(De)motivacija: Studenti novinarstva ne žele da budu novinari

0
162

 

PODGORICA, 22.10.2018. – Svaki treći student novinarstva ne želi da bude novinar. To je rezultat istraživanja Sindikata medija Crne Gore (SMCG) sprovedenog uz pomoć Fakulteta političkih nauka, objavljenog u aprilu 2018.

Istraživanje je pokazalo da mladi upisuju novinarstvo jer percipiraju tu profesiju kao društveno važnu, ali, istovremeno, uočavaju da „nije profitabilna“. Iz tog razloga žele da rade u PR-u ili srodnim, ali bolje plaćenim oblastima.

Takođe, objavljeno je da svaki treći student u budućnosti sebe vidi kao novinara na televiziji, u zabavnom programu.

U toku jedne diskusije na Fakultetu političkih nauka (na smjeru za medijske studije) o razlikama između kvalitetnog i tabloidnog novinarstva, grupa studenata postavila je sljedeće pitanje: Zašto bismo pisali kvalitetno, kada takve tekstove niko ne čita, a i manje se zaradi? Studenti su, gledano isključivo očima tržišne logike, postavili racionalno pitanje. Oni su, međutim, postavljajući takvu formulaciju zanemarili pojmove etike i integriteta. I, najzad, su (vjerovatno nesvjesno) postavili veliko pitanje – problem vrijednosti.

Svijet informacija je ogroman (beskonačan?). Zašto, u moru svih tih žutih, crnih, polovičnih, pristrasnih tekstova, lažnih vijesti i sl. kvalitet treba da ispliva – to je, u stvari, pitanje koje zaslužuje odgovor.

Činjenica da kvalitet teže i rjeđe isplivava utiče na motivaciju budućih novinara. Više od polovine anketiranih studenata smatra da je položaj novinara u Crnoj Gori nezadovoljavajuć ili loš. Oni jasno uočavaju (naročito studenti starijih generacija) da baviti se kvalitetnim novinarstvom znači više učiti, istraživati i raditi, a manje zaraditi ili – biti u opasnosti. Nažalost, za neke od njih, traženje rješenja se tu završava.

Naša je obaveza da studentima ponudimo drugačiji odgovor na pomenuto, važno pitanje. Stanje u praksi nam, međutim, stalno odmaže, a problem je širok, sistemski.

Socijalni položaj novinara: Izvještaj “Socijalni položaj novinarske profesije u Crnoj Gori” koji je objavio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u saradnji sa Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) prije četiri godine, ukazao je na neke od problema s kojima se novinari svakodnevno suočavaju (nijesu organizovani i ujedinjeni u stručna tijela i sindikat, značajan procenat zaposlenih nije osiguran, prekovremeni rad nije uvijek plaćen itd.). Prema podacima iz tog istraživanja, prosječna neto plata novinara u Crnoj Gori bila je oko 470 eura. U novijem istraživanju, “Indikatori nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara”, iz 2016. godine, takođe se navodi da su primanja novinara niža od državnog prosjeka.

Sloboda medija: Prema Izvještaju Reportera bez granica o slobodi medija (2018.), Crna Gora se nalazi na 103. mjestu, od 180 rangiranih zemalja svijeta. U Izvještaju se navodi da su vlasti “pojačale pritisak na javnog emitera – RTCG”, da u prethodnoj godini “nije kažnjen nijedan fizički napad na novinare”, da je jedan od glavnih problema autocenzura…

Medijska (ne)pismenost: Balkanske zemlje, ako je suditi po istraživanju Instituta za otvoreno društvo u Sofiji, nijesu sposobne da se odupru takozvanim lažnim vijestima. Crna Gora se, na listi od 35 zemalja, našla na 31. mjestu. Sedam regionalnih organizacija za razvoj medija u periodu od 2018. do 2021. planira da realizuje projekat “Mediji za građane – građani za medije”. U februaru 2018, Agencija za elektronske medije (AEM) Crne Gore i UNICEF započeli su kampanju medijske pismenosti “Birajmo šta gledamo”. Cilj kampanje je da utiče na svijest o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu. Efekte pomenutih projekata tek ćemo mjeriti.

Nakon pregleda svih ovih podataka, ponovo se vraćamo studentima. Da li je Fakultet političkih nauka iznjedrio kadrove koji ne uspijevaju da se izbore s negativnim pojavama u društvu i profesiji ili su mladi, školovani, novinari zaista nemoćni pred sistemom?

Institut za medije Crne Gore uradio je, prije dvije godine, “Istraživanje o potrebama u obrazovanju novinara i medijskoj pismenosti u Crnoj Gori”. Tadašnji vršilac dužnosti direktora Instituta, Vladan Mićunović, kazao je da “ne može dovesti u vezu studije žurnalistike i poboljšanje kvaliteta novinarstva u Crnoj Gori”. Stručnjaci intervjuisani u pomenutom istraživanju takođe su primijetili da menadžment medija ne ulaže dovoljno u obrazovanje svojih zaposlenih.

O obrazovnim standardima se, dakako, mora kontinuirano raspravljati. Ali, iz vida ne bi trebalo gubiti sljedeće: Sama riječ “obrazovanje” upućuje na pojmove etike i integriteta (“obraz”). Studente je, osim praktične pripreme za “rad na tržištu” potrebno pripremiti za etičke dileme u profesiji, ali i van nje. Sistem obrazovanja je, ipak, različitim reformama u posljednjih nekoliko godina, odabrao put “tržišne logike”. U takvom sistemu, studentima novinarstva “nijesu potrebne” discipline koje izgrađuju svjesnog čovjeka, koji kritički prosuđuje, koji razumije suštinu slobode.

Ako studentima novinarstva ne pokažemo šta je vrijednost, te zbog čega je ispravan i slobodan rad, i kad nije dovoljno plaćen, bolji od lošeg rada, kakvo će biti novinarstvo budućnosti? I kakve ćemo posljedice svi trpjeti?

Dragana Žarić, saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici

eu Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje  medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.