BEOGRAD, 19.03.2019.-Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara koja zastupa više od 8.000 članova, osuđuje upad demonstranata u javni servis Radio televiziju Srbije (RTS).

Incident se dogodio u subotu, 16. marta 2019. godine nakon protesta 1 do 5 miliona protivaktuelne vlasti, kada se grupa demonstranata okupila ispred RTS – a i nasilno upala u zgraduzahtevajući da se njihovim liderima omogući uživo obraćanje javnosti. Tokom incidentaangažovane su policijske snage i nakon višečasovne konfrontacije demonstranti su napustilizgradu.

Nije povređen nijedan novinar. Policija je uhapsila osamnaest osoba zbog učestvovanjau incidentima tokom proteklog vikenda.Poslednja dešavanja predstavljaju kulminaciju tromesečnih protesta protiv akutuelnog srpskogrežima i neuspelih zahteva da javni servis osigura medijski pluralizam u skladu sa zakonom.Zahtevi vodja protesta da budu gosti u programu i RTS i dalje nije ispunio.“

U više navrata upozoravali smo javni servis da mora da se drži novinarskih standarda izakona, te da se odupre političkim pritiscima i izveštava u javnom interesu, blagovremeno,potpuno i istinito” – rekao je Željko Bodrožić, vršilac dužnosti predsednika Nezavisnogudruženja novinara Srbije i dodao, “Bez obzira na sve, nasilno upada u prostorije RTS – a nijeprihvatljiv niti primeren u demokratskim društvima. To ne može biti deo bilo kakvog civilizovanogrešenja i mi ga osuđujemo.”

Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbednosti novinara prepoznajekompleksnost situacije u Srbiji i prudružuje se NUNS – u u osudi ovog incidenta. Pozivamodemonstrante da poštuju medijske radnike i uzdrže se od incidenata koji se lako mogu pretvoritiu nasilje. U isto vreme pozivamo upravu RTS – a da poštuje zakon i otvori vrata svog studijasvim političkim partijama i predstavnicima građana.

Podsećamo RTS da uskraćujući potpuneinformacije o protestima širom Srbije, javni servis ne radi u javnom interesu i ne služi svojimgrađanima.Nezavisno udruženje novinara Srbije od početka godine registrovalo je deset incidenata protivnovinara i medija, jedan fizički napad, osam verbalnih pretnjii jedan napad na imovinu.

Svaki napad na novinare je direktan napad na slobodu informisanja i pravo građana da buduinformisani.

Skoplje – Beograd – Podgorica – Prishtina – Sarajevo- Zagreb, 19.03.2019.

Udruženje/udruga BiH novinari

Sindikat medija Crne Gore

Hrvatsko novinarsko društvo

Udruženje novinara Kosova

Udruženje novinara Makedonije

Nezavisno udruženje novinara Srbije

SARAJEVO, 13.3.2019.-Bosna i Hercegovina, manja država u Evropi, ima turističke potencijale, solidno iskorištene, izvoz robe i usluga u nekoliko grana, dijelom dobrostojeći, ali nažalost, zbog niske vrijednosti radne snage, prehrambena industrija, čijim potencijalnima nema kraja, a između ostalog i medijska industrija, nemaju mogućnosti da iskoriste sve potencijale.

Kada je riječ o medijskoj industriji, Bosna i Hercegovina je najliberalnija država, sigurno, u Evropi. Koji su me elementi naveli na ovaj zaključak? U Bosni i Hercegovini, kada je riječ o tome, možete raditi gotovo šta god hoćete. Ovdje ću odvojiti po segmentima medije:

Print

O printu ne želim mnogo. Osnovni problem je da su odavno nepoznati i netransparentni tiraži. S druge strane, čitaoci misle da „odumire“. Zbog toga zainteresovanost za oglašavanje drastično pada. Očito je da su sami krivi za to. Stanje u Evropi nije ovako dramatično. U jednom periodu budžeti su u svijetu imali evidentan pad, ali se povjerenje donekle vratilo. Naravno, print neće nikada imati budžete kakve je imao u prošlom vijeku.

Portali i ostali digitalni mediji

Trenutno stanje i razvoj su velika enigma ne samo korisnicima, nego i onima koji kreiraju informacije, odnosno digitalnim medijima. Mogućnosti su velike i neiskorištene, ideje koje imaju kreativni timovi se realizuju i ne vidi se kraj ovom vidu komunikacije s korisnicima. Ali, problemi u BiH su kao i u ostalim sektorima.

Portale ne morate nigdje registrovati, jer domenu možete prijaviti bilo gdje u svijetu. Registrujete pravni subjekt koje izdaje fakture za marketinške usluge na tom istom portalu. Znači, portal niste registrovali na tog pravnog subjekta, nego virtualno, negdje u svijetu. Na portalu, u impressumu, ne možete vidjeti ko je vlasnik, ko je urednik, ko odgovara za vijesti, ko odgovara po bh. zakonima, koga ćete tužiti za klevetu i slično. Znači, portal djeluje potpuno nelegalno, radi apsolutno šta hoće, većinom fake news, ali uzima dio medijskog kolača u BiH.

Klijente, prije svega, zanima da li javnost priča o dotičnom portalu, je li on „in“. Oni nemaju uvida u stvarno stanje, stvarni rejting, i po osnovu toga te po osnovu visine popusta određuju na kojem portalu će trošiti budžete. Nekoliko desetaka portala zaista poštuje profesiju, zakone, zaposlene, tržište, donekle i autorska prava, i oni sigurno imaju budućnost. Kada je riječ o oglašavanju na ostalim digitalnim medijima, klijenti u BiH imaju problem neznanja, neprofesionalnog pristupa raspodjeli budžeta. Pojedini klijenti smatraju da je digitala sasvim dovoljna da se ostvari komunikacija s konzumentima, da je dovoljno da registrujete svoju Facebook stranicu i da ste završili kampanju. Ne znaju da tek tada posao počinje.

Outdoor

Rijetki su koji djeluju u skladu s bh. zakonima. Oni koji su osnovali pravni subjekt, koji poštuje svu bh. regulativu, prvenstveno poštuju regulativu u vezi s postavljanjem pozicija. Osim toga, u BiH nemamo regulativu kao u zemljama EU, jer se pozicije outdoor mogu postavljati gdje god poželite. Tako imamo šumu takvih uz glavne saobraćajnice u urbanim zonama, ali i izvan njih. To se može vidjeti samo na Balkanu. Nažalost, klijente ne zanima da li vi imate svu neophodnu dokumentaciju za oglasnu poziciju, je li to nelegalno i sl. Klijente zanima mjesto gdje je postavljen i cijena.

Elektronski mediji

Bh. radiostanice su preživjele sve prve napade alternativnih medija. Više je razloga. U ovom dijelu medijske industrije nemate mogućnost nelegalnog osnivanja i nelegalnog rada. RAK izdaje licencu, nadgleda tehničke uvjete i programske sadržaje. U vezi s marketinškim budžetima, svako ima svoj dio budžeta i svako od njih je donekle zadovoljan. Televizija je ostala najjači medij u BiH. Kao i u svijetu. I po utjecaju, po vremenu konzumiranja, ali i po visini budžeta.

Međutim, u BiH u tom biznisu je najveća konkurencija, strašan damping cijena, najnepovoljnije poslovanje, nelojalan udar iz drugih država. Neki su pokrenuli ovaj biznis zbog profita, neki zbog politike, a imam osjećaj, treći jer nisu imali šta drugo raditi. U BiH bez ikakvih problema možete poslovati kako vas volja. Registrujete off shore kompaniju bilo gdje. U toj zemlji dobijete licencu za emitovanje programa, iako vi program proizvodite u BiH, s poznatom adresom, poznatim zaposlenim državljanima BiH, s domaćim gostima u programu.

Znači, sve je očito namijenjeno tržištu BiH, ali pravno vi nemate nikakve veze s BiH. Uz sve to, dobro ste došli u kablovskim sistemima u BiH. Za takve kablovske kanale ne važe bh. zakoni. Ali takvi imaju mogućnost prodaje marketinškog prostora, uzimaju sve veći dio budžeta. Ovi kablovski kanali, osim prihoda od marketinga, imaju i dodatne prihode u BiH, od prodaje prava kabl operaterima. To je prodaja kontenta. Pretpostavka je da se ovdje radi o više od osamdeset miliona BAM godišnje. Ako dodate i marketinške budžete koji se odlivaju ili su se zbog ovoga umanjili u BiH, svake godine medijsko tržište TV-stanica gubi više od stotinu miliona BAM.

S druge strane, javni servisi, pogotovo Federalna televizija, koja je najveći „komercijalni“ medij u BiH, i kao takva diktira tržište, najviše „dampinguje“, ruši bh. tržište. Nedavno je greškom zalutao e-mail, do svih većih medija, u kojem je jedna bh. agencija slala izvještaj svom međunarodnom klijentu. Iz toga se vidi da je GRP cijena na FTV sramotno niskih 20 €. U istom izvještaju OBN i PINK BH imaju cijene veće od 30 €. Ovakvom politikom FTV se počeo baviti 2010. godine, kada je i počelo narušavanje cijena kod svih medija, ne samo televizija. Kada klijent vidi kakvu cijenu nudi najgledaniji medij, prema istraživanju koje u BiH vrši Nielsen/Audience measurement, onda međunarodni klijenti kod ostalih medija, radio, print, portali, outdoor, umanjuju budžete, a mediji moraju sniziti cijene.

Cijene GRP u susjednim državama su veće od 80 €. Zbog čega FTV može prodavati svoju uslugu ovako jeftino? Ne plaćaju poreze i doprinose, ne plaćaju obaveze prema BHRT-u, imaju dugovanja u iznosu desecima miliona KM. Jedino isplaćuju plaće zaposlenim i strani program. Nikakva pamet za to nije potrebna, da bi bili „uspješni“. Najgore u svemu je da državni organi, šuteći, ne kontrolišući ovo, podržavaju bezvlašće, ali i nelojanu konkurenciju ostalim medijima.

Na ovakav potpuno liberalan način, prije svega u televizijskim sadržajima, suština je da mi nismo zaštitili domaću kulturu, umjetnost, politički i ekonomski život, jer je utjecaj medija iz regije promijenio i svijest i poglede građana, a svakim danom mijenja i jezik, pogotovo kod mlađih generacija. Poznato je da kada klijenti pregovaraju s terestrijalnim i kablovskim TVstanicama u Beogradu i Zagrebu, te ako dogovore zadovoljavajući budžet, BiH dobijaju gratis.

Sve u svemu, cijene medijskih usluga u BiH su takve da vi u svom poslovnom planu za iduću godinu slobodno možete zacrtati da nećete ostvariti plan prihoda, a plan rashoda ne možete umanjiti. U početku znate da vjerovatno nećete isplatiti sve plaće ili da nećete platiti poreze i doprinose. Komercijalni mediji su pod permanentnom kontrolom inspekcijskih organa i ne možete izbjeći plaćanje dažbina kao javni servisi. Znači, mediji ne posluju pod jednakim uvjetima. Mediji posluju nauštrb profesionalizma i svih pravila objektivnog novinarstva. Do kada ovakva situacija može trajati? Jedini izlaz vidim u tome da se više medija: elektronski, print, outdoor, novi mediji, udruže, promijene svoje cijene i uvjete poslovanja, zajedno pokušaju prodaju, čak rizikujući da će možda i propasti. Neko mora napraviti rez i reći DOSTA.

Ovaj tekst je originalno objavljen u devetom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.

TESLIĆ, 04.03.2019. – Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari oštro osuđuje napade na novinarske ekipe BN televizije iz Bijeljine (BNTV)  i Alternativne televizije  iz Banja Luke (ATV), koji su se desili u Tesliću tokom snimanja događaja povezanih sa glasanjem o opozivu sadašnjeg načelnika Milana Miličevića. Ekipa BNTV je napadnuta sinoć, nakon okončanja glasanja, kada je došlo do sukoba  pristalica dvije političke stranke – SDS i SNSD, koje se bore za načelničku poziciju u Tesliću. Novinarima ATV-a je priprijetio danas sam načelnik Miličević tokom snimanja izjave za ovu TV kuću, rekavši kako „nije zadovoljan radom ATV –a“, da je ovo posljednja izjava koju daje i da više ATV neće moći ulaziti u zgradu Opštinske uprave.

Upravni odbor BH novinara smatra nedopustivim i necivilizacijskim činom vršiti političke pritiske i nasilje nad novinarima, te dovoditi u pitanje njihov slobodan i siguran rad. Fizički napadi i prijetnje su direktan atak na slobodu izražavanja i predstavljaju kršenje prava na infomisanje građana o temama od javnog značaja. Izjašnjavanje građana na referendumu i rezultati glasanja su događaj od iznimne važnosti za sve stanovnike Teslića, zbog čega medijima i novinarima mora biti omogućeno nesmetano izvještavanje i rad u interesu javnosti.

Upravni odbor BH novinara zahtijeva od policijskih organa u Tesliću poduzimanje posebnih mjere zaštite novinara i medijskih ekipa koje izvještavaju iz tog grada, a od Centralne izborne komisije traži sankcioniranje politčara koji svojim postupcima i djelovanjem krše pravo na slobodu informisanja i ometaju medijima pristup mjestima objavljivanja rezultata referenduma u Tesliću.

BANJA LUKA, 21.02.2019.- Novinar BN televizije Vladimir Кovačević rekao je danas, na početku suđenja u Okružnom sudu Banja Luka, da je tokom napada na njega 26. augusta prošle godine, mislio da će ga napadači ubiti.

Jednom od napadača na Kovačevića, Marku Čoliću (37), danas je počelo suđenje, dok je drugooptuženi u ovom krivičnom djelu Nedeljko Dukić u bjekstvu i za njim je raspisana međunarodna potjernica.

Pokušaj ubistva

Kovačević je u sudnici rekao da je prije nego što je napadnut ispred zgrade u kojoj živi uočio dvije osobe krupnije građe, s kapuljačama na glavi, ali im se vidjelo lice kada su krenuli premu njemu.

– Tek kada sam čuo zvuk rasklapanja palica, shvatio sam šta se dešava. Ali tada je već bilo kasno – ispričao je Kovačević.

Udarali su ga, kaže, i dok je još bio na nogama, samo u glavu. Tokom napada pokušavao je da se bar dijelom odbrani, a nije, kaže, stigao ni da “osjeti“ strah, prenosi Fena.

– Pomislio sam samo ‘šta se dešava, ubiće me’. Bila je klasična borba da sačuvam glavu. Počeo sam da galamim neartikulisano… Osjetio sam da mi krv lipti. Oni ulaze u auto. Pokušavao sam da vidim tablice, ali ne uspijevam jer su mi spale naočale – rekao je Kovačević.

Dodao je da mu je uho bilo gotovo prepolovljeno, kao i da su mu kasnije u bolnici šili glavu na više mjesta, a da i danas ima sporadične vrtoglavice i glavobolje koje ranije nije imao.

Čolića je identifikovao na prepoznavanju u policiji, dok motiv napada još nije poznat.

U optužnici za pokušaj ubistva je navedeno da je Kovačević napadnut 26. augusta oko 20.40 sati, ispred zgrade u kojoj stanuje u Banjoj Luci.

Specijalista sudske medicine Milan Srdić je potvrdio da je Kovačević zadobio tešku povredu nagnječenja čeonog tkiva mozga, kao i više drugih lakih povreda po tijelu.

– Zadobio je najmanje četiri udarca u glavu i tri po tijelu, jakim zamahom ruke u kojem je bilo predmetno sredstvo – kazao je Srdić.

Vještak Zoran Obradović, šef DNK laboratorije Zavoda za sudsku medicinu Banja Luka, govorio je o DNK tragovima nađenim na mjestu događaja.

Čolićev trag je nađen, kazao je, na dršci palice, te podvukao da, kako je naveo, ne postoji mogućnost da Čolić nikada nije bio u kontaktu sa predmetom, a da je njegov trag tu neko prenio.

“Smješkanje”

Sudsko vijeće je danas u više navrata upozoravalo Čolićevog branioca, advokata Gordana Joviševića, zbog načina ispitivanja svjedoka i odnosa prema sudijama.

Jovišević i Čolić su danas zatražili i da mu se ukine pritvor, te da se nastavi braniti sa slobode.

Čolić je istakao da je već šest mjeseci u Kazneno-popravnom zavodu Tunjice.

– Sahranio sam i oca i majku dok sam u pritvoru. Nijedan problem nisam napravio. Ne osjećam se dobro psihički. Ne spavam – kazao je Čolić, kojeg je predsjednik sudskog vijeća Branimir Jukić u jednom momentu čak upozorio da se “ne smješka” dok je Kovačević svjedočio, na što je odgovorio da je on “stalno raspoložen”.

Tužiteljka se usprotivila zahtjevu za ukidanje protvora, a Sudsko vijeće će odluku o pritvoru donijeti naknadno.

BANJA LUKA, 21.02.2019. – Suđenje bokseru Marku Čoliću, optuženom za pokušaj ubistva novinara BN televizije Vladimira Kovačevića, počelo je u Okružnom sudu u Banja Luci.

Čoliću je produžen pritvor  3. januara, i može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od potvrđivanja optužnice, s tim što se opravdanost ove mjere provjerava svaka dva mjeseca.

Optužen je da je 26. avgusta prošle godine zajedno sa Nedeljkom Dukićem u Banjaluci pokušao ubistvo novinara BN televizije Vladimira Kovačevića.

Marko Čolić uhapšen je pet dana nakon napada na Kovačevića. Od tada je u pritvoru koji mu je nekoliko puta produžavan, a drugoosumnjičeni Nedeljko Dukić je od hapšenja Čolića u bjekstvu. Za Dukićem je na snazi međunarodna potjernica.

Još nisu poznati nalogodavci napada na Vladimira Kovačevića.

Novinar BN TV Vladimir Kovačević, pretučen je 26. avgusta u banjalučkom naselju Obilićevo, dok se vraćao kući sa radnog zadatka. Kovačevića su sačekali ispred zgrade u kojoj stanuje i brutalno ga pretukli metalnim palicama.

BANJA LUKA, 15.02.2019.- “Saznaću gdje stanuješ, naći ću te i pobiću ti sve živo”, prijetnje su koje je juče policiji prijavila Milkica Milojević, novinarka “EuroBlica” iz Banjaluke.

Milojevićeva je za Nezavisne ispričala da njen tekst nije bio sporan već je nezadovoljni čitalac nazvao redakciju žaleći se na tekst njenog kolege.

“Uredno sam se predstavila i rekla mu da ću ga spojiti sa kolegom, ali da prestane galamiti, a on me je pitao gdje ja živim, što mu naravno nisam rekla. Tad mi je rekao da će on saznati gdje ja živim, naći će me i pobiti sve živo, psovao mi je djecu i majku a zatim prekinuo vezu”, kaže Milojevićeva.

Smatra da je takav način komuniciranja neprihvatljiv te da se ne smije prešutjeti bilo kakva prijetnja novinarima.

“Tu dakle, nisam ja bila u centru pažnje. Psovke i prijetnje su bile napad na moju redakciju “EuroBlic” i napad na novinarsku zajednicu i profesiju. Smatram da ne smijemo dopustiti da nas nekažnjemo napadaju i pozivam  kolege da svaku psovku i uvredu prijave Liniji za žaštitu novinara koja djeluje u okviru Udruženja BH Novinari  i policiji”, rekla je Milojevićeva.

Pozvala je redakcije da stanu iza svojih novinara i istakla da je i njen urednik sa njom otišao u policiju kada su prijavljene prijetnje, te upozorio sve kolege da se takve stvari ne smiju dešavati neprimjećeno i nekažnjeno.

“Prijetnje nažalost pokazuju da živimo u društvu u kojem je, zbog dugogodišnje negativne politike, nažalost, postalo sasvim normalno, pa čak i legitimno, napadati, vrijeđati i upućivati prijetnje novinarima. Mi ne smijemo pristati da živimo u društvu u kojem je to normalno i smatram da se mi novinari trebamo ukazati na svako neprihvatljivo ponašanje”, rekla je Milojević.

Podsjetimo, Iz Policijske uprave Banjaluka su saopštili da policija radi na identifikovanju lica i rasvjetljavanja krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti.

SARAJEVO, 20.02.2019.-Izdvajanje javnih sredstava za medije, odnosno finansiranje medija od strane javnih institucija, javnih preduzeća odvija se kroz više segmenata – direktna budžetska izdvajanja za rad javnih servisa, novinskih agencija i lokalnih medijskih kuća osnovanih od strane javnih institucija, budžetska izdvajanja ze medije – javne i privatne – kroz razčičite projekte podrške, grantove i projekte, te izdvajanje kroz oglašavanje samih institucija i javnih preduzeća, odnosno nabavke medijskih usluga i zakup medijskog prostora.

Transparency International u BiH se kroz različite vrste istraživanja fokusirao najviše na transparentnost i svrsishodnost izdvajanja javnih sredstava, što uključuje i izdvajanje za medije, upravo zbog prilika koje su zbog nedostatka transparentnosti ostavljene za zloupotrebu javnih sredtstava u svrhu finansiranja izbornih kampanja i promociju pojedinaca i političkih stranaka, kao i protežiranja pojedinih medija bliskih tim političkim strankama. TI BiH je, kao i druge organizacije civilnog društva, ukazivao na netransparentost izdvajanja budžetskih sredstava i nedostatak kriterijuma pri raspodjeli sredstava za medije, čak i u situacijama kada se radilo o višemilionskim iznosima.

Podsjetimo se samo izdvajanja Vlade Republike Srpske za javne i privatne medije, gdje je u periodu od 5 godina izdvojeno gotovo 18 miliona KM, bez jasnih kriterijuma, a postojali su primjeri kada su se sredstva dodjeljivala čak i prije isteka javnog poziva, što je samo pokazatelj da su ti javni pozivi i kada se raspišu samo paravan, a da su sredstva unaprijed namijenjena određenim medijima, najčešće za kupovinu naklonosti u predizbornom periodu.

Što je još problematičnije, ne postoji ni adekvatan nadzor, odnosno, praćenje utroška i i izvršenja tih projekata za koja se izdvajaju sredstva, koji se najčešće odnose na promociju određenih turističkih, razvojnih i sličnih projekata ili promociju kulture, a da nema nikakvih informacija šta su medijske kuće koje su dobile sredstva zaista i isporučile. Tako su u pojedinim primjerima plaćane produkcije dokumentarnih filmova i promotivnih sadržaja koja nikada nisu izašla u javnost, što navodi na zaključak da su sredstva iskorištena u druge svrhe, odnosno finansiranje izborne kampanje političkih stranaka. Na isti način funkcionišu i jedinice lokalne samouprave, gdje se pred same izbore odjednom poveća broj projekata i aktivnosti opština koje je neophodno promovisati putem medija, te se uvećava i izdvajanje putem nabavki medijskih usluga.

Ide se dotle da se kao predmet sklopljenih ugovora navodi, na primjer „praćenje rada načelnika i opštinske uprave“ ili čak praćenje aktivnosti određenog odjeljenja. Iako se najčešće radi o manjim vrijednostima ugovora, koje idu putem direktnih sporazuma, postoje primjeri gdje se u ovu svrhu izdvajaju zaista značajna sredstva. Samo tokom 2016. od strane 48 jedinica lokalne samouprave u RS izdvojeno je više od 1,1 milion KM na oglašavanje rada ovih opština. Od skorijih primjera zanimljivi su Grad Bijeljina koji je u 2018. sklopio dva ugovora, ukupne vrijednosti skoro 140.000 KM sa RTV BN, jedan upravo za oglašavanje i praćenje aktivnosti Gradske uprave, gradonačelnika i predsjednika Skupštine Grada, a drugi za promociju investicionih, turističkih, kulturnih i drugih potencijala Grada.

Na sličan način je i Grad Doboj sklopio ugovor u vrijednosti gotovo 85.000 KM takođe za praćenje Skupštine Grada, gradonačelnika i gradske uprave. Ovakvi primjeri su specifični i iz razloga što se radi o kupovini promocije pojedinaca, nosilaca javnih funkcija, u izbornoj godini, iako gradske uprave i opštine imaju zaposleno osoblje koje bi trebalo da se pobrine za informisanje medija i javnosti o njihovim aktivnostima. Dakle, ne radi se o javnim kampanjama da se informišu građani o nekim specifičnim pitanjima, već samo o finansiranju pojedinih medija kako bi blagonaklono izvještavali o ovim pojedincima i o radu ovih institucija.

TI BiH se kroz istraživanja o poslovanju javnih preduzeća, bavio takođe i izdvajanjima javnih preduzeća u svrhu reprezentacije i oglašavanja i pitanjem same svrsishodnosti oglašavanja javnih preduzeća koja često imaju monopol u djelatnostima u kojima posluju (poput elektrodistribucija, vodovoda, komunalnih preduzeća i sl.). I ovdje s jedne strane imamo izdvajanje javnih preduzeća za oglašavanje u medijima u svrhu objave javnih poziva i konkursa ili promovisanje nekih specifičnih usluga i programa, što bi zapravo jedino moglo spadati pod opravdano oglašavanje. Međutim, praksa pokazuje da se tu često radi o protežiranju određenih medijskih kuća, odnosno pokušajima da im se iz budžeta, kroz različite vrste projekata ili kampanja, namaknu dodatna sredstva, kojima se posebno u izbornim godinama zapravo indirektno finansira izborna kampanja, odnosno osigura promocija određenih političkih stranaka.

To se može vidjeti i kroz uvećano izdvajanje sredstava javnih preduzeća za potrebe oglašavanja i reprezentacije u izbornim godinama. TI BiH i poslovni portal Capital su tokom 2017. analizirali podatke o oglašavanju i reprezentaciji javnih preduzeća, koji su pokazali da je 12 javnih preduzeća iz Republike Srpske u periodu 2014.-2016. na oglašavanje potrošilo oko 2,5 miliona KM, kako je navedeno u njihovim finansijskim izvještajima, dok su u odgovorima na zahtjeve za informacije dostavljali podatke o mnogo manjim iznosima (ukupno oko 1,1 milion KM). Većinu ovih preduzeća čine preduzeća iz energetskog sektora (elektrodistribucije, hidroelektrane, rudnici i termoelektrane), koji dakako imaju monopol u svojim sektorima, odnosno ne djeluju na otvorenom tržištu, i nemaju potrebnu medijske promocije svojih prozvoda i usluga potencijalnim kupcima.

Ovo istraživanje je pokazalo i da postoje značajne razlike, čak i do 50%, u iznosima koji se u ovu svrhu izdvajaju u izbornim i neizbornim godinama. Naravno, ovo je uzorak od samo malog broja javnih preduzeća od kojih su se uspjeli prikupiti podaci, te kada bi se posmatrala ukupno sva preduzeća, došli bismo do višestruko većih iznosa. Što se tiče kriterijuma za izbor medijskih kuća u kojima će se oglašavati javne institucije ili preduzeća, ukoliko za to postoji potreba, iako bi oni trebali obuhvatiti specifične kriterijume kao što su gledanost, cijena i ostali parametri, imajući u vidu da se najčešće radi o sklapanju direktnih sporazuma i drugih manje transparentnih procedura, onda se tu ne vode nikakvim kriterijima već sklapaju ugovore o oglašavanju po slobodnom nahođenju ili kada se i provedu otvoreni postupci navode se kriterijumi koji samo određene medijske kuće mogu zadovoljiti. Upravo zbog toga, najčešće imamo praksu da se javna preduzeća ili institucije oglašavaju upravo u onim medijima koji su bliski stranci koja njima rukovodi.

Postoje primjeri gdje se u samim predmetima nabave odmah navode mediji kojima će se dodijeliti sredstva, a to često ide u okviru finansiranja promocije na određenim manifestacijama koje organizuju pojedini mediji. Jedan od primjera je Izbor ličnosti godine Nezavisnih novina, gdje javna preduzeća redovno izdvajaju sredstva kako bi se promovisala na ovoj manifestaciji. Tako Elektroprivreda RS i njena zavisna preduzeća posljednjih nekoliko godina redovno izdvajaju za promociju na Izboru ličnosti godine i Izboru sportiste godine najmanje po 40.000 KM. Ovakvih primjera je svakako mnogo, dovoljno je “pročešljati” portal javnih nabavki i pogledati koliko koja medijska kuća dobija godšnje sredstava kroz ovakve vidove oglašavanja i šta su predmeti tih ugovora, međutim, ni ti podaci nisu potpuni, dok se za podatke o izdvajanjima druge vrste takođe zaista morate mnogo potruditi da bi ih prikupili, jer nemamo nikakve baze podataka koje bi učinile pristup lakšim ili ih objedinile.

Ono što se mora naglasiti, a to je da samo po sebi oglašavanje ili izdvajanje sredstava za medije ne mora biti problem, već je problem u kriterijumima, transparentnosti i načinu raspodjele, te u činjenici da ne postoji adekvatakn zakonski okvir koji bi ovu oblast uredio, posebno kada govorimo o nekakvoj osnovi za sprečavanje zloupotebe javnih sredstava radi finansiranja izbornih kampanja. O potrebi uvođenja ograničenja u izbornim godinama na oglašavanje javnih institucija, ustanova i preduzeća, TI BiH je zagovarao godinama, upućujući na međunarodne standarde i smjernice koje se bave sprečavanjem zloupotreba javnih resursa u izbornim kampanjama. S druge strane, tu je i potreba detaljnijeg definisanja načina i vrsta oglašavanja javnih institucija.

Međutim, volje za ovim još nema, niti kada je u pitanje unapređenje izbornog zakonodavstva, niti kada je riječ o segmentu javnih nabavki. Nažalost, umjesto toga se čak ide na predlaganje izuzeća medijskih usluga iz Zakona o javnim nabavkama, a odredbe usmjerene na sprečavanje javnih resursa u izbornim kampanjama se namjerno drže van razmatranja, jer niti jednoj političkoj stranci nije u intresu da se odrekne mogućnosti koje im pravne praznine pružaju.

Ovaj tekst je originalno objavljen u devetom specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta “Mediji i javni ugled”, kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Bilten možete preuzeti ovdje.