SARAJEVO, 13.04.2022. – Politički i finansijski pritisci na medije i novinare u BiH se nastavljaju, a zabrinjavajući je broj prijava u vezi sa govorom mržnje, navodi se u izvještaju State Departmenta o ljudskim pravima za prošlu godinu, koji je objavljen jučer.

U izvještaju se prenose podaci Linije za pomoć novinarima (FMHL) Udruženja BH novinari, koji pokazuju da sudovi u BiH i dalje ne prave razliku između različitih medijskih formata (posebno između vijesti i komentara), dok su dugi sudski postupci i pravne i finansijske bitke finansijski iscrpljujuće za novinare i medijske kuće. Broj slučajeva klevete protiv novinara i urednika medija i dalje je visok, posebno u slučajevima kada su novinari istraživali kriminal i korupciju. Dostupni podaci pokazuju da su 80 posto tužbi za klevetu protiv novinara i medija pokrenuli državni službenici ili političari, navodi se u izvještaju:

„Nezavisni mediji su bili aktivni i iznosili su različite stavove, ali je to ponekad rezultiralo pritiscima ili prijetnjama novinarima. Zvaničnici suočeni s kritikama intenzivirali su praksu nazivanja novinara izdajicama ili etiketiranja kao članova ili ogranaka opozicionih političkih stranaka, koristeći oštre uvrede da ih diskredituju. BH novinari su primijetili da su rodno zasnovani napadi i pritisci na novinare u porastu od 2019. godine.“

Iz State Departmenta dalje navode da je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) primila 11 pritužbi u vezi sa govorom mržnje, ali nijedan slučaj nije potvrdila kao govor mržnje u elektronskim medijima. Vijeće za štampu i online medije u BiH u prošloj godini registrovalo je 297 pritužbi u vezi sa govorom mržnje uglavnom vezanih za online medije, jednu na članak koji je objavila novinska agencija, a sedam se odnosilo na sadržaje objavljene na društvenim mrežama. Od pritužbi, 295 se odnosilo na komentare posjetitelja web portala. Do septembra, samoregulacijom je riješeno 136 pritužbi.

„Web portali Sejl.org i Bošnjaci.net vodili su jednogodišnju kampanju kleveta medijske ekspertice i profesorice Univerziteta u Sarajevu Lejle Turčilo, optužujući je da je “trovala bošnjačku djecu” i nazivajući je “negatorom genocida”. BH novinari objavili su saopštenje u kojem osuđuju napade. Kao rezultat toga, meta sličnih napada postala je i generalna sekretarka BH novinara Borka Rudić. Nacionalistički portali optužili su obje žene da podržavaju ratne zločince i vrijeđaju proroka Muhameda. Novinar i televizijski voditelj Nikola Vučić i glavni urednik N1 (povezan sa CNN-om) Amir Zukić pretrpjeli su slične napade zbog nastojanja da se pozabave kampanjom klevetanja Turčilo. Obojica su optuženi za podršku ratnim zločincima“, stoji u izvještaju State Departmenta.

Nastavljen je politički i finansijski pritisak na medije. Negativni ekonomski efekti pandemije dodatno su narušili finansijsku stabilnost medija širom zemlje, često ih prisiljavajući da reduciraju svoje poslovanje i čineći ih ranjivijim na vanjski pritisak. Dio izvještaja posvećen je i takozvanim SLAPP tužbama, gdje se posebno spominju slučajevi firme Avaz-roto press i portala Žurnal, kojima su sudskim odlukama naložene izuzetno visoke kompenzacijske isplate. Istaknuto je da su ovakvi enormno visoki zahtjevi za naknadu štete usmjereni na podrivanje finansijske stabilnosti medija.

Cijeli izvještaj možete pročitati OVDJE.

Duboko vjerujući da novinarstvo kao snaga odgovornog, profesionalnog i etičnog javnog govora ima bogat potencijal za kreiranje demokratskog i otvorenog društva, u ovom ću članku iznijeti nekoliko osobnih promišljanja o tome zašto novinarstvo držim i kao mirovnu misiju, naročito u postkonfliktnom društvu kao što je bosanskohercegovačko, u kojem se – pod utjecajem nacionalističkih politika – mimoilaze najmanje tri javnosti, uslijed čega se radikalno sužava prostor zajedničkog dijaloga i razmjene iskustava. U toj misiji glas mladih novinara i novinarki neizostavan je segment u sveobuhvatnoj borbi za društveno ozdravljenje.

Posebnu odgovornost u zagovaranju mirovnih rješenja u društvima opterećenim ratnim dešavanjima imaju osobe koje javno djeluju i čiji javni govor potencijalno utječe na različite društvene slojeve. Umjesto prepuštanja javnog mnijenja nacionalističkim glasnogovornicima mržnje, pametna bi preporuka bila javni prostor svesrdno otvarati obrazovanim i mržnjom neopterećenim mladim ljudima, te na taj način doprinijeti podizanju standarda urušenih pred partikularnim nacionalističkim interesima stranačkih ideologija impotentnih da artikuliraju viziju boljeg demokratskog društvenog uređenja, pritom ne negirajući individualne ni kolektivne specifičnosti koje su stoljećima kohabitirale kao ukras i simboličko-vrijednosni kapital duboko utkan u Bosnu i Hercegovinu. Jedinstvenu zemlju svih svojih ljudi. Svih onih koji, dužinom i širinom njezine historijsko-geografske magičnosti, budni sniju san o boljoj budućnosti. Pa s onu stranu patetičnog iscrtavanja skice „bolje budućnosti“ zapitajmo se da li je ona uistinu moguća. I, ako jeste, šta već sada možemo napraviti? Za početak bilo bi dobro vratiti povjerenje u vlastiti omladinski potencijal, u snagu omladinske energije koja bi mogla svojom prkosnošću urušavati zidove podjela; zidove koji su zidani ne bi li spriječili međuljudsku razmjenu pozitivnih vrijednosti, znanja, dobrih vibracija i iskustava iz kojih bi jedni od drugih mogli učiti o empatiji i čovječnosti, ljudskoj ranjivosti i prolaznosti. O životu i smrti. Mukotrpnom radu. Snovima. Idejama. Ambicijama i promašajima. Zaluđenostima i povrijeđenostima. Onim ljudskim iskustvima koja čovjeka čine takvim, autentičnim na nivou proživljenog i preživljenog, a opet – supstancijalno i egzistencijalno – nalik jedan drugome. Nije li to osnov na kojem je moguće, okupljeni u ljubavi prema iskonskom u nama, graditi bosanskohercegovačko društvo pozitivnih vrijednosti? Baš takvo društvo u kakvom ćemo na nivo svjesnog dovesti misao o tome da je rat najveće zlo koje ljudski um može proizvesti. Zato je važno da naučimo lekciju o umijeću i neophodnosti traženja oprosta, o kulturi sjećanja građenoj na razumijevanju patnje i bola; sa zavjetom da se nikad nikome više takva bol, gubitak doma ili bližnjeg ne ponovi.

Novinarstvo je snažna sila, pa je baš zbog toga zloupotrebljavano i u historiji i u sadašnjosti naših života. Ono je, zbog svoje moći dopiranja do drugih, bilo i ostalo zavodljivo za negativne utjecaje, za pokušaje upisivanja sitnih ili krupnih – interesnih ali zloćudnih ideoloških implikacija u njegovu sadržajnu suštinu. To, međutim, možemo i trebamo mijenjati. Zbog naših života i života onih koji će doći poslije nas. Činimo to snagom osobnog društvenog i novinarskog angažmana, uvjereni da društvo pozitivnih vrijednosti nema alternativu. Usudimo se i hrabro iskoračimo iz duhovnih i intelektualnih pećina u koje nas pokušavaju stjerati i uvjeriti kako nam je u njima ugodno, kako nam je u tim mračnim salonima za proizvodnju zla i osvete život vredniji, bolji, skuplji i sadržajniji. No, nije li to samo po sebi paradoksalno? Izgradnja mira najvrednija je djelatnost Bosne i Hercegovine nakon razarajućeg rata. Nakon godina natopljenih krvlju i suzama, genocidom i traženjem posmrtnih ostataka članova porodica. I baš zbog toga novinarsko pero u rukama mladog bosanskohercegovačkog čovjeka, oplemenjeno željom za mirom, moglo bi konačno biti najsvetiji predmet u koji će se javnost, željna bolje sutrašnjice, pouzdati. Novinarke i novinari su ponosni saveznici svih dobronamjernih građana; oni su u službi javnosti, istine, raznolikosti i razvoja. Novinari su na prvoj liniji slobode mišljenja, odbrane dostojanstva radnika i radnica. Oni su tračak nade u mračnoj šumi bosanskohercegovačke nacionalističke politike, u kojoj se ponekad zagubimo uvučeni u instrumentalizovani narativ o drugima kao neprijateljima. A strah od promjene najveći je neprijatelj svih nas. Strah od promjene loših navika. Strah od promjene perspektive.

Novinarska omladinska zajednica Bosne i Hercegovine, koja će već sutra postati utjecajna struja, ima važan zadatak da raskrsti s lošim praksama svojih prethodnika, da se ugleda na svijetle primjere bosanskohercegovačkog novinarstva i da – poučena njihovim iskustvima – utaba staze novom valu društveno angažiranog, mirovnog, omladinskog i kritički mislećeg novinarstva. Haotičnu javnu sliku prošlosti i revizionizma imaju potencijal prekinuti mladi novinari i novinarke koji će svojim primjerom, koristeći činjenično i objektivno medijsko izvještavanje, prekinuti etnonacionalističku matricu i na taj način pomoći u institucionalnom suočavanju s prošlošću naše zemlje i izgradnji mira.

Samo zajedno, mladi novinari i novinarke iz svih krajeva domovine, moći ćemo ponosno koračati budućnošću i radovati se plodovima izgovorenih, posijanih riječi.

Nikola Vučić, novinar, televizijski voditelj, istraživač. Urednik i voditelj televizijske emisije “Izvan okvira” na N1 BiH. Završio je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu obranom završnog rada o perspektivama regionalne književne komparatistike u svjetlu jezične prekograničnosti. Tokom novinarskog rada vodio je niz projekata iz oblasti ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, izgradnje mira i kulture sjećanja. Surađuje s lokalnim i međunarodnim organizacijama civilnog društva. U fokusu akademskog polja djelovanja istražuje suvremenu kulturu, identitetske politike i društvene prakse, o čemu objavljuje radove i publikacije u različitim medijima i časopisima, među kojima je hrvatski časopis Književna republika. Autor je Kritike toksične muškosti, koju je 2021. godine objavila njemačka organizacija Friedrich Ebert Stiftung na BHS i engleskom jeziku.

(Izvor: dwp-balkan.org)

SARAJEVO, 01.04.2022. – Više od 800 novinara i uposlenika Radiotelevizije Bosne i Hercegovine (BHRT), moglo bi ostati bez posla ako se ne riješi finansijska kriza u toj medijskoj kući. Evropska federacija novinara (EFJ), Evropska radiodifuzna unija (EBU) i Medijska organizacija jugoistočne Evrope (SEEMO) pozvali su vlasti u Bosni i Hercegovini da poduzmu hitne mjere za pronalaženje održivog rješenja za probleme finansiranja BHRT-a i spriječe zatvaranje tog javnog servisa, saopćili su iz EFJ-a.

BHRT ima nepodmireni dug od preko 60 miliona maraka, što je dug javnog emitera u Republici Srpskoj (RTRS), koji bi, prema zakonu, trebao osigurati postotak prihoda prikupljenih putem pretplate. Ovo je predmet sudskog postupka koji je u toku. Dug onemogućuje BHRT-u da ispuni svoje porezne i druge obaveze te da obavlja svoju važnu ulogu u društvu. Već ovog mjeseca otpušten je veliki broj zaposlenika sa ciljem da se uštedi novac.

Ricardo Gutierrez, glavni tajnik EFJ-a, rekao je da je ovakav razvoj događaja apsolutno skandalozan.

“Nažalost, novinari i gledaoci će platiti visoku cijenu ako se BHRT zatvori”, kazao je Guttierez.

Generalni direktor EBU-a Noel Curran kazao je kako bi zatvaranje tako važne institucije imalo direktne implikacije za javnost u trenutku kada je pristup vijestima od presudne važnosti.

“Prema bosanskohercegovačkom zakonodavstvu, država je dužna osigurati održivo finansiranje javnih medija i njihovo neovisno funkcioniranje”, naveo je Curran.

Glavni tajnik SEEMO-a Oliver Vujović istaknuo je kako je postojanje BHRT-a veoma važno za demokratski sistem Bosne i Hercegovine.

“Njegovo gašenje stvorilo bi uvjete za političku manipulaciju i dalo dodatnu moć pojedinim političarima i privrednicima. To bi također ozbiljno ugrozilo proces pristupanja BiH Evropskoj uniji”, kazao je Vujović.

Neprihvatljivo je zatvaranje BHRT-a u vrijeme kada je demokratija u Evropi pred velikim izazovima. Evropi trebaju kvalitetne demokratske institucije koje funkcionišu. Javni mediji igraju nezamjenjivu ulogu u društvu kako bi promovirali demokratsku raspravu, podržavali društvenu koheziju i jačali javni moral u teškim vremenima. Prema podacima EFJ-a i Udruženja BH novinari, 84 novinara BHRT-a već su ostala bez posla, a neki od njih su već obaviješteni da im ugovori neće biti produženi nakon 1. aprila, stoji u saopćenju EFJ-a.

EFJ, EBU i SEEMO pozvali su bh. vlasti i sva relevantna nadležna tijela da odmah iznađu održivo rješenje za finansiranje BHRT-a, da se riješi dug nastao zbog neuplaćivanja prihoda od strane RTRS-a, te da se garantuje održivost finansiranja i nezavisnost javnih medija.

(Izvor: EFJ)

SARAJEVO, 28.03.2022. – Ovo je zabrinjavajući rezultat dugotrajne nefunkcionalnosti unutar javnog RTV sistema, prije svega odbijanja naplate RTV takse na nivou RTV sistema, širom zemlje, kazali su danas u pismu BHRT-u predstavnici Evropske unije u BiH, Ured Visokog predstavnika, Misija OSCE-a, ambasada SAD, Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Naše organizacije su u više navrata apelirale na sve nivoe vlasti u BiH da u potpunosti provedu Zakon o javnom RTV sistemu, ojačaju političku i finansijsku nezavisnost javnih emitera i dovedu do kraja proces digitalizacije. Ti ciljevi su također jasno navedeni u Mišljenju Evropske komisije, stoji u pismu.

“Javni RTV sistem igra vitalnu ulogu kako bi se osiguralo da javnost dobije širok i raznovrstan informativni, obrazovni, kulturni i zabavni program. Njegova je svrha da služi javnosti i podstiče demokratski proces omogućavanjem pluralizma stavova i diskusija.”

Iako smatramo da probleme koji uzrokuju lošu funkcionalnost javnog RTV sistema u BiH treba rješavati sistematski, trenutna finansijska blokada zahtijeva hitno djelovanje. Pozivamo vas da se obratite nadležnim tijelima i tražite rješenja koja bi pomogla BHRT-u da prebrodi ovu krizu. Spremni smo da podržimo taj proces ako je potrebno, kažu u pismu.

U pismu su se potpisali Johann Sattler, šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini, Visoki predstavnik Christian Schmidt, Kathleen Kavalec, šefica misije OSCE-a, ambasadori SAD i Velike Britanije i Sjeverne Irske, Michael Murphy i Matt Field.

Vanja Stokić jedna je od novinarki iz Bosne i Hercegovine koje su tokom proteklih godina dobile prijetnje ili bile mete napada. Nakon što je 2020. godine radeći na priči na svom Facebook profilu objavila fotografiju sa dvojicom migranata, korisnik te društvene mreže Goran Živanović iz Banje Luke joj je uputio prijetnje.

„**bo li ti oni svu fameliju, **vna nam na grbaču navaljujete. Teraj to bre iz države, sutra da ga vidim na mojoj dedovini kako seče pradedinu stoletnu šumu pa tačno bi odsecao glave ne samo njima nego i vama dušebrižnicima što dočekujete ta **vna paravojna sirijska, avganistanka itd, mamu vam bre **bem nenormalnu i glupu…“, napisao je.

Vanja je taj komentar prijavila policijskoj stanici MUP-a RS u Banjoj Luci, odakle su je uputili da se javi dežurnom inspektoru koji je rekao da „treba da dođe u ponedjeljak“, prisjetila se Stokić govoreći na konferenciji „Ustanimo za novinarke u BiH“ održanoj povodom 8. marta. Rekla je i da je slučaj prebačen u Tužilaštvo, koje je na kraju obustavilo istragu.

„Ja zaista ne znam kako se zaštititi od takvih stvari, tome me niko nije učio, ali s obzirom da sam urednica, ja ne mogu a da ne prijavim svaku prijetnju, jer čemu onda učim mlađe kolegice kojima ja kao trebam biti uzor“, rekla je ova banjalučka novinarka i glavna i odgovorna uradnica portala eTrafika.

Novinarka Federalne televizije, Arijana Saračević-Helać, ispričala je kako je godinama na meti napada i prijetnji. Kaže kako je prvu tužbu dobila 2001.godine.

„To me tada jako pogodilo, bilo me sramota što sam dobila plavu kovertu sa tužbom za klevetu, ali u nekih dvadesetak postupaka na sudovima do sada, svaki je presuđen u moju korist i to mi daje motiv i hrabrost da nastavim još bolje raditi“, navela je Saračević-Helać.

67 kršenja prava novinarki u tri godine

Udruženje „BH novinari“ i Linija za pomoć novinarima tokom 2020. registrovali su 69 napada, prijetnji i drugih kršenja medijskih sloboda i prava novinara i novinarki, dok je u 2021. godini taj broj porastao na ukupno 70 slučajeva. U periodu od 2019. do 2021. godine, bilo je 67 slučajeva kršenja prava novinarki.

„Mi smo preko naše pravne pomoći pokrenuli 18 tužbi pred sudovima, a 11 ih je tokom 2021. godine okončano u korist bh. novinara/ki“, navodi Vildana Džekman, pravnica u Udruženju.

Statistika BH novinara pokazuje da su od ukupnog broja slučajeva u 2021. godini, preko 70% njih se desilo u online prostoru, a oko 30 slučajeva došlo je od političara ili drugog javnog zvaničnika.

„Samo 2/3 novinarki prijavi online nasilje menadžmentu, dok većina novinarki online prijetnje ne prijavljuje. Porazno je da je u posljednje tri godine preko 40 posto novinara/ki bilo izloženo napadima ili prijetnjama, a 75 posto njih je to doživjelo od nekog političara ili nositelja javnih funkcija“, naglasila je Džekman podatke istraživanja o radnim pravima i uslovima novinara i novinarki u lokalnim medijima iz 2020. godine.

Političari vlast koriste kako bi disciplinovali novinarke

Posljednja u nizu prijetnji upućena je novinarima/kama od člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika. Nakon što se početkom marta ove godine sastao sa direktoricom programa BH Radija 1, Pejkom Medić, iz njegovog kabineta je saopšteno da će on tražiti odgovornost od onih koji su odobrili i učestvovali u kreiranju i emitovanju cjelodnevnog programa na javnom servisu države, a povodom Dana nezavisnosti BiH.

„Nakon toga moje kolege sa BHRT-a sa nelagodom dolaze na posao, jer svaki dan očekuju da će im biti saopštene neke sankcije“, kaže Arijana Saračević-Helać.

Upravni odbor Udruženja „BH novinari“ osudio je direktno miješanje člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika u uređivačku politiku i programski sadržaj državnog javnog servisa BHRT.

“Paušalne ocjene srpskog člana Predsjedništva BiH o programu BHT-a koji je ‘usmjeren protiv srpskog naroda’ samo dodatno produbljuju podjele u društvu, ali i potvrđuju percepciju građana da su tri javna servisa već godinama pod direktnim političkim utjecajima nacionalnih lidera i političara na vlasti, od čijih interesa i volje zavisi i sama egzistencija novinara, urednika i svih drugih uposlenika javnih emitera“, navodi se u reakciji Udruženja.

Međutim, osim njihovog saopštenja, koje su objavile neke medijske kuće u BiH, drugih reakcija nije bilo. Reakcija nema manje više ni kada su u pitanju napadi na novinarke. Najčešće se izvještava u trenutku kada se napad dogodio, i to većinom rade medijske kuće u kojima rade napadnute novinarke. Sporadični su primjeri, kao što je to bio slučaj Vanje Stokić gdje su mediji u oba bh. entiteta izvještavali o napadu, ali i nakon toga kada je privedeno lice koje joj je prijetilo.

„Fali nam kolegijalnosti i solidarnosti, moramo se više boriti i držati kao zajednica, jer jedino tako smo jaki, pojedinačno nas je lako uplašiti“, navodi Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja.

Jedan od primjera koji pokazuje potpuni izostanak kolegijalnosti jeste onaj kada je 2017. godine tadašnji zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dženan Selimbegović vrijeđao bh. novinarke Sanelu Prašović Gadžo i Arijanu Saračević Helać. Selimbegović je na Facebooku izvrijeđao novinarke napisavši kako su „polovnjače“. Osim nekoliko portala na takav istup Selimbegovića jedino je još reagovalo Udruženje BH novinari.

„Ovo je problem cijelog bh. društva, a ne samo novinara ili udruženja za borbu ženskih prava. Javni zvaničnici ponižavaju osobe, koriste huškački govor, a često i govor mržnje. Nijedna osoba u javnom prostoru ne bi se trebala koristiti takvom terminologijom, a sve dok neko ne bude sankcioniran zbog takvog ponašanja, plašim se da mi nećemo imati neku drugačiju praksu“, naveli su iz Udruženja BH novinari.

U medijima, uglavnom privatnim, čiji vlasnici su bliski političkim krugovima nema vijesti, niti analiza napada na novinarke. Naprotiv, brojni su primjeri gdje su neki portali, u službi određenih političkih partija direktno pisali o svojim kolegicama na način da ih diskredituju.

Pravni okvir dobar, ali se ne provodi kako treba

Kada se govori o zakonima kojima se uređuju rad novinara i medija opšti ustisak je da su oni dobri, ali da se u praksi ne provode u potpunosti ili da postoje „rupe“ i nedorečenosti koje se vješto koriste s ciljem da se rad novinara i medija oteža. U BiH postoji niz zakona kojima je regulisan rad medija: Zakonom o komunikacijama Bosne i Hercegovine, Zakon o javnom informisanju Republike Srpske, Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine, Zakon o radio- televiziji Republike Srpske, Zakon o Javnom RTV servisu Federacije BiH, Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH, koji postoji i na entitetskim nivoima, Zakon o zaštiti od klevete entiteta FBiH i RS, te Brčko Distrikta.

Iako načelno moderni, liberalni i u skladu sa evropskom praksom, ti su zakoni doneseni pod pritiskom međunarodne zajednice, i dalje je limitirano njihovo provođenje na svim nivoima vlasti u BiH a pojedini zakoni i nisu u potpunosti usklađeni na entitetskom i državnom nivou.

„Postojeći pravni okvir daje dovoljno prostora da se sankcionišu kršitelji zakona, ali se on ne koristi u mjeri koja je adekvatna. Pored toga, postupci pred sudovima traju jako dugo, u prosjeku od 7 do 9 godina. To je najveći problem“, smatra advokat Ahmet Efendić.

Izvještaj Ombudsmana za ljudska prava BiH iz 2018. godine ukazuje na to da je veoma teško doći do relevantnih podataka u tužilaštvima, jer ne postoji obaveza vođenja adekvatne statistike s obzirom na zanimanje osoba u postupku. Praktično, to znači da na osnovu podataka tužilaštava u Bosni i Hercegovini ne možemo da dođemo do tačnih podataka o prijetnjama i napadima na novinare i druge medijske uposlenike. U Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu predmeti napada ili prijetnji na novinare/ke imaju oznaku hitnosti, rekla je glavna tužiteljica Sabina Sarajlija na konferenciji „Ustanimo za novinarke BiH“.

„Kada zaprimimo izvještaj policije, mi moramo da se očitujemo da li je neki napad ili prijetnja prekršaj ili krivično djelo i tu dolazimo do pravne dileme. Veoma su slična obilježja prijetnje i na nivou Zakona o prekršajima i na nivou Krivičnog zakona. U krivičnom zakonodavstvu je potrebno dokazati ‘ozbiljnu prijetnju’, ona je obilježje krivičnog djela“, objasnila je Sarajlija.

Tokom 2021. godine, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini zabilježila je 42 različita incidenta koja se odnose na novinare, pratila 10 sudskih postupaka u predmetima klevete i četiri krivična postupka koja se vode protiv novinara i medijskih kuća u BiH, odnosno pojedinaca pravosnažno osuđenih zbog počinjenja krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti i izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti u odnosu na novinare.

“Od svih kategorija incidenata koji se tiču novinara, posebno bi izdvojili verbalne i online napade na novinare koji su sve češći i brutalniji. Evidentna je upotreba jezika mržnje, uvreda, ciljanja pojedinaca zbog njihovog novinarskog posla, kao i kampanje diskreditovanja. Većina incidenata odnosi na rad nezavisnih i kritičkih medija, novinara istraživača, a naročito novinarki”, naveli su iz misije OSCE u BiH i dodali kako postoji tendencija rasta broja incidenata kao i načina putem kojih se otežava rad novinara i medija u BiH.

(Izvor: Media.ba)

Ruske vlasti uhapsile su 14. marta novinarku Marinu Ovsjanikovu, urednicu ruskog televizijskog kanala Channel One. Ona se tokom emitovanja večernjih vijesti pojavila iza voditeljice, držeći natpis “Ne ratu. Ne vjerujte propagandi. Lažu te. Rusi protiv rata”.

Marina Ovsjanikova prekinula je u ponedjeljak emitiranje večernjih vijesti na ruskoj državnoj TV mreži Channel One natpisom protiv ruskog rata u Ukrajini. “Zaustavite rat, ne ratu!” viknula je.

Odmah je uhapšena, a vlasti kažu da će se suočiti s prekršajnim prijavama zbog kršenja nove ruske zabrane takozvanih “dezinformacija” o operacijama ruske vojske.

U unaprijed snimljenoj poruci podijeljenoj na društvenim mrežama nakon televizijskog incidenta uživo, Ovsjanikova je rekla: “Ono što se događa u Ukrajini je zločin. A Rusija je ovdje agresor. Odgovornost za ovu agresiju leži na savjesti jednog čovjeka – Vladimira Putina. Moj otac je Ukrajinac. Moja majka je Ruskinja. I nikada nisu bili neprijatelji. A ova ogrlica koju nosim simbol je činjenice da Rusija mora odmah prekinuti ovaj bratoubilački rat. Naši će bratski narodi ipak moći sklopiti mir.

Nažalost, provela sam mnogo posljednjih godina radeći za Channel One, vodeći propagandu Kremlja, i duboko se sramim zbog toga. Sramota me što sam dopustila da laži dolaze s TV ekrana. Sramota me što sam dopustila zombifikaciju ruskog naroda. Šutjeli smo 2014. kada je sve ovo tek počelo. Nismo se bunili kada je Kremlj otrovao Navaljnog. Samo smo šutke promatrali ovaj antiljudski režim na djelu. A sada nam je cijeli svijet okrenuo leđa. I sljedećih deset generacija neće oprati ljagu ovog bratoubilačkog rata. Mi Rusi smo misleći i inteligentni ljudi. Samo je u našoj moći da zaustavimo svo ovo ludilo. Idi, protestuj. Ne bojte se ničega. Ne mogu nas sve zatvoriti.”

Evropska federacija novinara (EFJ) zatražila je hitno puštanje novinarke na slobodu.

“EFJ odaje počast hrabrom činu Marine Ovsjanikove, koja je djelovala kao istinska novinarka suočena s cenzurom koju je nametnuo Kremlj i propagandni stroj Putinovog režima”, rekao je glavni tajnik EFJ-a Ricardo Gutiérrez. “Njen etički čin podsjeća novinare da su tu da služe istini i javnom interesu, a ne posebnim interesima onih na vlasti. Oštro osuđujemo optužbe protiv nje i zahtijevamo da se one odmah povuku”, zaključio je glavni tajnik EFJ-a.