SARAJEVO, 28.06.2019. – Iako često čujemo da mediji trebaju promovirati autoritet i nepristranost pravosuđa, ipak smatram da je upravo pravosuđe najvjerodostojnija promocija sama sebi i da na, kao takvoj, zasigurno treba još puno poraditi.

Autoritet, nepristranost i profesionalnost ne postiže se medijskom promocijom, nego upravo nepristranošću i profesionalnošću. Iako bh. pravosuđe godinama radi na podizanju ljestvice standarda, profesionalnosti, učinkovitosti i nepristranosti, svjedoci smo upozorenja međunarodnih institucija da se na tom polju izazova mora još puno poraditi kako bi se dostigli europski standardi.

Na žalost, takav povod daju i brojni sudski procesi i istrage protiv samih, najviših dužnosnika u pravosuđu time šaljući poruku da se na tom polju mora još puno poraditi. Naprasne smjena nekolicine njih sa dužnosti, njihova kompromitacija te ponovno vraćanje u pravosudne institucije, pa i uz simboličnu novčanu kaznu u vidu smanjenja plaće, pa čak i međusobna, javna, optuživanja pravosudnih institucija i visokih dužnosnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, ali kritika iz međunarodnih institucija – više su nego ozbiljni i brojni skandali i kompromitacija koje potresa naše pravosuđe.

A koji su nedopustivi.

To baca sjenu na angažman svih djelatnika u pravosuđu koji svoje profesionalne karijere zasnivaju upravo na suprotnom. A takvih zasigurno ima i svoj posao rade profesionalno, nepristrano. Pri tom, često smo svjedoci da se bilo kakvo kritičko mišljenje za rad pravosuđa, doživljava dramatično, kvalificira se kao – napad na pravosuđe, što nikako nije točno. Mediji ne mogu biti u ulozi bespogovorne, slijepe, promocije nepristranosti i autoriteta pravosuđa to je, u najmanju ruku, neprihvatljivo i neprofesionalno jer objektivnost, profesionalnost, činjenice te tako i konkretni rezultati, jedina su mjera stjecanja autoriteta, vraćanja poljuljanog povjerenja i poštovanja. Naravno, nikako nije sve tako crno jer postoje brojni pozitivni primjeri rada koji, nekako protječu u medijskoj tišini i ostaju nepoznati javnosti. Ali, na kraju krajeva, njihov posao je da dobro rade svoj posao.

Komunikacija medija i pravosudnih institucija

Koliko je važna komunikacija medija i pravosuđa uopće, a posebno u BiH, zemlji u tranziciji koja se još uvijek bori sa reformama svake vrste? Ja, kao novinar s 20-godišnjim iskustvom, na ovo pitanje bih odgovorila – nemjerljivo važno.

Međutim, interesi nam se vrlo često sukobljavaju: novinari informaciju žele žurno, žele više informacija, više pojedinosti, dok je pravosuđe vrlo često ukalupljeno u svoje stroge okvire, a često imamo priliku vidjeti favoriziranje ili diskriminaciju određenih medija, kada je u pitanju davanje informacije. Također, često se ne mogu oteti dojmu da su pojedine informacije, iz neobjašnjivih razloga prikrivene ili polovično ustupljene medijima – javnosti. Ovakvi primjeri dokaz su da su pravosudne institucije često dio problema, umjesto da budu dio rješenja.

S obje strane potrebno je puno razumijevanja u komunikaciji, s primarnom težnjom – interesa javnosti, jer javnost ima pravo znati.

U svom radu susrećem se i surađujem i s pravosudnim institucijama. Ta suradnja je zadovoljavajuća: Nakon upita slijedi kratak, šturi, ograničen odgovor, bez previše pojedinosti koje su nužne za bilo kakvo ozbiljnije i objektivno istraživanje u novinarskom prilogu. S druge strane, ponekad se događa da odgovor čekam danima i opet ponovno – kratak odgovor, čak s jedva tri rečenice. Često se dogodi da nikada uopće i ne odgovore, da novinarski upit potpuno ignoriraju, valjda očekujući da “nastupi zastara”. Takav pristup daje mjesta špekulacijama i nagađanjima i u konačnici plasiranjem u javnost netočnih, neprovjerenih informacija i to ne zaslugom novinara. Te opstrukcije i nerazumijevanje su pogubne u izvješćivanju javnosti, ali i za profesionalan rad samog novinara, tim više što se radi o kršenju zakonskih prava novinara, što je u razvijenim demokracijama nedopustivo i čak podložno sankcijama.

 „Sloboda mržnje“ uvijek se dobro prodaje

U ovom kontekstu posebno bih istaknula praćenje i izvješćivanje o sudskim procesima ratnih zločina, na koje je javnost u BiH hiperosjetljiva i takvi procesi uvijek daju povoda za raspirivanje međunacionalne mržnje.

Na žalost, u BiH pravo na slobodu izražavanje često se zloupotrebljava i smatra pravom na mržnju i pojedini mediji nekada i sami pripomažu takvoj konstataciji jer “sloboda mržnje”, pogotovo kada je ona zasnovana na nacionalnoj, u ovakvoj BiH uvijek se dobro prodaje i isplati, a javno izgovorena riječ, bez obzira o kojoj se ‘strani’ radi, može biti iskra za novi požar – i mi novinari u svemu tome imamo veliku odgovornost.

Ono što me u posljednje vrijeme posebno šokira je ponašanje pravosudnih institucija u slučaju ubijenog mladića Davida Dragičevića gdje se tjednima ne daju informacije o ovom slučaju iako banjalučki novinar Slobodan Vasković iznosi ozbiljne optužbe na račun pravosudno-policijskih institucija, pa čak i kompromitirajuće optužbe prema najvišim dužnosnicima VSTV-a. To je, kao i slučaj Dženana Memića, u najmanju ruku, nevjerojatno, nezamislivo u suvremenoj demokraciji ali i jednoj zemlji koja želi postati članicom Europske unije – da tisuće ljudi prosvjedima od pravosuđa traži informaciju i procesuiranje odgovornih.

Za medije se kaže da su četvrti stup razvijene, suvremene demokracije i stoga bi bilo logično da su mediji i pravosuđe “na istoj strani”. U Bosni i Hercegovini još uvijek smo društvo koje razvija demokraciju, bori se s korupcijom i snažnim političkim pritiscima na svim poljima. Međutim, put napretka naše zemlje nema alternativu te bi i suradnja medija i pravosudnih institucija trebala biti bez alternative, bez sumnji i bez ograničenja uz obostranu javnu odgovornost ali i međusobno razumijevanje. Ako to sada nije, to ne znači da ne treba inzistirati na ostvarivanju sustavne suradnje medija i pravosuđa ukoliko želimo napredno, demokratsko i transparentno društvo.

Ovaj tekst je originalno objavljen u četvrtom izdanju specijalnog serijala BHN online biltena koji se realizira u okviru zajedničkog projekta EU i Vijeća Evrope – Jačanje pravosudne ekspertize o slobodi govora u medijima jugoistočne evrope (JUFREX). Bilten možete preuzeti OVDJE.

Vera Soldo, BHN Bulletin E-journalist, Sarajevo

SARAJEVO, 26.06.2019.- Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima traže od Obavještajno sigurnosne agencije BiH  (OSA) hitno i javno očitovanje povodom tvrdnji Milorada Dodika, predsjedavajućeg  Predsjedništva BiH,  o prisluškivanju  novinara deset medijskih kuća iz BiH, Srbije i Hrvatske.

Na press konferenciji održanoj jučer u Sarajevu, predsjedavajući Dodik je ustvrdio da OSA prati, prisluškuje  i „usmjerava“ novinare i medijske kuće sa ciljem „inkriminacije politički nepodobnih ljudi“,  i tu je  tvrdnju potkrijepio  protokolarnim brojem naredbe agencije OSA (broja 05/1-4-1547/19) na osnovu koje se, navodno, vrši prisluškivanje.

UO BH novinara  izražava zabrinutost zbog ovog  ataka na medijske slobode u BiH i susjednim državama, kao i ugrožavanja sigurnosti novinara i zloupotrebe medija u politčke i druge, zakonom zabranjene svrhe. Praćenje, prisluškivanje i nadziranje novinara i medija  nedopustivi su u demokratskim društvima – nespojivi su sa zaštitom profesionalnog integriteta novinara i medija. U tom kontekstu, jednako su za novinarsku  zajednicu opasne i uznemirujuće informacije o mogućoj zloupotrebi ovlasti od strane  agencije OSA i miješanja u rad novinara,  kao i izjava  Milorada Dodika,  koji je te informacije iznio u javnom prostoru  BiH.  I jedna i druga strana moraju hitno i do kraja transparentno razjasniti ovaj skandalozni čin, koji je istovremeno teško kršenje medijskih sloboda i krivično djelo.

Upravni odbor BH novinara zahtijeva hitnu reakciju ne samo agencije OSA, već i Tužiteljstva BiH i  Zajedničke komisije Parlamenta BiH za nadzor  rada sigurnosnih agencija u BiH, kao i provođenje istrage i poduzimanje sankcija prema svima koji institucionalno ili personalno stoje iza ovog čina.

Ujedno, BH novinari i Linija za pomoć novinarima traže reagiranje nadležnih međunarodnih organizacija i institucija na najnoviji slučaj kršenje medijskih sloboda u BiH i regiji.

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari

SARAJEVO, 25.06.2019. – Temeljita reforma pravosuđa i obrazovanja, stvaranje boljih uvjeta za mlade, korupcija, loš zdravstveni i socijalni sistem, samo su neki od problema koje Bosna i Hercegovina mora riješiti prije nego što dobije kandidatski status za Evropsku uniju – mišljenja su bh. građana predstavljena u anketi Ureda Evropske unije u BiH, ali i većine predstavnika medija i nevladinog sektora, koji su danas u Sarajevu sa zvaničnicima EU imali priliku razgovarati o Mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji.

Uz poruku „Vrijeme je da pređemo sa Mišljenja na djela“, građani, novinari i predstavnici nevladinih organizacija, kao i zvaničnici Evropske unije, slažu se u jednom: Bosna i Hercegovina definitivno još nije spremna za pristupanje EU, a samo Mišljenje Evropske komisije govori o tome da naša država niti u jednoj oblasti nije dostigla nivo koji se može smatrati dobrom pripremom za EU.

Već godinama imamo iste preporuke i potrebno je izvršiti snažan pritisak na političke elite u BiH kako bi se ti procesi konačno pokrenuli, čulo se tokom današnje diskusije. Međutim, nisu samo političari ti koji su (ne)odgovorni za takvu situaciju – učesnici debate istakli su kako je velika odgovornost i na samim građanima koji, svako u svom domenu i profesiji kojom se bavi, mogu utjecati na pozitivne promjene u društvu.

Predstavnici političke vlasti u BiH uglavnom se bave samima sobom i od njih se ne može očekivati da budu proaktivni i da preuzmu odgovornost, smatra Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari. Kao pozitivan primjer građanskog i novinarskog aktivizma, ona je navela nedavni pokušaj Vlade RS-a da izmijeni Zakon o javnom redu i miru kako bi se novinarima, odnosno snimateljima, zabranilo snimanje policijskih službenika.

– Na takav potez reagovali su upravo novinari, nevladine organizacije i aktivisti, i napravili zajedničku listu prijedloga za Vladu RS-a. Vlada RS-a je na kraju povukla taj prijedlog jer on nije u skladu sa evropskim standardima zaštite medijskih sloboda i prava. To je jedan od primjera kako zainteresirane strane mogu preuzeti odgovornost za probleme koji se njih lično tiču – kazala je Rudić.

Sličnog je mišljenja i Boro Kontić, direktor Media centra, koji je prokomentirao da je „BiH bila bliža Evropskoj uniji prije 25 godina, nego što je to danas“.

Kako su istakli predstavnici EU, proces evropskih integracija u BiH odvija se sporo prije svega zato što ne postoji jasna strategija na državnom nivou i zajednička vizija približavanja Evropskoj uniji.

– BiH je jedina zemlja koja nema državni program usklađivanja zakonodavstva sa propisima i zakonima u zemljama EU. Ali, kada se nešto tiče direktno građana, političari to shvataju vrlo ozbiljno jer znaju da će u suprotnom doći vrijeme kada će građani izaći na ulice, a to onda neće biti dobro za njih – zaključio je jedan od učesnika razgovora.

SARAJEVO, 24.06.2019. – Analiza postojećeg zakonodavnog okvira, novi standardi poštenog, objektivnog i raznovrsnog informisanja u lokalnim zajednicama kao i veća povezanost novinara širom BiH samo su neki od ciljeva projekta „Slobodni mediji, slobodno društvo“ koji je danas predstavljen u Sarajevu uz sudjelovanje preko 50 predstavnika organizacija civilnog društva, medija, institucija lokalne vlasti i akademske zajednice.

Ovim projektom Udruženje/udruga BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH žele skrenuti pažnju na političke, finansijske i institucionalne pritiske na medije, koji su rezultirali ozbiljnim kršenjem prava na slobodu informiranja i slobodu izražavanja u lokalnim zajednicama.

Ovakve političke strategije i vješte manipulacije su dovele do pada kvaliteta medijskih sadržaja i objektivnosti medija u lokalnim zajednicama, što je u direktnoj suprotnosti sa EU standardima koji se odnose na rad medija u javnom interesu i na dobrobit svih građana u zajednici.

Vladimir Pandurević, program menadžer Delegacije Evropske unije u BiH je tokom uvodnog izlaganja naglasio da bez jakog civilnog društva neće biti ulaska u pregovore sa Evropskom unijom, posebno u oblasti ljudskih prava.

“Drago mi je da imamo punu podršku iz Brisela, jer jasno shvataju zašto bez civilnog društva ne možemo napraviti sljedeće korake. Institucije vlasti moraju znati šta se dešava u civilnom društvu“, istakao je Pandurević.

Prisutnima se obratio i gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, koji se osvrnuo na važnost saradnje civilnog društva, medija i institucija u promovisanju evropskih vrijednosti zaštite sloboda medija ali i odgovornog i nepristrasnog novinarstva. Ovom prilikom ukazao je na sve veći problem online portala bez impressuma i tačno navedenih podataka o vlasništvu, a koji uveliko ruše kredibilitet odgovornih i profesionalnih medija.

„Moramo zaštiti referentne medije jer bez njihovog kvalitetnog i odgovornog rada ni rad političara ne može biti jasno prepoznat i upravo je zbog toga veoma važno raditi na osnaživanju medija u lokalnim zajednicama, kako bismo dobili što tačnije i objektivnije informacije”, naglasio je Skaka.

Generalna tajnica BH novinara Borka Rudić se osvrnula na sve češće probleme sa kojima se suočavaju bh. novinari: cenzuru, pritiske na urednike, nezakonita imenovanja, kršenje radnih i socijalnih prava medijskih profesionalaca.

„Novinari i urednici lokalnih medija nisu dovoljno jaki da se sami suprostave ovim trendovima, a zakonska regulativa je široko postavljena i ne garantira sprečavanje političkih i drugih uticaja na rad lokalnih medija. Upravo zbog toga želimo da uz finansijsku podršku Evropske unije okupimo lokalnu medijsku zajednicu širom BiH i umrežimo ih u snažnu profesionalnu grupu koja će ojačati istraživačko novinarstvo u lokalnim medijima i  unaprijediti kvalitet i raznovrsnost medijskih sadržaja“, ističe Rudić.

Ona je dodala da je planirano i formiranje Interaktivnog centra za razmjenu medijskih sadržaja, koji će služiti kao alat za zagovaranje neovisnosti i integriteta ugroženih novinara.

Predsjednik Asocijacije elektronskih medija i direktor Hayat TVElvir Švrakić je naglasio da je jedna od prednosti projekta to što on nije samo fokusiran na medije, već na multisektorsku saradanju organizacija civilnog društva, lokalnih vlasti, građana i medija koji svojim zajedničkim djelovanjem mogu ispuniti uslove za pristup EU integracijama:

“Pokušaćemo da razmijenimo kvalitetne informacije sa svim lokalnim medijima, gdje cemo se fokusirati ne na povećanje broja medijskih sadržaja već na njihov kvalitet, te jačanje odgovornog i profesionalnog izvještavanja u lokalnim zajednicama”, rekao je Švrakić.

Na današnjem skupu je predstavljena i sveobuhvatna, interaktivna platforma – www.EUresurs.ba,  koja na jednom mjestu prikazuje sve programe i projekte koji se trenutno provode u Bosni i Hercegovini, a koje finansira Evropska unija. Putem web platforme će se promovisati evropske vrijednosti, informisati građani Bosne i Hercegovine o procesu EU integracija, te pratiti napredak i usklađivanje domaćeg sa zakonodavstvom Evropske unije kroz više različitih sektora.

SARAJEVO, 24.06.2019. – Kada govorimo o stanju medijskog i oglašivačkog tržišta u Bosni i Hercegovini onda možemo govoriti o brojnim problemima koji onemogućavaju tržišni razvoj ove dvije veoma važne industrije za svaku zemlju, pa tako i za Bosnu i Hercegovinu. Kako se oglašivačka industrija oslanja na tri stuba – oglašivači, mediji i agencije – razmotrimo stanje stabilnosti, odnosno klimavosti svakog od ova tri stuba.

Kada se govori o oglašavanju nekako se uvijek u prvi plan ističu agencije i mediji. Oglašivači se svrstavaju na treće mjesto, mada su po meni oni najznačajniji. Bez njihovih budžeta nema oglašavanja. Agencije ne bi imale kome prodavati svoje kreativne ideje i mediji ne bi imali kome prodavati svoj prostor te na taj način finansirati značajan dio svojih potreba za novcem.

Kada analiziramo Bosanskohercegovačke oglašivače (one koji oglašavaju i one koji bi trebali oglašavati) onda možemo kazati da je taj dio oglašivačke industrije najnerazvijeniji. Imamo odlične agencije koje
mogu servisirati i međunarodne klijente, imamo kakve-takve medije, ali kada bi se probralo ima onih koji se ističu među svojom publikom, i imamo oglašivače za koje je oglašavanje trošak koji bi, ako je ikako moguće, najradije izbjegli. To da je malo onih koji oglašavaju je dobra vijest. To znači da je potencijal tržišta velik, samo ga treba pokrenuti, treba raditi na edukaciji oglašivača, treba ih njegovati kao biljke. Neke agencije u BiH se hvale kako nikada nisu zakucale na vrata nekog klijenta i ponudile
saradnju, već klijent mora doći i pokucati na njihova vrata. Potencijal oglašavanja je u malim i srednjim poduzećima, ali svi hoće one najveće, niko neće da ulaže u male. Danas vodeće kompanije na svijetu su krenule iz garaža (Microsoft i Apple), Coca-Cola je nastala u jednoj maloj apoteci. Svi su jednog dana bili mali. Ali agencije hoće samo one velike, a veliki se osjećaju moćnim pa dave agencije i medije, sijeku granu na kojoj sjede. Od agencija hoće sve odmah, sad i ako je moguće džabe, a medije dave
zahtijevajući velike medijske popuste dok ih jednom sve ne unište.

Gdje će onda oglašavati? Da bi izašle iz ovog začaranog kruga, agencije bi, barem one najveće, trebale otvoriti radno mjesto za nekoga ko bi istraživao tržište malih i srednjih poduzeća, obilazio ih i kod njih izazivao potrebu za oglašavanjem. Polako. Korak po korak, izvan dnevnih frustracija agencije. Na svojim web stranicama trebale bi dodati novi link koji bi se, recimo, mogao zvati Kreativni butik i tu objaviti svoju ponudu sa cijenama usluga prilagođenih malim i srednjim poduzećima. Možda ih je strah da
pokucaju na vrata agencije misleći da to ne ide bez par stotina hiljada KM u koferu. Treba ih ohrabriti, educirati i motivirati. Koliko ja znam, nijednoj marketinškoj agenciji u Bosni i Hercegovini mala i srednja poduzeća nisu u fokusu.

Ako ćemo po logici, drugi stub oglašavanja su agencije kao posrednici između oglašivačla i medija. Imamo tu svega i svačega, ali recimo da su zaslužile pozitivnu ocjenu po svojoj kreativnosti i profesionalizmu, mada bi ih trebalo podijeliti u dvije grupe i odvojiti zidom, ili onu drugu polovinu baciti u koš. Minus im je što ništa ne rade na razvoju tržišta i edukaciji klijenata i što su sporiji od agencija sa tržišta susjednih zemalja na uvođenju novih formata oglašavanja i tehnologija te na njihovom približavanju potencijalnim klijentima. Veliki minus im je što u nastojanju da razviju tržište ne koriste kolektivnu sinergiju, ne prihvataju ni pod kojim uslovima osnivanje udruženja oglašivačke industrije koje bi trebalo formirati pravila tržišnog ponašanja i insistirati na njihovom provođenju. Ne, njima odgovara tržišna anarhija kakva je na djelu.

Pravila tržišnog poslovanja bi im, prije svega, pomogla da se zaštite od nelojalne konkurencije agencija iz susjednih zemalja koje u pojedinim slučajevima ulaze na ovo tržište zaista kao da je džungla. Udruženje bi agencijama (pa i medijima) pomoglo da koriste kolektivnu sinergiju i educiraju klijente, izazovu kod njih potrebu za oglašavanjem, a kada je klijent već odlučio onda neka se agencije bore koja će im dostaviti povoljniju i bolju ponudu.

I, na kraju krajeva, ovoj je industriji potreban zakon o oglašavanju. Ko treba da inicira njegovo  Donošenje i ko treba da napiše tekst? Udruženje i samo udruženje. Jedino kroz udruženje struka može dati svoj doprinos pisanju zakona o oglašavanju. Sve ostalo bi bilo izvana nametanje rješenja.
Ali kako je ovo država u kojoj je većina ključnih zakona i odluka inicirana i nametnuta izvana, tako možda i oglašivači, agencije i mediji čekaju da im neko sa strane riješi problem. Pa tako i panel koji je prije mjesec dana održan pod okriljem Evropske komisije u saradnji sa Udruženjem
BH novinari, Media centrom i Vijećem za štampu. Hvala im na tome, ali da sam agencija ili oglašivač stid bi me bilo da mi Evropska komisija finansira istraživanje koje će pokazati ko sam, kakav sam i kakav bih trebao izgledati te šta bih trebao uraditi da izgledam onako kako želim. Ali se za to kao medij osjećam postiđenim. Kakvi su mediji pokazuje činjenica da je Evropska komisija morala finansirati objavljivanje teksta o istraživanju i panelu jer u medijima nije bilo svijesti o tome koliko je za njih važno to o čemu se prije mjesec dana cijelo prijepodne razgovaralo u zgradi Evropske komisije.

O značaju medijske industrije za razvoj demokratije, ekonomije, kulture, umjetnosti i svih drugih oblasti društvenog života je besmisleno uopšte govoriti. Istraživanja provedena na nivou Evropske unije su dokazala da euro uložen u oglašavanje generira četiri eura GDP-a pa je, prema, tome, izlišno diskutovati o značaju oglašivačke industrije za razvoj ekonomije i standarda života u jednom društvu. Da bi mediji i oglašavanje mogli za jedno društvo ostvariti ove bnenefite treba raditi na njihovom razvoju, treba ih organizirati i omogućiti im da prate trendove i stalno unapređuju svoj kvalitet. Medijska industrija se danas stalno mijenja pod uticajem digitalnih medija i razvoja tehnologije. Tradicionalni mediji, posebno
štampani, danas teško bilo gdje mogu preživjeti od prodaje na kioscima i prodaje oglasa i zato su stalno prinuđeni na traženje novih poslovnih modela. Osnivaju druge biznise iz kojih finansiraju dnevne novine i magazine. Promjenama u medijima, mijenja se i oglašavanje.

Sve se mijenja samo u Bosni i Hercegovini stvari tapkaju u mjestu ili polako idu unazad. Niko ništa ne radi na razvoju medijske industrije i industrije oglašavanja. Sva se priča svodi na to da je tržište ugroženo „upadima“ medija i agencija iz susjednih zemalja te kako naše jadne medije i agencije
država ne štiti zakonom. Čak se ide dotle da vlasnici medija tvrde kako je medijsko tržište u Bosni i Hercegovini najotvorenije tržište u Evropi. Da bi se iznosile ovakve tvrdnje treba poznavati medijsko tržište Evrope, a ne baciti pogled samo preko Drine i Save i iznositi proizvoljna mišljenja o evropskom medijskom tržištu. Kablovske televizije prelaze granice i svojim klijentima nude i oglašavanje u BiH. Kakve su njihove obaveze prema poreskim organima ove države neka o tome brigu vodi poreska uprava,
a ne da se silom Regulatorne agencije za komunikacije zatamnjuju ekrani kada se na televizijama susjednih zemalja prenose sportski događaji.

Da bi zaštitila lokalne televizije i javne servise te njihovu nesposobnost, RAK je gledaocima uskratio gledanje sportskih prenosa koje ne preuzimaju naše televizije jer nemaju novaca za otkup prava prenosa, a novaca nemaju jer nisu sposobne da ga zarade. Tako je bosanskohercegovačkom televizijskom gledaocu zamagljen prozor u svijet, on postaje taoc televizija nesposobnih marketinga i sile Regulatorne agencije za komunikacije.

Toliko o tome kako je medijsko tržište u BiH najotvorenije u Evropi, kako se tvrdi u jednom članku u prethodnom BH novinari biltenu.

Kada su mediji u pitanju, BiH definitivno liči na malu baru punu krokodila. Previše je medija. Ako ćemo se već rukovoditi evropskim parametrima, bio bih sklon misliti kao smo među zemljama sa najvećim brojem medija po glavi stanovnika. Na osnovu čega? Po medijskoj pismenosti, razvijenoj ekonomiji koja može kroz oglase da finansira medije, po navikama konzumacije medijskih sadržaja, po kvalitetu sadržaja…? Ni po jednom od ovih parametara BiH nije zaslužila epitet medijskog raja. Pa otkud onda
toliko medija, ko je kreirao tu i toliku medijsku scenu? Politika zbog zadovoljavanja svojih interesa. Teško da danas možemo govoriti o slobodnim i nezavisnim medijima u BiH ma koliko se neki trudili da dokažu kako je tome tako. Malo je medija koji ne zavise od aktuelne političke vlasti. Samo ako pogledamo najtiražnije dnevne listove i sedmične magazine već nakon čitanja uvodnika glavnog urednika prepoznajemo političke dresove i njihove nacionalne boje.

Lokalni mediji (kantonalne televizije i radio stanice), koji čine značajan dio medijske scene su u potpunosti ovisni o vlasti koja ih finansira. Loši po sadržaju i produkcijskom kvalitetu (štampa i televizija) mediji vode grčevitu borbu za što veći dio sve manjeg marketinškog kolača. U toj se borbi ne biraju sredstva. I ko u takvim bitkama strada? Čitaoc, gledaoc i slušaoc.

Ovaj tekst je originalno objavljen u desetom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 21.06.2019 – Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milan Tegeltija poručio je danas kako će tužiti sve medije, novinare i političare koji su tvrdili da je on umiješan u korupciju.

SARAJEVO, 18.06.2018. – Novinari i mediji u Bosni i Hercegovini se svakodnevno suočavaju sa izazovima, a od njih se traži da budu nezavisni i slobodni, kazao je na Konferenciji o medijima Jugoistočne Evrope predstavnik OSCE-a za slobodu medija Harlem Desir.

Nažalost, kako ističe Desir, posljednjih godinu dana svi smo svjedoci daljeg zastrašivanja novinara i medijskih kuća.

“Također, bilo je puno utjecaja na medije, pa i na javni servis, a on bi trebao biti u potpunosti nezavisan. On ne treba biti propagandna mašina i u službi vlade i političkih stranaka, nego treba biti u službi svih građana”, kazao je Desir.

Fokus ovogodišnje konferencije, koja je organizirana u saradnji s Misijom OSCE-a u Bosni i Hercegovini, stavljen je na razvoj medija i njihovu održivost, sigurnost novinara, zakonski okvir koji se odnosi na slobodu medija i iznalaženje održivih rješenja za javne emitere.

Kako je kazao Desir, konferencija je i prilika za stvaranje dodatnih ili boljih veza za saradnju kao ključne komponente za poboljšanje kvaliteta i uvjeta za slobodu medija u jugoistočnoj Evropi.

Desir smatra da sloboda medija nije samo stvar zaštite novinara u obavljanju njihovog posla bez straha ili pritiska.

“Postoji jasna potreba za boljim razumijevanjem uloge medija u demokratskom društvu, ne samo iz razloga da bi se osigurala ekonomska održivost, već i da bi se ostvarila njihova nezavisnost u suočavanju s ekonomskim i političkim pritiscima”, kazao je Desir.

Prema njegovim riječima, na području jugoistočne Evrope nedostatak zajedničkog povjerenja između medijske zajednice i lokalnih vlasti rezultirao je stvaranjem atmosfere u kojoj je rasprostranjeno nasilje nad nezavisnim medijima.

“Novinarke predstavljaju posebnu rizičnu grupu i suočavaju se sa spektrom rodno zasnovanog nasilja, uključujući prijetnje putem interneta, fizičko i psihičko zlostavljanje. Ovakvi napadi predstavljaju veliki izazov, ne samo po pitanju prava na izražavanje javnog mnijenja već i udar na osnovne demokratske vrijednosti i ljudska prava”, ističe Desir.

Kako je kazao šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, ambasador Bruce G. Berton, sloboda medija je temelj svakog demokratskog društva, te odražava vlastiti stepen sloboda i spremnost da zaštitimo zajednička ljudska prava, uključujući i pravo da se slobodno traže, dobiju i dijele informacije.

“Konferencija OSCE-a o medijima jugoistočne Evrope će istražiti nove načine angžmana svih relevantnih aktera iz regije, a u cilju poboljšanja stepena medijskih sloboda, kroz praktične korake, te konstruktivan i otvoren dijalog”, naglasio je Berton.

Istakao je da novinari moraju biti zaštićeni, što je jasno navedeno u nedavno donesenoj Odluci Ministarskog vijeća OSCE-a o sigurnosti novinara usvojenoj u decembru prošle godine.

“Nema sumnje da su novinarski integritet i profesionalizam od velikog značaja. Međutim, također svjedočimo i podnošenju malicioznih tužbi s ciljem ućutkivanja kritičkih glasova. To predstavlja uvredu pravde i podriva same temelje bilo koje demokratske države”, kazao je Berton.

Potcrtao je da, umjesto što napadaju medije i zatrpavaju ih porukama mržnje, političari trebaju poštovati taj stub demokratije koji je od vitalnog značaja i koristiti ga kako bi svojim primjerom pokazali građanima BiH da postoji svjetlija budućnost.