Kodeksa časti jasno kaže: “Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava”.

A članak 20. jasno propisuje: “Novinar ne smije otkriti identitet djeteta ili maloljetnika uključenog u slučajeve seksualnog zlostavljanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja ili kaznenog djela, bez obzira je li dijete ili maloljetnik svjedok, žrtva, osumnjičenik ili okrivljenik. Medijski prilozi o takvim slučajevima ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta ili maloljetnika. Identitet djeteta ili maloljetnika dopušteno je otkriti samo iznimno, kada je to u javnom interesu i ne ugrožava dobrobit djeteta ili maloljetnika, te uz pristanak roditelja ili skrbnika djeteta ili maloljetnika, ili kada to radi dobrobiti djeteta traže državna tijela”. Bilo kakav senzacionalizam i utrka za klikovima u ovakvim tragedijama koje su nepovratno uništile živote brojnih obitelji nije od javnog interesa i u skladu s postulatima novinarske struke.

Umjesto medijske preplavljenosti užasima kojima ovih dana svjedočimo i koji kod dijela ljudi, posebice onih najmlađi, mogu izazvati potencijalno negativne reakcije, HND poziva na odgovorno i profesionalno izvještavanje.

Za Izvršni odbor, 

Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a

Dragutin Hedl, potpredsjednik HND-a

Chiara Bilić, potpredsjednica HND-a

Jedna od zacrtanih mjera u Nacionalnom planu razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. godine je osigurati zaštitu novinara od neosnovanih i zlonamjernih sudskih postupaka s ciljem da ne bude niti jedne SLAPP tužbe i da svaki novinar može propitivati teme od javnog interesa. Sustav ranog prepoznavanja SLAPP tužbi je vrlo važan i treba ga uvoditi u praksu, a kako bi se što više eliminirale takve vrste tužbi treba ih prebaciti na Županijske sudove gdje bi stvari išle puno brže, kazano je, između ostalog, u Novinarskom domu na panelu „SLAPP, oružje za cenzuru“.

Iznoseći u uvodu rezultate istraživanja i provedene ankete HND-a glavna tajnica Društva Melisa Skender je kazala kako je  u Hrvatskoj aktivno najmanje 945 tužbi samo za povredu ugleda i časti protiv medija i novinara. U nastavku je moderator panela i predsjednik HND-a Hrvoje Zovko kazao kako rezultati govore da pravosudna represija u Hrvatskoj prema novinarima i medijima ne jenjava. – Mi u HND-u ćemo i nadalje taj problem internacionalizirati te i ovaj puta pozivamo Vladu da dekriminalizira djela protiv ugleda i časti, jer svatko pravnu zadovoljštinu može naći u parničnom postupku. Tužbe su sredstvo za pritisak na naše kolegice i kolege i služe za iscrpljivanja i cenzuru medija, kazao je Zovko, koji je potom dao riječ Predsjedniku  Vrhovnog suda Radovanu Dobroniću da prokomentira rezultate ankete HND-a te da iznese eventualne rezultate ankete koju je Vrhovni sud RH provodio među predsjednicima sudova, odnosno koliko sudaca je podizalo tužbe protiv medija i novinara.

Dobronić, koji je inicirao da jedan od načina borbe protiv SLAPP-a bude prebacivanje takvih slučajeva na Županijske sudove te njihovo rano prepoznavanje, je kazao kako su neki suci jednostavno odbili  odgovoriti o SLAPP tužbama. – Problem SLAPP tužbi nije samo kod novinara i medija nego i u drugim područjima; primjerice u tržišnoj utakmici kad jedan jaki gospodarski subjekt tuži za naknadu štete drugi poslovni subjekt koji tek ulazi na tržište, kazao je Dobronić. On smatra kako je najvažnije utvrditi je li novinarska kritika prema sucu bila opravdana, iako i bila gruba, ili pak neopravdana, odnosno grubo zlonamjerna. Upozorava kako je u opisu sudačke profesije da sudac bude izložen javnoj kritici i propitivanju te dodao kako bi bilo poželjno da suci nisu tužitelji. –  Ako je kritika u novinskom članku bila opravdana, onda je stvar svakog suca može li podnijeti kritiku. Ako se s time ne može nositi, možemo reći da nije baš za taj posao, istaknuo je Dobronić, dodavši kako je pitanje je li podnošenje tužbe u vezi sa sudačkim poslom izravno i isključivo osobno pravo samog suca.

Polemiku je izazvao  Đuro Sessa,  počasni predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i predsjednik Europske udruge sudaca, koji je kazao kako mediji nisu ugroženi SLAPP tužbama, smatrajući da su ti novčani iznosi vrlo mali. Oštro mu je odgovrila predsjednica Europske federacije novinara (EFJ)i Sindikata novinara Hrvatske (SNH) Maja Sever koja je istaknula kako je neugodno iznenađena takvom ocjenom, jer postoje činjenice u kojima je primjerice veliki udarac  za jedan mali medij kada ga se sudi ili mu se presudi za iznos od pet ili deset tisuća eura o čemu smo imali priliku i svjedočiti u slučajevima kolegice Davoke Blažević i Gorana Gazdeka.  – Takva je ocjena potpuno neprihvatljiva i mi doživljavamo pravosudni teror kao novu vrstu cenzure, kazala je Sever.

Jasna Vaniček-Fila, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Ministarstva kulture i medija, istaknula je kako je ministarstvo upravo pred usvajanjem krovnog srednjoročnog dokumenta, Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje od 2023. do 2027. godine. – Jedna od zacrtanih mjera u tom Nacionalnom planu, kojem je namjera osigurati zaštitu novinara od neosnovanih i zlonamjernih sudskih postupaka, jest uspostava mehanizma za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP tužbi te će takve odredbe implementirati i u novi Zakon u medijima čije je donošenje u planu u ovoj godini, navodi Vaniček – Fila te je dodala kako je cilj da ne bude niti jedna SLAPP tužba i da svaki novinar može propitivati teme od javnog interesa.

Vedrana Šimundža Nikolić, državna tajnica Ministarstva pravosuđa i uprave na upit kako je ministarstvo došlo do brojke od 79 SLAPP tužbi kazala je kako kriteriji za određivanje takvih tužbi nisu jasni i da je vrlo važno njihovo prepoznavanje u ranoj fazi. Ona je dodala kako su do brojke od 79 SLAPP tužbi došli čisto matematičkim putem kroz e-spise i informativni sustav koji prati postupke i detektirajući gdje se ponavljaju tužbe i tužitelji u slučajevima kada su tužitelji javne osobe. političari, lokalni moćnici ili suci i slično.

Glavna urednica portala Telegram.hr Jelena Pavić Valentić iznijela je nekoliko apsurdnih primjera iz vlastitog iskustva gdje ih se tuži za duševne boli i nakon što su objavili ispravak ili kada su dobili tužbu zbog toga što su izvještavali o požaru sa svim činjeničnim elementima. – vrlo je važno kod kojega suca dođe predmet, jer imali smo situaciju da je zbog teksta koji smo prenijeli iz Jutarnjeg lista Telegram izgubio, a Jutarnji dobio oslobađajuću presudu, navela je Valentić.

Govoreći o SLAPP tužbama te odgovarajući na upit koliko tužbe utječu na svakodnevni rad i koliko opterećuju novinare i redakcije, glavni urednik 24 sata Ivan Buča kazao je kako u redakciji mogućnost tužbi uvijek imaju na umu, ali od priča ne odustaju ako su sve činjenice u tekstu utvrđene i provjerene. Govoreći o serijskim tužiteljima Buča je istaknuo kako su lako prepoznatljivi. Traženjem ispravka oni se već pripremaju na podnošenje tužbi i ispravka nije garancija da vas neće tužiti. Oni imaju i svoj cjenik od oko 50 tisuća kuna po tužbi i međusobno se savjetuju kako i koliko da traže, naveo je Buča.

Željka Gavranović,  glavna urednica portala SBplus iz Slavonskog Broda, govorila je o svojim iskustvima istaknuvši kako su lokalni mediji u posebno teškom položaju jer se tužbama dovodi u pitanje i sam opstanak medija, a novinare i zaposlene egzistencijalno ugrožava što utječe i na njihov privatni život. – Najgore je to što te ljude koji vas tuže susrećete svaki dan u tako maloj sredini i to vas psihički iscrpljuje i dovodi u situaciju da se pitate ima li uopće smisla da se više bavite ovim poslom, kazala je Gavranović.

Slična iskustva iznio je i Vedran Gvožđak,  glavni urednik Kaportala, koji je za jedan tekst tužen sa šest tužbi – Po meni to ne može biti ništa drugo nego SLAPP, zaključio je Gvožđak kazavši kako je svaka presuda za male medije prijetnja da će određeni medij morati staviti ključ u bravu.

Tihomir Ladišić,  direktor vijesti i programa N1 Hrvatske složio se s time da je riječ o novom načinu maltretiranja novinara i zastrašivanju te dodao kako ima puno bizarnih detalja iz tih tužbi. – Ako postoji moćna tvrtka, koja ne samo da vas tuži, nego čim ju spomenute traži ispravak, jasno je da se radi o prijetnji i jasno vidljivom nastojanju da se prestanete baviti njima, kazao je Ladišić i dodao je da su takve prakse zapravo pokušaji i nastojanja da vas se zaustavi da bilo o čemu govorite ili pišete.  Također ja kao problem naveo da pritisci na medije dolaze i prebacuju sa s politike na gospodarski sektor i druge moćne aktere.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i prije četiri godine kazao je da su tužbe za nanošenje duševne boli postale unosan posao, a takva tvrdnja i dalje stoji. – Nažalost ostvarila se jedna druga situacija u kojoj je objavljivanje ispravka postao dokaz s kojim tužitelji idu na sud kao da se radi o priznanju krivnje, kazao je Klarić dodavši kako za velike izdavače i sama prijetnja predstavlja problem, jer se u proračunu mora  izdvojiti i rezervirati određene iznose, i to pozamašne, za moguće izgubljenje tužbe.

Novinarka portala Telegram.hr Dora Kršul našla se na meti tužbi zagrebačkog Sveučilišta i nekadašnjeg rektora Damira  Borasa. Ona je istaknula da je trenutak kada je osobno tužena ona, a ne redakcija, za nju bio vrlo traumatičan. – No srećom za razliku od nekih kolega, koji rade u malim redakcijama,  iza mene je stala redakcija telegram.hr koja je tu tužbu tretirala kao redakcijsku, kazala je Kršul.

Andreja Hudika, glavna urednica portala Index.hr, kazala je kao bi odbacivanje tužbi u samom začetku bio dobar način, ali da je problem što neki suci uopće i ne pročitaju odgovor na tužbu. – Oni odmah iznesu stav da Index uopće nije smio objaviti određeni članak i postavljaju nebulozna pitanja kako smo se uopće osudili objaviti članak, kazala je Hudika.

Goran Selanec, sudac Ustavnog suda RH, istaknuo je kako se tu radi i o zlonamjernim tužbama te je dodao kako je iznesena brojka od više od 900 tužbi ogromna, premda nisu sve i SLAPP tužbe. Selanec je dodao kako postoji značajan broj sudaca na nižim razinama koji se nisu pomirili s time da postoje slobode medija i nisu spremni podržati standarde koji su dosegnuti na europskoj razini, kada su te slobode u pitanju.

Odvjetnica Vesna Alaburić drži kako suci ne prepoznaju pojam javnog interesa i ne shvaćaju da neki medijski sadržaj moraju sagledati u cjelini te da je potrebna edukacija sudaca i odvjetnika koji se bave određenim sporovima, ali i novinara u obavljanju posla. Pri tom je istaknula kako je program edukacije sudaca o predmetima protiv medija i slobode govora zapravo izrazito manjkav.

Zlata Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, istaknula je kao je po njoj ne treba očekivati dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda. Ona je dodala da takve odredbe postoje  i u velikom dijelu europskih zemalja, ali ono što brine je da Hrvatska nije prošla tranziciju iz socijalizma u kapitalizam kada su u pitanju slobode medija, bez kojih nema stvarne demokracije. – Kada su u pitanju suci oni su dio državne vlasti i moraju biti podložni kritikama i procjenama kazala je Đurđević te je dodala kako novinari nemaju zaštitu od hrvatske države.

Marijan Bitanga, sudac Visokog kaznenog suda RH i glasnogovornik Udruge hrvatskih sudaca, složio se da suci moraju pretrpjeti javnu kritiku, ali, dodao je kako to do mnogih nije doprijelo.  – Propitivati kvalitetu rada sudaca ne samo da je potrebno, nego je i poželjno. Mislim da treba prepoznati tu opasnost koja dolazi kroz tužbe i suci bi trebali to prepozanti i spriječiti, kazao je Bitanga i također naglasio potrebu bolje edukacije sudaca.

Đurđica Klancir, vanjska članica Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora i novinarka N1 Hrvatska, navela je kako SLAPP tužbe predstavljaju dominantan pritisak na novinare i medije. – To je problem koji slabi medijsku scenu u Hrvatskoj. Tome doprinose i poruke čelnika ove države upućene novinarima i  medijima, navela je Klancir i dodala kako se radi o pokušaju nametanja autocenzure medijima.

Davorka Blažević,  glavna urednica portala Tris, prošla je kalvariju zbog spora za povredu časti i ugleda sutkinje Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kojoj je morala platiti 54 tisuće kuna. Taj novac skupljen je na kraju zahvaljujući solidarnosti i pomoći kolega i HND-a. – Ta tužba bila je čista osveta te se pokazalo da je njezin cilj zaraditi i materijalno uništiti novinara, kazala je Blažević.

Suzana Lepan Štefančić, HND-ova članica Radne skupine Ministarstva kulture i medija o SLAPP-u i novinarka Večernjeg lista istaknula je kako se vidjelo na edukacijama koje provodi Ministarstvo kulture i medija da suci ne razumiju o čemu se govori kada se govori o javnom interesu i dužnosti novinara prema javnom interesu.

Josip Antolić, urednik RTL-a Danas i TV magazina Potraga,  naveo je kako su na RTL sretni jer imaju dobar pravni tim, vanjsku odvjetničku službu, ali da među 58 sporova koji vode ukupno teških 450 tisuća eura imaju i bizarne tužbe među kojima je i ona za komentar na Facebooku.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter istaknula je kako SLAPP nije problem samo novinara, nego i općenito aktivista za zaštitu ljudskih prava. Ona je podsjetila da je da je nužno potrebno kritično i profesionalno novinarstvo kako bi se kvalitetno borili protiv dezinformacija.

Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja. Cilj obilježavanja je kontinuirano promicanje načela slobode medija, ukazivanje na važnost zaštite medijskih sloboda i borbe protiv svih oblika utjecaja na medije kao i sjećanje na medijske djelatnike koji su izgubili život obavljajući svoj posao.

Ovaj dan služi i kao podsjetnik na mnoge medijske neslobode, zatvaranja novinara te ostale nedemokratske postupke prema medijima i medijskim djelatnicima u pojedinim dijelovima svijeta.

Svjetski dan slobode medija obilježava se od 1993. godine na temelju odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz iste godine, a na preporuku Opće skupštine UNESCO-a iz 1991. godine. Kao dan obilježavanja odabrana je godišnjica usvajanja Windhoeške deklaracije o promicanju nezavisnog i pluralističkog afričkog novinarstva iz 1991. godine koju su usvojili afrički novinari u gradu Windhoeku u Namibiji.

Opća skupština Ujedinjenih naroda 1993. godine proglasila je 3. svibnja Svjetskim danom slobode medija. Cilj obilježavanja toga Dana je promicanje temeljnih načela slobode medija te odavanje dužnog poštovanja novinarima koji su izgubili život obavljajući svoj posao.

U povodu Svjetskog dana slobode medija, Sindikat novinara Hrvatske pozvoa je svoje članove i sve novinare i medijske radnike u Hrvatskoj da današnji dan obilježe 24. simboličnom akcijom Pet minuta gromoglasne tišine u 11.55.