PODGORICA, 10.08.2020. – Rezultati prvog Izvještaja Media Freedom Rapid Response (MFRR) pokazuju izglede da će 2020. godina dodati još jedno tužno poglavlje o padu slobode medija u Evropi.

Glavni razlozi su uticaj Covid-19 krize, policijsko nasilje i uznemiravanje putem interneta.

Izvještaj o monitoringu koji su sačinili Evropska federacija novinara (EFJ) i Međunarodni institut za štampu (IPI), uz podršku ECPMF-a, daje uvid u prijetnje medijskim slobodama u državama članicama EU i zemljama kandidatima. U periodu od marta do juna na platformi mappingmediafreedom.org registrovano je 126 upozorenja iz dvije trećine zemalja obuhvaćenih MFRR-om.

Jedan od glavnih zapaženih trendova je negativan uticaj pandemije COVID 19 na slobodu medija. Neke vlade su koristile pandemiju kao izgovor da ograniče demokratski diskurs ili pojačaju autoritarne tendencije. Mappingmediafreedom.org registrovao je 42 upozorenja vezana za pandemiju.

Drugi trend su opasnosti za novinare i medijske radnike kada izvještavaju sa protesta i demonstracija. Izvještaj ističe da je ukupno 28 novinara i medijskih radnika napadnuto između marta i juna tokom demonstracija i protesta. Demonstranti nisu jedini rizik za medijske profesionalce, već su to i policajci i pripadnici bezbjednosnih službi.

The Media Freedom Rapid Responce (MFRR) pokrenut je u martu 2020. radi podrške novinarima i medijskim radnicima koji su izloženi riziku u zemljama članicama EU i zemljama kandidatima.

Foto: CPJ

Verbalne prijetnje, fizički napadi, politički pritisci, prijetnje smrću, kleveta, zabrana pristupa informacijama – samo su neki od problema s kojima se susreću novinari/ke u Bosni i Hercegovini. Od početka ove godine do danas zabilježeno je 12 slučajeva napada na novinare/ke u BiH.  Online nasilje i prijetnje postali su svakodnevnica bosanskohercegovačkim novinarima/kama.

Nakon što je objavila fotografiju sa dvojicom migranata, Vanja Stokić, glavna urednica portala E-trafika, na svom Facebook profilu dobila je poruku od osobe po imenu Goran Živanović, u kojoj prijeti da bi “odsijecao glave” ne samo migrantima, već i “svim dušebrižnicima koji ih dočekuju.” Stokić je pokušala odmah prijaviti prijetnje policiji, ali joj je rečeno da se vrati u ponedjeljak – tri dana nakon što su joj prijetnje upućene. Živanović je ponovo kontaktirao glavnu urednicu portala E – trafika, ponavljajući prijetnje i ostavljajući svoj telefonski broj da bi ga mogla proslijediti policiji. Ali to nije bio kraj prijetanjama, one su bile popraćene uznemiravanje ne samo nje, nego  i njenih prijatelja putem društvenih mreža. Nakon nemilih događaja, banjalučka policija je uhapsila Živanovića, koji je nakon saslušanja pušten na slobodu, a slučaj je predat na daljnje postupanje Okružnom tužilaštvu Banja Luka.

Inspektor Mirković kažnjen je smanjenjem plate od 10 posto jer „nije postupio po navedenoj prijavi, odnosno nije došao da od oštećene Vanje Stokić zaprimi prijavu na zapisnik i uzme izjavu u svojstvu svjedoka – oštećene, niti je o navedenom događaju obavijestio dežurnog tužioca“. U obrazloženju se dalje navodi i da je Mirković ovim počinio lakšu povredu radne dužnosti. Tužiteljica okružnog javnog tužilaštva Banja Luka Tatjana Ninković obustavila je istragu protiv Gorana Živanovića koji je prijetio smrću glavnoj i odgovornoj urednici portala eTrafika Vanji Stokić.

Jedino ispravno da se Živanović kazni, sve drugo šalje poruku da su prijetnje smrću uredu

Stokić za našu platformu kaže da je odluka o kažnjavanju pozitivno iznenadila, posebno jer nije podnosila nikakve prijave protiv inspektora.

„Ne znam da li je neko drugi to uradio, ali ako je MUP sam odlučio da sankcioniše svog službenika zbog propusta, taj potez pozdravljam. S druge strane, odluka tužiteljice je donekle očekivana, ali svejedno sramna. Ona je poruku u kome mi nepoznat muškarac prijeti odsijecanjem glave protumačila kao izražavanje ličnog stava i nezadovoljstva. Također, tvrdi da on nije širio govor mržnje, što nije tačno. Odlukom o nesprovođenju istrage, jasno je poručila da su prijetnje i govor mržnje sasvim uredu, jer za njih nećete biti sankcionisani. Tako je barem ako prijetite novinarima, ukoliko ste svoj bijes usmjerili ka institucijama ili političarima, istog trenutka ćete odgovarati.“

Udruženje BH novinari u kojoj djeluje Linija za pomoć novinarima angažovali su advokata da preda žalbu na ovu odluku.

„Kad se ovo desilo, oko mene se stvorio sistem podrške koju zaista nisam očekivala u tom obimu i beskrajno sam zahvalna ljudima koji su stali uz mene. Ja sada uopšte nemam opciju da se predam i tek tako pustim ovaj slučaj. To prvenstveno dugujem kolegama koji će se, nažalost, nekada naći na mom mjestu“, izjavila je Stokićeva.

Stokić smatra da je jedino ispravno da se Živanović kazni, sve drugo šalje poruku da su prijetnje uredu i da vas niko neće sankcionirati ako poželite da nekome „odrubite glavu“. „Ako sada institucije odreaguju, svaki naredni slučaj će biti lakši za riješiti jer ćemo imati dobru praksu kojom se vodimo“, smatra Stokić.

Potrebno popuniti rupe u zakonima koje onemogućavaju rad novinara/ki i medije

Adin Šabić, urednik portala Interview.ba za našu platformu komentariše da statistika najbolje pokazuje koliko su sigurni novinari/ke u BiH.

„Žalosno je da na nivou države, entiteta i Brčko Distrikta, ne postoji adekvatan mehanizam zaštite novinara/ki. Iako je u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH podržana inicijativa koja se odnosi na izmjenu Krivičnog zakona Federacije BiH, kojom bi se napadi na novinare/ke tretirali kao napad na službene osobe, to još uvijek nije zaživjelo. U Republici Srpskoj Nacrt sa izmjenama Krivičnog zakonika upućen je u parlamentarnu proceduru i čeka bolje dane kad će poslanici/ice o njemu razmatrati, a do tada napadi na novinare/ke će se tretirati kao napad  na običnog građanina/ku, iako su poslom koji obavljaju mnogo izloženiji/e napadima“, navodi Šabić.

Na pitanje šta je potrebno uraditi kako bi se zaštitili novinari/ke u BiH, Šabić naglašava da je potrebno popuniti rupe u zakonima koje onemogućavaju rad novinara/ki i medije općenito. „Ukoliko bi se usvojile inicijative za izmjenu krivičnih zakona koje kažu da se napad na novinara/ku tretira kao napad na službeno lice, s obzirom na povećane sankcije koje proizlaze iz toga, mišljenja sam da bismo dobili i manji broj napada. “

Odgovornost na državnim organima

Mehmed Halilović, pravni savjetnik za medije smatra da je odgovornost u ovom slučaju na državnim organima, prije svega policiji i tužilaštvu.

„Iznenađen sam, ali i u isto vrijeme uznemiren reakcijom policije, jer su u nekim drugim slučajevima kad su poslane anonimne, da ne kažem čak i bezazlene prijetnje političarima reagirali znatno brže i efikasnije. Ali kada su u pitanju novinari to je izostalo, kao što je slučaj Vanje Stokić.“ Dodaje da je istovremeno iznenađen i uznemiran lošom reakcijom tužilaštva.

„Takva prijetnja se mora ozbiljno shvatiti jer napad na bilo koju ličnost, novinare pogotovo, je napad prema svim građanima i mislim da je u konkrentom slučaju tužilaštvo bilo ispod svakog nivoa odgovarajućeg za neko demokratsko društvo“, smatra Halilović.

Halilović naglašava da se mora efikasije i brže reagirati, te da se moraju preduzeti direktni postupci i reakcije:

„Tužilaštvo je moralo podići optužnicu, te se moralo procesuirati i sankiconirati, da se u budućnosti djeluje preventivno jer sankcije za kriminalna djela pored ostalog, nemaju samo obavezno sankcioniranje počinioca krivičnih djela, nego istovremeno preventivnu ulogu da spriječi buduća krivična djela.“

Saradnja akademske i profesionalne zajednice je nužna

Lamija Silajdžić, viša asistentica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu navodi da se na Odsjeku za komunikologiju  prava novinara izučavaju kroz predmete Medijska regulativa i Etika javne riječi, na kojima studenti uče o relevantnim međunarodnim i domaćim zakonskim rješenjima i novinarskim kodeksima koji tretiraju tu oblast.

„Međutim, nužno je provoditi kontinuirana istraživanja, jer napadi na novinare ne prestaju i predstavljaju prijetnju za slobodno i profesionalno novinarstvo. Saradnja akademske i profesionalne zajednice je u tom kontekstu nužna, kako bi se studentima omogućio kako teorijski, tako i praktični uvid u načine zaštite novinara od napada i nasilja.“

PRISTINA, 07.08.2020 – Association of Journalists of Kosovo (AJK), with concern has accepted the opening of the new online television, TVV, established by the political party Lëvizja Vetëvendosje.

Establishing a television by a political party is detrimental to media freedom. Such media is not considered journalism.

The European Federation of Journalism (EFJ), also reacted through a tweet for the establishment of TVV by Lëvizja Vetëvendosje.

“New online TV channel TVV in Kosovo, directly produced by a political party. This is not journalism. This is propaganda in the service of politicans”.

AJK joins the reaction of the EFJ, emphasizing that the opening of such television is harmful and unacceptable for freedom of media and for a democratic state.

Zašto novinari ne mogu da dobiju informacije iz institucija? Zašto se istraživački novinari nazivaju stranim plaćenicima? Zašto im prijete i ucjenjuju ih? Previše je „zašto“ kada su u pitanju novinari u Bosni i Hercegovini.

Novinarka Nikolija Bjelica iz Trebinja, dopisnica DW, govori o začaranom krugu blokade informacija u javnim institucijama, uzaludnih preporuka ombudsmana i vrlo čudnoj zamjeni uloge novinara s PR-službom.

„Na naša pitanja oglušuju se u Gradskoj upravi, ali i u javnim ustanovama“, kaže Nikolija Bjelica i naglašava da su, nakon njihove žalbe, „ombudsmani donijeli preporuke za gradonačelnika i utvrdili da je kršen zakon o slobodnom pristupu informacijama“.

„Ali, on (gradonačelnik) je u svom odgovoru ombudsmanu naveo da nam ne odgovara zato što ne objavljujemo informacije u onom obliku u kojem su dostavljene, već ih, kako je rekao, izvlačimo iz konteksta. To, naravno, nije tačno. Tačno je da se ne bavimo PR-om onoga što radi vlast, već suprotno, pokušavamo da kritički sagledamo njihove poteze“, komentariše Bjelica.

Ona dodaje da kritički pristup nije dobrodošao, jer se, kako naglašava, u tom slučaju smatra da se u novinari zlonamjerni i da imaju lični animozitet protiv vlasti. „I nakon svega, ništa se nije promijenilo. Satisfakcija je stav ombudsmana da je vlast kršila zakon o pravu na informaciju, ali to nije dovoljno. Institucije uglavnom pružaju ono što im odgovara, a ne ono što novinare zanima. Ne znam da li je gore potpuno ignorisanje ili slanje uopštenih odgovora kako bi mogli da se opravdaju da su ispoštovali zakon“, zaključuje na kraju Bjelica.

Simbioza medija i politike

Sličan stav ima i njena koleginica iz Mostara, Kristina Perić, novinarka i urednica portala Hercegovinainfo: „U BiH ćete informaciju lako dobiti kada treba promovisati neku akciju, neki ministar, donacija, kada se zapravo uredi za odnose s javnošću posluže medijima u sopstvene svrhe. Ali, ako ozbiljnije ’čačkate’ i istražujete, nailazite na zid. Sedmicama čekate odgovor – ili ga ne dobijete, ili dobijete polovičnu informaciju“.

Ona spominje i još jednu realnost – simbiozu medija i politike, ali i čestu osudu novinara: „Politika se u toj mjeri obahatila da ima ’svoje’ medije, koji služe kao stranački bilteni. Međutim, iz ličnog iskustva mogu reći da su sve muke oko dobijanja informacija manje od razočaranja koje osjetiš kad istražiš i napišeš dobar prilog, a svi oni koji bi trebalo da reaguju – ’spavaju’, dok se novinar dovodi u kontekst nečijeg plaćenika“, kaže Perić.

Ipak, postoje i svijetli primjeri, gdje su javne institucije na raspolaganju novinarima i javnosti, poput ureda za odnose s javnošću Tužilaštva BiH, Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, a vrlo često su telefonski novinarima dostupni brojni ministri, predsjednici vlada itd.“

Istraživački novinar – „strani plaćenik i agent“

Ali, nedostupnost informacija, pritisci, diskreditacija, prijetnje – realnost su novinara-istraživača. To su na svojoj koži iskusili i novinarka portala Fokus.ba Semira Degirmendžić, nakon otkrića velike afere ’Respiratori’ o netransparentnom trošenju javnog novca prilikom nabavke respiratora, kao i novinar Muhamed Kovačević koji istražuje teme o ratnim zločinima i kriminalu u sarajevskoj opštini Ilidža.

„Neuređeno društvo u BiH, za koje vole da kažu da je ’u tranziciji ka EU standardima’, u suštini je paradoksalno društvo. U takvom društvenom miljeu, vrlo je nezahvalno biti istraživački novinar, jer to znači da morate svakodnevno da se susrećete s kompleksnim problemima, na koje uglavnom nemate uticaj, a koji vas direktno ometaju u izvršenju radnih zadataka“, kaže novinar Muhamed Kovačević za DW, kojem su nedavno upućene prijetnje ubistvom.

On govori o fenomenu u savremenom novinarstvu, ali i obezvrijeđenosti istraživačkog novinarstva: „Svjedoci smo da danas svako ko je u stanju da napravi internet-portal ili blog, sebe naziva istraživačkim novinarom i to je postalo atrakcija. Pri tom se zaboravlja suština, da istraživački novinar mora javnosti da predstavi priču zasnovanu isključivo na istinitim dokazima, koji potvrđuju konstrukciju priče, zasnovanu na žurnalističkoj metodologiji i kodeksima“, objašnjava Kovačević.

Kao i njegove kolegice, i on spominje „targetiranje“ novinara kao „stranih plaćenika“ ili „agenata“ stranih obavještajnih službi: „Bukvalno, pitanje je dana kada će neko od istraživačkih novinara biti likvidiran od strane nekoga kome se ne sviđa ono što je objavio“, njegov je dramatičan zaključak.

„Na udaru bahatih političara“

Politička analitičarka Ivana Marić za DW kaže da se većina građana pretvorila u podanike i poslušnike vladajućih struktura, a da su mediji, a posebno nezavisni mediji, prvi na udaru bahatih političara.

„Građani čitaju ono što mediji pišu i prema tome stvaraju svoje stavove o političarima i njihovom (ne)radu. Zato je razumljivo što se najveća borba političara vodi oko kontrole nad javnim medijima i pokušaja pridobijanja ili kupovine privatnih medija. Zbog izostanka reakcije opozicije i građana, političari sebi mogu da dozvole luksuz bahatog odnosa prema medijima, da im ne dostavljaju tražene informacije ignorišući njihovu zakonsku obavezu“, komentariše Marić za DW.

Ona podsjeća da su zahvaljujući hrabrosti novinara i medija građani saznali za mnoge afere i kriminal političara, te da je krajnje vreme za reakciju građana.

Javna informacija kao privatno vlasništvo

Generalna sekretarka Udruženja BH novinari, Borka Rudić, potvrdila je da je pristup javnim informacijama u BiH uvek bio problem, posebno u vremenu pandemije koronavirusa i bez obzira što oko 18 godina postoji savremeni evropski Zakon o slobodnom pristupu informacijama.

„Javni zvaničnici ponašaju se kao da su te informacije njihovo privatno vlasništvo, a ne javno dobro svih građana i kao da ne postoji njihova zakonska obaveza informisanja javnosti. Institucije i pojedinci su naročito zatvoreni kada novinari postavljaju kritička pitanja o trošenju novca i obavljanju javnih funkcija, o nabavkama, zapošljavanjima, platama, raspodjeli budžetskog novca, itd. U periodu pandemije Covida 19 taj problem je izraženiji“, kaže Rudić za DW.

Recimo, čak 83 odsto od 102 novinara koji su učestvovali u anketi Udruženja izjavilo je da krizni štabovi nisu omogućili pristup iscrpnim informacijama o koronavirusu, te samim tim da su uskratili i građanima važne informacije.

Slab otpor novinara

Ali, sociolog, prof. dr Slavo Kukić, podsjeća da nisu političari drukčiji ni drugdje: „Svuda u svijetu oni bi najradije da svi novinari djeluju po principu PR službi. Razlike među zemljama su u drugom detalju – u različitim ambijentima u kojima novinarske zajednice djeluju“, ocjenjuje profesor Kukić.

Prema njegovom mišljenju, bh. novinare se svakodnevno pokušava uvući u etničke matrice gdje bi, dodaje, izvještavali afirmativno za „svoju“ etnopolitičku kastu ili, u suprotnom, bili proglašavani za izdajnike.

„Otpor tome nije u mjeri koja je nužna za promjenu ambijenta, a razlog je u činjenici da znatan broj novinara i sam prihvata da bude deo fabrikovane borbe za nacionalni opstanak ’svojih’ etnija“, zaključuje profesor Kukić.

PODGORICA, 06.08.2020. – The Basic Court in Podgorica rejected the indictment against Radoslav Gile Stanišić, who is charged for ordering the burning of the “Vijesti” vehicles.

In the decision of Judge Rada Ćetković, it is written that there is not enough evidences that the alleged leader of the Zagorič criminal group is reasonably suspected of having committed a criminal offense – causing general danger by incitement (Article 327, paragraph 1 in conjunction with Article 24, paragraph 1), as claim from the Podgorica Basic State Prosecutor’s Office. Stanišić was identified by the police as the person who ordered the two then minors S. P. and D. M. to set fire to the official cars of “Vijesti”, which they, according to the prosecutors, did on four occasions – from July 14, 2011 to February 13, 2014.

Rejecting the indictment, however, the judge stated that he could not be charged with that crime, because the precondition from the Criminal Code was not fulfilled, that the value of the destroyed property individually exceeds the amount of 20,000 euros.

“In this particular case, there is insufficient evidence to suggest that the defendant incited the direct perpetrators to endanger with each individual action … property worth more than 20,000 euros, and therefore that he is reasonably suspicious of the act which is the subject of the accusation” , states Judge Ćetković.

The Basic State Prosecutor’s Office in Podgorica previously told “Vijesti” that the legal qualification of the crime, given by the state prosecutor, was determined in accordance with the law: “Taking into account the identity of the injured party, the manner of committing the crime and the circumstances under which all incriminated actions were taken, which are described as a way of committing the criminal offense in question. However, the legal qualification of the state prosecutor does not bind the court, but only the factual description. Therefore, according to the state prosecutor, during the investigation, sufficient evidence was collected for a well-founded suspicion that R.S. committed the criminal offense he is charged with, and the state prosecutor will use all legal ways to verify the court’s decision regarding custody for defendant R.S.”.

Earlier, the Council of Judge Nada Rabrenović in the Basic Court in Podgorica lifted the custody of Radoslav Stanišić, because it fund that there was no grounded suspicion that he committed the criminal offense he is charged with.

At the end of May, Stanišić was questioned in the prosecutor’s office and before the investigating judge, where he claimed that he had nothing to do with the series of burning of the cars of the independent daily “Vijesti”.

Stanišić was suspected for ordering the series of ignition of the “Vijesti” vehicle, which began on July 14, 2011.

PODGORICA, 06.08.2020. – Osnovni sud u Podgorici odbio je optužni predlog protiv Radoslava Gila Stanišića, koji se tereti da je naredio paljenje vozila “Vijesti”.

U rješenju sudije Rada Ćetkovića, piše da nema dovoljno dokaza da je navodni vođa zagoričke kriminalne grupe osonovano sumnjiv da je počinio krivično djelo – izazivanje opšte opasnosti putem podstrekavanja (čl. 327 st. 1 u vezi čl. 24 st. 1), kako to tvrde iz podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva. Stanišića je policija označila osobom koja je naredila dvojici tadašnjih maloljetnika S. P. i D. M. da zapale službene automobile “Vijesti”, što su oni, tvrde tužioci, učinili u četiri navrata – počev od 14. jula 2011. do 13. februara 2014. godine.

Odbijajući optužni predlog, sudija je međutim konstatovao da se taj Zagoričanin nije mogao teretiti za to krivično djelo, jer nije ispunjen preduslov iz Krivičnog zakonika, da vrijednost uništene imovine pojedinačno prelazi iznos od 20.000 eura.

“U konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza koji ukazuju da je okrivljeni podstrekavao neposredne izvršioce da svakom pojedinačnom radnjom izazovu opasnost za… imovinu čija vrijednost prelazi iznos od 20.000 eura, pa samim tim ni da je isti osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe”, navodi sudija Ćetković.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva Podgorica, “Vijestima” su ranije saopštili da je pravna kvalifikacija tog krivičnog djela, data od strane državnog tužioca, opredijeljena je u skladu sa zakonom: “Vodeći prije svega računa o istovjetnosti oštećenog, načinu izvršenja krivičnog djela i okolnostima pod kojima su preduzete sve inkriminisane radnje, koje su opisane kao način izvršenja predmetnog krivičnog djela. Međutim, pravna kvalifikacija državnog tužioca ne vezuje sud, već samo činjenični opis. Dakle, po ocjeni državnog tužioca tokom izviđaja je prikupljeno dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je R. S. izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, a državni tužilac će iskoristiti sva pravna sredstva da se odluka suda u pogledu pritvora za okrivljenog R. S. provjeri na zakonom propisan način”.

Ranije je i vijeće sudije Nade Rabrenović u Osnovnom sudu u Podgorici ukinulo pritvor Radoslavu Stanišiću, jer nalazi da nema osnovane sumnje da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Stanišić je krajem maja saslušan u tužilaštvu i pred sudjom za istragu, gdje je tvrdio da nema nikakve veze sa serijom paljenja redakcijskih automobila nezavisnog dnevnika “Vijesti”.

Stanišića sumnjiče da je nalogodavac serije paljenja vozila “Vijesti”, koja je počela 14. jula 2011. godine.

Prishtinë, 04.08.2020 – Association of Journalists of Kosovo (AJK), in cooperation with the Council of Europe held the training “Good administration of justice and reporting by the Specialized Chambers and the Office of the Specialized Prosecutor of Kosovo”, within the JUFREX2 project.

The training was led by Flutura Kusari – jurist and media expert, while the guest was the Head of the Information and Public Communication Unit, Angela Griep.

Journalists and the other participants who took part on this training had the opportunity to get acquainted with the policies regarding reporting on justice issues and some of the standards applied by the European Court of Human Rights.