SARAJEVO, 06.03.2021. – Upravni odbor Udruženja BH novinari i Linija za pomoć novinarima najoštrije osuđuju današnje hapšenje novinarke i aktivistice Nidžare Ahmetašević, koja je privedena u Novom Sarajevu nakon verbalnog sukoba sa policajcima.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo danas su saopćili da je Ahmetašević lišena slobode zbog narušavanja javnog reda i mira i nastavljanja činjenja prekršaja.

“Bez ikakvog povoda i razloga omalovažavala je i vrijeđala ovlaštena službena lica ometajući iste pri vršenju službenih poslova i zadataka, na taj način počinivši prekršaj propisan Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo”, saopćeno je iz MUP-a KS.

Novinarka Ahmetašević uspjela je snimiti svoje hapšenje mobitelom, a snimak su naknadno objavili i mediji. Na snimku se čuje kako policajac govori Ahmetašević da ga prestane snimati jer je to “zabranjeno”. Međutim, nakon što je novinarka to odbila i upozorila policajca da snimanje na javnoj površini nije zabranjeno, uhapšena je, kako navode iz MUP-a KS, zbog “narušavanja javnog reda i mira” i ometanja službenih lica u vršenju dužnosti.

UO BH novinara smatra da je današnje privođenje i višesatno zadržavanje Nidžare Ahmetašević u pritvoru bilo potpuno neopravdano i bespotrebno. Nidžara Ahmetašević poznata je bh. novinarka i aktivistica za ljudska prava, koja prethodno nije kažnjavana i nema nikakvog razloga da joj se određuje pritvor kao da je riječ o nekom kriminalcu, a ne o uglednoj građanki i novinarki. MUP Kantona Sarajevo treba postupati u skladu sa zakonom ukoliko je novinarka eventualno počinila neki prekršaj, ali ovakvo postupanje prema njoj očigledna je demonstracija sile. Osim toga, i na snimku koji je objavljen u medijima je evidentno da su policajci u trenutku hapšenja bez ikakvog razloga upotrijebili prekomjernu silu, a pri tome je jedan od njih uputio i krajnje neprimjeren komentar koji glasi: “Stavite lisice budali, idemo u Jagomir!”.

Upravni odbor BH novinara smatra da je ovakvo ponašanje policijskih službenika nedopustivo prilikom vršenja službene dužnosti! BH novinari tražit će od nadležnih institucija da u skladu sa zakonom sankcionišu odgovorne policajce zbog neprimjerenih komentara i bespotrebne upotrebe sile prema novinarki prilikom njenog privođenja. Također, o ovom slučaju, koji predstavlja najgrublje kršenje ljudskih prava i sloboda, obavijestit ćemo sve relevantne domaće i međunarodne institucije.

Zajednički regionalni program „Dijalog za budućnost (DFF): Unapređenje dijaloga i društvene kohezije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Republici Srbiji i između njih“, koji provode UNDP, UNICEF i UNESCO, uz podršku Fonda UN-a za izgradnju mira, objavljuje Poziv za podnošenje najboljih medijskih izvještaja koji su doprinijeli društvenoj koheziji i društvenom dijalogu u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Republici Srbiji i između njih.

Ova inicijativa pokrenuta je u Bosni i Hercegovini (BiH) 2014. godine, nakon razgovora između generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tokom Samita Brdo-Brijuni u Budvi, Crna Gora, održanog 2015. godine, lideri regiona prepoznali su projekat DFF koji se provodi u BiH i podstakli njegovo širenje na jugoistočnu Evropu. Program zajednički provode UNDP, UNICEF i UNESCO, u partnerstvu s kabinetima Predsjedništva i vladama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Program finansira Fond za izgradnju mira Ujedinjenih nacija (PBF).

Regionalni zajednički program DFF-a doprinosi ostvarivanju Agende 2030, a posebno ostvarivanju četiri cilja nabrojana među ciljevima održivog razvoja (SDG): Kvalitetno obrazovanje (SDG 4), Ravnopravnost spolova (SDG 5), Održivi gradovi i zajednice (SDG 11), Mir, pravda i jake institucije (SDG 16).

Putem osiguranja prostora za dijalog i kontinuiranu interakciju između različitih grupa koje žive u regiji, program ima za cilj pružanje podrške u kolektivnom identificiranju pitanja koja imaju uticaja na sve građane i dodatno doprinose unaprijeđenju interakcije i saradnje između grupa. Program se najviše fokusira na mlade, medije i žene u tri zemlje učesnice. Pozivaju se zainteresirani novinari da do 18. marta 2021. godine na razmatranje dostave svoje medijske izvještaje o predloženim temama. Komisija za izbor će odabrati 3 prijave (po jednu iz svake države) kojima će biti dodijeljena nagrada na Regionalnoj konferenciji za medije, čije je održavanje planirano 26. marta 2021. godine

Kriteriji za podnošenje prijava

Novinari se mogu  prijaviti podnoseći svoje izvještaje, publikovane u bilo kom novinarskom formatu (štampanom, online, radio i TV), a koji su originalno objavljeni ili emitirani u medijima u bilo kojoj ili svakoj od zemalja učesnica. Prijavljeni radovi moraju biti prethodno objavljeni u štampanim i online medijima, odnosno emitirani na radijskim i televizijskim medijskim kućama, tokom kalendarske 2020. godine.

Prijave se moraju dostaviti do datog roka – 18. marta 2021. godine. Sve prijave trebaju se dostaviti u elektronskoj formi na sljedeću email adresu: [email protected]

Sve detalje o konkursu, kao i prijavni obrazac možete pronaći na OVOM LINKU.

SARAJEVO, 04.03.2021. – Transparentnost se uvijek veže za pitanje posjedovanja informacija, kazala je ombudsmanka za ljudska prava u Bosni i Hercegovini Jasminka Džumhur, koja je bila uvodničarka na konferenciji za predstavljanje nalaza i preporuka za unapređenje transparentnosti i etičke infrastrukture u javnim službama na svim nivoima u BiH.

Konferencija je organizirana u okviru projekta “Podrška implementaciji antikorupcijskih strategija u Bosni i Hercegovini“ koji finansira EU (Institucionalna podrška antikorupciji – IPAK).

Džumhur je naglasila da Institucija ombudsmana za ljudska prava u BiH ima više mandata pod jednim krovom, a to je da su ombudsmani tijelo za jednakost, centralna institucija za sprečavanje diskriminacije kao i centralna institucija za slobodu pristupa informacijama.

– Kada pogledate ta tri mandata, koja su različito od države do države podijeljena na nekoliko institucija, onda možete vidjeti kompleksnost koja možda u ovom momentu nedovoljno, nije preslikana u našu unutrašnju organizaciju i sistematizaciju – kazala je.

Činjenica je da je krajem 2008. i početkom 2009. godine kada je pravljenja sistematizacija Institucija imala samo jedan cilj i to da osigura spajanje dvije entitetske i jedne državne institucije u jednu, jer je to bio uvjet za viznu liberalizaciju.

No, kada se govori o transparentnosti uvijek se ona veže za pitanje posjedovanja informacija i činjenje dostupnosti te informacije javnosti, a s druge strane transparentnost se uvijek veže i za prevenciju korupcije i prevenciju kršenja ljudskih prava što znači da je transparentnost značajan instrument u zaštiti ljudskih prava.

Podsjetila je da je Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH uradila specijalni izvještaj vezan za slobodu pristupa informacijama i položaj novinara.

– Izvještaj je ukazao ne samo slabosti koje su prepoznate kroz djelovanje Institucije i žalbe koje zaprimamo, nego smo radili istraživanje prema organima na svim nivoima, da nam oni kažu šta su to problem s kojima se suočavaju, kakav je problem u primjeni slobode pristupa informacijama – kazala je Džumhur.

Smatra da Zakon o slobodi pristupa informacijama nije dobar instrument za medije te da je potrebno pitanje medija i pristup informacijama urediti posebnim aktom.

– Zakon je dobar ukoliko se bavite istraživačkim novinarstvom, s obzirom na rokove od 15 dana. No, smatram da nema transparentnosti, nema vladavine prava ako ne dajemo informacije građanima, ako nisu te informacije dostupne i ako stavimo blokade na informacije – poručila je Džumhur.

Vođa tima IPAK projekta Zoran Jačev informirao je učesnike da je u radu konferencije pored predstavnika institucija medija i nevladinih organizacija iz BiH učestvuju i predstavnici iz Hrvatske i Sjeverne Makedonije.

Svrha konferencije je službeno predstaviti nalaze i preporuke analize koje je pripremio projektni tim i predložiti mapu puta za poboljšanje transparentnosti i etičke infrastrukture u javnim službama na svim nivoima u BiH.

Preporuke za unapređenje transparentnosti i etičke infrastrukture u javnim službama na svim nivoima u BiH pokrivaju oba aspekta pitanja i to unapređenje transparentnosti institucija i uspostavljanje i funkcioniranje etičke infrastrukture u institucijama.

SARAJEVO, 02.03.2021.- Novinari koji se odluče da budu istraživači, da otkrivaju različite afere, koruptivne radnje, anomalije u društvu, često se suočavaju sa različitim problemima: prisluškuju im se telefoni, emailovi im se hakiraju, prijeti im se, ili budu fizički napadnuti sve sa ciljem zastrašivanja i ušutkivanja. Posebno loša situacija je u malim sredinama, gdje medijski djelatnici,  sa jedne strane, nemaju kapaciteta da se odupru pritiscima i napadima, a sa druge strane su preopterećni dnevnim obavezama tako da nemaju dovoljno vremena da se posvete kritičkom propitivanju svakodnevnih događaja.

Ovo je istaknuto tokom radionice o istraživačkom novinarstvu, koja je održana danas putem Zoom platforme u organizaciji Udruženja BH novinari.

Da bi jedna novinarska priča bila istraživačka, ona mora da ispuni nekoliko osnovnih elemenata kaže edukatorica Dragana Erjavec. „Priča mora da bude društveno važna za veći broj ljudi, mora otkriti činjenice koje do tada nisu bile poznate i, na kraju, to je uvijek autorski rad novinara“, ističe Erjavec dodajući da se na ovim pričama radi po nekoliko mjeseci, posebno u našoj državi, gdje se dokumentacija čeka jako dugo od nadležnih institcija, zbog čega se novinarima učini da njihova priča nema aktulenost.

„Dobroj istraživačkoj priči i njenoj objavi vrijeme nije neprijatelj! Ako ćete otkriti veliku istinu, nepravilnost i malverzaciju priča postaje aktuelna onog momenta kada se objavi. Publika je uvijek zainteresovana za ono što se dešava u njenoj neposrednoj blizini, kao i za priče o poznatim ličnostima jer privlače više pažnje. Također, ne treba zaboraviti da sve nas, ali i javnost, zanimaju priče o običnim ljudima sa kojima se možemo poistovjetiti“, smatra Erjavec.

Zinaida Đelilović, novinarka magazina Žurnal je mišljenja da rad na istraživačkim pričama ponekad zna da bude frustrirajući, jer se zna desiti da se nakon nekoliko mjeseci rada pokaže da priča nije vrijedna istraživanja, da nema osnova za dalji nastavak, ili da je izvor dao lažne podatke. „Novinara demorališe saznanje da dobrim pričama ne postiže efekat koji je želio,  jer nema reakcije ni javnosti, a ni nadležnih institucija na sve dokaze koje sadrže dobre istraživačke priče. Zna se desiti da na takve priče čak ni političari ni institucije ne pošalju demanti, vodeći se devizom: niko nam ništa ne može“, ističe Đelilović.

Istraživačko novinarstvo u lokalnim zajednicama egzistira pod konstantnim pritiscima ekonomskih i političkih centara moći, te se medijski djelatnici teško odlučuju da produciraju analitičke i istraživačke sadržaje, jer nemaju mehanizme uz koje bi se osjećali sigurno i zaštićeno. Većina lokalnih medija nema kapaciteta za istraživačko novinarstvo, s obzirom na činjenicu da se većina njih finansira iz javnih budžeta, a sa druge strane novinari rade u dnevnim redakcijama, pa nemaju ni vremena da se posvete istraživačkim temama.

Anamarija Zadro, novinarka portala Blesak.info iz Mostara smatra da lokalni mediji nemaju previše vremena, a ni novca za istraživačke priče. „Jako je teško u moru dnevnih događaja i društvenih tema odvojiti jednog novinara koji bi se bavio isključivo istraživačkim novinarstvom. Radimo istraživačke teme kada nam to vrijeme i novac dozvole. No svakako da je važno razvijati istraživačko novinarstvo u lokalnim zajednicama, jer je lokalnim medijima lakše primijetiti neku deformaciju u društvu, koju obučeni, istraživački novinari mogu kvalitetno pripremiti“, kaže Zadro dodajući da je teško doći do dokumenata, koji su neophodni da potkrijepe priče, s obzirom na različite utjecaje i povezanost političkih i ekonomskih centara moći sa javnim institcijama koje posjeduju dokumente i informacije o konkretnoj temi.

Melani Isović, novinarka portala eTrafika iz Banjaluke je mišljenja da je potrebno više istraživačkih tekstova u svim lokalnim zajednicama, jer ima dosta materijala za rad na pričama o korupciji, kriminalu i ostalim nedjelima političara i političarki kao i njihovih saradnika/ca. „Nažalost novinari i novinarke zbog svakodnevnog obima posla, zataškavanja i nedobijanja traženih informacija od institucija, nedovoljno dobijenog vremena za priču, nedostatka finansijskih sredstava prosto nemaju mogućnosti, a ni resursa da rade na tim pričama.  Moguće je i potrebno raditi istraživačke priče, tekstove u lokalnim zajednicama ali mi kao novinari i novinarke kao i naše medijske kuće moramo biti spremni na moguće neprijatnosti“, ističe Isović.

Emina Karzić, urednica programa Nezavisne televizije IC Kakanj kaže da se novinari lokalnih medija teško odlučuju na istraživačko novinarstvo.  „U lokalnim medijima nismo toliko u situaciji da više mjeseci  radimo samo na jednoj temi, zbog dnevnih obaveza. Međutim, opširno istraživanje ne moramo imati svakodnevno, dovoljno je u datom trenutku postaviti kritička i drugačija pitanja od onih koje bi naši sagovornici i lokalni moćnici željeli. S vremena na vrijeme može se odraditi neka priča koja će izvući na površinu ono što javnost želi i što je činjenično dokazano“, smatra Karzić dodajući da to pruža na kraju jedan respekt samom novinaru, ali i mediju. Takvim pričama, kaže Karzić, medijski djelatnici u lokalnim zajednicima pokazuju da rade u interesu građana, a onima koji misle da su iznad medija i da mogu da kontrolišu medije pokazuju da to nije tako.

Polaznici/e webinara su se složili da je za dobru istraživačku priču neophodno poznavati zakonske propise o određenoj temi, ali i svaki navod iz teksta potkrijepiti dokumentacijom, koja najbolje štiti novinara i redakciju od eventualnih tužbi za klevetu, a samoj priči daje vjerodostojnost. Istraživački novinari, po mišljenju učesnika/ca, moraju da budu dobro informisani, da odsluškuju šta se dešava u zajednici, da postavljaju pitanja na pravim mjestima, te da budu blizu izvora informacija ili da poznaju ljude koji su bliski sa onma koji imaju informacije.

Radionica o istraživačkom novinarstvu za novinare/ke iz lokalnih medija je održana u okviru projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo” koji implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BiH uz podršku Evropske unije.

MOSTAR, 26.02.2021. – Poznati mostarski preduzetnik i suvlasnik hotela ”Mostar” Ante Vidačak izgubio je tužbu protiv Dnevnog lista, glavnog urednika Darija Lukića i novinarke Vanje Bjelica-Čabrilo.

Kantonalni sud u Mostaru donio je presudu kojom se žalba tužioca Ante Vidačka koga zastupa advokat Dušanka Šoljić –Ćorić odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženih koje zastupaju advokati Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac uvažava i prvostepena presuda preinačava.

Tražio 15.000 KM

”Žalba tuženih se uvažava i prvostepena presuda se preinačava na način da se odbija tužbeni zahtjev tužioca radi naknade štete zbog klevete kojim traži da mu tuženi isplate iznos od po 5.000, 00 KM te da se presuda objavi u štampi udarnim naslovom na polovini prve stranice kao najavu, kao i na drugoj stranci, u istoj veličini prostora (dvije trećine) u centralnom dijelu, istim fontom, istaknutim okvirom, kao što je natpis na tim stranicama u izdanju od nedjelje 22.12.2013. godine, ali i internetskom izdanju www.dnevni-list.ba, gdje je prenesena ista vijest, istim prostorom, fontom i naslovom kako je objavljeno u ovom mediju, sve o svom trošku u roku od 30 dana i da mu naknadi troškove postupka”, navodi se u presudi Kantonalnog suda Mostar.

Ante Vidačak 2014. godine podnio je tužbu za naknadu štete zbog klevete zbog teksta objavljenog u decembru 2013. godine u Dnevnom listu. Tekst se bavio problematikom nedonošenja budžeta institucija BiH zbog čega je bila upitna isplata plata i penzija, te su u vezi s tom problematikom preneseni navodi političara i parlamentaraca koji su tvrdili kako je jedan od problema što se budžet ne usvaja i taj što se u njemu nije našlo šest miliona maraka za kapitalne investicije u Mostaru. U tekstu je navedeno kako se navodno te kapitalne investicije dovode u vezu sa kupovinom prostora za smještaj državnih institucija od Ante Vidačka koji je prijatelj i kum lidera HDZ-a Dragana Čovića.

Kantonalni sud ocijenio je da u tekstu autor ništa nije iznio kao činjenicu, već je samo prenio nečije izražavanje, to jest navode parlamentaraca iz opozicije. Kantonalni sud u Mostaru navodi kako je presudu donio na osnovu materijalnih dokaza iznesenih u prvostepenom postupku. ”Tuženi su u ovoj parnici potpuno uspjeli, pa im se priznaje nagrada za sastav žalbe u iznosu od 827 KM, koliko je iznosila prosječna mjesečna neto plata zaposlenih u FBiH u mjesecu novembru 2015. kada je preduzeta ova radnja…Ostale troškove nisu ni tražili”, navodi se u obrazloženju presude.

Vidačak je tužbu podnio Opštinskom sudu u Mostaru i tražio naknadu štete zbog klevete i to po pet hiljada maraka naknade od Dnevnog lista, novinarke i glavnog urednika, te objavu presude na naslovnoj stranici, te na stranicama broj dva i tri. Vidačak je naveo da traži naknadu za ugrožavanje ugleda i nanošenje duševne boli.

U tužbi je naveo kako je zbog teksta doživio duševnu bol, te da je ”pod stalnim pritiskom prezira i sumnjičenja okoline, otežanog sprovođenja poslovnih odluka zbog narušenog ugleda, ugroženog poslovnog autoriteta – kojeg je godinama stvarao napornim radom i zalaganjem (u tuzemstvu i inozemstvu)” . U tužbi je, između ostalog navedeno i: ”Tužioca posebno traumatizuje osjećaj nelagode pred starim roditeljima, napetost i nelagoda, stres različitog intenziteta u cijeloj porodici – sve zbog prednjih klevetničkih navoda. Zbog svega – osjeća uznemirenost, tjeskobu, depresiju, ali i strah za porodicu i poslovne projekte -jer su, objektivno, zbog huškačkog tona iznesenih objeda izloženi opasnosti od pojedinačnih fizičkih napada i subverzivnih aktivnosti labilnih osoba koje povjeruju objavljenom članku. Sve se manifestuje i lošijom zdravstvenom situacijom (srčanim tegobama), lošom koncentracijom, bezvoljnosti, nedostatku elana za obavljanje svakodnevnih obaveza na poslu, te nesanicom. Dakle, prednja situacija rezultuje i udarom na zdravstveno stanje i produkuje pogoršanje istog , tako da je uobičajeni život tužioca od objavljivanja i trajanja objave ove klevete poremećen, pogoršan. Zbog straha za članove porodice i imovinu – angažovao je i zaštitarsku službu, koji finansijski trošak je vanredan i uslovljen isključivo objavljenim člankom. U redovnom životu takvog troška nema jer mu nije potrebna bilo kakva a kamo li fizička zaštita za njega i njegove poslovne objekte”.

Slične navode izrekao je i na sudu. Njegova supruga Mirjana Vidačak na Opštinskom sudu je svjedočila kako su zbog teksta imali prezir okoline, ”često su im penzineri za vrijeme šetnje gradom dobacivali ružne riječi, majci tužioca penzioneri su govorili da ih je pokrao njezin sin….a njezina djeca nisu mogla izlaziti naveče kao ranije, jer su im govorili da im je otac lopov”.

Opštinski sud u Mostaru u novembru 2015. godine donio je presudu da su tuženi dužni tužiocu na ime naknade pričinjene štete solidarno isplatiti iznos od 3.000 KM sa zateznom kamatom, kao i uvod i izreku presude na polovini prve stranice, te dvije trećine druge i treće stranice.

Obrazloženje

Advokati tuženih u žalbi Kantonalnom sudu jasno su osporili sve navode iz tužbe, kao i navode iz presude Opštinskog suda u Mostaru koju je donijela sudija Ramiza Karadža.

U presudu Kantonalnog suda navodi se da prema čl2. stav 1. točka b. Zakona o zaštiti od klevete uređivanjem građanske odgovornosti za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica, želi se postići, između ostalog, da pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na izražavanje koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na izražavanja koja mogu uvrijediti, ogorčiti ili uznemiriti.

U presudi koju je odnijelo sudsko vijeće u sastavu: Merima Ćatić,  predsjedavajuća, te članovi Rabija Tanović i Sanja Začinović  navodi se da je Članom 10. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, propisano: Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo obuhvata slobodu vlastitog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i Ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. …Prilikom ocjene da li navodi iz spornog teksta predstavljaju klevetničke izražavanje, prvostepeni sud zanemaruje naprijed citirani član 3. Zakona, prema kojem se ovaj zakon tumači na takav način koji u najvećoj mjeri obezbjeđuje princip slobode izražavnja, iz kojeg razloga nepotpuno i usko tumači čl. 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koji svakom garantira pravo na slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja, kao osnovni princip u demokratskom društvu, štiti kako sadržaj izražavanja tako i način na koji je to izražavanje izneseno. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava istaknutom u presudi Handyside Vs UK, sloboda izražavanja je jedan od bitnih osnova demokratskog društva, jedan od bitnih preduslova za njegov napredak i za razvoj svakog čovjeka i ona se ne odnosi samo na informacije ili ideje koje se blagonaklono primaju ili se smatraju neškodljivim i nevažnim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili ma koji dio populacije. To zahtjevaju pluralizam, snošljivost i otvorenost mišljenja bez kojih nema demokratskog društva. Legitimno opravdanje za ograničenje slobode izražavanja ili kaznu ne može biti obična, društvena potreba, nego baš neodgodiva(hitna) društvena potreba, pa bi, po ocjeni ovog suda, zaključak da se u pogledu spornih navoda iz spornih tekstova radi o kleveti, bile povrijeđene odredbe čl. 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, čime bi bio narušen princip slobode izražavanja”, navodi se između ostalog.

Pojašnjava se kako da bi došlo do naknade nematerijalne štete licu kome je povrijeđena čast iznošenjem i prenošenjem neistinitih činjenica drugom licu potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijedeći uslovi: da štetnik iznosi ili pronosi činjenice o određenom licu koje se odnose na njegovu prošlost ili na njegovo znanje ili sposobnosti, da te činjenice nisu istinite, da štetnik zna ili bi morao znati da su navodi koje iznosi ili pronosi o drugom licu neistiniti i  da je uslijed toga tome licu prouzrokovana određena materijalna šteta.

SARAJEVO, 23.02.2021. – Istraživačko novinarstvo je korektiv društva u kome živimo, ono pomaže građanima i građankama da dođu do informacija o različitim koruptivnim radnjama, aferama, povezanosti kriminala i politike i zbog toga je neophodno jačati kapacitete novinara/ki za produkciju istraživačkih priča, posebno u lokalnim medijima. Ovo je istaknuto tokom radionice o istraživačkom novinarstvu za medijske djelatnike iz lokalnih medija, kao i za slobodne novinare koja je održana danas u organizaciji Udruženja BH novinari putem Zoom platforme.

Edukatorica Zinaida Đelilović iz magazina Žurnal kaže da je dnevno novinarstvo prenošenje informacija od izvora do publike, dok je istraživačko novinarstvo kopanje ispod površine. „Svaki novinar nije istraživački novinar, ali može biti. To je osoba koja je, bez obzira na medij u kome radi, spremna da bude uporna, da ima timski duh, da ima smisla za rad sa ljudima, strast za pronalaskom istine i pomalo podsjeća na policajca-detektiva, samo što za razliku od policije novinar komunicira sa javnošću“, smatra Đelilović.

Kada govorimo o temama kojima se bave istraživački novinari, edukatorica Dragana Erjavec sa Radio Slobodna Evropa kaže da mladim novinarima to na početku izgleda kao ozbiljni problem i da im se na prvu čini kako nema dobrih tema za istraživanje. „Novinari koji iza sebe imaju godine iskustva imaju već izoštrena čula, pa teme pronalaze na svakom koraku. Jedan od najboljih izvora za priče su podaci koji su dostupni svima, to su upravo vijesti koje svakodnevno čitamo, a u sebi skrivaju prvorazredne medijske senzacije“, ističe Erjavec dodajući da istraživačka priča uvijek mora imati društvenu važnost za veliki broj ljudi, da otkriva nepoznate činjenice i da je to uvijek autorsko djelo jednog ili više novinara koji su dosta vremena proveli radeći na temi.

Istraživački novinari moraju da budu dobro informisani, da odsluškuju šta se dešava u zajednici, da postavljaju pitanja na pravim mjestima, te da budu blizu izvora događaja ili da poznaju ljude koji su bliski izvorima informacija. U ovom segmentu jako su važni kontakti, što predstavlja dugotrajan proces u kome i izvori i novinari stiču međusobno povjerenje.

„Kada govorimo o izvorima vrlo je važno da znamo da nam izvor daje istinitu informaciju, te je naš zadatak da ispitamo vjerodostojnost podataka. Povjerenje između novinara i ljudi koji daju informacije se može najbolje definisati kao poslovni dogovor od koga i jedna i druga strana imaju neku korist“, kaže Erjavec.

Istraživački postupak u novinarstvu ima nekoliko faza, a obično započinje fazom predistraživanja u kojoj se pregleda arhiva redakcije, kontaktiraju se kolege, drugi mediji, potencijalni sagovornici, te se pregleda dostupna dokumentacija.

Zinaida Đelilović ističe da ukoliko se u ovoj fazi pokaže da je tema vrijedna truda i da ima osnova za istraživanje, dalje se radi na prikupljanju dokumentacije i to najčešće kroz slanje zahtjeva institucijama za slobodan pristup informacijama. „Naravno, postoje i alternativni načini prikupljanja informacija, ali oni uvijek moraju da budu u skladu sa etičkim standradima profesija i njihova vjerodostojnost se mora provjeravati. Nakon pregleda dokumentacije, krećemo sa intervjuisanjem sagovornika, odbacujemo bitno od nebitnog, konsultujemo se sa zakonskim odredbama koje se odnose na temu i tako se polako slažu kockice i otkrivaju poveznice između glavnih aketra priče“, kaže Đelilović.

Biti istraživački novinar u lokalnoj zajednici je poseban izazov, jer novinari u ovim sredinama nemaju dovoljno sopstvenih kapaciteta niti mehanizama sa kojima bi se suprostavili vještim političkim manipulacijama i pritiscima na medije, ali i na njihov profesionalni rad.

Admir Kadrić, novinar Radio Brčkog smatra da medijski djelatnici imaju odlično oruđe – medij putem koga odmah mogu stupiti u kontakt sa javnošću, pomoći u rasvjetljavanju afera i doprijeti do javnog mnjenja, ali i do institucija koje dalje mogu dokazivati malverzacije i zbog toga je veoma bitno da novinari u cilju boljeg informisanja javnosti rade istraživačke priče u lokalnim zajednicama. „Nije nimalo jednostavno u ovakvom trenutku, i u društvenom sistemu kao što je naš raditi na istraživačkim pričama, jer je veliko nepovjerenje kod građana/ki usljed pojave velikog broja portala bez impresuma, bez etičkih standarda, koji prenose vijesti bez ikakvih provjera stvarajući pomutnju kod javnosti šta jeste a šta nije odgovorno i profesionalno novinarstvo. Još jedan problem je i to što istraživačke priče koje razotkrivaju različite afere rijetko dovode do sudskih istraga, ali zato novinaru mogu donijeti tužbu za klevetu, pa se postavlja pitanje da li taj novinar želi više uopšte raditi takve priče“, mišljenja je Kadrić, dodajući da bi jedno od rješenja moglo biti i razvijanje mreže istraživačkih novinara koji će raditi na pričama iz lokalnih zajednica.

Velida Kulenović, radijska novinarka iz Zenice je sličnog mišljenja, jer istraživačke priče koje razotkrivaju sve anomalije društva ne dovode do istraga, nema osjećaja odgovornosti kod onih koji su dio koruptivnih radnji, već raznoraznim manipulacijama te osobe nastavljaju da se bave javnim poslovima. „Posebno apostrofiram lokalne zajednice, gdje su novinari pod stalnim pritiskom, umjesto da informišu građane, educiraju ih i govore o svim problemima u svojoj zajednici, oni su pod stalnim napadima, te kontrolom  lokalne vlasti. Ako imate izabrane lokalne političare koji zagovaraju afirmativno pisanje i koji čak kritikuju bilo kakvo kritičko  novinarstvo onda je teško govoriti o istraživačkom novinarstvu u lokalnim medijima“, naglašava Kulenović.

Učesnici/ce radionice su se složili da je prisutan trend povezivanja istraživačkih novinara sa različitim centrima moći, a sve u cilju diskreditacije novinara, kao i njihovih priča, kako bi se izvršio pritisak na medijske djelatnike da ne istražuju i ne otkrivaju afere i koruptiivne radnje koje nagrizaju bh. društvo. Još problematičnije je, prema mišljenju učesnika/ca, da kada novinari istraživači otkriju neku afreu, korupciju gdje su umješani političari postoje novinari koji rade u medijima koje podržavaju političari i onda napadaju tog kolegu koji je objavio priču, čime se gubi novinarska snaga i solidarnost.

Radionice o istraživačkom novinarstvu za novinare/ke iz lokalnih medija je održana u okviru projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo” koji implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BiH uz podršku Evropske unije. Cilj projekta je jačanje nezavisnog i slobodnog novinarstva u lokalnim zajednicama, te primjena evropskih standarda u zaštiti slobode izražavanja i pristupa građana kvalitetnim i objektivnim informacijama.