Piše: Faruk Durmišević

Sarajevo, 10.09.2019. – Pripadnici „sedme sile“ u Bosni i Hercegovini sve češće su na udaru sile, i to one fizičke. Bolno iskustvo koje jasno demonstrira ko je kome „sila“ i nad kime se ona upotrebljava osjetio je na svojoj koži novinar bijeljinske televizije BNTV Vladimir Kovačević.

Godinu dana nakon brutalnog napada, navedeni slučaj i dalje izaziva šok i nevjericu posebno među kolegama unutar novinarske zajednice, uzimajući u obzir činjenicu da je Kovačević izudaran metalnim šipkama po glavi i da je samo pukom srećom preživio. Pravda je donekle zadovoljena, jer je Marko Čolić iz Banje Luke nedavno zbog pokušaja ubistva novinara Kovačevića prvostepeno osuđen na četiri godine robije. Međutim, nema odgovora na pitanje da li postoje nalogodavci ovog djela, a isto to pita se i Kovačević.

Žrtva kao optuženik

Dok razgovaramo o svemu što je preživio u proteklih godinu, kaže mi da osjeća zadovoljstvo zbog završetka sudskog postupka jer se, kako objašnjava, tokom trajanja suđenja osjećao kao da je on zapravo na optuženičkoj klupi, a ne da je žrtva brutalnog napada. Za njega je to sve, kako navodi, bilo „mrcvarenje“.

„Samo sam želio da se suđenje konačno završi. Cijeli taj postupak teško mi je pao jer nije bilo ugodno odlaziti na ročišta i iznova doživljavati sva ta dešavanja u sudnici. Sve to mi je nekako bilo teže nego sam fizički napad, i zbog toga, samo neka je gotovo“, s olakšanjem govori Kovačević.

Na pitanje zbog čega je napadnut, odnosno zašto je baš on bio Čolićeva meta, Kovačević ne zna odgovor.

„Čolić nije imao nikakav lični motiv za pokušaj mog ubistva, zajedno sa svojim saradnikom, već se iza te naredbe krije neko drugi. Ko se krije, ja se nadam da će to pokazati naredna istraga, ali u neku ruku i sumnjam da će se ići ka tome“, kaže Vladimir Kovačević.

Već duže vrijeme bh. novinari naglašavaju potrebu bolje zakonske zaštite njihovog prava na slobodan i neometan rad. Napad na Kovačevića bio je okidač za njegove kolege da od zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske zahtijevaju da izmjenama Krivičnog zakona ovog entiteta napad na novinare bude tretiran kao napad na službene osobe.

„Od vlasti Republike Srpske očekujemo da privedu pravdi sve napadače na novinare. Od novog saziva Narodne skupštine tražimo da na prvoj redovnoj sjednici po hitnom postupku izmijene Krivični zakon RS-a kako bi napadači na novinare bili oštrije kažnjavani. Novi krivični zakon bi trebalo da sadrži novu odredbu, po kojoj bi se napad na medijske radnike tretirao kao napad na službena lica, čime bi se povećale kazne za napadače, a slučajevi brže procesuirali. Ovo je tokom predizbornog perioda obećala većina stranaka koje su ušle u Narodnu skupštinu. Opozicione stranke su to uradile mnogo ranije, a SNSD odmah nakon napada na Vladimira Kovačevića“, kazao je u novembru prošle godine Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banja Luka.

Ni u drugom dijelu države, ništa bolja situacija kada je riječ o zaštiti novinara. U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema tumačenju lidera Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića, napad na snimatelja je zapravo „napad na kameru“, a to se desilo Adiju Kebi, fotografu Žurnala koji je snimao objekte firme u vlasništvu Huse Ćesira, predsjednika Općinskog odbora SDA Novi Grad.

„U proteklih godinu dana nebrojeno puta smo bili meta od strane kako pravosudnih institucija, tako i političkih partija i njihovih predstavnika. Reagovali smo i ukazivali na neophodnost ozbiljnog djelovanja nadležnih institucija u kažnjavanju počinioca napada na novinare. Rezultat njihove neaktivnosti ili nedovoljno ozbiljnog pristupa ovom, sve očitijem problemu, rezultira sve učestalijim napadima i otvorenom sprječavanju medija u izvještavanju“, izjavio je nakon napada na Kebu izvršni direktor Centra za razvoj medija i analize i urednik portala Žurnal, Eldin Karić.

Nakon ovog nemilog događaja u Parlamentu Federacije usvojena je inicijativa SDP-a da napadi na novinare ubuduće budu tretirani kao napadi na službene osobe. Od inicijative do samih izmjena krivičnog zakona dug je put, ali se postavlja pitanje koliko bi status „službene osobe“ za novinare mogao predstavljati mač sa dvije oštrice, odnosno prenijeti poruku javnosti da novinari moraju imati „poseban tretman“ kako bi slobodno mogli obavljati svoje radne zadatke… Osim toga, pitanje je u kojoj mjeri bi se predložene inicijative mogle implementirati kroz entitetske krivične zakone, s obzirom na to da novinari po prirodi posla radne zadatke obavljaju širom BiH bez obzira gdje im se nalazi matična redakcija. Da li to onda znači da najprije treba regulisati izmjene Krivičnog zakona na državnom nivou koji bi tretirao napade na novinare, a onda to zakonsko rješenje ugraditi u niže nivoe vlasti?

Pitanje je i šta će se tačno podrazumijevati pod „napadom na novinare“? Jer, ovdje ne govorimo samo o fizičkim napadima. Brojni novinari u BiH trpe svakodnevne verbalne atake koji predstavljaju jedan od najvećih uzročnika stresa, nervoze, anksioznosti, i prema mišljenju mnogih zdravstvenih radnika, okidač su za druge zdravstvene probleme zbog kojih novinari, nažalost, sve mlađi napuštaju ovaj svijet.

Nažalost, verbalni napadi postali su praktično uobičajeno „oružje“ onih nezadovoljnih novinarskim izvještavanjem, čemu sam i lično bio izložen. Nezadovoljstvo izabranih zvaničnika najčešće se manifestira telefonskim pozivima redakciji, odnosno urednicima, ali i obraćanjem samim novinarima uz, najblaže rečeno, povišeni ton. Demantiji i drugi oblici opovrgavanja navoda iz novinarskih priloga i tekstova su za većinu domaćih aktera iz svih segmenata javnog djelovanja praktično nepoznat pojam. Njihovi „argumenti“ ispoljavaju se lično, uz prateće prijetnje i druge oblike pritiska na rad novinara i medijskih kuća.

Šovinistički komentari na društvenim mrežama

A jedno od najprikladnijih mjesta za ispoljavanje profesionalnih i ličnih frustracija te poticanje govora mržnje prema novinarima su društvene mreže. To je na najgori mogući način na svojoj koži osjetila i moja radna kolegica Arijana Saračević-Helać, kada je nju i Sanelu Prašović krajem 2017. godine uposlenik Predsjedništva BiH na svom Facebook profilu nazvao „polovnjačama“. Osim osuda, mahom iz novinarske zajednice i kratkotrajnog interesa javnosti u vidu raznih komentara povodom ovog slučaja, izostala je adekvatna sankcija i spomenuti uposlenik državnog Predsjedništva – „službeno lice“ – nastavio je neometano raditi svoj posao, kao da se ništa nije desilo. A moje kolegice novinarke i danas nastavljaju biti meta šovinističkih, groznih i malicioznih komentara pripadnika jačeg spola, i to vrlo često na račun njihove vanjštine.

Mi novinari nerijetko nismo ni svjesni koliko je posao koji radimo zapravo rizičan jer nije se lako odbraniti od različitih načina „ispoljavanja nezadovoljstva“ o kojima pišemo i u ovom tekstu. Na adekvatnu pravnu zaštitu i dalje najčešće ne možemo računati, jer u sistemu obrnute realnosti u kojoj živimo novinari su veoma često meta pravosuđa, a ne oni koje bi trebalo zaštititi.

Na kraju, pitanje o kojem moramo razmisliti: da sutra padne mrtva glava nekog novinara, da li bismo svi kao društvo najzad shvatili ozbiljnost situacije?

(Tekst je objavljen u 66. izdanju biltena E-novinar)

Sarajevo, 06.09.2019.- Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari najoštrije osuđuje političke pritiske i mješanje u uredničke odluke i programske sadržaje RTV Zenica, koji su uslijedili nakon što je ovaj medij objavio seriju tematskih izvještaja o radu kompanije ArcelorMittal i njihovom mogućem uticaju na zagađenje zraka u Zenici.

Upravni odbor BH novinara naglašava kako je protivno medijskim slobodama i pravu novinara na slobodan rad direktno miješanje menadžmenta i sindikata radnika kompanije ArcelorMittal, kao i Gradske uprave sa gradonačelnikom Fuadom Kasumovićem na čelu u svakodnevni rad RTV Zenica. Posebno je neprihvatljivo osporavati kritički pristup novinara i urednika u kreiranju medijskih sadržaja o ArcelorMittalu, te smjeniti Nadzorni odbor RTV Zenica jednostranom odlukom gradonačelnika uz optužbe kako gradski medij može dovesti u pitanje „daljnju sudbinu“ ove kompanije i njihovih radnika, kao i razvoja grada Zenice.

U tom kontekstu, BH novinari podsjećaju Gradsku upravu i kompaniju ArcelorMittal kako je zadaća medija kritičko i sveobuhvatno izvještavanje o pitanjima od značaja za sve građane, a svako nezadovoljstvo radom medija se iskazuje kroz legitimne prigovore kao što su: javno reagiranje, demanti ili žalba Regulatornoj agenciji za komunikacije. Direktni politički pritisci na medije su nedopustivi u demokratskom društvu, predstavljaju grubi atak na slobodu izražavanja i izraz su demonstriranja političke i ekonomske moći, odnosno, mogu se tumačiti kao direktno ucjenjivanje novinara RTV Zenica da odustanu od kritičkog novinarstva.

Upravni odbor BH novinara ponovo i odlučno poziva menadžment i urednički kolegij RTV Zenica da se javno suprotstave političkim pritiscima i ucjenama, koji traju bezmalo tri godine i koji su uticali na podjele unutar RTV Zenica i kršenje temeljnih ljudskih prava novinara. Ovaj brutalni napad na uredničku autonomiju i slobodan rad novinara, kao i jednostrana smjena Nadzornog odbora ovog medija posljednja su prilika da menadžment i urednički kolegij demonstriraju javnu odgovornost i rad u interesu svih građana Zenice, te da ne podliježu zahtjevima i partikularnim interesima političkih ili ekonomskih moćnika u tom gradu.

Istovremeno, Upravni odbor BH novinara poziva Skupštinu Javnog preduzeća RTV Zenica kao i Gradsko vijeće da hitno organiziraju zasjedanje i da sa dužnom pažnjom, odgovorno i ozbiljno razmotre pritiske na ovaj medij i ispunjavanje informativnih potreba svih građana Zenice, koji svojim novcem finansiraju rad ovog lokalnog medija.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari

Sarajevo, 04. 09. 2019.- Platforma Mapiraj.ba, koja nudi internetske alate za sistemsko praćenje i javno predstavljanje slučajeva kršenja ljudskih prava novinara/ki i svih drugih građana i građanki BiH, a posebno ranjivih i marginaliziranih grupa, predstavljena je danas u EU Info Centru u Sarajevu.

Riječ je o projektu koji provode Udruženje/udruga BH novinari u saradnji sa Evropskom federacijom novinara i Centrom za edukaciju ProEduca, a uz finansijsku podršku Evropske unije.

Po prvi put u BiH, kreirana je platforma koja omogućava praćenje potreba i interesa kako novinara koji proizvode informacije i medijske zajednice generalno, tako i građana, civilnog društva i lokalnih institucija vlasti, koji dobijaju informacije ili su subjekt informisanja.

I jednoj i drugoj društvenoj grupi se krše osnovna ljudska prava, ali se takođe pojavljuju i u ulozi onih koji narušavaju prava drugih: novinari putem neprofesionalnog izvještavanja i diskriminisanja u medijskim sadržajima, građani/ke kroz upotrebu govora mržnje na društvenim mrežama i online portalima, i institucije vlasti kroz individualni i kolektivni pritisak na određene medije i novinare.

Kako je istakla generalna tajnica Udruženja BH novinari Borka Rudić, platforma Mapiraj.ba predstavlja se u najboljem trenutku kada je bh. javnost fokusirana na najavljenu Povorku ponosa, kojom pripadnici LGBTIQ zajednice traže upravo poštovanje i zaštitu njihovih ljudskih prava.

„I ovo je primjer u kojem smo postali svjesni koliko je važno da su mediji, institucije vlasti i civilno društvo ujedinjeni u odbrani ljudskih prava. Potrebno je razumjeti važnost principijelne zaštite ljudskih prava, a ne samo na to gledati iz lične perspektive, zajednice ili organizacije za koju radimo“, kazala je Rudić.

Program menadžer Delegacije Evropske unije u BiH Vladimir Pandurević je naglasio da je neophodna međusektorska saradnja organizacija civilnog društva, medija i institucija vlasti u promociji i zaštiti ljudskih prava, te njihovoj zajedničkoj edukaciji o standardima i politikama Evropske unije u oblasti ljudskih prava i demokratije.

„Svi društveni akteri moraju poštivati osnovna ljudska prava, onako kako je to zagarantovano prije svega Ustavom BiH, a onda i brojnim zakonima, deklaracijama i preporukama. Potpuno je jasno da će i oblast ljudskih prava i njihovo poštivanje biti dio pregovora o pridruživanju BiH Evropskoj uniji“ , istakao je Pandurević.

Platforma Mapiraj.ba dio je projekta “Mediji za ljudska prava” u okviru kojeg je urađeno nekoliko istraživanja o stanju ljudskih prava novinara, žena žrtava nasilja smještenih u sigurne kuće i povratnika. Istraživač – psiholog Srđan Puhalo je napomenuo da su rezultati istraživanje o ljudskim pravima ove tri kategorije zabrinjavajući, te da svaka od ovih društvenih grupa treba unapređenje u zaštiti prava i prevenciji njihovog kšenja.

„Novinari su suočeni s činjenicama da im se ne uplaćuje zdravstveno osiguranje i staž, a trpe i različite pritiske. Žene žrtve nasilja, s druge strane, trebaju ekonomsko osnaživanje, a povratnici imaju niz problema s kojima se suočavaju u sredinama gdje su pripadnici manjinske nacionalne zajednice, poput nezaposlenosti, manjka zdravstvene zaštite i odlaska mladih, naveo je Puhalo.

„Povratnici su nevidljiva grupa i teško im je da dođu do posla u mjestima gdje su manjina. Najčešće su žrtva diskriminacije u infrastrukturnim projektima. Kada je riječ o kršenju prava žena, istraživanje je pokazalo da su najčešće vrste zlostavljanja galama, vika, šamaranje, guranje, prijetnje, uvrede i ponižavajuće poruke“, rekao je Puhalo.

Sanja Škuletić-Malagić iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH naglasila je da se sve manje govori o ljudskim pravima i u institucijama i u medijima.

„Glavni nedostatak za izvještavanje o slobodi medija jeste nepostojanje jedinstvene metodologije i mehanizama za praćenje slučajeva kršenja ljudskih prava. Potrebno je uvesti parametre i mehanizme za praćenje ne samo kršenja ljudskih prava, već i sudskih postupaka u ovim slučajevima“, kazala je Škuletić-Malagić.

Izvršni direktor Udruženja „Vaša prava“ Emir Prcanović kazao je da izvještavanje medija o ljudskim pravima zaslužuje više pažnje jer dolazi do dekadencije ljudskih prava posljednjih godina.

„Ključno je da smo se u cijelom postratnom, postizbornom periodu posvetili promociji političkih partija, a da u drugi plan stavljamo zaštitu ljudskih prava i sloboda. Potrebno je da se ukinu diskriminatorni obrasci i ujednači sudska praksa kako bi mogli govoriti o efikasnijoj zaštiti ljudskih prava u BiH“, rekao je Prcanović.

Rezultati svih istraživanja bit će objavljeni na platformi, koja će i u drugim segmentima biti unaprijeđena podacima koji će se i u narednom periodu prikupljati. Kako je najavljeno, na kraju godine bit će objavljena Bijela knjiga ljudskih prava koja će donositi podatke o kršenju ljudskih prava i dobrim praksama njihove zaštite i prevencije diskriminacije u BiH, a ovo bi trebala postati praksa te bi knjiga trebala biti objavljivana svake dvije ili tri godine.

Udruženje/udruga BH novinari u saradnji sa Evropskom federacijom novinara i Centrom za edukaciju ProEduca, a uz finansijsku podršku Evropske unije u Bosni i Hercegovini organizuje prezentaciju Platforme Mediji za ljudska prava – Mapiraj.ba, koja će se održati u srijedu, 4. septembra 2019. godine u EU Info Centru Sarajevo (Skenderija 3a) sa početkom u 13 sati.

Platforma Mapiraj.ba nudi internetske alate za sistemsko praćenje i javno prezentovanje slučajeva kršenja ljudskih prava novinara/ki i svih drugih građana i građanki BiH, a posebno ranjivih i marginaliziranih grupa. Osim toga, po prvi put u BiH ova platforma omogućava praćenje potreba i interesa svih učesnika informacionog procesa: (a)novinara koji proizvode informacije i medijske zajednice generalno i (b) građana, civilnog društva i lokalnih institucija vlasti koji dobijaju informacije ili su subjekt informisanja.

I jednoj i drugoj društvenoj grupi se krše osnovna ljudska prava, ali se takođe pojavljuju u ulozi onih koji narušavaju prava drugih: novinari putem neprofesionalnog izvještavanja i diskriminisanja u medijskim sadržajima, građani/ke kroz upotrebu govora mrženje na društvenim mrežama i online portalima, i institucije vlasti kroz individualni i kolektivni pritisak na određene medije i novinare.

Partneri na projektu “Mediji za ljudska prava” zajedno rade na uspostavljanju međusektorskih mreža i jačanju saradnje organizacija civilnog društva, medija i institucija vlasti u promociji i zaštiti ljudskih prava, te njihovoj zajedničkoj edukaciji o standardima i politikama Evropske unije u oblasti ljudskih prava i demokratije.

Sarajevo, 02.09.2019. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari najoštrije osuđuje kršenja prava i sigurnosti LGBTQ osoba kroz medijske sadržaje i izvještaje kojima se problematiziraju pripreme i okolnosti organizovanja prve Povorke ponosa u Bosni i Hercegovini, koja će biti održana 8. septembra u Sarajevu pod nazivom “Ima izać”.

Korištenje govora mržnje i huškačke retorike prema pripadnicima LGBTQ zajednice, uvredljivih i nehumanih kvalifikacija, negiranje njihovih ljudskih prava i vladavine zakona, posebno kroz nekritičko prenošenje izjave političara, drugih javnih zvaničnika i građana o predstojećoj Povorci ponosa, nespojivi su sa standardima profesionalnog novinarstva i etičkim vrijednostima, propisanima za medijske profesionalce u kodeksima za elektronske, štampane i online medije. Posebno je nedopustivo skretanje pažnje javnosti sa ključnog motiva organiziranja ovog događaja – utemeljenog na zaštićenim ljudskim pravima LGBTQ osoba kao i svih drugih pripadnika manjinskih grupa u BiH – na izvještavanje o kontra protestima, netrpeljivosti, opasnostima ovog događaja za vrijednosti bh.društva u cjelini ili određenih njegovih dijelova, kao i licitiranjem sa tim ko je za ili protiv Povorke ponosa.

UO BH novinara stoga poziva sve urednike i novinare da sa mnogo više profesionalne odgovornosti i senzibiliteta prema ljudskim pravima LGBTQ izvještavaju o predstojećoj Povorci ponosa, vodeći računa o pluralističkom i kritičkom pristupu, naročito kod prenošenja izjava političara i javnih zvaničnika koje mogu dovesti u pitanje ovaj događaj ili ugroziti sigurnost njegovih organizora, a kasnije i svih sudionika.

U tom kontekstu posebno skrećemo pažnju urednicima portala na potrebu upravljanja komentarima ispod vijesti i drugih sadržaja o Povorci ponosa, te ih pozivamo na brisanje komentara koji su suprotni slobodi izražavanja, uvažavanju razlitosti, pluralizmu mišljenja i sprečavanju svih oblika diskriminacije.

UO BH novinara poziva sve novinare da se na web stranici www.povorkaponosa.ba detaljno informišu na koji način mediji mogu doprinijeti fer i balansiranom izvještavanju o LGBTQ zajednici u BiH i samoj Povorci ponosa.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari

Sarajevo, 29.08.2019. – Prije blizu dvadesetak godina, na svom poslu, počela sam dobijati plave koverte.

Prvu sam veoma emotivno otvorila. Za moj prilog objavljen u magazinu „60 minuta“, tužio me je za klevetu postratni tajkun, lokalni moćnik blizak vladajućim strukturama.
Radila sam priču o nelegalnoj i kriminalnoj privatizaciji zavidovićke „Krivaje“. Tješile su me kolege i uvjeravale da je moja priča ispravna, i sve rečeno u njoj lako dokazivo na Sudu. Nikako nisam mogla sebi objasniti zašto moram na Sud da dokažem istinitost moje priče, u kojoj je dokumentiran proces uništavanja nekada velike i uspješne „Krivaje“. Svjedočili su mi obespravljeni radnici, čiju su priču ilustrirali kadrovi praznih i tihih hala.

Redakcija pretrpana tužbama

No, brzina televizijske mašine u kojoj smo radili odvela me je na novu priču u Tuzlu i „Plavu bolnicu“. Nakon objavljivanja iste, ekspresno stiže nova plava koverta i nova tužba za klevetu, koju je podigao tadašnji predsjednik UO Kliničkog centra u Tuzli. I tako, iz sedmice u sedmicu, i u jednom trenutku u mojoj ladici se istovremeno nalazilo oko desetak plavih omotnica. Bio je to strahovit pritisak na mene kao novinarku, ali i na magazin za koji sam radila. Uporedo sa mnom, i kolege su se spremale za svoje pravne bitke.

U to vrijeme, bila je praksa da su osobe tretirane u našim pričama, preko režimskih novinara, najavljivali svoje tužbe i na taj način slali poruku kao prijetnju i nama lično, ali i medijima u kojima radimo. Da i u našoj profesiji ima svašta, jedan od dokaza bile su rečenice većine kolega koje su mi upućene: „Sama si tražila. Ko te tjerao…“

Istina, u tom periodu u sebi sam vodila lične bitke i stalno se pitala: Šta ako izgubim? Šta ako mi odbiju od plate? I onda dobijala novu snagu za nove analitičke priloge jer sam bila dio grupe novinara iz veoma malog broja medija koji su zaista željeli poštenu i bolju BiH, jednaku za sve i u kojoj će se poštovati zakoni. To je moja ljudska i profesionalna dužnost, po svaku cijenu.Vremenom sam se smirila i te plave koverte dočekivala sam čak šaleći se na svoj račun. Imali smo vrhunski advokatski tim. No, u jednom trenutku Redakcija je bila pretrpana tužbama, a advokati su u zakazano vrijeme naših ročišta, konkretno govorim o sebi, imali više suđenja.

Tako sam počela da izučavam zakone i u slučaju nepojavljivanja našeg advokata, na ročište mi dođe pripravnik u kojeg ja jednostavno nisam imala povjerenje, ne u smislu profesionalnosti, već u smislu nedostatka snage da se izbori za korumpiranim sudijama. Nismo dovoljno ni jedni, ni drugi bili educirani po pitanju klevete. U mom najtežem slučaju, koji je trebalo ekspresno da se zaključi, a odužilo se na nekoliko godina, pokazala sam se vidovitom.

Radila sam priču o novom bihaćkom gradonačelniku ljevičaru i uočila nepravilnosti u njegovom radu već na samom početku mandata. Pošto format istraživačke priče zahtijeva širu analizu i metodološki pristup u radu, dotakla sam se i njegovih dodatnih poslova – poput članstva u jednom prestižnom institutu kojim je predsjedavao njegov partijski šef, a utemeljitelj istog jedan je od najpoznatijih, tad još uvijek živućih, Bosanaca i Hercegovaca, čije je porijeklo novca bilo upitno. Upravo ta osoba možda je i najveći donator „nove“ BiH, ali i osoba koja je smatrala da je nedodirljiva i da se novcem sve kupuje. Svi su mi rekli: “Ovo ćemo izgubiti.“ Bila sam očajna, ali strašno, strašno uporna, toliko da sam obišla sve moguće arhive, kontaktirala kolege i sve ostale koji bi mi mogli pomoći. Jer ono što vi znate da je tako, nije dokaz za Sud.

Noć uoči glavnog ročišta, zove me moj drug i kolega i saopćava mi užasnu mrlju iz biografije osobe koja me je tužila za klevetu. Zoru sam dočekala s mučninom od svježe spoznaje s kim imam posla. Dodatno, nije lako, bez obzira na statistiku, doći na Sud. Ljudi nas prepoznaju, zaustavljaju, zapitkuju i olako klasificiraju. Dok izađete s ročišta, već čaršija zna. Koliko god želite poštedjeti porodicu, saznaju šta me je snašlo i u jednom trenutku, boje se i poštara. Tužbe i prijetnje novinarima u našem društvu imaju obeshrabrujući efekat na novinara. Ali, povratka nema.

Kad su suci naklonjeni onima koji tuže

Dakle, bio je petak, čini mi se 2004. godina. U devet sati ujutro to famozno glavno ročište. Dolazim i prolazim provjere i pred sudnicom ugledah pripravnicu iz advokatskog tima koji nas je branio. Htjela sam se samo okrenuti i otići. Osjećala sam se prevarenom i tako bespomoćnom. No, rekoh u sebi,„hajde da izgubiš“. Uđosmo u sudnicu. Advokatica tužitelja gleda me s podsmijehom. Ko sam ja, pobogu, da smijem oklevetati takvog mecenu? U sebi osjetih gađenje zbog svega. Pripravnica šuti, a ja pitam: „Gdje je gospodin? Hoće li se pojaviti?“ Sutkinja Rada ili Radmila, zaboravila sam joj prezime, vrti zlatnom, ali baš zlatnom, olovkom i kaže: „Bolestan je, ja sam bila kod njega da potpiše“. Pitam je da li je potpisao tom zlatnom olovkom, koju je dobila od njega? Crveni se.

U tom trenutku u sebe sam tako sigurna i sretna što sam učila zakone, pravne puteve i lijekove i što sam znala da je sutkinja potkupljena. Tražim na uvid svu medicinsku dokumentaciju koja opravdava gospodinov izostanak. Moja odbrana traži prekid i odgađanje. Tiho joj kažem da šuti. Ja sam uporna. Nema dokumentacije, i od pripravnice tražim da zahtijeva izuzeće sutkinje Rade. Po završetku, priđem joj i u lice kažem morbidni detalj iz biografije tužitelja, koji je bio moj kec u rukavu, i u lice joj priznam šta mislim o njoj, potkupljivoj, jer smatram da pravosuđe i novinarstvo moraju raditi na istom zadatku.

Predmet je izvjesno vrijeme mirovao, a potom je dodijeljen, po mom mišljenju, jednom od najčestitijih sudija, gospodinu Srdiću, koji je imao hrabrosti da pošteno zaključi ovaj predmet.

U međuvremenu, svako od nas radio je istom dinamikom, redovno donoseći priče o korupciji, zločinima, sumnjivim privatizacijama… i svi smo imali male bitke u sebi zbog stalnog pritiska plavih koverti. Zanimljivo je da bi, s vremenom, tužitelji u toku procesa sami odustajali. Apsurd svega je da me vrlo često i danas pozivaju da različitim sudovima dostavim podatke kao relevantne dokaze za određene predmete, a da sam za iste tužena deceniju ili deceniju i po ranije.

(Tekst je objavljen u 65. izdanju biltena E-novinar; autorica je dugogodišnja novinarka i urednica Federalne televizije iz Sarajeva)

Banjaluka, 26.08.2019.- Godinu dana nakon pokušaja ubistva novinara Vladimira Kovačevića i dalje nisu poznati motivi, kao i to da li postoje i ko su nalogodavci tog krivičnog djela.

Klub novinara Banjaluka podsjeća da slučaj nije riješen niti završen dok god policija i nadležno tužilaštvo ne odgovore na ta pitanja.

“Pokušaj ubistva Kovačevića, novinara BN TV i portala Gerila info, ne može se smatrati riješenim ni zbog činjenice da je jedan od počinilaca Nedeljko Dukić i dalje na slobodi. Drugi napadač Marko Čolić osuđen je nepravosnažno zbog ovog krivičnog djela na četiri godine zatvora”, rekli su iz Kluba novinara Banjaluka.

U posljednje dvije godine Linija za pomoć novinarima Udruženja BH novinari registrovala je 118 slučajeva ugrožavanja bezbjednosti, života i prava novinara u BiH. Među njima je najteži i najopasniji pokušaj ubistva Kovačevića. Zabilježeno je i 11 fizičkih napada, 13 eksplicitnih prijetnji smrću i desetine drugih oblika kršenja prava na slobodu izražavanja.

Klub novinara napominje da procesuiranje i kažnjavanje takvih slučajeva najčešće izostaje što dodatno ugrožava bezbjednost novinara, snimatelja, fotoreportera i drugih medijskih radnika na terenu. Zato je neophodno do kraja istražiti ovakve slučajeve i procesuirati odgovorne kako bi sankcije postale i vrsta prevencije.

Podsjetimo da je novinar iz Banjaluke Vladimir Kovačević 26. avgusta prošle godine napadnut ispred svoje zgrade u naselju Obilićevo/Mejdan u večernjim časovima u momentu kada se vraćao sa posla.

Kako je ranije rekao Kovačević, dva nepoznata muškarca sa kapuljačama na glavi su mu prišla iz mraka i počeli da ga tuku palicama na razvlačenje.

“Razvukli su šipke i počeli da me udaraju… Pokušao sam da se branim, dok su oni udarali po glavi i tijelu tim šipkama. Pozivao sam upomoć, oni su udarali i onda su pobjegli u automobil i odvezli se u nepoznatom pravcu…”, ispričao je Kovačević, navodeći da mu je glava razbijena na dva mjesta i da ima povrede po uhu, licu i tijelu.