SARAJEVO,  23.08. 2020. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima upućuju javni protest Uredničkom kolegiju BHRT-a zbog cenzurisanja kritičkog osvrta novinara Mirze Skenderagića na film  „Koncentriši se, baba“  reditelja Pjera Žalice, kojim je otvoren ovogodišnji Sarajevo film festival (SFF).

U okviru redovne sedmične rubrike na portalu BHRT „Nedjeljna kritika“, objavljen je autorski osvrt Mirze Skenderagića o navedenom filmu, a koji je skinut vrlo brzo nakon objavljivanja. Iz BHRT-a  su saopćili da je komentar skinut zbog „ nepoštivanja sistema rada“, kao i zbog odgovornosti ovog javnog servisa prema „pretplatnicima i poslovnim partnerima“.

Upravni odbor BH novinara i Linija za pomoć novinarima smatraju nedopustivim cenzurisanje legitimne filmske kritike i nasilno uskraćivanje prava gledateljima BHRT da čuju različite stavove o filmu Pjera Žalice, njegovim vrijednostima i umjetničkom dometu. Postupak odgovornih u BHRT-u nije ništa drugo do kršenje vlastitih uredničkih principa i osnovnih vrijednosti javnog servisa, koji su utemeljeni na slobodi izražavanja i slobodi kritike, te pluralizmu ideja i stavova,  kao osnovnim pretpostavkama  političke debate o pitanjima od javnog značaja.

Od cenzurisanja filmske kritike, još je skandaloznije objašnjenje BHRT u kojem direktno priznaju kako uredničke odluke prilagođavaju partikularnim potrebama i zahtjevima poslovnih partnera i pretplatnika. Ovakav pristup je protivan kodeksu novinarke etike i profesionalnim standardima – oni izričito zabranjuju političke manipulacije i uticaje bilo koje vrste, a posebno medijski klijentelizam. Zbog toga UO BH novinara naglašava kako je neprihvatljivo da se autorski sadržaji na BHRT-u, kao javnom servisu, kreiraju (ili cenzurišu) u skladu sa potrebama klijenata ili pojedinačnim zahtjevima utjecajnih osoba, i da pri tome ignorišu temeljne principe slobode izražavanja i javnog informisanja.

Upravni odbor BH novinara poziva Regulatornu agenciju za komunikacije, nadležnu za poštivanje novinarske etike u javnim servisima, te Parlamentarnu skupštinu BiH, kao osnivača, da se najozbiljnije suprotstave kršenju javnog interesa i zavodjenju cenzure u BHRT-u , što je, na kraju,  u suprotnosti i sa važećim Zakonom o Javnom servisu BiH.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari

SARAJEVO, 16.07.2020. – Solidarnost unutar medijske zajednice i zajednički javni pritisak na političke institucije i donosioce odluka ključni su za rješavanje brojnih problema sa kojima se novinari i mediji u BiH suočavaju već godinama – od neadekvatne pravne zaštite i medijske legislative, pa do sigurnosti novinara, slobode izražavanja i veoma lošeg ekonomskog položaja i uslova u kojima rade, istaknuto je tokom online diskusije o istraživanju „Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH 2019.“, u organizaciji Udruženja BH novinari.

Politički utjecaji i ekonomski pritisci na bh. medije sve su vidljiviji, a novinari imaju sve manje slobode u kreiranju sadržaja na kojima rade i gotovo svakodnevno se suočavaju sa autocenzurom i cenzurom. U 2019. godini registrirano je ukupno 56 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare u Bosni i Hercegovini. Od tog broja, zabilježeno je devet fizičkih napada na novinare i uposlenike u medijima, kao i osam prijetnji smrću. Linija za pomoć novinarima raspolaže podacima o 289 aktivnih tužbi za klevetu protiv novinara i medija u posljednjih pet godina. Prosječna plaća novinara u BiH iznosi 880 KM neto. Prekovremeni rad se ne plaća, a u mnogim medijskim kućama neredovno se uplaćuju doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje. Političke i regionalne podjele u BiH duboko se odražavaju na pitanje međusobne novinarske solidarnosti i mogućnost formiranja jedinstvene sindikalne organizacije, koja bi okupljala novinarke i novinare iz cijele države.

Ovo su samo neki od rezultata istraživanja BH novinara, rađenog u okviru regionalne mreže novinarskih udruženja Zapadnog Balkana (www.safejournalists.net). O rezultatima istraživanja govorili su prof. dr. Lejla Turčilo, šefica Odsjeka za komunikologiju/žurnalistiku na FPN Sarajevo, doc. dr. Daniela Jurčić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Velida Kulenović, novinarka Federalnog radija i članica UO BH novinara, Esad Šabanagić, urednik nezavisnih krajiških novina Reprezent, Faruk Kajtaz, urednik nezavisnog internet magazina Starmo.ba iz Mostara i član UO BHN, Borislav Vukojević, viši asistent na FPN Univerziteta u Banjoj Luci, Andrijana Pisarević, novinarka Srpskacafe, Borka Rudić, generalna tajnica BH novinara i Maja Radević, istraživač/projekt koordinator BH novinara.

Kako su istakli učesnici današnje online diskusije, ovakva istraživanja trebaju izaći iz kruga medijske i akademske zajednice i o njima se mora govoriti na nivou donosilaca političkih odluka.

– Obeshrabrujuće je to što se već pomalo navikavamo na takve okolnosti u kojima rade novinari i mediji u BiH danas – od pravnih normi koje imamo i koje su generalno dobre, ali se ne primjenjuju u praksi, pa do pitanja sigurnosti novinara i ekonomskih uslova za rad medija, koji su sve lošiji. Čini mi se da nema političke volje da se ti problemi riješe, a posebno je zabrinjavajuće što je sve manje volje i unutar medijske zajednice. Međutim, javni pritisak je ključan za vidljivost svih naših problema. Bojim se da građani vrlo malo znaju o tome kako i pod kojim uslovima novinari rade i to je ono što treba mijenjati, jer loše novinarstvo ugrožava građane i njihovo pravo da budu kvalitetno informisani, a ne da neko manipuliše njima – naglasila je prof. dr. Lejla Turčilo.

Situacija u bh. medijima umnogome je odraz političkog stanja u državi, smatra Daniela Jurčić.

– Kako očekivati da nam mediji budu profesionalni i kvalitetni pored ovakvih korumpuranih političara? Mislim da je tu jako važna i edukacija novinara, posebno mladih, kako i koliko se novinari obrazuju i ko sve uopće može biti novinar. Interes za studij žurnalistike i dalje postoji, iako svake godine opada, i to je iznenađujuće s obzirom na ovako lošu medijsku sliku u BiH – kaže docentica Jurčić.

Učesnici diskusije posebno su naglasili izuzetno lošu situaciju u lokalnim medijima koji djeluju u manjim sredinama, a čiji problemi često ostaju u sjeni i smatraju se manje važnima u odnosu na javne servise i medije iz većih gradova.

– Problemi lokalnih medija i novinara koji u njima rade uglavnom ostaju izvan fokusa, iako imamo brojne izvještaje i analize u kojima se godinama kao jedna od glavnih problema u medijskoj zajednici ističe status lokalnih medija – kaže Faruk Kajtaz.

– U Zeničko-dobojskom kantonu u protekloj godini nije bilo velikih promjena. Nastavljeni su pritisci na medije, novinari čak dobijaju i otkaze zbog neposlušnosti, a posebno se to odnosi na lokalne medije. Dovoljno je da vidite šta se dešava na RTV Zenica. Bojim se da će postati samo još gore jer s jedne strane, bliže nam se lokalni izbori i početak političke kampanje, a na drugoj strani imate činjenicu da su tokom pandemije novinari bili mnogo više izloženi rizicima svoje profesije i u tom periodu se vidjelo u kako teškim uslovima radimo – rekla je Velida Kulenović.

Esad Šabanagić naglasio je da je jedan od problema i veliki broj „divljih“ portala i medija koji nemaju impressuma, ne zna se ko im je vlasnik, niti ko radi u tim medijima.

– Zato nam je potreban zakon o transparentnosti medijskog vlasništva i da se napravi javni registar medija. Generalno, novinarima u BiH treba više solidarnosti i istine, a manje autocenzure i cenzure – kaže Šabanagić.

Govoreći o pravnoj zaštiti novinara i medija, Borislav Vukojević naglasio je kako je poražavajuće ne samo to što novinari nemaju adekvatnu zaštitu u slučajevima napada na njih, nego sve to ponekad poprima i apsurdne dimenzije pa iako dokazi postoje, istrage u pravosudnim institucijama se obustavljaju, ili su veoma spore i neefikasne. Isto mišljenje dijeli i profesorica Lejla Turčilo, koja navodi da se na primjerima procesuiranja napada na novinare veoma lako može uočiti sprega između politike i pravosuđa.

– Kada je riječ o tužbama koje podnose novinari, odnosno mediji, onda se te tužbe najčešće odbacuju ili se drže u ladicama mjesecima, a kada tuže oni koji su bliski političkim moćnicima, sve to ide puno brže. Takav odnos jasno pokazuje intenciju pravosudnih institucija i njihovu spregu sa politikom – zaključuje Lejla Turčilo.

Izvještaj „Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH 2019.“ bit će objavljen u narednih mjesec dana.

SARAJEVO, 29.06.2020. – Više od 88 posto javnih i privatnih medija u Bosni i Hercegovini pretrpjeli su finansijsku štetu kada je u pitanju prihod od marketinga i drugih komercijalnih aktivnosti tokom pandemije COVID-19, pokazala je anketa Udruženja/Udruge BH novinari. Cilj ankete bio je napraviti ocjenu o potrebama medija za saniranje ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom, a u istraživanju su učestvovali urednici i vlasnici 51 javnog i privatnog medija iz cijele države.

Komercijalni mediji u BiH, posebno radio i TV stanice, te printani mediji i online portali najviše su pogođeni ekonomskom krizom izazvanom pandemijom koronavirusa, smatraju ispitanici. Pored finansijskih posljedica koje u manjem ili većem obimu trpe praktično svi mediji u državi, aktuelna kriza u velikom broju medija dovela je do reducirane produkcije medijskih  sadržaja, a jedan, za sada manji broj medija, morao je otpustiti dio svojih uposlenika – novinara/ki i administrativnog osoblja.

Čak 38 anketiranih vlasnika medija izjavili su da im je tokom krize broj oglašivača smanjen za najmanje 20 posto. Više od polovine ispitanika navode kako su uprkos krizi uspjeli platiti doprinose za radnike i poreze državi, a manji dio medija (13) nisu uspjeli u potpunosti izmiriti te obaveze. Fakture dobavljačima i druge troškove proizvodnje programa nije platilo 14 medija, njih 30 ispunili su tu obavezu, a sedam medija je djelomično platilo troškove.

Kakve su zapravo stvarne posljedice krize tek će se vidjeti s obzirom na činjenicu da najveći broj medija (54,9%) još uvijek nisu napravili procjenu ekonomske štete nastale za vrijeme pandemije. To je za sada uradilo 41,2% anketiranih. Prema njihovim navodima, najveća šteta pretrpljena je kada je u pitanju prihod od marketinga i drugih komercijalnih aktivnosti (88,2 posto). Slijedi pad prihoda od sponzorstva (7,8%) te grantova iz budžeta (2%).

Prema grubim procjenama anketiranih vlasnika medija, u zavisnosti od veličine i oblika vlasništva nad pojedinim medijima, ekonomske štete kreću se od više desetina hiljada pa do preko pola miliona maraka.

Ukoliko se ne poduzmu mjere oporavka od krize i ne osigura ekonomska pomoć, veliki broj bh. medija, a posebno lokalnih će se ugasiti, smatraju ispitanici. Navode da institucije BiH, od lokalnog do državnog nivoa vlasti, trebaju osigurati posebnu budžetsku liniju za pomoć i oporavak medija, a u tome bi im bila značajna i pomoć međunarodne zajednice.

Više od 84 posto anketiranih vlasnika medija smatraju da država treba formirati poseban fond za pomoć medijima u saniranju ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom, kao i sa ciljem jačanja kvaliteta medijskih sadržaja. Prema mišljenju većine ispitanika (58,1%), takav fond trebao bi biti formiran kao potpuno nezavisna institucija, a sredstva bi se trebala dijeliti transparentno i u skladu sa značajem medija, padom prihoda i prikazanim gubicima te brojem zaposlenih radnika.

Jedan od prijedloga koji je podržao najveći broj ispitanika (36) jeste da medijska zajednica treba poslati amandmane na Zakon COVID-19 sa fokusom na ekonomsku podršku medijima i vršiti pritisak da institucije na svim nivoima vlasti usvoje te amandmane. Također, većina anketiranih smatra da bi oslobađanje medija od plaćanja poreza/PDV-a na period od godinu dana znatno doprinijelo njihovom finansijskom oporavku.

VIŠEMILIONSKE ŠTETE, VLASNICI MEDIJA STRAHUJU DA ĆE BITI JOŠ GORE

Od početka pandemije do danas, bh. mediji pretrpjeli su višemilionske štete, a mnogi navode da će im trebati i nekoliko godina da se oporave od posljedica. Ukupno više od tri miliona maraka izgubila su 32 medija u BiH koje smo u anketi pitali da sami procijene ukupnu ekonomsku štetu nastalu u proteklih nekoliko mjeseci, odnosno u periodu od izbijanja pandemije. Većina anketiranih naveli su da ne mogu dati u potpunosti egzaktne cifre i da se gubici tek zbrajaju, a mnogi ističu kako će se prave posljedice krize tek osjetiti u narednom periodu.

SARAJEVO, 22.06.2020. – Više od 10 posto novinarki u Bosni i Hercegovini ostale su bez posla, odnosno bez prihoda od početka proglašenja pandemije COVID-19, pokazala je anketa o utjecaju COVID-19 na položaj novinarki u BiH, koju je sprovelo Udruženje BH novinari na uzorku od 150 novinarki iz cijele države.

Čak 62,5 posto novinarki navelo je da se obim njihovih radnih zadataka znatno povećao tokom pandemije – 33,3% anketiranih navode da su im radne obaveze povećane do 50 posto, dok je 5,4 posto njih radilo duplo više u odnosu na period prije početka pandemije. Međutim, uprkos povećanom obimu profesionalnih zadataka, samo 13 posto anketiranih novinarki bile su i dodatno plaćene za svoj rad, dok su ostalima plaće ostale iste kao i ranije.

Na pitanje na koji je način njihov rad pogođen pandemijom COVID-19, najveći broj anketiranih novinarki navele su povećanu anksioznost i stres te promjenu tema o kojima su do tada izvještavale. Na loše organizovane press konferencije kriznih štabova i nadležnih institucija požalilo se 29,6 odsto anketiranih, a veliki problem u radu predstavljale su im i poteškoće u pronalaženju nezavisnih izvora informacija (18,3%).

Više od 77% novinarki navele su da im je tokom krizne situacije uzrokovane pandemijom narušena psihička stabilnost i mentalno zdravlje, a 25% njih navode da im je narušeno fizičko zdravlje. Preovlađujuće emocije bile su strah od zaraze (42,1%), nervoza (50,7%), profesionalni stres (56,4%) i izgaranje na poslu (23,6%) te strah za porodicu (48,6%).

Oko 18,2 odsto novinarki zatražile su zaštitnu opremu (maske, rukavice, sredstva za dezinfekciju…) od profesionalnih organizacija/udruženja. Njih 4,2 posto tražilo je zaštitu zbog napada ili prijetnji, a 1,4 posto zatražile su pristup besplatnoj pravnoj pomoći.

Ovo su neki od odgovora anketiranih novinarki na pitanja šta im je bilo najteže od početka proglašenja krizne situacije/stanja nesreće zbog COVID-19, te zašto smatraju da su novinarke, i općenito žene u medijima, više pogođene pandemijom od muških kolega:

„Nikad nisam znala kad trebam otići na posao, kad će Krizni štab pozvati na konferenciju, sve se dešavalo u pet minuta, telefon je konstantno zvonio. Stres i samo stres.“

„Najteže je što su vlasnici medija pandemiju iskoristili kao izgovor za otkaze, jer stvarne potrebe za davanjem otkaza medijskim radnicima nije bilo.“

„Za ženu je teško organizovati rad od kuće. Njene privatne i poslovne obaveze se prepliću, pa se vjerovatno većina našla u poziciji da radni dan traje od ujutru do kasno u noć.“

Žene su generalno i prije pandemije uvijek bile izložene većim pritiscima u javnosti, češćim napadima i ograničavanju te ometanju njihovog rada, smatra jedna od anketiranih novinarki:

„Pojava pandemije je to samo dodatno povećala. Nažalost, svjedočila sam brojnim situacijama, kao i većina nas, da su bile izložene mnogim pritiscima, vrijeđanjima na osnovu spola, prozivkama, pa čak i nasilju.“

Najveći broj anketiranih novinarki mišljenja je da bi im u narednom periodu najkorisnija bila direktna finansijska podrška, ali i psihološka podrška, pomoć i edukacija, medicinska pomoć i jačanje fizičkog zdravlja te besplatna pravna pomoć.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini objavila je godišnji izvještaj za 2019. godinu o stanju ljudskih prava u BiH, a jedan dio tog izvještaja odnosi se i na slobodu izražavanja i slobodu medija, gdje je navedeno da su zakonima ta prava zagarantirana, ali je nivo poštovanja prava od vlasti ostao nizak.

U toku godine i dalje je bilo zastrašivanja, maltretiranja i upućivanja prijetnji novinarima i medijima, uključujući i povećan broj prijetnji smrću, dok su medijskim natpisima dominirali nacionalistička retorika i etnička i politička pristranost, koji su često poticali netrpeljivost, a ponekad i mržnju. Ukazano je i na problem nepostojanja transparentnosti vlasništva u medijima.

Zakonom zemlje je osiguran visok nivo slobode izražavanja, ali se neredovnom i u nekim primjerima nekorektnom provedbom i primjenom zakona u velikom mjeri podriva sloboda štampe. Zakonom je zabranjeno izražavanje koje potječe rasnu, etničku ili drugu netrpeljivost, kao i „govor mržnje“, ali vlasti nisu primjenjivale takve zabrane.

Podaci Linije za pomoć novinarima ukazuju da sudovi i dalje ne prave razliku među različitim žanrovima medija (posebno između vijesti i komentara), dok su dugi sudski postupci i pravne i finansijske bitke finansijski iscrpljujuće za novinare i medijske kuće.

Linija za pomoć novinarima je zaključila da su godine u kojima je zakon neispravno provođen prouzročile direktan pritisak na novinare i medije i da takav pritisak ugrožava pravo novinara na slobodu izražavanja.

Nezavisni mediji bili su aktivni i izražavali su široku raznolikost stavova bez ograničenja, ali je ponekad to dovodilo do pritiska ili prijetnji novinarima.

Zakon kojim je zabranjeno izražavanje koje potječe rasnu, etničku ili druge oblike netrpeljivosti odnosi se na štampane i radio-difuzne medije, izdavanje knjiga i online izdanja novina i žurnala, ali se u praksi ne primjenjuje, upozoreno je u izvještaju.

Također, navodi se da je nastavljen politički i finansijski pritisak na medije. Neki mediji su primijetili da su navodi o izbjegavanju plaćanja poreza i opsežne finansijske kontrole i dalje moćno sredstvo u nastojanju da se mediji zastraše i nad njima uspostavi kontrola.

Povećan je broj fizičkih napada na novinare. Napadi na profesionalni integritet novinara i slobodu štampe i dalje su u porastu. U više navrata su dužnosnici javnih organa vlasti opstruirali rad novinara.

Nastavljena praksa vršenja pritiska na novinare u cilju cenzuriranja njihovog izvještavanja. Istraživačke priče o korupciji u sektoru pravosuđa u zemlji koje su fokusirane na visoke dužnike u pravosuđu rezultirale su dodatnim pritiskom na novinare.

Vlasti su nastavile vršiti pritisak na medije kako bi ih odvratile od određenih oblika izražavanja, dok je kroz kontrolu od stranaka i vlasti nad više sredstava javnog informiranja u oba entiteta sužen opseg mišljenja.

Javni RTV servisi su i dalje pod jakim pritiskom vlasti i političkih snaga zbog nepostojanja dugoročne financijske stabilnosti. Javni RTV servisi su i dalje izloženi političkom utjecaju, posebno kroz upravne odbore koji su pod političkom kontrolom. Ovi faktori su ograničili njihovu nezavisnost i doveli do konzistentno subjektivnog i politički pristrasnog informativnog sadržaja.

Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu je samo djelomično proveden, a entitetski zakoni nisu usklađeni sa zakonom na državnom nivou. Javne RTV kuće su i dalje u teškoj finansijskoj situaciji, prije svega zbog nepostojanja efikasnog, jedinstvenog i stabilnog sistema finansiranja.

Zastrašivanje i upućivanje prijetnji novinarima su nastavljeni tokom godine. Bilo je slučajeva nasilja i upućivanja prijetnji smrću novinarima. I dalje je bilo primjera zastrašivanja i politički motiviranih sudskih sporova protiv novinara zbog negativnog izvještavanja o liderima i organima vlasti.

Do augusta je Linija za pomoć novinarima evidentirala 37 slučajeva povreda prava i sloboda novinara, pet prijetnji smrću i šest fizičkih napada. Prema podacima Udruženja BH novinari za period od 2006. do 2019., nadležni organi su krivično gonili oko 30 posto prijavljenih krivičnih djela protiv novinara i istražili su preko jedne trećine navodnih povreda prava novinara.

U dijelu izvještaja koji govori o cenzuri istaknuto je da su mnoge političke stranke i entitetske institucije  pokušale izvršiti utjecaj na uređivačke politike i medijski sadržaj putem zakonskih i financijskih mjera. Zbog toga neki mediji provode i autocenzuru.

U nekim slučajevima medijski izvori su izvijestili o prijetnjama zvaničnika upućenim medijima da se više neće oglašavati ili su medijima ograničavali pristup službenim informacijama.

– Prevladavajuće prakse ukazuju na direktnu povezanost između najvećih oglašivača i političkih krugova i omogućile su pristranu distribuciju vremena za oglašavanje. Javne kompanije, od kojih je većina pod kontrolom političkih stranaka, i dalje su glavni oglašivači – nalaz je iz izvještaja.

Medijske kuće koje se kritički odnose prema političkim strankama na vlasti tvrde da im je bilo teško doći do oglašivača.

Također, iako je kleveta u BiH dekriminalizirana, i dalje postoji veliki broj tužbi protiv novinara, a u postupcima po takvim tužbama često se izriču vrlo visoke novčane kazne. Među sudskim presudama protiv novinara koje zavređuju pažnju su privremene zabrane postavljanja ili objavljivanja određenih informacija, kao i visoke odštete za pretrpljenu „duševnu bol“.

U izvještaju SAD-a se navodi da vlasti nisu ograničavale slobodu izražavanja na internetu, niti prekidale pristup Internetu, niti su cenzurirale online sadržaj i nema vjerodostojnih izvještaja o tome da su nadzirale privatnu online komunikaciju bez odgovarajućeg zakonskog odobrenja.

Zakonom je zabranjeno izražavanje koje izaziva rasnu, etničku ili drugu netrpeljivost, uključujući i govor mržnje. Međutim, organi vlasti nisu provodili ovu vrstu zabrane u pogledu sadržaja online medija.

Izvještaji o stanju ljudskih prava u zemljama u 2019. godini izradilo je Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država, odnosno Biro za demokratiju, ljudska prava i rad.

Cijeli izvještaj možete pročitati na: Ambasada SAD-a u BiH

SARAJEVO, 18.6.2020. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima upućuju javni protest MUP-u Kantona Sarajevo zbog verbalnih prijetnji i neprofesionalnog postupanja policije prema novinarki Nidžari Ahmetašević iz Sarajeva. Incident se desio u srijedu u kasnim popodnevnim satima, kada je novinarka Ahmetašević pokušala fotografisati policijsku akciju i hapšenje migranata u jednom sarajevskom naselju.

UO BH novinara najoštrije osuđuje postupanje policije prema novinarki Ahmetašević, te smatra nedopustivim njeno legitimisanje i traženje „radne dozvole“ nakon što je prisutnim policajcima predočila novinarsku akreditaciju i objasnila da se nalazi na novinarskom zadatku. Zahtijevamo hitnu istragu ovog incidenta, javno objavljivanje rezultata istrage i mjera koje će poduzeti prema policijskim službenicima.

U tom kontekstu, UO BH novinara podsjeća MUP Kantona Sarajevo i sve policijske službenike kako novinari, u okviru svojih profesionalnih zadataka, imaju pravo snimati, fotografisati i izvještavati sa događaja od značaja za javnost, a da pri tome ne trebaju bilo kakvu dozvolu ili odobrenje policije ili bilo kojeg drugog državnog organa. Ova prava posebno su naglašena u Smjernicama OSCE za policiju u postupanju prema novinarima te su zaštićena cijelim spektrom bosanskohercegovačkih zakonskih propisa i međunarodnih akata.

BH novinari još jednom skreću pažnju na učestalost prijetnji novinarima u BiH, kao i sve brutalnije napade na medijske slobode iza kojih, u pravilu, stoje javni službenici i/ili osobe na važnim državnim funkcijama. Takva postupanja su nedopustiva, suprotna su demokratskim i evropskim vrijednostima, te ozbiljno dovode u pitanje medijske  slobode i sigurnost novinara. Zbog toga će BH novinari i Linija za pomoć novinarima još jednom zatražiti intervenciju OSCE, Vijeća Evrope i  Evropske komisije prema bh. državnim organima i institucijama u ovoj oblasti.