BRČKO, 12.06.2019. – Novinarke u BiH nisu dovoljno upoznate sa domaćim i međunarodnim mehanizmima zaštite radnih i socijalnih prava, te veoma rijetko prepoznaju kao rodno zasnovano nasilje, prijetnje i napade kojima su svakodnevno izložene, istaknuto je na jučerašnjoj radonici u Brčkom, održanoj u okviru projekta „Položaj i zaštita novinarki u bh. medijima” u organizaicji Udruženja BH novinari.

Nedovoljna edukacija novinarki o njihovim pravima, uključujući i rodno zasnovano nasilje,  jeste jedan od glavnih problema sa kojima se suočavaju novinarke i zbog čega rijetko prijavljuju napade, diskriminaciju ili mobing na radnom mjestu.  Također, dugotrajnost sudskih postupaka i razočaranost u pravosudni sistem su razlozi zbog kojih novinarke i druge medijske uposlenice  ne vjeruju da će biti adekvatno  zaštićene, pa u nekim slučajevima deceniju i više trpe različite oblike  profesionalnog i rodnog nasilja.

Projekt koordinatorica BH novinara Milica Andrijašević je istakla da je neophodno umrežavanje novinarki, kako bi se na efikasniji način one same zaštitile od rodno  zasnovanog nasilja i kršenja profesionalnih prava, ali i da bi se izborile za poboljašanje položaja unutar medijskih kuća.

„Najveća disproporcija u zastupljenosti žena i muškaraca na glavnim upravljačkim mjestima je u televizijskom sektoru. Čak tri četvrtine direktora i glavnih i odgovornih urednika u ovom sektoru čine muškarci, a žene samo 15,8 posto. Općenito, udio žena na pozicijama direktorice u medijima iznosi 25,3, a muškaraca 74,7 posto”, istakla je Andrijašević.

Ona je dodala kako je u istraživanju BH novinara navedeno da su novinarke manje angažirane na problematiziranju jednostavnijih i manje atraktivnih tema i medijskih sadržaja, posebno u informativnim programima, te da često pod pritiskom uredničkih kolegija prihvataju teme koje su jednostvanijeg karaktera.  

Fatima Bećirović iz Gender centra Federacije BIH je naglasila kako su, pored diskriminacije, novinarke i druge medijske djelatnice izloženije različitim oblicima profesionalnog stresa.  

„Novinari i novinarke su veoma često meta napada, bez obzira na spolnu pripadnost upravo zbog profesije kojom se bave. Zaista je poražavajuća činjenica da je od 120 prijavljenih slučajeva  kršenja prava novinara, sankcionisano samo oko 30%.“- rekla je Bećirović, dodavši kako novinarke često i nemaju vremena za napredovanje u svojoj profesiji zbog toga što bh. društvo nije na adekvatan način primjenilo rodnu ravnopravnost i nema jednake stumulativne mjere za profesionalno napredovanje muškaraca i žena.

Predsjednik BHN Kluba novinara Bosanska Posavina Admir Kadrić je istakao kako muške kolege u medijima moraju više raditi na rodnoj ravnopravnosti unutra medijskih kuća i omogućiti kolegicama novinarkama da rade bolji posao, brže napreduju i budu izabrane na rukovodeće pozicije. „Prokletstvo našeg posla je želja i trka za informacijama, a manje imamo vremena da se bavimo profesionalnim napredovanjem ili  jačanjem položaja novinarki unutar redakcija“, dodao je Kadrić.

Pored svih faktora koji utiču na objektivni rad medija i položaj novinarki i novinara u regiji Brčko Distrikta jeste manjak finansijke podrške i relativno male plate u novinarskoj profesiji. Dugogodišnja novinarka i dopisnica EuroBlica Cvijeta Kovačević je objasnila kako se  novinarski posao u većini slučajeva smatra muškim poslom. „Novinarke se često omaložavaju jer im se daju lakši zadaci, pošto se smatraju nedovoljno kompetentnim za istraživanje, izvršenje „težih“ tema“, naglasila je Kovačević.  Ona je dodala kako su lokalna vlast Brčko Distrikta otvorene prema novinarima i novinarkama, jedna je od rijetkih koja dozvoljava prisustvo medijima tokom sjednica i zakonodavne i izvršne vlasti, zbog čega vejruje kako će biti zainteresirani i za vlastiti doprinos poboljšanju položaja novinarki u Brčko Distriktu.

Radionica u Brčkom je održana u okviru „Jačanje mreže novinarki u BiH“ koji realizuje  BH novinari  kroz USAID-ov Program osnaživanje nezavisnih medija (IMEP) i uz podršku organizaicje Free Press Unlimited iz Holandije.

SARAJEVO, 11.06.2019. – Upravni odbor BH novinara ( BHN) zahtijeva od gospodina Petra Ivancova, ambasadora Rusije u Bosni i Hercegovini, javno izvinjenje zbog verbalnih uvreda i neprimjerenih komentara o portalu Žurnal i njegovom novinaru Avdi Avdiću. Gostujući u programu N1 televizije u Sarajevu, ambasador Ivancov je rekao kako za njega “portal Žurnal nije kredibilan”, te da se novinar Avdo Avdić “upleo u unutrašnje političke postupke i procese”. 

Upravni odbor BHN smatra kako izjave gospodina Petra Ivancova predstavljaju grubi atak na slobodu medija i prava novinara da kritički analiziraju aktuelna zbivanjima u BiH uključujući i političko – obavještajne i pravosudne afera, o kojima je Žurnal pisao poslednjih nekoliko mjeseci. Dajući vlastita, ničim argumentirana mišljenja o radu novinara Žurnala, ambasador Ivancov je cijelu redakciju doveo u direktnu opasnost! Ovaj diplomatski pritisak na novinare Žurnala ima dodatnu težinu, budući da dolazi od ambasadora Ruske Federacije – države sa značajanim uticajem u BiH i zemljama regiona, i da je pokrenut sa ciljem rušenja profesionalnog ugleda i vjerodostojnosti informacija koje objavljuje ovaj medij.

Upravni odbor BHN poziva Predsjedništvo i Ministarstvo vanjskih  poslova BiH da hitno pošalju protestnu notu ambasadi u BiH i nadležnim institucijama Ruske Federacije zbog nedopustivog uplitanja njihovog diplomate u rad jednog bosanskohercegovačkog medija. Također, UO BHN će poslati protestno pismo Ministarstvu vanjskih poslova Ruske Federacije zbog izjava ambasadora  Ivancova.

Upravni odbor BH novinara 

SARAJEVO, 03.06.2019.- Oglašavanje u BiH je u poslijednjih dvadeset godina imalo svoje uspone i padove. U prošloj dekadi oglašavačka industrija je imala izuzetan napredak i ekonomski uspjeh. Rast investicija u oglašavanje uticao je i na rast i razvoj ostalih industrija naslonjenih na marketinški sektor. Radi se prvenstveno o proizvodnji televizijskih serija (Viza za budućnost, Crna hronika, Lud zbunjen normalan… ), znatan udio u produkcijskim troškovima pokrivan je iz prihoda od marketinške industrije.

Šta je prouzrokovalo rast investicija u oglašavanje tokom 2000-tih? Poslijeratna ekonomija je pokazivala indikatore rasta, a time i poslovnog optimizma vezanog za investicije u oglašavanje. Ne treba zanemariti ni stručnu i finansijsku pomoć međunarodne zajednice, prvenstvo agencija podugovarača USAID-a: Internews i Irex Pro Media. Pomoć je realizovana kroz veliki broj projekata vezanih za TV produkciju i transfer znanja marketinškim agencijama (USAID World learning). Predstavnici oglašivačkih agencija imali su mogućnost da upoznaju rad i dobiju znanja kroz posjete medijima i agencijama u Poljskoj i Latviji. TV producenti, novinari i vlasnici medija imali su mogućnost posjeta svojim pandanima u Americi. Američke agencije su pomogle u kreiranju institucija bitnih za tržište, jedna od najznačajnih je UMI – Ujedinjena medijska industrija, nadležna za telemetriju u BiH.

TV stanice i agencije su imale svoje predstavnike – delegate u Upravnom odboru i Skupštini UMI-ja. UO se uvijek sastojao od članova predstavnika javnog TV sektora, privatnog TV sektora i agencija. Prve četiri godine predsjednik je bio iz javnog sektora (Adnan Bilal), zatim iz agencijskog (Senad Zaimović). Trenutni predsjednik je iz komercijalnog TV sektora (Elvir Švrakić). Osim Umija nastalo je više udruženja kao što je PEM (Privatni elektronski mediji), AEM (Asocijacija elektronskih medija). Sve navedene institucije su nastale uz djelimičnu ili potpunu pomoć međunarodnih agencija.

Gdje zapelo?
Uspostavljanje udruženja – industrijskih insitucija nije pratila adekvatna odgovornost učesnika na tržištu. BIH je prije svih država iz regije imala institucije – udruženja JIC (Joint industry committee). Institucije su trenutno na najnižem nivou i jedva opstaju, ne kao interes industrije nago više kao entuzijazam pojedinaca. Nameće se logičan zaključak: Obzirom da su institucije „bogom dane“ i potpomognute od strane međunarodnih organizacija, a nisu nastale „sui generis“ kao umrežavanje i rezultanta interesa industrije, tako da na duži rok nisu ispunile svoju funkciju, niti radile u približnom kapacitetu zbog kojeg su formirane.

Mediji
Tržišna utakmica vođena između javnih i privatnih medija dovela je do obezvrijeđivanja cijene oglašavanja. Cijene su formirane na osnovu raspodjele budžeta. Javni servis, zbog problema sa naplatom pretplate je sve više bio okrenut komercijalnim programskim sadržajima. Programske šeme javnih servisa sve više uključuju komercijane sadržaje kao što su sapunice. Serije su bile namijenjene najjačem oglašivačkom sektoru robe široke potrošnje, odnosno na najviše zahtjevanoj ciljanoj oglašivačkoj skupini: žene između 19 i 49 godina.

Obzirom na prihode od pretplate, kao i nemogućnosti promptnog reagovanja sa ponudama prema tržištu i uslovima potrebe za finansiranjem osnovnih troškova javni TV mediji su kreirali najnižu cijenu oglašavanja, koja je predstavljala prag ekonomske izdrživosti komercijalnih medija. U takvoj situaciji komercijalni mediji morali su pratiti nisku cijenu oglašavanja na uštrb investiranja u produkciju i kvalitetne programe. Samim tim iz godine u godinu se pogoršavalo njihovo ućešće u gledanosti. Na ukupan oglašivački potencijal snažno je uticao spill over medija iz susjednih zemalja, kao specijalizovanih izvanredno produciranih globalnih programa koje nude kablovski operateri. Domaća publika se okreće sve više prema sadržajima iz susjednih zemalja, prvenstveno serijama i muzičkim programima. Pad investicija u oglašavanje doveo je i do prodaje pojedinih TV stanica, kao što su ATV Banjaluka i PinkBH.

Oglašavanje je pratilo ove trendove tako da je sve više međunarodnih oglašivača dobijalo bh. tržište kao dodatnu (besplatnu) vrijednost kroz aranžmane sa filijalama međunarodnih oglašivačkih agencija koje se nalaze izvan BiH, odnosno kao balk – jeftinu kupovinu komercijalnog vremena na TV programima koje nude kablovski operateri (filmski, sportski, muzički,…), što se odrazilo i na proizvodni sektor. Specijalizovane agencije i produkcijske kuće proizvode sve manje domaćih programa, agencije sve manje kvalitetnih komunikacijskih materijala (printanih,
audio i video oglasa). U nedostatku kreativnih materijala mediji (pogotovo je to slučaj sa radio stanicama) za potrebe oglašivača sami prozvode ili za budžete od oglašavanja nude besplatne PR ili audio-video oglase. Ne postoje strateški planirane kampanje, bazirane na istraživačkim i drugim alatima. Zbog navedenog kampanje nemaju očekivanog uspjeha.

Oglašivači su sve manje motivisani da ulažu u oglašavanje. Trpe i druge industrije. Filmski radnici (glumci, scenografi, stilisti, snimatelji, direktori fotografije, i sl) imaju sve manje poslovnih angažmana. Javni servis ne ispunjava svoju zakonsku obavezu da trećinu prihoda od pretplate ulaže u vanjske produkcije. Jednostavno, javni sektor je također u situaciji borbe za vlastitu egzistenciju. Ako uzmemo da je najbolja cijena koja se može postići na tržištu za oglašavanje oko 35 KM za jedan posto gledanosti (CPP) i ako hipotetički postavimo da je gledanost nekog programa 10% na nivou BiH (vrlo optimistična procjena) onda u toku nekog programa (domaće serije npr. ) možemo osigurati maksimalan prihod od 8.400 KM, što ne može pokriti troškove iole kvalitetnog programa. Bio bi potreban duplo veći prihod po epizodi, a ako još računamo na fiksne, relativno fiksne i varijabilne troškove koje televizija svakako ima, onda ulaganje u domaću produkciju predstavlja nemoguću misiju. TV stanice se okreću kupovini najjeftinijih, prvenstveno turskih serija koje su na nivou 1500-2000 Eura po epizodi.

Telemetrija
Posljednjih četiri-pet godina TV industrija se suočila sa visokim stepenom nepovjerenja u telemetrijske podatke. Nakon osam godina Mareco Index Bosnia – MiB (podugovarač globalne istraživačke kompanije TNS), zamijenjen je sa Audience Measurementom – AM (podugovarač takođe globalnog istraživača – Nielsen). Uvođenje novog isporučioca su pratile mnoge kontraverze. Naime, državni Institut za mjeriteljstvo je donio akt da svi peoplemetri trebaju biti podložni laboratorijskim analizima, provjeri baždarenja kao da se radi o satu za struju ili vodomjeru, a ne o instrumentu baziranom na relevantnom panelu domaćinstva. AM je osnovao laboratoriju i sam svoje peoplemetre proglasio validnim. MIB nije htio niti mogao dostaviti svoje uređaje konkurentskom laboratoriju, obzirom da se prvenstveno radi o zaštiti vlastitog softverskog i industrijskog know-how-a. Institut za mjeriteljstvo je istovremeno naložio medijima i agencijama da je protuzakonito koristiti usluge MIB-a. Inače, MIB je bio u nadležnosti UMI-ja, te je bio obavezan poštovati raspodjelu troškova među članicama, dozvoliti povremenu reviziju od strane komisija koje je imenovao UMI (nekoliko slučajeva kada su se mediji žalili na kvalitet podataka). AM nije htio formalizovati saradnju sa UMIjem. Definisao je cijene usluga prema vlastitom nahođenju. Nekoliko agencija i medija se žalilo Konkurencijskom vijeću koje je izdalo rješenje i kaznilo AM, jer su za istovjetne usluge, kao dominantna organizacija
na tržištu – u ovom slučaju jedina, nudili različite cijene.

Nepovjerenje u kvalitet podataka (a to medija planeri i analitičari zaposleni u medijima znaju vrlo dobro: lojalni programi kao što su serije ili dnevnici ne mogu na dnevnom osnovu imati značajna odstupanja) dovelo je do smanjenja investicija oglašivača. Tradicionalna oglašivačka industrija se našla na finansijskom udaru i digitalnih medija. Sve više investicija ide u ovaj oglašivački sektor. Cijena oglašavanja je daleko niža, a precizost targetiranja po demografskim i drugim obilježjima znatno veća. Svjedoci smo velikih problema kroz gašenja printanih medija. Taj trend će se nastaviti u budućnosti. Konkurenciju će još više zaoštriti programska IP TV (Netflix) koju karakteriše ogroman izbor on demand filmova, serija i dugih programskih sadržaja visokokvalitetne produkcije.

Javni emiteri
Posebno pitanje je šta će biti sa javnim servisima i koja je njihova uloga u bliskoj budućnosti?

Šta poduzeti?

Potrebno je prvenstveno jačati institucije, kao samoregulativni industrijski faktor. Nadležna državna agencija (RAK) u saradnji sa poreskim institucijama treba osigurati monitornig komercijalnih spotova, kako bi se ustanovile poreske obaveze za objavu spotova plasiranih kroz različite regionalne i/ili globalne medijske sadržaje. Prihodom bi se mogli budžetirati namjenski fondovi i osigurati poticaji za prozvodnju različitih programskih sadržaja. Ovako bi se mogli osigurati domaćem oglašivačkom sektoru jednaki uslovi poslovanja na tržištu, a proizvodnoj (televizijskoj) industriji (producenti, glumci, reditelji, snimatelji, direktori fotografije, scenografi, stilisti) kontinuirani radni i umjetnički angažman.

Ovaj tekst je originalno objavljen u desetom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

BANJA LUKA, 16.05.2019.- Vladimir Kovačević, novinar BN televizije i urednik portala Gerila, proglašen je novinarom godine, na tradicionalnoj manifestaciji Kluba novinara Banjaluka “Off The Record”, druženju koje se održava po sedmi put.

Kovačević je izabran jednoglasnom odlukom žirija.

Kovačević je rekao da se zahvaljuje kolegama jer smatraju da mu pripada priznanje za obavljanje ove plemenite profesije.

U Klubu novinara Banjaluka kažu da se Kovačević kao dugogodišnji novinar, koji je javnosti prepoznatljiv po istraživačkim i kritičkim tekstovima i televizijskim prilozima, i u prethodnim godinama nalazio u najužem izboru za nagradu.

“Kao posljedica njegovog rada u prethodnom periodu, naše priznanje preduhitrio je brutalan napad onih koji su u Vladimiru Kovačeviću prepoznali metu, krivca, prijetnju koju treba ućutkati, ukloniti, eliminisati. Napad na Kovačevića bio je napad na novinare, pokušaj ubistva Kovačevića pokušaj je ubistva i novinarstva kakvo je očigledno nepoželjno u društvu ispunjenom nasiljem, bezakonjem, haosom. No, odgovor Vladimira Kovačevića koji se nije uplašio, ustuknuo, zaćutao, pobjegao, već nastavio da izvještava i istražuje sa istom, ako ne i većom odlučnošću, entuzijazmom, odgovornošću, je odgovor kakav i mi želimo da pošaljemo. Ne možete nas spriječiti da radimo svoj posao”, saopštio je Klub novinara Banjaluka.

Kovačević je brutalno napadnut 26. avgusta prošle godine. Za pokušaj ubistva optužen je Marko Čolić, kojem je suđenje u toku, a osumnjičen je Nedeljko Dukić koji je u bjekstvu i za njim je raspisana međunarodna potjernica.

TUZLA, 14.05.2019.- Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima najoštrije osuđuju fizički napad na kamermana Radio-televizije Tuzlanskog kantona Ademira Mešanovića na površinskom kopu „Šikulje“ u Lukavcu, koji posluje u sastavu Rudnika Kreka. Radnici zaštitarske firme „Cobra“ jutros su nasrnuli na kamermana Mešanovića, i tom prilikom oštetili kameru i bacili je u blato.

Prema informacijama kojima raspolažu BH novinari, napad je izvršen po nalogu uprave Rudnika Kreka, čiji je „krizni štab“ ranije donio odluku o „zaštiti imidža“  firme na način da se novinarskim ekipama onemogući snimanje deložacije porodica, čije se kuće i imanja nalaze u blizini površinskog kopa „Šikulje“. Osim napada na ekipu RTV Tuzlanskog kantona i sprečavanja kamermana da radi svoj posao, i drugim novinarskim ekipama je onemogućeno snimanje.

Nasilničko i primitvno ponašanje radnika zaštitarske firme „Cobra“ i odluka Uprave Rudnika Kreka sa direktorom Osmanom Blekovićem na čelu, da ne dozvole medijima snimanje, nedopustiv su atak na slobodu izražavanja i sigurnost rada medijskih profesionalaca, te predstavljaju posebno brutalan pokušaj sprečavanja medija da izvještavaju o događaju od javnog značaja, kakav jeste deložacija i sudbina porodica koje žive u blizini  rudnika.

BH novinari i Linija za pomoć novinarima zahtijevaju javno očitovanje Uprave Rudnika Kreka o ovom napadu i hitnu dozvolu svim novinarskim ekipama da prate postupak  deložacije i o tome izvjeste bh. javnost. Napad je već prijavljen nadležnoj policijskoj stanici radi provođenja istrage i pravnog sankcioniranja uposlenika firme „Cobra“ koji je  fizički napao Ademira Mešanovića i oštetio imovinu RTV Tuzlanskog kantona.

Upravni odbor BH novinara  

SARAJEVO, 10.05.2019.- Rimske agentarije (lat. agentarium) su prvi pokušaji profesionalne plaćene posredničke uloge u poslovnim aktivnostima. U ovom tekstu se bavimo reklamnim/medijskim agencijama kao posrednicima u krupnom biznisu TV oglašavanja. Interesuje nas njihov nastanak, struktura, uloga i značaj koje one imaju na ovom rastućem oglašivačkom tržištu.

Prosječnom, i svakom drugom, gledaocu je potpuno nebitan način na koji reklama stiže do njega, da li je šalje klijent direktno putem medija ili se u ovom poslu pojavljuje posrednik oličen u ulozi medijske agencije. Tako stoje stvari sa prosječnim gledaocem. Mi, koji se prefesionalno bavimo ovim poslom, smo znatno znatiželjniji.

Nastanak ili tržište kao jedan prilično savršen mehanizam

Marketinške agencije, barem u obliku u kojem ih danas poznajemo, su firme novijeg datuma. Njihov nastanak se vezuje za razvoje masmedija u drugoj polovini prošlog vijeka. Posredništvo podrazumijeva preuzimanje dijela odgovornosti, tereta izrade kampanje, rizika od neuspjeha ali i zadržavanje dijela profita za sebe.

Prve medijske agencije su nastale kao potreba da klijent zakupi reklamni medijski prostor efikasnije, brže i jeftinije nego do tad. Kako se sektor oglašavanja razvijao tako su i medijske agencije razvile alate kao što su planiranje, bolje razumijevanje potreba, ponašanja i platežne moći klijenata (potrošača). U današnjem kompleksnom svijetu medija, uloga medijskih agencija ključna je za razvoj učinkovite komunikacije. Shvatanjem intencije potrošača da mijenja svoje ponašanje tokom vremena, i da se na tržištu pojavljuje u određenim, često nepravilnim vremenskim intervalima, određenim intenzitetom, čime se pojačava dejstvo marketinške poruke, medijske agencije se pojavljuju kao bitan i nezaobilazan činilac u kompleksnom i razvijenom marketinškom Kosmosu.

Struktura i organizacija ili kako se različitosti međusobno privlače: Svaka ozbiljna medijska agencija je podijeljena na sljedeća odjeljenja:
– account (eng. račun) predstavlja srce svake agencije. Ovaj dio agencije nastupa direktno ka klijentu. Zadužen je za ,,punjenje” budžeta. Posreduje u ime klijenta prema drugim segmentima organizacije. Radi se po pravilu o vrsnim marketinškim stručnjacima, superiornim u struci. U pitanju su dobri psiholozi.

– Kreativa. Srž ovog sektora su dizajneri i copy writeri (eng. tekstopisac). Prisutni su i aranžeri, snimatelji, realizatori, fotografi, arhitekti… Stručnjaci su podijeljeni u timove.Klijent bi po pravilu trebao biti upoznat sa kreativnim kapacitetima svih timova.

– Planing (eng. planiranje). Ovo odjeljenje se bavi koncepcijskom sudbinom kampanje.

– Marketing. Ukratko planiranje + istraživanje.

– Mediji. U slučaju da su gore pomenuta odjeljenja uradila temeljno posao nastupaju ,,mediji”. 80% sredstava odlazi na zakup medija. Odjeljenje se brine da poruka stigne do potrošača u najpogodnijem momentu.

– Finansije i opšti kadrovski poslovi. Ovo odjeljenje se bavi potpuno istim aktivnostima kao i u bilo kom poslovnom entitetu iz tercijarnog sektora.

Vidimo da se radi o heterogenoj grupi stručnjaka različitih profila čiji je zadatak da zajednički posao – zadovoljenje marketinških potreba klijenata, uz multidisciplinaran pristup – uspješno privede kraju.

Koje su koristi koje možete očekivati od medijske agencije? Benefiti, benefiti i još malo benefita. U suštini, medijske agencije treba posmatrati kao tržišne banke podataka. Podaci se odnose na: (1) klijente – njihove poslovne afinitete (ciljne grupe, budžete, spremnost i vremenski interval u kome se sredstva imaju alocirati i sl.), (2) tržište – u krajnjoj liniji pretpostavlja želje i potrebe krajnjeg korisnika, potrošača. Ovdje ne smijemo zaboraviti ni dinamizam promjena i njegovu strukturu kao ni frekvenciju prilagođavanja ovim promjenama, i (3) medije – strukturne analize gledanosti i slušanosti programa, praćenje i analiza programskih sadržaja i šema.

Medijske agencije djeluju kao kanal između oglašivača i kupaca s jedne strane, te kao kanal između oglašivača i medija s druge strane. Na taj način agencije osiguravaju svojim klijentima potrebne informacije o ponašanju krajnjih potrošača, te za svoje klijente osiguravaju najbolje moguće uslove zakupa medijskog prostora i korišćenje najnovijih i najkvalitetnijih platformi oglašavanja. S obzirom da agencije na tržištu reaguju kao media buyeri, one su, često, u stanju da klijentu ponude povoljnije finansijske uslove jer kupuju veliku količinu medijskog prostora, pa iz toga, po klijenta, proizilazi direktna finansijska korist.

Koji su izazovi s kojima se suočava medijska agencija? Prilagodi se ili nestani!

Medijske agencije su stručnjaci u razumijevanju promjena koje nastaju u medijskom okruženju. One i njihovi klijenti se konstantno suočavaju sa promjenama i prilagođavanjima u medijskom okruženju. U posljednjih deset godina ove promjene se intenziviraju s tendencijom ubrzanja i uvećanja. Uska saradnja sa tehnološkim kompanijama (Google, Twitter, Facebook i sl.) čini da marketinške poruke postanu jasne.

Pogađanje ciljnih grupa, razumljivost poruka, njihova blagovremena dostava do potrošača su pitanja na koja uspješna medijska agencija mora dati iscrpne odgovore. Konkurencija drugih, većih, boljih je nešto što se
podrazumijeva.

Kratak osvrt na oglašivačku realnost na BH tržištu

Odsustvo jasno definisane pravne regulative, nepostojanje strukovnog udruženja koje bi na kvalifikovan način branilo interese oglašivačke industrije, nelojalna oglašivačka konkurencija iz zemalja regiona, finansijska kriza koja od 2009. pogađa BH tržište oglašavanja su samo neki od otežavajućih faktora s kojima se medijske agencije, mediji i oglašivači suočavaju.

Pravna regulativa koja se odnosi na oglašavanje sadržana je, uglavnom, u setu dokumenata koje je svojevremeno izdao RAK. Međutim, u ovim dukumentima se nalaze upute koje se odnose na određena etička načela i principe koje vladaju na tržištima razvijenijih zemalja. Savremenog i sveobuhvatnog zakona o oglašavanju nema. Nema ga iz razloga što ne postoji principijelan pritisak struke na zakonodavne organe. Dvadeset godina nije bilo dovoljno da predstavnici ove industrije sjednu za sto, artikulišu svoje interese i pojave se kao legitiman partner u donošenju zakonskog okvira koji bi regulisao poslovanje u oglašivačkoj industriji.

I pored svega navedenog, visina investiranih sredstava u oglašivački prostor raste od 2013. naovamo za nekih 2,8% na godišnjem nivou iako maloprodajne cijene oglasnog TV prostora padaju. Ovo je proizvod opšte besparice, te pritiska nekoliko velikih oglašivača da za manje dobiju više. Pomenute anomalije će biti izraženije sve dok se s jedne strane ne uspostave jasna pravila igre na oglašivačkom tržištu a s druge strane poslovanje u ovoj branši makslimalno liberalizuje.

Ovaj tekst je originalno objavljen u devetom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

SARAJEVO, 03.05.2019.- Najveći dio građana BiH –  njih 79%  smatraju  „neprihvatljivom svaku vrstu napada na novinare i medije“, dok istovremeno čak 27% ispitanika u Republici Srpskoj i 17% u Federaciji BiH opravdavaju nasilje. U poređenju sa 2018. godinom, rezultati predstavljaju zabrinjavajući porast broja građana ( za cijelih 14%) koji opravdavaju nasilje nad novinarima u Bosni i Hercegovini.

Ovo je samo dio rezultata istraživanja koje su proveli Udruženje/udruge BH novinari i Fonadacija Friedrih Ebert u povodu 3. maja – Svjetskog dana slobode medija.

Na press konferenciji održanoj danas u Sarajevu generalna sekretarka Udruženja BH novinari Borka Rudić je upozorila da su rezultati istog istraživanja bili znatno povoljniji i da je  2018. samo 7 posto anketiranih građana BiH podržavalo nasilje nad novinarima.

„Tokom 2016., 2017. i 2018. godine postojala je nada da je napravljen pozitivan zaokret u oblasti razumijevanja medijskih sloboda i potrebne zaštite novinara, ali ovo istraživanje je pokazalo da čak 21% anketiranih odobrava nasilje nad novinarima i to je porazna činjenica“, naglasila je Rudić i podsjetila kako medijska zajednica „mora insistirati na izmjenama krivičnih zakona na svim nivoima vlasti i osigurati efikasniju zaštitu novinara tokom obavljanja profesionalnih zadataka“ .

Govoreći o povjerenju građana u medije, Rudić je kazala:

“Mediji su drugi kojima građani najviše vjeruju, i to je pad povjerenja za cijelih 10 procenata u odnosu na 2018. Najviše povjerenja građana uživaju  vjerske zajednice, a najmanje političari i političke stranke. Istraživanje je također pokazalo da pada povjerenje građana u nevladine organizacije i međunarodne institucije.”

Rezultati istraživanja pokazuju kako građani smatraju  da bi se kvalitet novinarstva u BiH mogao  unaprijediti „uvođenjm strožijih kriterija za bavljenje ovom profesijom, poboljšanjem ekonomskog i socijalnog statusa novinara i boljim sistemom obrazovanja za novinarsku profesiju“.

Televizija je i dalje primarni izvor informisanja za većinu građana ( 44 % anketiranih  se slaže sa ovom tvrdnjom), a u stopu je prati internet – 43 % anketiranih koriste internet i nove medije kako bi se kvalitetno informisali.  Većina je ubjeđena da mediji svojim izvještavanjem doprinose nacionalnim tenzijama –  78% anketiranih dijeli ovo mišljenje.

Za univerzitetskog profesora Enesa Osmančevića je iznenađujuće što građani imaju najviše povjerenja u vjerske zajednice, a najmanje u političare koji su, kako je istakao, u simbiozi s vjerskim zajednicama.  Osmančević je ocijenio  zabrinjavajućom činjenicu da u BiH raste nezadovoljstvo građana radom medija:

“Stav građana da ne postoji ili da djelimično postoji sloboda medija je poruka medijskim  profesionalcima ali i nadležnim institucijama.”, rekao je Osmančević  i podsjetio na  dio istraživanja u kojem  građani  ocjenjuju da „mediji nisu tematski profilirani“,  jer njih sve više interesuju dnevnopolitičke teme, a sve manje  svakodnevnica običnih ljudi. On je  naveo kako bi, možda, postojanje Novinarske komore koja bi „procjenjivala profesionalne kompetencije novinara i vodila računa o njihovom licenciranju“ unaprijedilo kvalitetu rada  novinara.

Osmančevič je komentarisao rad javnih servisa u Bosni i Hercegovini, ocijenivši kako je  „nedopustivo što su simpatizeri i članovi stranaka njihovi urednici“.

Objasnio je da sudionici ovog istraživanja predlažu „finansiranje javnih servisa iz budžeta“. Ukoliko bi se to ostvarilo, smatra Osmančević, „onda  bi to značilo postojanje državnog servisa, a ne javnog“.

“Građani ne podržavaju bilo koji oblik naplate takse i to je zabrinjavajuće”, kazao je on zaključivši da je na djelu refeudalizacija javnog prostora u Bosni i Hercegovini.

Istraživanje o medijskim slobodama u BiH je provedeno u period od 27.marta do 8.aprila 2019.  CATI metodom  na uzorku od 506 osoba slučajno odabranih,  čija je starosna dob od 18 do 65 godina na prostoru cijele države.