PODGORICA, 04.08.2020. – At the time of frequent harassment of media representatives, when a lot of previous attacks on journalists remain unsolved, and when three journalists were arrested for publishing false news, the Commission for Monitoring Investigations of Attacks on Journalists recommended that the competent state authorities provide conditions for media workers, where they are treated with dignity.

PODGORICA, 04.08.2020. – U ambijentu učestalih uznemiravanja predstavnika medija, određenog broja ranije neriješenih napada na novinare, kao i hapšenja troje novinara zbog objavljivanja lažnih vijesti, Komisija za praćenje istraga napada na novinare preporučila je nadležnim državnim organima da obezbijede uslove za rad medija, u kojima novinari treba da budu tretirani dostojanstveno.

U izvještaju o radu za period od 23. februara 2019. do 23. maja 2020. navodi se da Vlada nije odgovorila na dopis Komisije, upućen 19. oktobra 2018. godine, u kojem je navedeno da će, u cilju otkrivanja učinilaca i nalogodavaca ubistva Duška Jovanovića, ali i drugim slučajevima gdje je potrebno unaprijediti djelotvornost istraga, predložiti angažovanje stranog eksperta iz Evrope ili Amerike-FBI agenta iz raznih oblasti (balistike, forenzike, sudske medicine).

Nakon izjave potpredsjednika Vlade i ministra pravde Zorana Pažina i direktora Uprave policije Veselina Veljovića na okruglom stolu u Skupštini, kao i izjave čelnika UP na sjednici Odbora za evropske integracije o propustima u istragama određenih napada na novinare, Komisija je uputila dopis Tužilačkom savjetu sa pitanjem da li ima propusta u istragama napada na Tufika Softića i ubistva Duška Jovanovića, i, ako ima, koji su to propusti i čiji. Odgovor ni na ovaj dopis Komisija nije dobila.

U izvještaju je posebno analiziran slučaj ranjavanja novinarke Olivere Lakić. Konstatovano je da je Lakićeva prvi put 6.11.2019. godine dala iskaz u predmetu Kti.br. 18/19, formiranom spajanjem predmeta za nedozvoljeno držanje oružja, teškim ubistvom Miodraga Kruščića sa predmetom Olivere Lakić koji se vodio za ubistvo u pokušaju. Navodi se da je tom naredbom tužilaštvo odustalo od kvalifikacije ubistvo u pokušaju na štetu Lakić i djelo kvalifikovalo kao kriminalno udruženje, koje je imalo za cilj, između ostalog, i da nanese teške tjelesne povrede Oliveri Lakić.

Preporučeno je da se zatraži objašnjenje zašto su probijeni zakonski rokovi za okončanje istrage napada na Oliveru Lakić, iako je redovni zakonski rok šest mjeseci, a do danas je prošlo više od 12 mjeseci, da se preispita postupanje službenika UP koji su na konferenciji za medije od 19. februara 2019. prvo potvrdili da znaju ko je pucao na Oliveru Lakić, da bi kasnije to demantovali, čime su, kako se navodi, plasirali netačne informacije u vezi ovog slučaja.

Ukazano je da bi kao mogući pravac u pronalasku napadača i nalogodavaca trebalo uzeti njene novinske tekstove u kojima je pominjala imena ljudi koji su dovođeni u vezu sa duvanskim poslovima i njihovoj mogućoj sprezi sa ljudima iz vrha vlasti. U tom izvještaju je navedeno da je Više državno tužilaštvo 21. juna 2019. odgovorilo na zahtjev Komisije da joj se dostave kompletni spisi predmeta o ranjavanju novinarke Olivere Lakić, ali da u preko 1.500 stranica dokumentacije, na Oliveru Lakić i krivično djelo na njenu štetu, odnosi se samo jedan pasus. Komisiji, kako je konstatovano, nije dostavljena nijedna naredba za sprovođenje istrage protiv osumnjičenih u vezi sa krivičnim djelom na štetu Olivere Lakić, dok se, kako objašnjavaju, krivično djelo na štetu novinarke ne pominje ni u jednom dokumentu dostavljenom Komisiji, osim u propratnom pismu.

U zaključcima Komisije je konstatovano da joj je Više državno tužilaštvo dostavilo nepotpune spise predmeta formiranih u 2019. godini protiv Filipa Bešovića i ostalih okrivljenih, a koji se tiču ranjavanja Olivere Lakić 8. maja 2018. Navodi se da tužilaštvo nije mjesecima odgovorilo na zahtjeve Olivere Lakić i njenih punomoćnika da joj se omogući uvid u kopiju spisa predmeta formiranih povodom predmetnog događaja od 8. maja 2018. godine.

Neselektivno dostaviti sve spise
Višem tužilaštvu je preporučeno da neselektivno dostavi Komisiji sve spise predmeta koji se odnose na konkretno krivično djelo na štetu Olivere Lakić, dok je VDT-u sugerisano da iskontroliše zakonitost i svrsishodnosti postupanja Višeg državnog tužilaštva, rukovoditeljke Vesne Jovićević i postupajućih tužilaca Miloša Šoškića, Maje Jovanović i Tatjane Begović u predmetima koji se tiču događaja od 8. maja 2018. počinjenog na štetu Olivere Lakić, sa posebnim akcentom na odnos tužilaštva prema oštećenoj, u smislu uskraćivanja spisa predmeta, nepozivanja da prisustvuje dokaznim radnjama osim jednoj, i njenom nesaslušavanju u svojstvu oštećene.

Komisija formirana na još dvije godine
Vlada je na poslednjoj sjednici donijela odluku o formiranju Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji, nasilja, ubistava novinara i napada na imovinu medija. Prema članu dva, Komisiju čine: predsjednik Nikola Marković, pomoćnik glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Dan“, članovi Mihailo Jovović („Vijesti“), Marijana Camović (Sindikat medija), Ranko Vujović (MSS), Dragoljub Duško Vuković (novinar i medijski ekspert), Aneta Spaić (Tužilački savjet), Milan Adžić (MUP), Aleksandra Samardžić (ANB) i Dalibor Tomović (NVO).

The Serbian Finance Ministry’s Money Laundering Prevention Department sent a request on 13 July to banks asking them to provide information related to bank records of 37 civil organisations, media and 20 individuals. The affiliates of the European Federation of Journalists (EFJ), the Journalists’ Association of Serbia (UNS) and the Independent Journalists’ Association of Serbia (NUNS) appear on this list.

The request is about all Serbian dinar and foreign currency accounts and transactions from January 2019 and is aimed “to establish whether the NGOs and individuals are connected to money laundering or terrorism”. The list, which also includes Balkan Investigative Reporting Network, BIRN, Crime and Corruption Reporting Network KRIK, was published in the Serbian media on 27 July.

“It is questionable whether this is a real determination of the state to deal with the phenomenon of money laundering and terrorist financing, or whether it is an activity directed against individuals and organisations that have a critical opinion and indicate negative phenomena in society,” said UNS in a statement.

“We interpret this move of public authorities as a serious pressure on freedom of expression and another attempt to discredit professional journalists and journalists’ organizations, media, and other CSOs said Zeljko Bodrozic, president of NUNS. We have nothing against any controls, our work is otherwise subject to various types of internal and external audits, but we ask the competent institution to inform us on which basis everyone from the list are suspects, ie which indicators and risks support the grounds for suspicion of initiating a control procedure by the Administration for the Prevention of Money Laundering.”

The EFJ considers this move as another pressure against media freedom, investigative journalism and critical voices in Serbia: “We back our affiliates demands to know as soon as possible how the Finance Ministry came to this list and on what grounds. If it is a case of intimidation, as it appears, the request should be dropped.”

As part of the Media Freedom Rapid Response (MFRR), the EFJ will closely monitor the investigations. The case was reported to the Council of Europe and Mapping Media Freedom platforms.

This statement is part of the Media Freedom Rapid Response (MFRR), a Europe-wide mechanism, which tracks, monitors and responds to violations of press and media freedom in EU Member States and Candidate Countries. This project, co-funded by the European Commission, provides legal and practical support, public advocacy and information to protect journalists and media workers.

BEOGRAD, 03.08.2020. – Uprava za sprečavanje pranja novca srpskog Ministarstva finansija poslala je 13. jula bankama zahtev tražeći da dostave informacije u vezi sa bankarskim dokumentima 37 civilnih organizacija, medija i 20 pojedinaca. Na ovom spisku se pojavljuju podružnice Evropske federacije novinara (EFJ), Udruženja novinara Srbije (UNS) i Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).

Zahtev se odnosi na sve dinarske i devizne račune i transakcije od januara 2019. godine i ima za cilj „da utvrdi da li su nevladine organizacije i pojedinci povezani sa pranjem novca ili terorizmom“. Lista, koja obuhvata i Balkansku istraživačku mrežu  BIRN, Mrežu za istraživanje kriminala i korupcije KRIK, objavljena je u srpskim medijima 27. jula.

„Upitno je da li je to stvarno odlučnost države da se bavi fenomenom pranja novca i finansiranja terorizma, ili je to aktivnost usmerena protiv pojedinaca i organizacija koji imaju kritičko mišljenje i ukazuju na negativne pojave u društvu“, rekao je UNS u saopštenju.

„Ovaj potez državnih vlasti tumačimo kao ozbiljan pritisak na slobodu izražavanja i još jedan pokušaj diskreditacije profesionalnih novinara i novinarskih udruženja, medija i drugih OCD-a, rekao je Željko Bodrožić, predsednik NUNS-a. Nemamo ništa protiv bilo kakve kontrole, naš rad je inače podložan različitim vrstama unutrašnjih i eksternih revizija, ali tražimo od nadležne institucije da nas obavesti na osnovu čega su svi sa liste osumnjičeni, odnosno koji pokazatelji i rizici podržavaju osnove sumnje pokretanja postupka kontrole od strane Uprave za sprečavanje pranja novca. “

EFJ smatra ovaj potez još jednim pritiskom na slobodu medija, istraživačko novinarstvo  i kritičke glasove u Srbiji: „Podržavamo zahteve naših saradnika da se što pre sazna kako je Ministarstvo finansija sastavilo ovu listu i po kojim osnovama. Ako se radi o zastrašivanju, kao što se čini, zahtev treba da bude odbačen.”

Kao deo  mehanizma brzog reagovanja za slobodu medija (MFRR), EFJ će pažljivo nadgledati istrage. Slučaj je prijavljen platformi Saveta Evrope i platformi  Mapiranja slobode medija.

Ova izjava deo je mehanizma brzog reagovanja  za slobodu medija (MFRR), sveevropskog mehanizma, koji prati, nadgleda i reaguje na kršenja slobode štampe i  slobode medija u državama članicama EU i zemljama kandidatima. Ovaj projekat, koji sufinansira Evropska komisija, pruža pravnu i praktičnu podršku, javno zalaganje i informacije radi zaštite novinara i medijskih radnika.

Pandemija Covida-19 izazvala je globalnu krizu. Mnoge zemlje su tokom marta i aprila 2020. zatvorile škole i vrtiće te otkazale okupljanja i događanja. Svakodnevica gotovo trećine svjetske populacije se iznenada promijenila, što je utjecalo i na psihičku dobrobit i zdravlje pojedinaca.

Globalno istraživanje COVIDiSTRESS, prenosi Medijskapismenost.hr provedeno u više od 50 zemalja, otkriva kako su restriktivne mjere utjecale na psihičko zdravlje. Najveći izvor zabrinutosti građana na razini EU-a je strah za nacionalnu ekonomiju, a slijede ga strah od hospitalizacije i smrti te strah od zaraze koronavirusom.

Ovih posljedica nisu pošteđena ni djeca. Save the Children, najveća svjetska nezavisna organizacija koja se bavi zaštitom prava djece, tokom marta i aprila provela je istraživanje koje je imalo za cilj utvrditi kako se djeca nose s novonastalom situacijom. Prema njihovom izvještaju, svako četvrto dijete je anksiozno zbog mjera uvedenih s ciljem suzbijanja širenja Covida-19, poput zatvaranja škola i karantene, a mnogi među njima su pod rizikom razvoja trajnih psihičkih poremećaja, poput depresije. Među šest tisuća intervjuirane djece u SAD-u, Njemačkoj, Finskoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji njih gotovo 65 % ne zna kako se nositi s dosadom i osjećajem izolacije.

Međunarodni centralni institut za obrazovnu televiziju i televiziju za mlade (IZI)  sa sjedištem u Berlinu i  PRIX JEUNESSE fondacija, koja je osnovana s ciljem promicanja kvalitetnih dječjih televizijskih sadržaja, u istom vremenskom periodu proveli su međunarodnu studiju u 42 zemlje kako bi utvrdili kako djeca percipiraju krizu izazivanu koronavirusom, kolika je njihova razina znanja o Covidu-19 te koja je uloga medija u tome. U studiji je sudjelovalo 4200 djece u dobi od 9 do 13 godina.

Svako peto anketirano dijete izjavilo je da je jako zabrinuto, a glavni uzrok dječje zabrinutosti je strah da će se razboljeti netko od članova njihove obitelji i da neće moći dugo posjetiti djedove i bake, prenosi Medijskapismenost.hr

Kada je znanje o virusu u pitanju, većina djece je pokazala osnovno znanje. Gotovo sva djeca su znala tačno odgovoriti gdje je nastao, da su osobe starije od 60 godina najranjivija skupina te da redovitim pranjem ruku mogu umanjiti rizik od zaraze.

Upitnik je također mjerio i dječju podložnost dezinformacijama. Djeci je u sklopu upitnika bilo ponuđeno pet izjava (4 glasine i 1 činjenica) za koje su morali reći jesu li tačne ili netačne. Najveći udio djece, baš kao i odraslih, bio je sklon povjerovati da je “koronavirus proširila vlada neke strane zemlje kao biološko oružje”.

Sve lažne vijesti tačno je identificiralo 42 % djece. Kada se upare podaci o razini zabrinutosti koju djeca osjećaju i njihovom znanju o virusu, postaje jasno da upravo djeca koja su prijavila da se osjećaju jako zabrinuto znaju najmanje činjenica o virusu. Među djecom koja su na sva pitanja odgovorila tačno, njih svega 15 % prijavilo je da se osjeća jako zabrinuto, dok se među djecom koja su na sva pitanja odgovorila krivo njih 35 % osjeća tako. Isto pokazuje komparacija razine prijavljenog osjećaja zabrinutosti i dezinformacija – što dijete vjeruje u veći broj glasina, to je zabrinutije.

Rezultati ove studije sugeriraju da bi veća dostupnost informacija o Covidu-19 prilagođenih djeci u dobi od 9 do 13 godina mogla pozitivno utjecati na njihovu psihološku dobrobit.

Najviše netačnih odgovora dala su najmlađa djeca. Roditelji i učitelji mogu i trebaju pomoći djeci da dođu do važnih i točnih informacija, ali i mediji namijenjeni djeci u ovom procesu igraju važnu ulogu.

Korištenje medija u vrijeme karantene je, sasvim očekivano, bilo u porastu. Djeca su se medijima koristila više nego inače, uglavnom kako bi se lakše nosili s dosadom, napisali zadaću, ostali u kontaktu s prijateljima, došli do informacija te utjecali na svoje emocionalno stanje.  Televizija je medij koji su djeca najčešće koristila, ali njena popularnost je znatno veća kod mlađe djece, nego kod starije. Iako je polovica anketirane djece prijavila zasićenost vijestima o koronavirusu, kao i da ih vijesti o koronavirusu plaše, njih čak 65 % bi željelo da se dječja televizija u njihovoj zemlji bavi ovom temom.

Rezultati ove studije upućuju na važnost razvoja medijskih sadržaja za djecu, kako bi djeca dobila tačnu i njihovom uzrastu prilagođenu informaciju, kao i na nužnost razvoja vještina medijske pismenosti kod djece, kako bi se lakše snalazila u medijima zasićenom svijetu, koji su zbog krize izazvane koronavirusom postali ne samo izvor zabave, već i primarni izvor obrazovnih sadržaja i ponekad jedini način kontaktiranja s prijateljima.

Foto: Sergey Semenov from Pixabay

Izvor: Medijskapismenost.hr/Marija Lalić

PODGORICA, 03.08.2020. – Prema preliminarnim rezultatima studije o trenutnom emotivnom stanju novinara, značajan broj onih koji izvještavaju o pandemiji COVID-19 pokazuje znake napetosti i depresije.

Čak i iskusni izvještači, koji rade za velike, finansijski moćne medijske organizacije, često imaju problema da se nose sa zahtjevima koje pred njih postavlja izvještavanje o pandemiji.

U okviru studije koju su sproveli Reuters institut za studije novinarstva i Unverzitet u Torontu novinarima je 20. juna postavljen niz pitanja koja se tiču njihovog rada, mentalnog zdravlja i tema koje ih brinu, tokom perioda u kom su sve zemlje svijeta bile pogođene pandemijom COVID-19 na neki način.

Studiju smo sprovodili nas dvoje, dr Entoni Fajnstin, profesor psihijatrije na Univerzietu u Torontu, i Mira Selva, direktorica Programa za novinarske saradnike na Reuters institutu za studije novinarstva sa timom istraživača. Studija se oslanja na rad dr. Fajnstin je istraživao kako na novinare utiče izvještavanje o ekstremnim događanjima, uključujući i terorističke napade 11. Septembra (9/11), rat u Iraku, organizovani kriminal u Meksiku, napad terorističke organizacije Al-Šabab na Vestgejt šoping centar u Keniji, izbjegličku krizu u Evropi.

Anketirali smo uzorak od 73 novinara iz međunarodnih novinskih organizacija, koje smo u junu 2020. zamoili da odgovore na niz pitanja koja su se ticala njihovih uslova rada i emotivnog stanja. Svi novinari su radili direktno na pričama vezanim za pandemiju. Na anketu je odgovorilo 63% ispitanika.

Većina ispitanika, oko 70% , pate od različitih nivoa psiholoških tegoba, a njihovi odgovori na postavljena pitanja ukazuju na to da je kod 26 procenata klinički ustanovljen znatan nivo anksioznosti, kompatibilan sa dijagnozom generalizovanog anksioznog poremećaja, koji podrazumijeva simptome kao što su zabrinutost, osjećaj da je osoba na ivici nerava, nesanica, loša sposobnost koncentracije i zamor.

Oko 11% ispitanika prijavili su da imaju izražene simptome post-traumatskog stresnog poremećaja, koji uključuju intruzivne misli i sjećanja na traumatične događaje vezane za COVID-19, želju da se izbjegne prisjećanje na događaj, kao i osjećaj krivice, straha, bijesa, užasa i stida.

Ovo su preliminarni rezultati istraživanja koje još uvijek traje, a o razlozima za ovu uznemirenost, kao i o mogućim rješenjima, će se diskutovati u daljoj analizi i publikacijama koje će uslijediti. Međutim, glavna otkrića su toliko upečatljiva da smo smatrali da je važno skrenuti pažnju na pritisak pod kojim rade mnogi novinari, kako bi informativni mediji i ostali mogli da razmotre na koji način da odgovore na probleme koje smo identifikovali.

Ovo je uzorak koji se sastoji od iskusnih izvještača, koji rade u velikim, etabliranim informativnim medijima, sa 18 godina radnog iskustva, u prosjeku, od kojih bukvalno svi – 99% – smatraju da su dobrog fizičkog zdravlja. Međutim, okolnosti u kojim rade su ih ipak teško pogodile. Situacija bi lako mogla biti i gora u manje privilegovanim novinarskim redovima.

Jedan upečatljiv aspekt izvještavanja o pandemiji je i to što su dešavanja vezana za nju bila toliko široko rasprostranjena i konstantna da su svi izvještači morali brzo da nauče na koji način da pokrivaju dešavanja u zdravstvu.

Samo 4% naših ispitanika su bili novinari koji su se specijalizovali za izvještavanje o dešavanjima u zdravstvu. Međutim, sada 75% njih kažu da izvještavaju o događajma iz sfere javnog zdravlja vezanim za pandemiju, a u mnogim zemljama novinari govore da se plaše da ne rade dobro svoj posao u odsustvu pouzdanih informacija. Jedan ispitanik je napisao sljedeće: „Sada sam više pod stresom jer nisam u stanju da izvještavam o izbijanju epidemije u mojoj zemlji, kao što to čine druge zemlje na zapadu. Osjećam se kao licemjer jer mi je dozvoljeno da pratim samo ona dešavanja na koja mi vlada ukaže, bez mogućnosti da izvještavam o tome na koji se način ostatak zemlje bori sa ovom epidemijom“.

Svi izvještači ovdje rade na priči koja ih direktno pogađa. Dok je samo jedan od novinara koji su učestvovali u istraživanju dobio pozitivan rezultat testa na korona virus, 45% uzorka ispitanika poznaju nekog novinara koji se razbolio od COVID-19. Dva ispitanika su rekli da znaju novinare koji su preminuli od virusa.

U jednom odgovoru jedan od novinara rekao je kako je bilo teško „nositi se sa izazovom izvještavanja o globalnom događaju koji istovremeno ima i lični i profesionalni značaj, voditi tim ljudi na tom zadatku i morati  pojasniti novu temu na precizan, odgovoran i brz način“. Drugi novinar je govorio o stresu „zamjenjivanja kolega koji se nisu usuđivali da dođu na posao zbog straha od korona virusa“.

Drugi su govorili o teškoćama izvještavanja o priči u momentu kad opada povjerenje u medije: „Pronaći događaje informativne za javnost i dokumentovati ih izuzetno je teško kada je nepovjerenje prema medijima veće nego ikad. Okupljeni građani mogu u trenu postati neprijateljski raspoloženi prema nama i ideja da mediji imaju i neku drugu agendu osim prostog dokumentovanja ovog trenutka u našoj kolektivnoj istoriji sve brže uzima maha.

Šeme rada su se takođe promijenile. 60% ispitanika prijavili su da rade duže od izbijanja pandemije, a 60% su primjetili da je porasla potražnja za izvještajima zbog pandemije.

Ova kombinovana tenzija izvještavanja o novim, kompleksnim dešavanjima sa visokim i često ličnim ulozima, kombinovana sa dramatičnim promjenama u šemama rada je možda direktno dovela do visokog nivoa psihičkog stresa i anksioznosti kod novinara.

Izvještači koji su odgovorli na anketu potiču iz segmenta društva čije su odgovornosti drastično porasle tokom perioda zatvaranja ekonomije, kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Prosječna starosna dob ispitanika je 41 godina. Tek nešto više od polovine njih – 55% – ima djecu a 58% uzorka ispitanika čine žene.

Jedan od ispitanika govorio je o tome kako je „kombinacija rada od kuće, škole kod kuće i vođenja domaćinstva nemoguća“.

Naravno, rano istraživanje uticaja COVID-19 na opšte javno zdravlje ukazuje na to da šira populacija takođe pati od višeg nivoa psihičkog stresa nego što je uobičajeno.
Direktna poređenja mogu biti nezgodna, s obzirom na demografsku diskrepancu, ali izgleda da su novinari i dalje pod većim operećenjem nego inače.

Kao i u prethodnim studijama, javlja se više anksioznosti, simptoma postraumatskog stresnog poremećaja i depresije kod novinarki, u odnosu na novinare.

Cilj ovog kratkog članka je da ukaže na pritiske pod kojim rade novinari ali isto tako prepoznaje i to da novinske redakcije koje su predmet ovog ispitivanja imaju i sposobnost i volju da podrže svoje novinare.

Naši ispitanici kažu da su im njihove organizacije pružile umjerenu podršku. U prosjeku, naši ispitanici su ocijenili svoje organizacije ocjenom 6 od 10, gdje 10 označava visok nivo pružene podrške, a 0 potpuno odsustvo podrške. Na sličan način, svoj rad tokom pandemije smatraju umjereno stresnim i takođe ga ocjenjuju ocjenom 6 od 10.

Intrigantno je otkriće da postoji negativna korelacija između izvještavanja o pandemiji COVID-19 i starosti novinara. Prema tome, što ste stariji manja je vjerovatnoća da će vam biti povjereno da izvještavate o nekom događaju vezanom za COVID-19. Ovo je, vrlo moguće, odraz zabrinutosti novinskih kuća da su stariji ljudi ranjiviji na efekte infekcije, tako da je postojala veća šansa da mlađim novinarima budu povjeravane priče vezane za COVID-19. Ukoliko je ovo zaista slučaj, a teško je protumačiti prikupljene podatke na bilo koji drugi način, ovo jeste odraz zabrinutosti novinskih kuća za dobrobit svojih zaposlenih.

52% ispitanika je ponuđen neki oblik savjetovanja od izbijanja pandemije, a istraživanje je pokazalo da oni koji su dobili terapiju od početka pandemije imaju manju šansu da budu anksiozni, u rastrojstvu ili da počnu da pokazuju simptome posttraumatskog stresnog poremećaja.

Preliminarne analize sugerišu da je psihičko rastrojstvo u znatnoj korelaciji sa odsustvom savjetovanja, tako da se novinari koji nisu bili na savjetovanju od početka pandemije nalaze u izraženijem stanju rastrojstva.

Ova studija je anketirala novinare koji rade u etabliranim medijskim kućama, a autori istraživanja prepoznaju činjenicu da mnogi novinari rade kao frilenseri ili za mnogo manje novinske redakcije sa malim resursima, koje nisu u poziciji da pruže svom osoblju bilo kakvu dodatnu podršku.

Postoje jaki razlozi za to da se svim novinarima omogući pristup podršci neke vrste, bilo kroz njihove redakcije ili kroz eksterne organizacije, kao što je DART Centar u Njujorku i njegovi ekvivalenti na drugim mjestima.

Izložili smo ova glavna otkrića ovdje, kako bismo skrenuli pažnju na ovo pitanje, prikazali pritiske za koje mnogi novinari pojedinci tvrde da ih jasno osjećaju (ali možda nisu raspoloženi da o njima razgovaraju ukoliko nisu sigurni koliko su u njihovoj profesiji rasprostranjeni ovi problemi) i u nadi da će i novinari i mediji ove probleme shvatiti ozbiljno, što je nešto s čim će, nadamo se, pomoći naša pređašnja i trenutna istraživanja.

Dok novinari nastavljaju da izvještavaju o događajima koji se brzo odvijaju zbunjenoj i nepovjerljivoj javnosti, ova podrška je od vitalnog značaja. Izvještači će moći da pružaju tačne informacije o krizi samo ukoliko su u stanju i imaju podršku da se nose sa zahtjevima koje pandemija postavlja pred njih.

Izvor :https://reutersinstitute.politics.ox.ac.uk/risj-review/covid-19-hurting-journalists-mental-health-news-outlets-should-help-them-now

Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.

ARTICLE 19, as part of the Media Freedom Rapid Response (MFRR), is concerned by a financial investigation launched by the Serbian authorities into journalists, media and civil society organisations. The Serbian Finance Ministry’s Money Laundering Prevention Department has drawn up a list of media, journalists and NGOs whose bank records it wants to check. The information about this list was published in the Serbian media on 27 July.

Given recent attacks on journalists and media freedom in Serbia, we are concerned that this could be an abuse of legal mechanism in order to exert pressure on the critical voices in Serbia.

The list includes numerous organizations and individuals dealing with investigative journalism, protection of human rights, transparency, development of democracy, rule of law and charity (20 individuals, among them six journalists, 37 media and NGOs between 10 of which are freedom of expression media and NGOs). As most of the organisations have projects financed by domestic and international donors which have very strict rules and procedures for money spending and are subject to financial audit, it is not clear what are the grounds for suspicion for initiating this kind of procedure. We are concerned that this type of campaign could lead to the discrediting of the individuals and organizations in public without reasonable grounds.

Media Freedom Rapid Response (MFRR) partners will closely monitor these investigations and  support media and civil society organisations in their demand to Serbian Finance Ministry’s Money Laundering Prevention Department to present the grounds for suspicion due to which they ordered the extraordinary collection of information about organizations and individuals by commercial banks.

This statement by ARTICLE 19 is part of the Media Freedom Rapid Response (MFRR), which tracks, monitors and responds to violations of press and media freedom in EU Member States and Candidate Countries. This project provides legal and practical support, public advocacy and information to protect journalists and media workers. The MFRR is organised by an consortium led by the European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) including ARTICLE 19, the European Federation of Journalists (EFJ), Free Press Unlimited (FPU), the Institute for Applied Informatics at the University of Leipzig (InfAI), International Press Institute (IPI) and CCI/Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT). The project is co-funded by the European Commission.