SARAJEVO, 03.02.2020. – Čak 70 posto novinara koji rade u lokalnim medijima u BiH u svom poslu se susreću sa autocenzurom, a nerijetko i sa cenzurom i neprimjerenim zahtjevima poslodavaca, pokazalo je istraživanje pod nazivom „Radni uslovi i prava novinara, zakonski okvir i upravljanje lokalnim medijima u BiH“, čiji su rezultati predstavljeni danas u Sarajevu u organizaciji Udruženja/udruge BH novinari.

Kako je naveo glavni istraživač dr. Amer Džihana, 40% ispitanika izjavili su da su u protekle tri godine bili izloženi napadima ili prijetnjama, a 75% njih kažu da su političari na vlasti u nekom periodu vršili pritiske na njih, kao i opozicioni političari i oglašivači.

Istraživanje je rađeno u periodu od oktobra do decembra 2020. na uzorku od 440 novinara koji rade za lokalne štampane, radio, TV i online medije u BiH. BH novinari su sproveli ovo istraživanje sa ciljem identifikovanja postojećih obrazaca funkcionisanja lokalnih medija, te utvrđivanja da li su oni u skladu sa postojećim zakonskim i međunarodnim standardima u oblasti slobode izražavanja i slobode medija.

Kada je riječ o pritiscima na novinare, ispitanici smatraju da su reakcije novinarske zajednice i nevladinog sektora najadekvatnije, a najmanje su zadovoljni političarima i njihovim reakcijama. Fokus istraživanja je bio i na uslovima rada medijskih profesionalaca – čak 40% ispitanika izjavilo je da sedmično radi više od 40 sati, a 48% novinara koji su učestvovali u istraživanju ima nižu plaću od prosječne neto plaće u BiH.

– Ovo je bilo jedno zaista obimno anketno istraživanje u kojem smo dobili 157 odgovora, i možemo smatrati da ti odgovori predstavljaju mišljenje dobrog dijela uposlenika lokalnih medija. Novinari su često izloženo orkestriranim kampanjama zbog onoga što pišu i često se ti napadi i prijetnje dešavaju online, ali i u direktnom kontaktu sa novinarima. Napadima su posebno izloženi oni koji se bave kritičkim novinarstvom. Svaka vrsta kritike u medijima u lokalnim zajednicama smatra se skoro jednom vrstom nacionalne izdaje – naglasio je Džihana.

Novinar i istraživač Mladen Bubonjić iz Banje Luke smatra da rezultati istraživanja odražavaju realnu situaciju kada je riječ o stavu novinara o medijskoj sceni u BiH uopće.

– Najveći izazovi su finansijske prirode jer lokalni mediji nisu veliki tržišni igrači i mnogi online portali se finansiraju iz projekata. Mi koji radimo na portalu Gerila imali smo i slučaj pokušaja ubistva našeg kolege Vladimira Kovačevića, što je bio jedan drastičan primjer napada. Nismo imali nekih eksplicitnih političkih pritisaka, ali mislim da se većina bh. medija susreće s tim problemom – rekao je Bubonjić.

Samom činjenicom što se finansiraju iz budžeta, lokalni javni mediji su na neki način „ucijenjeni“, mišljenja je novinarka Aida Štilić iz RTV USK.

– Radna prava novinara i (auto)cenzura su međusobno uslovljeni. Smatram da je autocenzura danas mnogo veći problem od cenzure, a da li ćemo uspjeti izaći iz tog začaranog kruga, zavisi samo od nas. Mi smo sebe stavili u poziciju da smo poslušnici. Trebamo imati dobar i jak novinarski sindikat – rekla je Štilić.

Urednik RTV Vogošća Elvir Halilović smatra da je autocenzura u javnim lokalnim medijima posljedica i toga što novinari u mnogim slučajevima preuzimaju ulogu medijatora kako bi riješili probleme građana.

–  Lokalni novinari su već navikli na pritiske i na to da svako može da ih omalovažava, od dodjele budžetskih sredstava, pa nadalje. Ja sam zagovornik toga da se tačno znaju iznosi kojima treba finansirati lokalne medije i novinare i da se utvrdi koliko uopšte medija treba imati jedna lokalna zajednica – kaže Halilović.

Freelance novinarka iz Mostara Kristina Gadže, koja je radila istraživanja o radnim pravima novinara navodi da je upitna sloboda u lokalnim medijima, a posebno su obeshrabreni mladi novinari koji su tek na početku svoje karijere.

Glavne preporuke ove studije su: osnažiti postojeće mehanizme i inicijative kojima se nastoje smanjiti napadi na novinare, pokrenuti strateške aktivnosti kojima će se nastojati smanjiti utjecaj politike na lokalne medije, osnažiti sindikalno i profesionalno udruživanje novinara te otpočeti ciljane i ozbiljne diskusije o budućnosti lokalnih medija. Istraživanje je dio projekta „Slobodni mediji, slobodno društvo“, koje implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BIH (AEM BiH), a uz finansijsku podršku Evropske unije.

BIHAĆ, 02.02.2021. – Osam napada na medije od strane policije i inspektora u kampu „Lipa“, prijavljeno je Udruženju BH novinari. Neke od novinara i fotografa inspektori za strance su zatvarali u svoje automobile, prijetili im batinama, te ih primoravali da izbrišu snimljeni materijal. Služba za poslove sa strancima, koja je nadležna za ovaj kamp, odbija da odgovori na naša pitanja u vezi ovih slučajeva. Takođe, redakciji eTrafike i našim kolegama slobodnim novinarima, već 20 dana odbijaju da dozvole pristup kampu, dok istovremeno tvrde da je pristup omogućen svim medijima.

Fotograf agencije „Pixsell“ Armin Durgut već godinama izvještava o putu izbjeglica i migranata ka Evropi. Tragajući za pričama prošao je cijeli njihov put od Turske do BiH. U kamp „Lipa“, pored Bihaća, prvi put je otišao 15. januara.

„Na ‘ulazu’ u kamp, stoji patrola koja mi kaže da oni više nisu nadležni za kontrolisanje ulaska i izlaska novinara u kamp, te da ja slobodno mogu proći pored njih. Nakon 100 metara zaustavila me je druga patrola i rekla da ne smijem snimati, jer mi je potrebna dozvola Službe za odnose sa strancima. Službu sam kontaktirao više puta telefonski i mejlom, naravno nisam dobio niti jedan odgovor. U komunikaciji sam, također, bio sa Ministarstvom sigurnosti i Internacionalnom organizacijom za migracije (IOM)“, kaže Durgut.

Nakon upozorenja parole napustio je kamp, ali je nastavio snimati prostor oko njega. Inače, kamp „Lipa“ nije ograđen i niko od policajaca i inspektora na terenu ne zna da kaže medijima, šta sve spada u kamp i koje su njegove granice. Nakon nekoliko sati, Durgut se vratio do kampa, gdje je sreo kolegu fotoreportera iz Njemačke. Odlučili su da uđu unutra.

„Zadržali smo se otprilike pola sata, uglavnom razgovarajući sa migrantima, a manje snimajući. Nismo prišli dijelu gdje su šatori Oružanih snaga, jer jedino taj dio zvuči kao ‘oficijelni kamp’ i za to možda ima smisla zahtjevati od novinara dozvole za snimanje. Nigdje ni na jednom dijelu kampa nije napisano da je zabranjeno snimanje. Nigdje nema mape koja definiše granice kampa. Ograda ima više, tako da se jasno ne može utvrditi početak i kraj kampa“, objašnjava Durgut.

Ubrzo su se pojavili ljudi koji su se predstavili kao “Inspekcija Ministarstva sigurnosti BiH”. Uslijedilo je grubo ispitivanje. Fotografi su primorani da uđu u automobil koji su koristili inspektori. Uzeli su im dokumenta i prijetili oduzimanjem telefona i aparata.

„U toku vožnje prijetili su nam batinama, pričali kako tuku krajiški policajci i slično. Objasnio sam im da sam bezuspješno pokušao kontaktirati Službu za poslove sa strancima i Ministarstvo sigurnosti, te da sam razgovarao sa ministrom Cikotićem. Nakon toga je jedan od inspektora htio uzeti moj telefon da pročita poruke sa ministrom. Naravno, to mu nisam dozvolio i rekao da nema pravo da mi čita poruke. Odgovorio je ‘da on može sve’“,  prisjeća se Durgut.

Inspektori nisu željeli da se predstave, ali je Durgut, uz pomoć kolega koji su iskusili slične situacije, došao do imena i prezimena jednog od njih. Saznao je da se radi o čovjeku koji je nedavno postavljen na mjesto inspektora za strance, vlasnik je nekoliko ugostiteljskih objekata, a na nedavnim lokalnim izborima je bio kandidat za načelnika opštine u kojoj živi.

„Natjerao nas je da obrišemo materijal na aparatima, zbog čega smo izgubili dio snimaka iz kampa. Prije nego su nas ostavili pored naših automobila, zaprijetili su nam ‘da se nećemo lijepo provesti’ ako nas opet uhvate“, govori nam Durgut.

Isto nam govori i Ferhat Girbiz, dokumentarni i socijalni fotograf iz Njemačke, koji je tog dana bio sa Durgutom u kampu “Lipa”. Kako ističe, situacija nije bila nimalo prijatna, a srećnom okolnošću smatra to što su bili zajedno na terenu.

„Odmah su počeli da nam prijete. Nisam mogao najbolje razumjeti šta govore, ali sam razumio poneku riječ. Govorili su da želimo BiH predstaviti u lošem svjetlu. Bili su dosta agresivni prema Arminu. Nisu nam se ni predstavili, nisu rekli svoja imena niti funkcije, nisu nam pokazali svoje značke. Mi smo imali svu opremu sa sobom i pres akreditacije, očigledno je da smo novinari. Tražili su od mene da obrišem sav materijal, a zatim i od Armina“, kazao nam je Ferhat Girbiz.

Ovo je bila njegova prva posjeta BiH, ali ne i izbjegličkim kampovima. Još od 2015. godine radi na ovoj temi.

„Bio sam na tursko-sirijskoj granici, istočnoj Turskoj, Grčkoj… Ova situacija me je zatekla, nisam očekivao da će se to dogoditi. Ne mogu ni zamisliti šta bi se desilo da je tamo bio samo jedan od nas dvojice. Ovo me neće obeshrabriti, ja ću uskoro ponovo doći u BiH da se bavim istom temom“ , govori nam on.

Reagovali BH novinari

Zbog ovih i sličnih napada na medije u kampu “Lipa”, udruženje BH novinari kontaktiralo je 19. januara Ministarstvo sigurnosti BiH, Službu za poslove sa strancima, kao i Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona. Zahtjev udruženja je da se hitno svim novinarima omogući slobodan i nesmetan rad, bez obzira da li su u pitanju slobodni ili stalno zaposleni novinari, fotografi i snimatelji.

„Odlučno zahtijevamo da navedeni neprofesionalni postupci prema novinarima na terenu odmah budu zaustavljeni a novinarima omogućen rad u skladu sa svjetskim standardima zaštite slobode medija“, naveli su BH novinari u svom zahtjevu.

Oni podsjećaju, da su ovakvi postupci policajaca i inspektora u suprotnosti sa pravima novinara na slobodan i siguran rad, slobodu izražavanja i medijske slobode. Oni, takođe, predstavljaju eksplicitna kršenja domaćih zakonskih propisa, međunarodnih konvencija i OSCE smjernica za postupanje policije u kontaktu sa medijima. Novinari imaju pravo na slobodu izražavanja i slobodu kretanja, te “pravo da fotografišu, snimaju, prave bilješke, promatraju, rade intervjue i/ili prave izvještaje a da pri tom ne moraju tražiti dozvolu od vlasti ili policije”. Tako je, takođe, navedeno u OSCE smjernicama da “policija ne može novinarima oduzimati opremu ili materijale, osim ako nije riječ o sudskoj naredbi ili nalogu”.

Odgovor na svoj dopis nisu dobili ni iz jedne institucije. Iz MUP-a USK, kažu da su primili ovaj dopis BH novinara, ali da je proces istrage otežan zbog manjka podataka o datumu, vremenu i mjestu postupaka koji se pominju.

„Naravno, to nikako ne znači da se navodi iz dopisa ‘BH novinara’ neće detaljno provjeravati i utvrditi eventualna pojedinačna odgovornost za neprofesionalno postupanje. Kako i Vi u svom upitu navodite, novinari i snimatelji su navodno zatvarani u automobile koje koriste inspektori za strance, te se, s tim u vezi, opravdano može posumnjati da se ne radi o pripadnicima policije USK-a, već neke druge sigurnosne agencije koje, također, borave na ovom području, te Vas pozivamo da dodatna pojašnjenja potražite i kod ovih agencija“, kazao nam je inspektor Ale Šiljdedić u ime MUP-a.

On podsjeća, da su restrikcije u vezi kretanja postojale tokom obavljanja uviđaja u kampu “Lipa”, kako bi se utvrdile okolnosti požara i pronašli počinioci.

„Također, pojedina lica koja su se lažno predstavljala kao novinari, odnosno humanitarni radnici, unosili su dodatnu uznemirenost, te poticali migrante na proteste i stvaranje nesigurne situacije, odnosno haosa na ovoj lokaciji. Zbog navedenih pojava, policija USK je na prilaznim putevima prema kampu, vršila pojačane kontrole svih lica koja su se kretala prema kampu ”Lipa”, a s ciljem povećanja lične i imovinske sigurnosti svih lica koja su se nalazila na ovom lokalitetu, pa i samih domaćih i stranih novinara koji su dolazili na ovo područje“, podsjeća Šiljdedić.

Muk iz Službe za poslove sa strancima

Služba za poslove sa strancima, pod čijom upravom se nalazi kamp “Lipa”, već tri puta ekipi eTrafike nije izdala dozvolu za pristup kampu. O napadima na novinare ne žele da razgovaraju, pa su ignorisali naša pitanja o načinu na koji će kazniti svoje službenike koji napadaju novinare, onemogućavaju im rad i tjeraju ih da brišu snimljeni materijal.

„U vezi vašeg upita, koji se odnosi na posjetu privremenom prihvatnom centru na lokalitetu ‘Lipa’, ovim putem Vas informišemo da zbog izvođenja građevinskih radova i mašina koje se kreću na navedenom lokalitetu nije dozvoljeno kretanje u djelokrugu izvođenja radova. Zbog gore navedenog, kao i zbog pitanja sigurnosti, nismo Vam u mogućnosti obezbjediti pristup privremenom prihvatnom centru ‘Lipa’“ . Navedeno je u odgovoru Službe za poslove sa strancima 12. januara, nakon nekoliko naših poziva i insistiranja da se odgovori na naš zahtjev za ulazak u kamp.

Naredna dva puta, kada smo ih kontaktirali istim povodom, nismo dobili odgovor ni na imejl, ni na telefonske pozive. Istovremeno,  predstavnici Službe kažu da je u blizini kampa “Lipa” određena lokacija gdje mediji mogu da snimaju kadrove i obavljaju intervjue, ali na terenu niko od službenih lica ne zna da objasni da li ta lokacija postoji i gdje se nalazi.

Ministarstvo sigurnosti BiH, u okviru kog djeluje Služba za poslove sa strancima, takođe, nije odgovorila na naša pitanja u vezi napada na novinare u kampu “Lipa”. Samo su nas uputili na Službu za poslove sa strancima.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, takođe, prati situaciju u kampu “Lipa”, povezanu sa ljudskim pravima, ali i slobodom medija. Kako kažu, u stalnom su kontaktu sa medijima i medijskim udruženjima, radeći na stvaranju sigurnog okruženja za novinare, u kome imaju slobodu da izvještavaju o svim pitanjima od javnog interesa.

„Iako se, u određenim izuzetnim okolnostima, može odstupiti od slobode izražavanja i prava na pristup informacijama, takva ograničenja moraju odgovarati domaćim i međunarodnim zakonima i obavezama, i moraju se primjenjivati samo u svrhu ostvarivanja legitimnih ciljeva, kao što su istinske prijetnje javnoj sigurnosti. Kao takva, neopravdana ograničenja nisu prihvatljiva“, upozoravaju iz misije OSCE-a.

Oni podsjećaju na slučaj u Mađarskoj iz 2019. godine, kada je novinaru odbijen pristup izbjegličkom kampu. Sud je odlučio da je zabrana u ovom smislu predstavljala uplitanje u novinarsku slobodu izražavanja, jer je novinar bio spriječen u svom istraživačkom radu.

„Pored toga, Smjernice OSCE-a definiraju odnose medija i policije, promoviraju standarde i politike rada, i imaju za cilj zaštititi medije od nezakonitog postupanja policijskih službenika. Kao takvi, u većini slučajeva, novinari imaju pravo snimati, fotografirati i bilježiti, promatrati događaje, voditi intervjue i objavljivati izvještaje. U izuzetnim i suženim okolnostima, od novinara se može zatražiti prethodno odobrenje nadležnih vlasti. Misija kontinuirano sarađuje s ministarstvima unutrašnjih poslova i policijskim službenicima širom BiH, kako bi osigurala da razumiju i u potpunosti poštuju ove standarde i prava novinara i medija“, navedeno je iz misije OSCE-a.

Centar za promociju civilnog društva osuđuje pritiske na novinare i fizičke prijetnje, te u okviru projekta IMEP nudi pravnu pomoć i finansijsku podršku novinarima za angažovanje advokata, ukoliko se odluče da tuže organe koji su ih napadali.

SARAJEVO, 29.01.2021. – Upravni odbor Udruženja/Udruge BH novinari upućuje javni protest Željani Zovko, zastupnici Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu, zbog njenog omalovažavajućeg odnosa prema novinarki u intervjuu za N1 televiziju, emitiranom 28. januara.

Govoreći o aktuelnim političkim prilikama u regionu te ulozi EU u tretiranju migrantske krize u BiH, zastupnica EP Željana Zovko tokom cijelog intervjua ponašala se krajnje cinično i uvredljivo prema novinarki N1 Mineli Jašar – Opardija, a na legitimna pitanja odgovarala je protupitanjima i nastojanjem da omalovaži rad novinarke.

“Mislim da ovo pitanje izlazi iz okvira pitanja jednog novinara i konverzacije koju bismo trebali imati“, „vi ste još dosta mladi, pa niste stigli proučiti neke stvari u povijesti“, „mislim da je pitanje apsolutno neumjesno, nije moje da tumačim ništa“, „ovakva pitanja apsolutno ne doprinose pomirenju“, „naša konverzacija ne doprinosi nekom produktivnom kraju i ne vidim na koji način ćemo završiti ovaj razgovor“, „ukoliko imate nekih drugih pitanja, veoma rado ću vam odgovoriti“ – neke su od rečenica i opaski kojima je zastupnica Zovko „odgovarala“ na pitanja novinarke N1.

Upravni odbor Udruženja BH novinari smatra nedopustivim da se osoba, koja obavlja tako važnu funkciju kao što je zastupnik/ca Evropskog parlamenta, na ovakav nipodaštavajući način odnosi prema novinarima i medijima. Kao javni dužnosnik,  Željana Zovko ima odgovornost prema građanima i dužna je odgovoriti na sva novinarska pitanja, bila ona prijatna ili neprijatna, a ne praviti selekciju, uređivati TV emisiju i odgovarati samo na pitanja koja su po njenoj volji.

Zapanjujuće je da gospođa Zovko koja, kako je sama kazala, u okviru svoje funkcije „lobira za evropsku BiH“ na ovakav način reaguje u javnom televizijskom nastupu, pokazujući time nedostatak poštovanja prema novinarima, medijima i njihovoj društvenoj ulozi i posredno ugrožavajući medijske slobode, što je u suprotnosti sa evropskim vrijednostima i standardima za koje se ona deklarativno zalaže.

Upravni odbor BH novinara poziva zastupnicu Zovko da uputi javno izvinjenje novinarki Mineli Jašar – Opardija i televiziji N1, uz očekivanje da se ovakvi istupi više neće ponoviti. U međuvremenu, BH novinari obavijestit će sve relevantne domaće i međunarodne organizacije o ovom slučaju, što podrazumijeva i slanje protestnog pisma Grupi Evropskog parlamenta za BiH i specijalnom izvjestitelju Paulu Rangelu.

Upravni odbor Udruženja/Udruge BH novinari  

SARAJEVO, 28.01.2021. – Većina tužbi za klevetu protiv novinara je politički motivisana i ima za cilj da naruši slobodu izražavanja kako bi pojedinci ili političke strukture bile zaštićene od kritike, stav je većine novinara koji su prisustvovali IMEP radionici “Prevencija klevete, postupak pred sudom i sudska praksa”.

Mirela Porobić, pravnica magazina Žurnal, istakla je da su u 42 aktivne tužbe protiv ovog medija, oko 90 posto njih tužitelji predstavnici političkih partija ili organa vlasti.

Predavač na radionici, advokat Njegoš Petrović koji zastupa brojne medije i novinare, rekao je da je posebno problematično dokazivanje duševne boli, što je često navedeno u tužbenom zahtjevu. Istakao je da iako medicinsko sudsko vještačenje nije više praksa u ovim procesima, tužitelji i dalje iznose dokumentaciju ljekara koja navodno svjedoči o fizičkim i psihičkim posljedicama zbog pretrpljene duševne boli.

“To je vrlo sklisko područje. Ljekari ponekad svom klijentu i pacijentu daju medicinsku dijagnozu, ali je pitanje da li je to nastalo zbog duševne boli zbog jednog teksta”, rekao je Petrović.

Advokat Petrović je također naglasio da bez obzira što je iz njegove prakse većina tužbi bila neosnovana, novinari moraju poštovati profesionalna i etička pravila, jer je to najbolji odbrambeni mehanizam u slučaju tužbi.

SARAJEVO, 25.01.2021. – Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske saopćilo je 21. januara da je portparolku Policijske uprave Bijeljina Aleksandru Marić verbalno, a potom i fizički napala novinarka Zorica Kusmuk.

U saopćenju MUP-a RS, uz koje je medijima dostavljen i video snimak incidenta koji se dogodio ispred zgrade PU Bijeljina, navodi se da je novinarka Kusmuk napala portparolku Marić jer joj, kako je tvrdila, nije bila dostavljena najava za redovnu konferenciju za medije. Sa druge strane, Zorica Kusmuk je u tekstu koji je objavila na svom blogu priznala da je bila izrevoltirana navodnim pitanjem koje joj je uputila portparolka Marić „ko te finansira“, te objašnjenjem portparolke da novinarku nije pozvala na press konferenciju jer nema njen e-mail.

Nakon uvida u pomenuti video snimak, Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari oštro osuđuje ovaj nesvakidašnji incident i poziva sve novinarke i novinare, kao i ostale medijske uposlenike da budu maksimalno profesionalni u komunikaciji sa predstavnicima institucija, kao i u svom izvještavanju. Dobra saradnja sa institucijama i profesionalan odnos prema njihovim predstavnicima podjednako su važni za kvalitetno obavljanje novinarskog posla kao i ukazivanje na probleme i eventualne neregularnosti u radu pojedinih institucija.

Međusobno vrijeđanje, provokacije i fizički obračuni nisu i ne smiju biti način komunikacije između novinara/ki i uposlenika državnih institucija. Bez obzira na svoje lične stavove i uvjerenja, jedni prema drugima u poslu se moraju odnositi maksimalno profesionalno i uzajamno poštujući obaveze i zahtjeve koje im njihove profesije diktiraju. U tom smislu, odnos novinara sa portparolima/glasnogovornicima institucija posebno je važan jer su portparoli za novinare prva, a najčešće i najvažnija karika u pristupu informacijama koje su im neophodne za njihov rad.

Stoga BH novinari još jednom apeluju na kolege i kolegice iz medija da rade na unapređenju tih odnosa kako bi ponajprije sebi olakšali posao te da poštuju prava onih sa kojima svakodnevno komuniciraju i o kojima izvještavaju, kao i etičke kodekse profesionalnog novinarstva.

SARAJEVO, 25.01.2021. – Nakon svjedočenja o seksualnom zlostavljanju glumica i učenica glume ispostavilo se da toga ima i u medijima i na studijima novinarstva u BiH i komšiluku. Istina, niko ne spominje silovanje, ali novinarke otkrivaju da su suočene s nepristojnim ponudama, seksualnim uznemiravanjem i ucjenama predatora.

Da li su, poput glumica, pjevačica ili konobarica, i novinarke na listi zanimanja koja su u javnosti žigosana kao “nepoštena i seksualno provocirajuća”? Čak i ako je tako, teško je pojmljivo da taj pogrdni stereotip podržavaju pojedini profesori žurnalistike. A sve su prilike da i toga ima.

“Seksate li se? Kakve poze najviše volite? Da više konzumirate seks, ne biste bile debele i pod stresom!”

Prema svjedočenju jedne novinarke, koja je svoja iskustva iznijela na Fejsbuk platformi “Nisam tražila”, ovakvim se riječima studentkinajma na predavanjima godinama obraćao jedan asistent na odsjeku žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Asistent je, navodi novinarka, u međuvemenu postao profesor, ali se nije odrekao svojih “pedagoških metoda”.

– Na predavanjima je sve dovodio u vezu sa seksom. Javljao se većem broju studentkinja privatno pokušavajući ih odvesti u krevet. Neke poruke su vidjele svjetlo dana, neke nisu. Uglavnom ih je uslovljavao ocjenama. I mene je na sred hodnika uzeo za ruku i pozvao u kancelariju, privatno, nasamo, ako već ne želim da se vidim s njim van fakulteta. Odbila sam. Cinički se nasmijao i rekao: “Doći ćeš, doći” – navela je ova bivša studentkinja novinarstva, uz napomenu da je jedva položila ispit kod pomenutog pedagoga.

Ono što su trpjele na fakultetu, nastavlja se i u redakcijama, kroz neumjesne komentare urednika, šefova, čak i kolega, i uz prećutno odobravanje koleginica, čak i onih koje su na pozicijama moći i koje bi ih mogle zaštititi, kada bi to htjele.

Mladi sarajevski novinar Slađan Tomić jedan je od rijetkih koji su pristali da o ovom problemu javno progovore. Pošto je u profesiju ušao kao “samohrani student” priznaje da često ni sam nije bio svjestan da je ono čemu je svjedočio bilo seksualno uznemiravanje.

– Došla je “preko kreveta“, “jes’ dobra“, “poder’o bih je ko račun od struje“,  bili su komentari većine muških kolega kad god bismo u redakciji dobili novu koleginicu. Svi su se smijali. Meni nije bilo smiješno, bio sam zbunjen. Kao neko ko je sa 18 godina već dobio epitet i četnika i poturice i lajavca, nisam bio baš siguran da li je normalno to što meni takve nepodopštine nisu normalne – kaže Slađan.

Prisjeća se i jedne starije novinarke, koja je, kad su je pitali zašto ne napreduje na poslu, spremno odgovorila: „Nisam dala direktoru, ne bih s njim u krevet ni da je posljednji na svijetu”.

– To je bilo hrabro, a ujedno je plastičan primjer kroz šta prolaze mnoge žene u novinarstvu. I ne samo žene. I muškarci. Njima je čak i teže, jer ne shvataju zašto im pojedini urednici traže da ostanu duže na poslu. Na prvu pomisle da su talentovaniji od drugih, jer im se urednici više „posvećuju “. Čak i kada prepozna o čemu se radi,  kako da se mladi novinar pod ovim korumpiranim nebom bori protiv seksualnog uznemiravanja! Kome da se povjeri? Kome da prijavi – pita se Slađan.

Dodaje da mu je jedna mlada koleginica u povjerenju rekla da je doslovno stavljena pred izbor: ili u krevet sa šefom, ili na ulicu. Dobijala je, tvrdi Tomić, pozive na večere, u kancelariju, od nje se tražilo da se „malo zabavi“ s pretpostavljenim. Kad nije pristala, dobila je otkaz. Tačnije, nije joj produžen ugovor.

– Kao svjedok seksualnog uznemiravanja znam da žrtve šute zbog straha od gubitka posla, straha da će im  moćnici zatvoriti sva vrata, straha od odmazde, progona, neefikasnosti sistema, straha da će biti ismijane i osuđene – zaključuje Slađan Tomić.

Izostanak zaštite

Da ova priča nije samo lični utisak svedoči još jedan post na stranici “Nisam tražila”, u kojem mlada žena iz BiH nagovještava zašto je, već nakon prvog koraka, napustila novinarstvo.

– Dok sam radila na jednom portalu i studirala stariji kolega mi je sve vrijeme na poslu slao poruke neprimjerenog sadržaja. Pisao je kako bi me “odradio, vezao, ljubio, je…” Govorio je da sam “prva guza” portala, zvao me u svoj stan, a pri tome je i oženjen. Uskoro sam dala otkaz – svjedoči ova nesuđena novinarka, uz napomenu da je dugo preispitivala i osuđivala samu sebe, dok konačno nije shvatila da nije njena krivica to što joj se dešavalo i što je, očigledno, bilo uobičajeno u pomenutoj redakciji.

Još nekoliko žena, novinarki i medijskih profesionalki iz BiH i regiona podijelilo je na stranici “Nisam tražila” svoja mučna iskustva.

– Radila sam kao urednica jedne popularne emisije u Hrvatskoj, kada sam trpjela seksizam u vidu izjava “tvoj problem je što nemaš k….”, komentare na moj izgled, stražnjicu, grudi. Sve je to bilo od strane kolega iz produkcije, kao i od mog nadređenog. Bacali su mi stvari u bazen, ulazili u hotelsku sobu nenajavljeno u pijanom stanju, a kada sam sve to prijavila direktoru programa, zataškano je – napisala je iskusna i visokoobrazovana TV urednica, koja je, na kraju, umjesto zaštite, dobila – otkaz, kao i druge njene koleginice.

Mlada TV novinarka iz BiH se na istoj Fejsbuk platformi pita kakva je to “šala i zezancija” ako ti, na radnom mjestu, vršnjak tvog djeda dobacuje “odveo bih te ja na sto u studio”, a kolege te odmjeravaju kao stoku na pijaci.

– Kad prvi put prigovoriš i odvratiš im, onda kreće postepena marginalizacija i proglašavanje vješticom – napisala je ova novinarka.

Dodaje da  ju je, nakon svega, glavna urednica pozvala na razgovor, kako bi joj rekla da je “sama kriva” za sve što joj se dešava.

– Ako ih prijaviš, ti si problem. Ako ih ne prijaviš, ti imaš problem – zaključila je ova novinarka u anonimnoj ispovijesti na stranici “Nisam tražila”.

Pišu o nasilju, a kriju svoja iskustva

Liniji za zaštitu novinara, koja djeluje u sklopu Udruženja BH novinari, od 2004. je prijavljeno na hiljade slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda.

U posljednje četiri godine se posebno prati rodno zasnovano nasilje nad novinarkama i drugim medijskim radnicama. Evidentirano je 70 slučajeva nasilja nad novinarkama ili kršenja njihovih prava, a ranije su zabilježena i dva slučaja verbalnog seksualnog uznemiravanja.

– U jednom od tih slučajeva napadač je bio političar iz Bosansko-podrinjskog kantona, a u drugom član Nadzornog odbora medija. Uprkos nastojanjima Udruženja i Linije za pomoć novinarima, nijedan od njih nije snosio nikakve sankcije – kaže za Srpskainfo generalna sekretarka Udruženja BH novinari, Borka Rudić.

Ocjenjuje da i novinarke, kao i druge žene u BiH, nerijetko godinama ćute o nasilju koje trpe.

– Rodno zasnovano nasilje, a posebno seksualno uznemiravanje i napastvovanje su tabu teme u našem partijarhalnom i zatvorenom društvu. Svejedno da li je u pitanju samosvjesna obrazovana gradska cura ili djevojka sa sela sa završenom osnovnom školom, obrazac ponašanja je isti: skrivanje i ćutanje, u strahu od osude i nerazumijevanja sredine. Tu ubrajam i novinarke, koje često pišu o porodičnom nasilju, pedofiliji, seksualnom uznemiravanju u drugim profesijama, ali vješto skrivaju vlastita iskustva, čak višegodišnje uznemiravanje, pa i slučajeve pokušaja silovanja – kaže Rudićeva.

SARAJEVO, 22.01.2021. – Bosna i Hercegovina kreće u direktnu nabavku vakcina, a još uvijek nema definitivne potvrde vlasti da li će novinari i ostali medijski radnici biti uvršteni na listu prioriteta za vakcinaciju.

Nakon jučerašnjeg sastanka sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Zoranom Tegeltijom i premijerom Federacije Fadilom Novalićem, premijer Republike Srpske Radovan Višković izjavio je da će u tom entitetu, nakon zdravstvenih radnika i policije, biti vakcinisani i novinari, dok se nadležni u Federaciji još nisu izjasnili o ovom pitanju.

Novinarska udruženja već danima apeluju na izvršne vlasti u BiH da donesu zvaničnu odluku o uvrštavanju novinara na listu prioriteta za imunizaciju. Ovu inicijativu podržali su i iz Evropskog pokreta u BiH, naglasivši kako su novinari od početka pandemije svakodnevno rizikovali vlastito zdravlje kako bi pravovremeno informirali javnost o ozbiljnosti situacije i mjerama štabova civilnih zaštita.

– Stoga smo mišljenja da u prvom kontingentu, kada u našu državu stignu vakcine, pored obavezne zastupljenosti medicinskog osoblja i starijih osoba, društvena zajednica i štabovi civilnih zaštita u BiH trebaju, pored vojske, pogranične službe i policije (što u svakoj državi predstavlja “kičmu i nukleus” uređene države), koje se brinu za sigurnost i red naše društvene zajednice, obavezno predstavnike medija uvrstiti u izrazito prioritetnu kategoriju – saopćeno je iz Evropskog pokreta u BiH.