PODGORICA, 17.10.2018. – Rodnu senzitivnost medija ispitujemo kroz više parametara, najprije kroz upotrebu rodno osjetljivog jezika, koji je jedini gramatički ispravan oblik izražavanja, što čini smiješnim one argumente kojima se želi osporiti njegovo korišćenje. Rodno osjetljiv jezik je i zakonska obaveza u Crnoj Gori.
Drugo, rodnu osjetljivost medija obavezno analiziramo i u odnosu na udio pojavljivanja žena u medijima (politika, društvo, kultura, sport…), i to u dvostrukoj ulozi: žena kao subjekat, ona koja daje mišljenje, stav, expertizu, ali i kao objekat, odnosno koliko medijski prilozi imaju u fokusu ženska pitanja, pojednostavljeno- koliko se mediji bave polovinom crnogorske populacije. Treći segment rodne osjetljivosti medija jestestepen reprodukovanja rodnih stereotipa. I poslednji parametar, nikako i najmanje važan jeste položaj žena u medijima.
RTCG je prvi javni servis[1] u regionu koji je kroz formu zaključka Savjeta ove medijske kuće (decembar 2009) usvojio obavezu upotrebe rodno osjetljivog jezika. Danas (oktobar 2018) ova medijska kuća tu obavezu ispunjava koliko i ostali elektronski mediji u Crnoj Gori- sporadično i nedosljedno. Tako ćete u istom prilogu, za istu osobu ženskog pola, čuti da je „objektivna, odgovorna i pravi profesionalac (!) u svom poslu“. Radio Crne Gore i programi najslušanijih komercijalnih radio-stanica, kao i štampani mediji u Crnoj Gori dominantno koriste rodno neosjetljiv jezik, te nam (i ) na taj način promovišu nepismenost ili gramatičku nekorektnost. Da li da podsjetim da njihove programe, povremeno bar, slušaju i djeca?
Bez izuzetka, crnogorski mediji daju tek petinu prostora ženama, a u oblasti politike čak manje od deset procenata.[2]Ovako mala zastupljenost žena u oblasti politike i (recimo) sporta, čini žene potpuno nevidljivim u društvenim oblastima, naročito gdje su moć i novac. Nije to svjesna namjera medija, prije se radi o nedovoljnom stepenu opšteg obrazovanja/ pismenosti, o nedovoljnoj senzibilisanosti za druge i drugačije, a što uz smanjenje broja novinara/ki i sve bržu dnevnu traku informacija i događaja, dovodi do pojave koju možemo nazvati medijskom blokadom žena i njihovog pojavljivanja u crnogorskim medijima. Neophodno je osvrnuti se i na sasvim izraženo nepostojanje motiva novinara/ki za edukacijama koje mogu unaprijediti njihovu profesionalnost.
Analiza crnogorskih medija pokazuje značajnu reprodukciju rodnih stereotipa, bilo da se radi o rijetkim pričama o ženama koje se uspješno bave tradicionalnim ženskim zanimanjima, pa je uobičajeno pitanje kako kombinuju privatni i poslovni segment života, ponekad se traži i recept za kakvo posebno jelo. Prisustvo rodnih stereotipa u medijima je naročito prisutno u reklamama, pogotovo ako analiziramo tretman ženskog tijela u njima. I ovaj parametar rodne osjetljivosti pokazuje da crnogorski mediji ženu snažno guraju na margine svih društvenih dešavanja.
Rijetke su analize i istraživanja medija i medijskih programa i izdanja u Crnoj Gori. Malo je i nevladinih organizacija koje se bave ovim temama, Ženska Akcija, Nova i Anima, a malo je i onih koji sa pravom možemo zvati expertima za medije. Kako god, ta rijetka istraživanja i publikacije nedvosmisleno pokazuju da je u crnogorskim medijima više novinarki (ukupno oko 60%), ovaj disparitet je naročito izražen u medijima koji su državno vlasništvo (71% žena) u odnosu na medije u privatnom vlasništvu. Istraživanje prikazano u publikaciji „Socijalni položaj novinarske profesije u Crnoj Gori “(OEBS, 2014) pokazuje da na pitanja o tretmanu novinara/ki od strane poslodavca, urednika, javnosti, sindikata, strukovnih udruženja,… dominiraju odgovori da imaju jednak tretman u odnosu na pol. Međutim, bitan indikator položaja žena i mukašaraca u medijima mora biti i njihov udio na pozicijama gdje se donose odluke, odnosno udio žena među urednicima, glavnim i odgovornim urednicima, direktorima/ vlasnicima. Istraživanja, niti statistiku nemamo. Čak i površna analiza pokazuje da su i u oblasti medija žene u izraženoj manjini na pozicijama gdje se donose medijske politike.
Stoga, crnogorski mediji reprodukovanjem rodnih stereotipa, kako u redakcijama, tako i u svojim sadržajima, sporadičnom upotrebom rodno osjetljivog jezika, najširoj javnosti daju sliku nevidljive žene, opterećene očekivanjima sredine da se primarno bavi kućom i porodicom, dok se izvještavanje o slučajevima porodičnog nasilja smatra najmanje profesionalnim i objektivnim. Ali, imajući na umu snagu i uticaj medija, njihovo kreiranje i oblikovanje stavova javnosti, postavljanje zahtjeva i određivanje društvenih normi, onda je potpuno jasno koliko je ogroman prostor ali i nasušna potreba za rad sa medijima na povećanju njihove rodne osjetljivosti. A sve u cilju podizanja profesionalnih standarda crnogorskih medija i širenja objektivnosti medijskih sadržaja.
Slavica Striković
Ekspertkinja za rodnu ravnopravnost
Članica Savjeta RTCG, 2009-2O14.
Ombudsmanka Informativnog programa TV Vijesti, maj 2017- maj 2018.
[1]Ova medijska kuća nije dosegla sve karakteristike javnog servisa, može se reći da je u poslednje vrijeme njena tranzicija ka istinskom javnom servisu značajno usporena, možda čak i zaustavljena- primjedba autorke teksta
[2]Izstudije “Rodno ogledalo medija u Crnoj Gori”(2016), autorke Duške Pejović
Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu uz finansijsku podršku Evropske Unije. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Sindikata medija Crne Gore i autora i ni u kom slučaju ne odražava stavove Evropske unije.
