SARAJEVO, 19.03.2021. – Odgovornost medija je ključna u prevenciji i podizanju svijesti o rodno zasnovanom nasilju, a nadležne institucije, posebno tužilaštva i sudovi, moraju se bolje educirati u ovoj oblasti kako bi prepoznali i adekvatno sankcionisali ovakve slučajeve, istaknuto je na online konferenciji “Rodno zasnovano nasilje u javnom i komunikacijskom prostoru Bosne i Hercegovine“, koja je održana danas u organizaciji Udruženja BH novinari i Mreže novinarki u BiH.

Panelistice su posebno naglasile ulogu medija u suzbijanju, prevenciji i dekonstrukciji rodno zasnovanog nasilja kroz medijske sadržaje. Novinari/ke i mediji se pojavljuju u dvostrukoj ulozi – trpe nasilje i često su žrtve, ali sa druge strane i sami postaju sredstvo nasilja ili prenošenja nasilja, što je nedopustivo sa profesionalnog, etičkog i zakonskog  osnova, naglasila je Borka Rudić, generalna tajnica BH novinara i moderatorica konferencije.

–Mediji nerijetko nekritički i bez prethodne provjere prenose objave, komentare, informacije  i vijesti sa društvenih mreža i time produžavaju nasilje, odnosno multipliciraju njegove negativne posljedice. Takvo postupanje je protivno kodeksu novinarske etike – rekla je Rudić.

Predsjednik BH novinara Marko Divković smatra da je rodno zasnovano nasilje sve teže uočiti i da ono postaje sve “prefinjenije”, ali i pogubnije po društvo. O kršenju prava novinarki kroz ciljano i dugotrajno nasilje govorila je Vildana Džekman, koordinatorica Linije za pomoć novinarima Udruženja BH novinari.

–Država BiH nema programe koji tretiraju prevenciju rodno zasnovanog nasilja koji bi se specifično odnosili na novinarke i medijske djelatnice. Međutim, da je to nasilje u porastu, pokazuju podaci da smo u posljednjih pet godina registrovali oko 70 slučajeva napada na novinarke i kršenja prava novinarki. Najčešće su to prijetnje smrću, verbalni i fizički napadi, uznemiravanje, diskriminacija u pogledu radnog prava, seksizam, mizoginija na radnom mjestu… – navela je Džekman te dodala da su novinarke generalno razočarane u pravosudni sistem i ne vjeruju u pozitivne ishode tih procesa, ali problem je i što ne poznaju dovoljno svoja prava.

Udio žena na pozicijama direktorica u bh. medijima je samo 25 posto, pokazala su ranija istraživanja BH novinara. Istraživanje rađeno 2019. pokazuje da medijske uposlenice generalno svoj položaj pericipiraju negativno zbog teškog napredovanja u karijeri i rodno zasnovanog nasilja. Pandemija Covida-19 također je ostavila velike posljedice na položaj novinarki u BiH – anketa rađena prošle godine pokazuje da većina novinarki radi više nego prije početka pandemije, a samo 13% njih bile su dodatno plaćene za svoj rad. Više od 70% ispitanica su izjavile da im je narušeno mentalno zdravlje kao posljedica pandemije.

Preporuka je da je važno promovirati prava novinarki I mehanizme zaštite. Važno je insistirati na izradi internih akata u redakcijama kako bi se normirala zaštita prava novinarki.

Online nasilje i seksizam u medijskim i akademskim krugovima tema je o kojoj je govorila prof.dr. Lejla Turčilo, profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Prema njenim riječima, nasilje nad ženama u javnom prostoru najčešće počinje na internetu, napadima i pokušajima diskreditacije u online prostoru.

–Nažalost, imam i osobno iskustvo kada je riječ o ovoj temi. Postoji praktično jedna matrica oko koje su se usaglasili određeni politički i radikalni krugovi na internetu. Čim se malo odmaknete od tog narativa, kreću online nasilje i napadi. Mete su uvijek oni koji drugačije misle, ukazuju na kriminal i korupciju ili se naprosto svojim javnim stavovima i istupima ne uklapaju u tu zadanu matricu – kaže profesorica Turčilo.

Mirna Miljanović, načelnica odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a RS, ističe da novinari/ke često nemaju svijest o tome da svaku prijetnju koju dobiju trebaju prijaviti.

–Mi smo u ovoj godini imali jednu prijavu prijetnji novinarki, a prošle i pretprošle godine imali smo po dva slučaja. To su prijetnje smrću i ugrožavanja sigurnosti, nacionalistički i seksistički komentari, ali i fizički napadi. MUP RS u ovakvim slučajevima obavještava Tužilaštvo i dalje oni odlučuju o toku istrage, odnosno da li ima elemenata krivičnog djela. To su većinom prijetnje koje su upućene u digitalnom prostoru. Međutim, nama se nikada nije obratila novinarka niti bilo koja redakcija sa konkretnom prijavom rodno zasnovanog nasilja i mislim da je u tom smislu neophodno podizanje svijesti i edukacija kako novinara/ki, tako i uposlenika MUP-a, tužilaštava i sudova. Problem je što se takve vrste prijava najčešće vode kao kleveta i novinari se upućuju na privatne tužbe – rekla je Miljanović.

Govoreći o mehanizmima zaštite protiv rodno zasnovanog nasilja, Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava BiH, kazala je da se prije svega mora definisati šta je to javni prostor.

–Pitanje javnog prostora se znatno proširilo u odnosu na neko tradicionalno shvatanje. Pored toga, trebalo je vremena da se rodno zasnovano nasilje prepozna kao jedan društveni izazov koji mora biti i zakonski uređen. Kada smo pisali Zakon o ravnopravnosti spolova 2001. godine, ključna tema nam je bila šta uraditi sa sankcionisanjem. Tim zakonom je jasno definisano da je svako nasilje na bazi spola krivično djelo, bez obzira gdje se dešava. Nažalost, naši nadležni organi u praksi nikada ne gledaju Zakon o ravnopravnosti spolova u ovakvim slučajevima, nego kao osnovu koriste Krivični zakon i u tom smislu za ovih posljednjih 20 godina nismo uradili dovoljno – kaže Džumhur.

Ona je dodala da rodno zasnovano nasilje nad novinarkama Instituciji ombudsmena najčešće prijavljuju BH novinari, a veoma rijetko same žrtve nasilja.

–Istanbulska konvencija nas obavezuje da uredimo pitanje rodno zasnovanog nasilja. Kada govorimo o prijetnjama, naše krivično zakonodavstvo nije adekvatno odgovorilo na tu obavezu – zaključila je Džumhur.

Saliha Đuderija iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH kazala je da je u ovoj instituciji u toku izrada akcionog plana za prevenciju govora mržnje u BiH, što bi trebalo doprinijeti i prevenciji rodno zasnovanog nasilja.

–Sloboda govora u cyber prostoru ne smije nanositi štetu nikome u tom prostoru, a u to spada i uznemiravanje na internetu i objavljivanje neprimjerenih sadržaja. Gender nasilje kao specifičan oblik nasilja treba se definirati i razraditi u našem zakonodavstvu, jer istraživanja pokazuju da se takva vrsta nasilja najčešće dešava na štetu žene – kazala je Đuderija.

Ona je dodala da je pitanje gdje prestaje sloboda govora, a počinje govor mržnje veoma kompleksno.

–Postoji obaveza država da ograniče takvu vrstu uvredljivih stavova i mišljenja. Naše bh. društvo je daleko od toga. Mi demokratiju shvatamo kao način da možemo reći što god želimo, a da pri tome ne snosimo nikakvu odgovornost za javno izrečene stavove – naglasila je Đuderija.

Novinarka Radija Federacije BiH Velida Kulenović kaže da je problem rodno zasnovanog nasilja prema novinarkama u cyber prostoru sve prisutniji.

-Članovi medijske zajednice moraju više razgovarati o ovom problemu i učiti kako da se zaštite. Mi danas praktično ne znamo kako da se zaštitimo od napada putem društvenih mreža. Također, trebamo se bazirati na izmjene Krivičnog zakona u slučajevima nasilja kada se koriste IT tehnologije – zaključila je Kulenović.

SARAJEVO, 16.03.2021. – Udruženje/udruga BH novinari kao krovna organizacija novinara, medijskih djelatnika i studenata novinarstva u Bosni i Hercegovini, uputilo je danas pisma ambasadorima Ruske Federacije i Narodne Republike Kine u našoj zemlji, NJ.E. Igoru Kalabuhovu i Nj.E. Ji Pingu, sa molbom da pomognu u nabavci i doniranju vakcina za medijske djelatnike u BiH.

 – Kao što znate, novinari i novinarke, snimatelji i drugi članovi medijskih ekipa rade neprekidno 12 mjeseci, kako bi javnost i građane obavijestili, educirali i ohrabrili u ovoj teškoj borbi sa pandemijom Covida-19.  Mnogi medijski djelatnici su prebolovali koronu, mnogi nisu izdržali i napustili su nas u punom profesionalnom i ljudskom zamahu. Nemamo pouzdane i potpune podatke o tome koliko je bilo slučajeva sa smrtnim posljedicama pandemije koronavirusa u medijskoj zajednici, ali se posljednjih mjesec dana svakodnevno opraštamo od naših kolega i koleginica iz medijskih kuća širom Bosne i Hercegovine! Istovremeno, brojke govore da je između 20 i 37% uposlenika u medijima bilo zaraženo koronavirusom, te da su se morali ponovo vratiti na novinarske zadatke, biti u kontaktu dnevno sa desetinama osoba i sa neizvjesnošću da li će se ponovo zaraziti ili ne – navodi se u pismu BH novinara ambasadorima Ruske Federacije i NR Kine.

Iz BH novinara podsjećaju da su novinarska udruženja iz Bosne i Hercegovine tražila od Vijeća ministara BiH i entitetskih Vlada da stave novinare na prioritetne liste za vakcinaciju, s obzirom na svakodnevni rad i potencijalnu izloženosti zarazi koronavirusom. Taj su prijedlog prihvatile Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko distrikta, dok Vlada Federacije BiH nije donijela nikakvu odluku u vezi sa ovim zahtjevom.

– Također, prema sadašnjoj dinamici nabavke vakcina u oba bh. entiteta i Brčko distriktu, bojimo se da će proći mjeseci prije nego će medijski djelatnici imati pristup vakcinaciji i neophodnoj zaštiti. Prema informacijama kojima mi raspolažemo, u medijskoj/novinarskoj zajednici je uposleno između 5.000 i 6.000 osoba. Ako postoji mogućnost nabavke vakcina i njihovog doniranja novinarima, Udruženje/udruga BH novinari izražava spremnost da poduzme sve druge mjere koje nalažu državni zakoni i procedure radi odobravanja vakcina, uvoza u državu i sl. Isto tako, spremni smo obaviti anketiranje i popis novinara i ostalih medijskih djelatnika koji se žele vakcinisati, te sa Vašom Ambasadom podijeliti taj spisak – zaključeno je u pismu BH novinara upućenom ambasadorima Rusije i Kine.

SARAJEVO, 16.03.2021. – Tužilaštvo BiH formiralo je predmet i otvorilo istragu protiv Jasmina Mulahusića, sa adresom prebivališta u Luksemburgu, zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, vjerske ili rasne mržnje i netrpeljivosti putem različitih objava na internetu, javnom prostoru i društvenim mrežama.

– Prema nalogu tužioca Tužilaštva BiH, nadležne policijske agencije izvršile su određene provjere i prikupljanje informacija te je, u svojstvu svjedoka i oštećenih, saslušan određen broj osoba – potvrđeno je za medije iz ove institucije.

Jedan od onih koji je dao iskaz u Tužilaštvu u vezi sa pomenutom istragom je i poznati bh. novinar i vlasnik Face televizije Senad Hadžifejzović, što je jučer potvrdio u izjavi za Dnevni avaz.

– Na ovo gledam onako kako on gleda Face, dakle gleda našu TV, a mrzi i prijeti?! Nemam Facebook, ne čitam nikada komentare, ja radim, oni neka kritiziraju. No, saznam za ovakve tipove koji su prijetnja i opasnost za novinare, saznam i ko su i kada su anonimni – kaže Hadžifejzović.

Ocijenio je da Tužilaštvo mora efikasno djelovati.

– Iako sam vrlo iznenađen da se neko prihvatio posla u ovom slučaju, gdje, i ja mislim, imaju itekakvu konekciju pojedinci i obavještajne službe, nije ovo jedini slučaj i primjer – dodao je Hadžifejzović.

SARAJEVO, 15.03.2021. – Novi Zakon o slobodi pristupa informacijama mora omogućiti znatno transparentniji rad institucija kada je riječ o pristupu informacijama, te osigurati pravovremene i detaljne odgovore na medijske upite institucijama, istaknuto je tokom online debate “Šta je potrebno mijenjati u okviru Zakona o slobodi pristupa informacijama”, koja je održana danas u okviru IMEP programa uz učešće novinara i urednika bh. medija, predstavnika nevladinih organizacija i Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.

Uglješa Vuković iz Transparency Internationala kaže da je ova organizacija u posljednjih nekoliko godina zagovarala proaktivne odredbe, odnosno da se u Zakonu precizira koje kategorije informacija institucije moraju objaviti putem svojih službenih web stranica.

-Ono što nas zabrinjava u postojećem prednacrtu zakona jeste to da se tzv. stečena prava koja već postoje u postojećem zakonu pokušavaju izmijeniti. Postoji i veoma duga lista izuzetaka od zakonskih odredbi, koja bi u praksi mogla dovesti do toga da institucije sa lakoćom prakticiraju neke od tih izuzetaka.Takođerm, u prednacrtu se navodi da zakonski rok za postupanje institucija sa postojećih 15 dana može biti u izuzetnim okolnostima produžen za još 15 dana. Već sada imamo veliki broj prigovora medija da je postojeći rok od 15 dana predug, a sada bi se to moglo produžiti i na mjesec dana – ističe Vuković.

Jasminka Džumhur iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH kazala je da ova institucija od ukupnog broja žalbi na godišnjem nivou ima 10 posto žalbi koje se odnose na slobodu pristupa informacijama te da se najveći broj izdatih preporuka ombudsmena odnosi upravo na ZoSPI.

-Pohvalno je da je Ministarstvo pravde BiH omogućilo ove konsultacije u vezi sa prednacrtom Zakona. Međutim, postoje određeni izazovi koji se posebno odnose na ograničenost Institucije ombudsmena kada je u pitanju primjena zakona i proaktivna uloga kojom bi se smanjio broj postupanja organa kada je riječ o žalbama na pristup informacijama. Potrebno je unaprijediti postojeća rješenja na način da se obuhvate međunarodni standardi – kaže Džumhur.

Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Leila Bičakčić naglasila je da je ZoSPI jedan od osnovnih alata u radu novinara i medija, posebno onih koji se bave istraživačkim novinarstvom.

-CIN godišnje šalje više od hiljadu zahtjeva za slobodu pristupa informacijama. Informacije koje se tiču finansija, budžeta, javnih nabavki su senzitivne informacije koje su skoro pa nedostupne javnosti i tu postoji veliko nerazumijevanje institucija. Naravno, sve zavisi od institucije do institucije – sa nekima je vrlo jednostavno komunicirati, a sa nekima jako teško. Ne znam da je ikada proveden test javnog interesa i u ovom novom zakonu i dalje nema jasne instrukcije kako se on provodi – kaže Bičakčić.

Vildana Džekman iz Udruženja BH novinari smatra da ZoSPI ne bi trebao biti zakon koji bi trebao da normira pitanje pristupa novinara prilikom prikupljanja informacija.

-BH novinari će predložiti rok za dostavljanje informacija, odnosno odgovore na upite medija maksimalno do tri dana jer mislimo da se ti rokovi trebaju znatno skratiti – kaže Džekman.

Novinari se ne trebaju navoditi kao neka posebna kategorija u okviru ZoSPI, mišljenja je glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, Vildana Selimbegović.

-Za one koji se bave dnevnim novinarstvom, ZoSPI je posljednja varijanta. Ukoliko budemo insistirali da budemo neka posebna kategorija, plašim se da ćemo izgubiti i tu mogućnost direktne komunikacije i prikupljanja informacija bez podnošenja formalnog zahtjeva za pristup informacijama – kaže Selimbegović.

Ona je podsjetila da sve bh. institucije imaju obavezu da rade transparentno bez obzira na Zakon o slobodi pristupa informacijama.

Suština novog prednacrta u odnosu na stari Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH je u tome da institucije moraju djelovati proaktivno kada je riječ o informacijama kojima raspolažu, odnosno da informacije za koje javnost ima interes moraju dijeliti i objavljivati bez obzira na to da li to neko od njih traži ili ne. Institucije Bosne i Hercegovine bit će u obavezi da na svojoj internet stranici objave informacije o zaposlenima koje uključuju ime i prezime, radno mjesto, kontakt podatke i iznos plaće. U Prednacrtu zakona o slobodi pristupa informacijama BiH, koji je trenutno u postupku javne rasprave, novina je i to da će sve informacije koje su institucije dužne objaviti morati biti dostavljene centralnom portalu javnih informacija radi njihove trajne dostupnosti, a taj centralni portal vodit će i održavati Generalni sekretarijat Vijeća ministara BiH.

SARAJEVO, 10.03.2021. – S obzirom na niske plate, dugo radno vrijeme i stres, novinarstvo nije nikada bilo najpoželjnije zanimanje na Balkanu. Ali, novo ispitivanje medijskih radnika u regionu pokazuje da je COVID-19 značajno pogoršao njihov rad, piše Detektor.ba.

Prirodom posla, većina novinara ne može si priuštiti da ostane kod kuće. Na poslu se, međutim, suočavaju sa balansiranjem između pravljenja priče i zaštite svog zdravlja, kao i zdravlja svojih porodica.

I dok su se mnogi aspekti života usporili i zaustavili, ciklus vijesti nije, te se sada novinari suočavaju sa nezavidnim zadatkom da se bave kompleksnošću pandemije i da je objasne svojoj publici, pri tom eliminirajući lažne vijesti i teorije zavjere.

Linija između radnih sati i slobodnog vremena postaje sve nejasnija, izlažući novinare problemima sa mentalnim zdravljem čiji se opseg, po tvrdnjama stručnjaka, još ne može u potpunosti razumjeti.

Povrh svega toga, vlade i državna tijela širom Balkana ograničile su protok informacija ka medijima, još više otežavajući posao novinara.

“Naknadno se kao problem može pojaviti depresija”, navodi Gentiana Begolli Pustina, šefica Udruženja novinara Kosova (AJK).

“Trenutno novinari imaju druge egzistencijalne probleme. Idu na posao i brinu se da bi mogli izgubiti posao. Nemaju vremena da razmišljaju o depresiji ili stresu. Posljedice ćemo osjetiti naknadno.”

Od sredine aprila do sredine maja prošle godine BIRN je anketirao medijske radnike u Srbiji, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, pitajući ih na koji je način pandemija COVID-a 19 izmijenila njihov rad i život sa fokusom na finansijske probleme, obim posla, probleme s mentalnim zdravljem i saradnju sa javnim zvaničnicima.

Neki od nalaza su bili:

– Većina medijskih radnika se boji za svoj životni standard, pri čemu skoro dvije trećine navode finansijsku podršku kao ozbiljnu potrebu.

– U prosjeku više od 60 posto je izjavilo da su imali “više” ili “mnogo više” posla nego inače. Ova je stavka dosegla 73 posto u Bosni i Hercegovini i 70 u Srbiji.

– Preko 55 posto ispitanika reklo je da gube prihode zbog pandemije. Situacija je najgora u Sjevernoj Makedoniji.

– Preko 58 posto ispitanika navodi da je izvještavanje o COVID-u 19 uticalo na njihovo mentalno zdravlje.

– Većina novinara je rekla da su imali podršku svojih poslodavaca kad se radi o plaćenom bolovanju i odgovarajućoj zaštitnoj opremi.

– Oko 40 posto njih je izjavilo da je stopa neodgovorenih pitanja od strane javnih zvaničnika porasla tokom pandemije.

– Zvaničnici u Srbiji su najrestriktivniji u smislu odgovaranja na medijska pitanja, pri čemu je više od pola ispitanika reklo da rijetko dobiju odgovore. S druge strane ljestvice se nalazi Sjeverna Makedonija, gdje je 44,5 posto ispitanika reklo da često dobiju odgovore.

Pandemija nije promijenila njihove komunikacijske navike. Novinari u regionu i dalje pretežno koriste telefon i elektronsku poštu, a slijede Viber i WhatsApp. Skoro 14 posto njih je reklo da koristi Signal, koji se smatra sigurnijim.

Prema ispitivanju BIRN-a, 58 posto ispitanika navelo je finansijsku podršku kao svoju glavnu potrebu tokom pandemije. Za ispitanike u Sjevernoj Makedoniji, ta se cifra popela na 70 posto, a u Bosni i Hercegovini na skoro 67 posto.

(Cijeli tekst možete čitati na Detektor.ba)

SARAJEVO, 08.03.2021. – Povodom Međunarodnog dana žena, Udruženje/udruga  BH novinari i Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira Bosne i Hercegovine uputili su danas Predsjedništvu BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH i Vijeću ministara BiH zahtjev za ratifikaciju 190.Konvencije o nasilju i uznemiravanju u svijetu rada, te prateću Preporuku br.206 koju je donijela Međunarodna organizacija rada 2019. godine.  

 Navedenom aktivnošću  želimo skrenuti pažnju na rodno zasnovano nasilje u bh. društvu, osobito u oblastima rada, kao i na obavezu institucija vlasti u BiH na ratifikaciju 190. Konvencije o nasilju i uznemiravanju u oblasti rada, te prateću Preporuku br.206 koja traži sveobuhvatniju zaštitu radnika/ca.

Konvencija, poznata pod nazivom ILO 190,  štiti  sve radnike/ce i sve druge osobe koje se smatraju zaposlenicima/cama  prema nacionalnom pravu i praksi, neovisno o njihovom ugovornom odnosu ili radnom statusu. To podrazumijeva zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i osobe sa statusom pripravnika/ca, radnika/ca kojima je završilo zaposlenje, volontera/ki, tražitelja/ica posla, itd.

Prema statistikama Međunarodne federacije novinara (IFJ),  gotovo 65% žena  –medijskih radnica doživjele su zastrašivanje, prijetnje ili zlostavljanje u vezi sa svojim radom, podjednako  putem interneta ili na radnom mjestu, a preko 48%  novinarki tvrdi da su se u svom radu suočavale s rodno zasnovanim nasiljem. Generalna istraživanja pokazuju da 48% žena u BiH je iskusilo neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine.

Konvencija obvezuje državu BiH na ratifikaciju radi kreiranja integriranog i rodno osjetljivog pristupa za prevenciju i eliminaciju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu.

U januaru 2020. godine Vijeće Evropske komisije donijelo je Odluku kojom daju ovlaštenja državama članicama da, u interesu Europske unije,  ratificiraju Konvenciju ILO 190, koja je Međunarodna organizacije rada proslijedila nadležnim evropskim institucijama i organizacijama.

Ratificiranje Konvencije ILO 190  predstavljala važan iskorak BiH na putu ka EU integracijama kao i unapređenje zaštite ženskih ljudskih prava u domenu rada osobito radnika/ca koje su dodatno izloženi viktimizaciji zbog svoje profesije.

BH novinari i Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira smatraju da ratifikacija ILO 190 konvencije može osigurati dodatnu zaštitu novinara/ki, medijskih djelatnika/ca, sindikalista/kinja, kao i radnika/ca koje zbog profesije mogu biti izložene dodatnoj stigmatizaciji, nasilju i/ili seksualnom uznemiravanju.

SARAJEVO, 08.03.2021. – Međunarodna federacija novinara (IFJ) pokrenula je globalnu kampanju #PayMeEqual obilježavajući Međunarodni dan žena 8. marta, pozivajući medije širom svijeta da provedu reviziju plata u svojim redakcijama i angažuju se na rješavanju razlika u platama među spolovima.

Jednaka plata znači da bi žene i muškarci trebali dobiti jednaku naknadu za rad jednake vrijednosti. Globalna razlika u platama među spolovima procjenjuje se na 23%, što znači da žene zarađuju u prosjeku 77% onoga što zarađuju muškarci.

Novinarstvo nije izuzetak od te nepravde. Razlika u platama među spolovima nije povezana sa tim da su žene manje kvalificirane, već je njihov pristup visoko plaćenim pozicijama ograničen.

U januaru 2020. BBC-jeva voditeljica i članica Nacionalnog sindikata novinara (NUJ), Samira Ahmed, izvojevala je značajnu pobjedu protiv BBC-a u jednakim platama jer je bila plaćena šest puta manje od svog muškog kolege. Prepreke jednakim platama uključuju i nedostatak zajedničke roditeljske odgovornosti i činjenicu da je mali broj kolektivnih ugovora sa odredbama o smanjenju nejednakosti u platama između žena i muškaraca i uravnoteženju poslovnog i porodičnog života. Pored toga, žene su nesrazmjerno pogođene trenutnom krizom zbog pandemije Covid-19, koja dodatno pogoršava rodne nejednakosti koje su postojale i ranije. Mnogi pokušaji postizanja jednake plate bilo zakonskim putem ili pregovorima su zamrznuti.

Za mnoge sindikate novinara odsustvo rodno razvrstanih podataka i transparentnost plata u medijima glavne su prepreke pregovaranju o smanjenju nejednakosti u platama.

„Potrebne su nam konkretne revizije plata u redakcijama kako bismo pomogli u smanjivanju razlike u platama među spolovima“, rekla je predsjedavajuća Gender Vijeća IFJ Maria Angeles Samperio. „Premalo medijskih kompanija pruža potpunu transparentnost u pogledu plata i bonusa, a posao sindikata je da ih pozivamo na odgovornost i objavljujemo plate kako bismo procijenili da li svi medijski radnici, bez obzira na spol, primaju jednaku naknadu za rad jednake vrijednosti“.

IFJ pokreće globalno istraživanje zajedno sa Wageindicatorom kako bi dokumentovao jaz u platama između spolova na nacionalnom nivou i podržao svoje podružnice u njihovom pozivu na jednake plate. Ovu anketu mogu koristiti i pojedini novinari kako bi uporedili svoje plate sa kolegama iz profesije.

„Ovo istraživanje pomoći će našim pridruženim kompanijama u borbi za jednake plate i mogućnosti“, rekao je predsjednik IFJ-a Younes Mjahed. „Podnošenje žalbe protiv poslodavca zbog nepravednog plaćanja ili diskriminacije zahtijeva hrabrost i moramo osigurati da sindikati budu u potpunosti opremljeni i strukturirani da podrže svoje članove u ovom zadatku“.

Ostale mjere za uklanjanje razlike u platama među spolovima u novinarstvu uključuju razvoj family-friendly radnog okruženja, zakonodavne promjene radi poboljšanja transparentnosti plata, naprimjer, revizijama plata na nivou kompanije, ankete o platama, planove jednakosti i izvještaje o prihodima.

Udruženje BH novinari pridružilo se globalnoj kampanji IFJ-a sa istim zahtjevom: da novinarke i sve druge medijske uposlenice u BiH budu jednako plaćene kao njihove kolege – muškarci.