Sarajevo, 23.08.2019. – Sloboda izražavanja i medija, zaštita novinara, te onemogućavanje političkih pritisaka na javne medije, dio je preporuka koje se odnose na status ljudskih prava u BiH. Preporuke su dio Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine u EU.

Prema Mišljenju EK, razlog za zabrinutost predstavlja nasilje, prijetnje i politički pritisak na novinarime. Zaštita novinara te poduzete istražne i sudske mjere vezane za prijetnje i napade upućene novinarima u Mišljenju su ocijenjene nedovoljnim..

Zaštita novinara

Novinari i strukovna udruženja upozoravaju na dramatičan rast broja napada na novinare u Bosni i Hercegovini. U prvih šest mjeseci 2019. zabilježeno 30-tak napada, a godinu ranije više od 40.

Novinari u BiH meta su fizičkih napada, verbalnih napada i prijetnji. U ljeto prošle godine zabilježen je i slučaj pokušaja ubistva novinara u Banjoj Luci.

Freedom House je ocijenio da BiH nazaduje u medijskim slobodama, a društvena osuda ovakvih incidenata izostaje. Posebno su nedopustivi primjeri opravdavanja napada na novinare s najviših političkih struktura a i to nije rijetkost.

Vladimir Kovačević, novinar BN televizije, brutalno je pretučen 26. avgusta 2018. godine ispred zgrade u kojoj živi u banjalučkom naselju Obilićevo.

Okruženje ne prihvata istinu

Kovačević danas kaže da je položaj novinara u BiH je izrazito nepovoljan:

„Iz prostog razloga jer rade i žive u okruženju koje ne prihvata istinu o bilo kom segmentu društva. Oni koji donose istinu o kriminalu, korupciji, ratnim zločinima i političkim elitama bivaju od strane tih elita proglašeni za „izdajnike“ interesa nacije iz koje dolaze, a narod uglavnom prihvata takve kvalifikacije političara. Iznošenje istine o nečemu, što je osnovni posao novinara, postalo je izdaja interesa države, RS ili interesa jednog od tri nacionalna korpusa u BiH“, priča Kovačević.

Nevres Dedić iz mostarskog Dnevnog lista koji je i sam bio žrtva napada dijeli isto mišljenje:

„Medijske slobode, koje podrazumijevaju i slobodu medijskog izvještavanja, zagarantirane su u demokratskim zemljama, te su temelj slobodnog i zdravog društva. Nažalost, niti smo zdravo društvo, niti imamo slobodu. U posljednjih nekoliko godina konstantno imamo slučajeve napada na novinare, od prijetnji do fizičkih nasrtanja, oduzimanja opreme itd“, govori Dedić.

Izmjene Kivičnog zakona

Novinarska zajednica kao jedno od rješenja vidi to da se usvoje zakonske izmjene kojim će se napad na novinare tretirati kao napada na službene osobe. Navedeni prijedlog je u Federaciji Bosne i Hercegovine u vidu inicijative, a u Republici Srpskoj u vidu nacrta zakona.

Borka Rudić, glavna tajnica Udruženja “Bh. novinari” kazala nam je da se tek otprilike 27 posto krivičnih djela prema novinarima riješi u korist novinara kroz pravosudne institucije. To je, veli, zanemarivo mali procenat i loša efikasnost pravosuđa. Zbog toga se u javnom komunikacijskom prostoru stvar atmosfera poželjnosti napada na novinare, jer niko gotovo nije sankcioniran. Pogotovo nisu sankcionirani zvaničnici.

Ona je kazala da su pokrenute aktivnosti kako bi se krivični zakoni Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distirikta bili izmijenjeni, što smatra jednim od dobrih rješenja.

“Da bi novinari ušli u krivični zakon kao kategorija koju treba štiti na efikasniji način i, nominalno, da se novinari pominju u članovima krivičnih zakona na ovim različitim nivoima zakonodavne vlasti u okviru članova kojima se regulira sigurnost”, objašnjava Rudić.

Imamo odgovornost

Važan segment preporuka Mišljenja odnosi se i na onemogućavanje političkih pritisaka na javne medije. Javni emiteri opterećeni su političkim uticajem, a njihova finansijska održivost je neizvjesna.

Da bi se došlo do evropskih standarda, potrebno je u cijelosti provesti i u značajnoj mjeri unaprijediti i uskladiti regulativu.

Govoreći o javnim RTV servisima, Mehmed Halilović, ugledni novinar, stručnjak u oblasti medijskog prava i zakona i bivši ombudsman za medije smatra da politički uticaj na javne servise u BiH nije uopće upitan i da je odavno prisutan u BiH. Prema njegovim riječima, političke partije koriste i zloupotrebljavaju javne servise zbog čega je javnost velikim dijelom izgubila povjerenje u njih.

„Vladajuće političke partije su prvo uništile ekonomsku i političku stabilnost javnih servisa (uskraćivanje dobrih rješenja za prikupljanje pretplate, čak javni pozivi na bojkot pretplate sa parlamentarne govornice. Način imenovanja upravnih odbora i povezivanje članova tih odbora sa političkim centrima moći itd.) i dovele su javne servise praktično do prosjačkog štapa i gotovo obesmislile njihovu ulogu“, smatra Halilović.

„U tom pogledu svi imamo odgovornost: građani, nevladine organizacije, nove politike. Javni servis treba služiti javnosti, jednako kao i nove politike. Ne napravimo li to, svi ćemo i u buduće biti u službi politike. Njeno sredstvo i objekat“, navodi Halilović.

Prema Mišljenju EK sloboda izražavanja i medija i zaštita novinara trebala biti ostvarena uz osiguranje odgovarajućeg sudskog praćenja slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, te osiguravanja finansijske održivosti sistema javnog emitiranja. Vrijeme je da se pređe s Mišljenja na djela.

Sarajevo, 20.08.2019. – Misija OSCE-a u BiH osudila je “svaki oblik nasilja i prijetnji upućenih novinarki i spisateljici Martini Mlinarević”.

OSCE poziva nadležne institucije u BiH da zaštite Mlinarević, reagiraju na ugrožavanje lične slobode i sigurnosti svih novinara, te stvore uvjete u kojima će novinarke moći obavljati radne zadatke na ravnopravnoj osnovi, bez šovinizma i predrasuda.

– Jedna od odlika demokratskih društava je da dozvoljavaju puno uživanje temeljnih sloboda, uključujući slobodu mišljenja, savjesti i izražavanja, kao i ravnopravno učešće muškaraca i žena u javnom životu. Sve navedene vrijednosti garantirane su Ustavom BiH. Iako je konkstruktivna kritika pisane riječi poželjna, nedavni događaji doveli su Mlinarević u opasnost – navodi se u saopćenju iz Misije OSCE-a u BiH.

Podsjetimo, književnica, novinarka i aktivistica Martina Mlinarević posljednjih dana izložena je brutalnim prijetnjama i uvredama na društvenim mrežama od dijela javnosti koji ne odobrava njene stavove.

Prava hajka na poznatu publicistkinju i blogericu krenula je nakon što su joj organizatori Evergreen Festa u Čitluku dali do znanja da je predstavljanje njene knjige na tom festivalu nepoželjno, odnosno da zbog njenog uvrštavanja u program Festivala trpe ogromne pritiske, između ostalog i od festivalskih sponzora. Martina Mlinarević na ovom festivalu trebala je predstaviti knjigu „Huzur“ u kojoj je opisala svoju borbu protiv teške bolesti, raka dojke.

(Fena/BHN)

Piše: Prof.dr. Lejla Turčilo

Sarajevo, 16.08.2019. – Jedno od temeljnih prava na kojima počiva svako demokratsko društvo je pravo javnosti da zna, odnosno da ima pravovremene i provjerene informacije o ljudima, pojavama i događajima iz svojeg neposrednog okruženja, iz svoje društvene zajednice. Na osnovu tih informacija javnost rasuđuje, raspravlja i odlučuje o sebi i o zajednici, odnosno kreira javno mnijenje koje donosioci odluka moraju uvažavati prilikom zastupanja javnosti u javnim poslovima.

Javne osobe i stepen tolerancije

Rijetko se, međutim, upravo zakon o zaštiti od klevete posmatra u svjetlu zaštite prava javnosti da zna. U općem javnom diskursu kod nas profillirala su se dva stajališta koja zaštitu od klevete vide kao mehanizam koji je u interesu specifičnih zainteresiranih strana u procesu medijskog izvještavanja.
Nosioci javnih funkcija i javne osobe smatraju kako je zakon o zaštiti od klevete kreiran u svrhu upravo njihove zaštite od kritičkog suda medija i novinara i propitivanja njihovog rada na transparentan i javan način. Zaboravljaju pri tom da ih upravo javna pozicija obavezuje na širi opseg tolerantnosti na kritičku riječ i javno iznošenje stava o njima. Drugim riječima, zaboravljaju da prihvatajući ulogu javne osobe, sa svim privilegijama koje ona donosi, prihvataju i biti pod lupom više od drugih ljudi čiji su poslovi manje javni.

To, naravno, ne amnestira drugu stranu u procesu, medije i novinare od obaveze da njihovo izvještavanje o tim osobama bude zasnovano na provjerenim i provjerljivim argumentima i činjenično potkrijepljeno. Na novinarskom „polu“ ove diskusije o zaštiti od klevete, u posljednje vrijeme javlja se također diskutabilan stav da je upravo broj tužbi za klevetu neka vrsta znaka objektivnosti medija, jer su oni tobože ti koji ne prezaju iznijeti informacije o javnim osobama zbog kojih ih onda javne osobe tuže, dok drugi takve informacije ne smiju iznijeti jer nisu neovisni.

Činjenica jeste da se tužbe za klevetu kod nas uglavnom pokreću od strane javnih osoba, mahom političara i nosilaca javnih funkcija, nekada jer oni naprosto ne shvataju svoju odgovornost prema javnosti, pa svako kritičko pisanje smatraju uvredom, no češće zbog činjenice da putem opetovanih
tužbi pokušavaju egzistencijalno ugroziti medije i onda kada oni izvještavaju profesionalno i činjenično. No, nažalost, daleko smo od tvrdnje da su sve tužbe za klevetu neosnovane, a svi mediji i novinari odgovorni u svom izvještavanju. U tom kontekstu doista je pogrešno tvrditi da je to što vas neko tuži bilo kakav znak profesionalizma, čak i u društvima kakvo je naše, sa izuzetno niskim nivoom svijesti javnih osoba u pogledu njihove izloženosti sudu javnosti. Naprosto, slučajevi neprofesionalnog, defamatorskog, tendencioznog izvještavanja nekih medija, kojima je, kako to opisuje kolega Ozren Kebo „uvreda postala stilska figura“, prečesti su da bismo tvrdili da klevete u našim medijima nema i da bi se neki mediji toliko iznenađivali na sudske pozive. Kao što postoje profesionalni i neprofesionalni mediji i novinari, tako postoje i osnovane i neosnovane tužbe za klevetu.

Još jedan važan aspekt potrebno je osvijestiti u ovoj diskusiji o kleveti u javnom prostoru, a on se odnosi na podizanje kulture dijaloga i kvaliteta diskusije u javnom prostoru. U novomedijskom okruženju udruženom sa sistemskim društvenim podjelama (kakvo je naše), već i najmanje neosnovane negativne informacije o nekoj osobi, grupi, instituciji, organizaciji gotovo se eksponencijalno šire i gotovo svaka iskra izazove požar govora mržnje, kako na društvenim mrežama, tako i u javnom prostoru općenito.
Odgovornost za izrečeno, a posebno odgovornost za to da se ono što se u javnom prostoru iskaže kao tvrdnja o nekome ili nečemu može i dokazati konkretnim podacima, tako postaje još veća. Naravno, nije primarni cilj legislative vezane za zaštitu od klevete razvijanje kulture dijaloga, ali joj je
ono svojevrsna prateća pojava i dobro je pokušavati je razumjeti i na ovaj način.

Zakon kao podsjetnik na profesionalne standarde

U najkraćem, za nas nepravnike, ali i za nas koji legislativu vezanu za zaštitu od klevete razumijevamo u širem kontekstu, rationale iza takve legislative zapravo se odnosi na poštovanje etičkih normi i deontoloških standarda novinarske profesije. Drugim riječima, njen cilj je štititi pravo javnosti da zna, na način da se toj javnosti garantuje da ono što joj se predstavi kao istina to doista i jeste, ali i štiti pravo javnosti da dobije kvalitetne i provjerene informacije iz raznovrsnih izvora, umjesto lažnih vijesti, dezinformacija i poluistina.

Zakon o zaštiti od klevete nije tu da štiti bilo koga u smislu njegove/njene nedodirljivosti, ukoliko je po svom profesionalnom djelovanju prisutan u javnom prostoru i odgovoran javnosti. On nije ni mehanizam represije prema medijima i novinarima koji rade istraživački posao (upravo je iz tog
razloga kleveta dekriminalizirana u većini demokratskih društava), ali nije tu ni da medijima daje privid da je neosnovano negativno pisanje o bilo čemu i bilo kome ikakav standard, čak naprotiv. Zakon je, zapravo, tu da medijsku zajednicu podsjeća na profesionalne standarde, a javnost na njeno
pravo da bude kvalitetno obaviještena o zajednici u kojoj živi.

(BHN Bilten E-novinar br.65, Sarajevo)

SARAJEVO, O7.08.2019.- U saradnji sa Njemačkom ambasadom u Bosni i Hercegovini, BH Novinari će u narednom periodu objaviti niz analiza i istraživanja koja se odnose na različite aspekte slobode medija u BiH, aktuelne probleme unutar medijske zajednice, pritiske na medije i probleme sa kojima se novinari svakodnevno susreću u svom poslu.

Novinarka lista “Oslobođenje” Zinaida Đelilović analizirala je aktuelnu temu – odnos između medija i pravosudnih institucija u BiH.

– Osim pritisaka na medije, te saslušanja novinara koji otkriju i pokrenu neke od afera, kao što su slučaj “Potkivanje”, lažne diplome i drugi, problem između novinara i pravosudnih institucija ogleda se u zatvorenosti njihovog sistema, koji bi prema javnosti trebao biti potpuno otvoren. Pravosuđe je sve zatvorenije za medije, što onemogućava kvalitetno izvještavanje o procesima u vezi sa ratnim zločinima, korupcijom, organiziranim kriminalom – navodi se, između ostalog, u ovoj analizi.

Cijelu analizu na bosanskom jeziku možete pročitati OVDJE.

This article has been produced with the support of the European Endowment for Democracy (EED). Its contents do not necessarily reflect the official opinion of EED. Responsibility for the information and views expressed in this publication lies entirely with the author.

SARAJEVO, 05.08.2019. – Svaki peti građanin BiH smatra opravdanim napade na novinare, a većina smatra da medijske slobode u BiH ne postoje, pokazalo je “Istraživanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini u 2019. godini”, koje su objavili Udruženje BH novinari i Fondacija Friedrich Ebert.

“Šokantno je pročitati da više od petine ispitanika, njih 21 posto, opravdava napade na novinare. U Federaciji BiH takav stav sada ima 17 posto ispitanika, dok u Republici Srpskoj isto misli čak 27 posto ispitanika”, navodi se u istraživanju.

Ovaj podatak se naročito razlikuje u odnosu na prošlu godinu, kada je procenat onih koji ne prihvataju napade na novinare iznosio čak 94 posto. BH novinari su u posljednjih šest godina zabilježili 121 slučaj nasilja nad novinarima. Od toga su 44 fizička napada, 21 prijetnja smrću i 48 slučajeva uznemiravanja ili verbalnog pritiska.

Većina ispitanika, njih oko 80 posto, smatra da postoji veliki politički uticaj u javnim servisima kada je riječ o imenovanju direktora i urednika, kreiranju i uređivanju informativnih emisija, kao i uređivanju političkih emisija i magazina. Više od polovine ispitanika nema povjerenja u bh. medije. Većina ispitanika ne vjeruje da medijske slobode u BiH postoje. Građani najmanje povjerenja imaju prema radiju, a najviše vjeruju televizijskom sadržaju. Nakon televizije, građani BiH najviše povjerenja imaju u sadržaj sa interneta, dok je takvog povjerenja sve manje u sjevernoevropskim državama. Ipak, za sadržaj koji im se nudi, više od polovine ispitanika, ne želi plaćati RTV taksu.

“Njih 63 posto ukinulo bi RTV taksu kao i sve oblike finansiranja javnih medijskih servisa iz proračuna. Njih 35 posto podržava razne oblike promjene modela naplate RTV takse, dok samo 1 posto želi povećanje iznosa RTV takse”, stoji u istraživanju.

Istraživanje je provedeno putem 506 nasumično odabrana telefonska razgovora sa stanovnicima iz BiH.

Cijeli izvještaj možete pročitati OVDJE.

Sarajevo, 25.07.2019. – Upravni odbor Udruženja/ udruge BH novinari (UO BH novinari) najoštrije osuđuje političke pritiske na JP Televizija Sarajevo (TVSA), kao i zahtjeve za smjenom v.d. direktorice Kristine Ljevak, koji su praćeni prijetnjama i nacionalističkom hajkom na njen lični i profesionalni integritet.

UO BH novinara ocjenjuje nedopustivim osporavati slobodno kreiranje programskih sadržaja i odluku TVSA da emitira igrani film “Tužitelj, branitelj, otac i sin” bugarske redateljice Iglike Trigonove, te na osnovi sadržaja filma i njegovih poruka donositi zaključke o profesionalnom odnosu ovog medija i svih njegovih uposlenika prema žrtvama genocida u Srebrenici i komemoraciji održanoj 11. jula ove godine. Posebno su neprihvatljivi pokušaji povezivanja nacionalne pripadnosti Kristine Ljevak i odluke o emitiranju filma. Oni predstavljaju najgori oblik širenja međunacionalne mržnje i direktna su prijetnja njenoj sigurnosti i svakodnevnom obavljanju profesionalnih zadataka na teritoriji Kantona Sarajevo.

UO BH novinara prihvata da se boračkim udruženjima, udruženjima žrtava i svima drugima ne dopada emitirani film niti njegov sadržaj, i u tom kontekstu imaju zakonske mogućnosti podnijeti žalbu Regulatornoj agenciji za komunikacije, koja je nadležna ispitati da li je emitiranje filma u skladu sa standardima profesionalnog, odgovornog i etičkog novinarstva. Ali ono što je neprihvatljivo i u suprotnosti je sa medijskim slobodama i ljudskim pravima jeste manipulativno tumačenje sadržaja filma i nastavak orkestrirane, političke i ksenofobične hajke na Kristinu Ljevak, novu upravu i rukovodstvo TVSA, koji neprekidno traju tri mjeseca. U prilog tvrdnji o ciljanim političkim pritiscima govori i činjenica da je samo nekoliko mjeseci ranije ovaj film javno prikazan u Sarajevu u okviru programa MESS fesivala – Modul Memorije, a tada nije bilo nikakvih negativnih reakcija, prijetnji ili suprotstavljanja njegovom prikazivanju.

UO BH novinara poziva Nadzorni odbor TVSA da poduzme sve mjere zaštite političke nezavisnosti i profesionalnog integriteta sarajevske javne televizije, te da osigura slobodan i dostojanstven rad svim njenim uposlenicima, sa v.d. direktoricom Kristinom Ljevak na čelu.

Sarajevo, 23.07.2019. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari najoštrije osuđuje kršenja prava novinara i drugih medijskih uposlenika u RTV Zenica, koji se sustavno ponavljaju mjesecima, poprimajući oblike stalnog mobbinga i nedozvoljenog ograničavanja prva na slobodu izražavanja i slobodu medija.

Uprkos brojnim upozorenjima i zahtjevima Sindikata radnika RTV Zenica da se svim djelatnicima ovog medija omogući slobodan i dostojanstven rad, situacija se nije nimalo popravila. Naprotiv! I dalje se svakodnevno nastavljaju pritisci i pojedinačna šikaniranja novinara, cenzurišu se autorski sadržaji i vijesti sa kritičkim prizvukom, a kompletan program se pretvorio u hvalospjeve i političku podršku Gradskoj upravi Zenice i gradonačelniku Fuadu Kasumoviću.

Bez rezultata je bio i pokušaj pravnog tima Linije za pomoć novinarima da pomogne u zaštiti novinara i slobode izražavanja kroz pojedinačne razgovore sa uposlenicima i članovima menadžmenta RTV Zenica, uključujući i sudjelovanje na zasjedanju Gradskog vijeća, kada se raspravljalo o radu ovog medija i kada je bio posljednji pokušaj osnivača da omogući djelovanje javnog medija u skladu za propisanim zakonskim odredbama i međunarodnim standardima zaštite javnog informiranja u interesu građana.

Upravni odbor BH novinara ponovo, javno i odlučno zahtijeva od menadžmenta RTV Zenica i Gradske uprave Zenice zaustavljanje političkih pritisaka, nedemokratskog i nedozvoljenog uplitanja u rad ovog medija, te puno poštivanje uredničke i novinarske samostalnosti. Istovremeno, Upravni odbor BH novinara poziva Skupštinu Javnog preduzeća RTV Zenica da hitno organizira zasjedanje i da sa dužnom pažnjom, odgovorno i ozbiljno, razmotri način rada ovog medija i ispunjavanje informativnih potreba svih građana Zenice, iz čijih se sredstava i finansira rad RTV Zenica.

Ukoliko se hitno ne omogući novinarima slobodan i zakonit rad, te nastave politički pritisci na uposlenike RTV Zenica, BH novinari će iskoristiti sva pravna sredstva i uticaj međunarodnih institucija posvećenih medijskim slobodama, kako bi zaštitili individualna prava novinara i profesionalni integritet ovog medija, saopćio je Upravni odbor BH novinara.