Home Blog Page 120

Slučaj ubistva Milana Pantića preuzelo Tužilaštvo za organizovani kriminal

0
Milan Pantić (foto: Arhiva UNS)

Kako Udruženje novinara Srbije (UNS) saznaje, Tužilaštvo za organizovani kriminal preuzelo je slučaj ubistva Milana Pantića od Višeg javnog tužilaštva u Jagodini.

Zbog indicija da iza ubistva Pantića stoji organizovana kriminalna grupa, veće efikasnosti istrage i neophodnosti uključivanja brojnih eksperata, novinarska zajednica je godinama tražila da se slučaj premesti u ovo tužilaštvo.

Na predlog UNS-a, Međunarodna federacija novinara (IFJ) je 3. juna usvojila rezoluciju kojom se traži efikasan pravosudni postupak i angažovanje srpskog Tužilaštva za organizovani kriminal, kako bi bili kažnjeni nalogodavci i ubice dopisnika Večernjih novosti iz Jagodine.

„Kongres Međunarodne federacije novinara poziva da se bez odlaganja sprovede efikasan pravosudni postupak i da se zbog pozadine slučaja angažuju stručnjaci iz Tužilaštva za organizovani kriminal kako bi posle više od dve decenije bili kažnjeni nalogodavci i ubice novinara Milana Pantića“, piše u rezoluciji.

Iz Komisije za istraživanje ubistava novinara rekli su u junu za UNS da smatraju da bi premeštanje slučaja u ovo tužilaštvo predupredilo opasnost da zastari nakon što najiskusniji istražitelji odu u penziju.

Inače, Pantić je pisao brojne istraživačke priče o lokalnim problemima. Istrajan u nameri da rasplete mrežu spornih privatizacija i sumnjivih transakcija, Pantić je informacije prikupljao od policije, tužilaštva, sindikata i rukovodstava firmi. Zbog toga se od početka za motivima ubistva traga u informacijama koje je objavljivao.

UNS je pre tri godine preneo tekstove koje je pisao ovaj jagodinski novinar.

Milan Pantić ubijen je 11. juna 2001. godine u ulazu zgrade u kojoj je živeo sa porodicom, nekoliko koraka od svog stana. Vraćao se iz prodavnice, u ruci je držao kesu sa veknom hleba, kada je napadnut i udarcima u glavu usmrćen.

NUNS: Ispitati sve okolnosti slučaja napada na novinarku Tamaru Tankosić

0

Novinarka Radio-televizije Srbije (RTS) Tamara Tankosić verbalno je i fizički napadnuta od strane njoj nepoznate ženske osobe, 17. oktobra na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde se održavala dodela nagrade za najbolji doktorski rad.

Napadu nije prethodila nikakva verbalna komunikacija, već je ta osoba udarila novinarku sa leđa, a potom pošla za njom i kod ulaznih vrata u salu saterala je uza zid, udarala i grebala. Ženska osoba se obratila novinarki, rekavši joj više puta „znam ja ko si ti“ i uputila joj pretnje. Rekla je i to da će je naći i posle događaja na Fakultetu.

Slučaj je prijavljen policiji, a Tamara Tankosić je dala izjave u tužilaštvu i policiji.

Naglašavamo da je novinarka RTS tih dana radila na osetljivoj temi o bezbednosti novinara, koja nije česta i uobičajna na Televiziji na kojoj radi, a događaj se odigrao dan nakon snimanja, odnosno dan pre emitovanja.

Očekujemo od nadležnih institucija da brzo i efikano sprovede istragu do kraja i da ispitaju da li ovaj napad ima veze sa novinarskim radom koleginice Tankosić.

Danas je Svetski dan interneta: Prva elektronska poruka poslata 1969. godine

0
Foto: Pixabay

Na današnji dan 1969. godine poslata je prva elektronska poruka sa Univerziteta u Kaliforniji.

Prva elektronska poruka poslata je sa jednog kompjutera na drugi na današnji dan 1969. godine u 22.30 časova u laboratoriji na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu.

Tim povodom, Svetski dan interneta se proslavlja 29. oktobra, što je utvrđeno 2005. godine.

Apsolvent Čarli Klajn je poslao poruku preko računarske mreže programeru Bilu Duvalu, a nazirao ga je profesor informatike Lionard Klajnrok.

Iako prva poruka nije bila inspirativna ili previše misaona, ona je bila veoma značajna. Klajn je otkucao slova „L“ i „O“. Duval je poruku primio pre nego što se sistem srušio.

„Želeli smo samo da pošaljemo jednostavnu reč ‘login’ (prijava) na istraživački institut Stenford“, rekao je Klajnrok tom prilikom.

Poruka, koja se sastojala od jedne reči „login“, poslata je u celosti nakon jednog sata.

Tim činom je začet ARPANET (Research Projects Agency Network) i rođena je mreža iz koje će kasnije nastati internet.

Savet za štampu: Informer u intervjuu za silovateljem prekršio sedam tačaka Kodeksa novinara Srbije

0

Informer je u intervjuu za silovateljem prekršio sedam tačaka Kodeksa novinara Srbije odlučila je Komisija za žalbu Saveta za štampu, koja je jednoglasno usvojila žalbu Autonomnog ženskog centra protiv ovog lista, a povodom objavljenog intervjua sa serijskim silovateljem.

Komisija je ustanovila da je prekršeno više tačaka Kodeksa novinara Srbije. Među njima su tačka jedan odeljka četiri koja se tiče podsticanja nasilja, tačka četiri koja se odnosi na štetan uticaj za decu, tačka osam poglavlja šest koja se tiče ulivanja straha i mnoge druge.

Mislim da bismo širom analizom mogli da utvrdimo da je 80 do 90 odsto tačaka Kodeksa prekršeno objavljivanjem ovog teksta”, rekla je Vida Petrović Škero, predstavnica javnosti Komisije za žalbu Saveta za štampu i bivša predsednica Vrhovnog suda, tokom razmatranja žalbe Autonomnog ženskog centra protiv Informera, povodom intervjua sa serijskim silovateljem objavljenom u ovom listu koju je Komisija jednoglasno usvojila.

Sednica Komisije za žalbe Saveta za štampu započela je razmatranjem žalbe Autonomnog ženskog centra protiv dnevnog lista Informer povodom objavljivanja intervjua sa serijskim silovateljem Igorom Miloševićem pod naslovom “Megaekskluzivno! Ispovest serijskog silovatelja: Prvi put sam silovao sa deset godina!” u ovom listu.

Novinarka Tamara Skrozza, predstavnica NUNS-a, istakla je da je pomenuti intervju, osim žena, uznemirio i decu.

— Ovo je skandalozna promocija nasilja i divljački atak na žrtve silovanja, rekla je Skrozza povodom objavljenog intervjua.

Vlado Mareš, novinar i predstavnik NUNS-a, istakao je da je bilo bezobzirno objaviti taj intervju.

— Ovo je čist senzacionalizam koji je neukusan, kazao je Mareš.

Vida Petrović Škero primetila je da se na kraju teksta sažaljeva sam silovatelj. Ona je istakla da je objavljivanjem teksta na svaki način zloupotrebljena sloboda govora, ali i pravo.

Komisija za žalbe Saveta za štampu odlučila je danas da list Danas nije prekršio ni jednu tačku Kodeksa novinara Srbije objavljivanjem intervjua sa glumcem Goranom Jevtićem, koji je predsednik Srbije Aleksandar Vučić ranije ovog meseca poistovetio sa intervjuom sa silovateljem Igorom Miloševićem u Informeru.

List Danas podneo je žalbu Savetu za štampu kojom je tražio da se oceni da li je u intervjuu od maja ove godine sa glumcem Goranom Jevtićem, povodom predstave u kojoj glumi, a ranije osuđenim za nedozvoljene polne radnje nad maloletnikom, prekršen Kodeks novinara Srbije.

Snežana Andrejević, predstavnica javnosti u Komisiji za žalbe Saveta za štampu i sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji, rekla je da ne misli da Komisija treba da arbitrira kada je u pitanju uređivačka politika medija.

Kako je dodala, ne postoji ništa problematično u tekstu, ali se postavlja etičko pitanje da li iko ko je pravosnažno osuđen treba da dobije ovakvu vrstu promocije.

– Ja takvu vrstu teksta ne bih imala potrebe da objavljujem i protiv toga sam da se o tome raspravlja, rekla je Andrejević pri glasanju o usvajanju dnevnog reda.

Predstavnica UNS-a Olivera Milošević je takođe bila uzdržana pri glasanju o dnevnom redu sa obrazloženjem da Komisija postoji da postupa po žalbama. Ostali članovi su glasali za usvajanje dnevnog reda, složivši se da nijedna druga institucija ne bi mogla da odgovori na zahtev Danasa.

— Ovde je u pitanju jedan politikantski manir koji političari koriste svaki dan, rekao je predstavnik NUNS-a Vlado Mareš, komentarišući Vučićevo poređenje Danasa i Informera.

Novinarka Tamara Skrozza ocenila je izjednačavanje intervjua sa Goranom Jevtićem u Danasu i intervjua sa Igorom Miloševićem u Informeru kao “abnormalno”.

— To je grub atak na slobodu govora i to se u Kabinetu predsednika ne dešava prvi put. Ovde se porede dva intervjua koja ne bi trebalo ni u jednoj dimenziji svesti da budu poređena na tom mestu. Treba da pozovemo sve, ne samo Vučića, da se uzdrže od poređenja medija i pritiska na uredivačku politiku na taj način, smatra Skrozza i dodaje da Danas nije prekršio Kodeks novinara.

— Mislim da se intervjui suštinski razlikuju jer Jevtić nije pričao o detaljima onoga za šta je osuđen. Novinari imaju pravo da pričaju sa ljudima koji su javne ličnosti i imaju uticaja u svetu kulture. Mi nemamo pravo da pričamo u svojstvu istražnih organa i da radimo ono što je uradio Informer. Ne vidim nikakav etički problem u ovom intervjuu. Nisu novinari ti koji će da isključuju i lustriraju, zaključila je Skrozza.

Predstavnik Asocijacije medija Zlatko Čobović se saglasio sa Skrozzom rekavši da ne bi bilo u skladu sa Kodeksom da je glumac u intervjuu govorio o svojim iskustvima zbog kojih je osuđen. On je rekao da ne bi bilo sporno ni da je Igor Milošević odlučio da se bavi umetnošću i da je tim povodom vođen i intervju sa njim.

Bivša predsednica Vrhovnog suda Srbije Vida Petrović Škero rekla je da je smešno što se u Komisiji o ovome raspravlja, jer medij nije napravio grešku intervjuišući osuđenog Jevtića.

– Politika se u ovom slučaju poigrala razmahujući papirima, dodala je Petrović Škero.

Članovi komisije složili su se da su dva intervjua neuporediva i da ne treba upadati u zamku i porediti ih. Usaglasili su se da treba usvojiti izmene i dopune Poslovnika Saveta za štampu jer ovo nije prvi zahtev da se da mišljenje o tome da li je neki medij prekršio Kodeks.

Sedmoro članova Komisije glasalo je da Danas nije povredio Kodeks novinara Srbije, dvoje je bilo uzdržano, a Jelka Jovanović, novinarka i urednica Danasa, nije glasala.

 

Budimović: Komisija pod velikim pritiskom

Predstavnica Lokal Presa Nadežda Budimović podsetila je da Komisija o ovoj temi raspravlja pod velikim pritiskom.

– Mislim da je pitanje dobre procene i dobrog ukusa koga ćete intervjuisati i dati mu priliku da iznosi svoju životnu filozofiju. Sve dok Kodeks nije prekšen mi to ne možemo osuditi, rekla je Budimović.

Slučaj Ćuruvija konačno pred Apelacionim sudom

0
Foto: Slavko Ćuruvija Fondacija

Drugostepeni postupak, na kom će biti ispitane žalbe na odluku Specijalnog suda, kojom su bivši šefovi Državne bezbednosti osuđeni na ukupno 100 godina zatvora zbog ubistva vlasnika „Dnevnog telegrafa” i „Evropljanina”, zakazan je za početak decembra

Apelacioni sud u Beogradu konačno je zakazao sednicu na kojoj će biti ispitane žalbe na presudu Specijalnog suda, kojom su bivši šefovi Resora državne bezbednosti osuđeni na ukupno 100 godina zbog ubistva novinara Slavka Ćuruvije, koji je tokom bombardovanja Srbije izrešetan u haustoru svoje zgrade u centru Beograda, na Uskrs, aprila 1999.

Za žalbenu sednicu predviđeno je pet termina od 5. do 9. decembra, nakon čega bi sudsko veće trebalo da donese odluku da li će doneti pravosnažnu presudu ili će, ukoliko oceni da je to neophodno, otvoriti drugostepeno suđenje i tek nakon njega doneti pravosnažnu presudu.

Specijalni sud je još u decembru prošle godine izrekao prvostepenu presudu u ponovljenom postupku, nakon što je prethodnu odluku ukinuo Apelacioni sud i naložio da se suđenje ponovi zbog proceduralnih propusta i povreda zakona. Žalbe na drugu presudu podnete su Apelacionom sudu još u martu, ali je sud imao problem da formira sudsko veće, jer se dvoje sudija izuzelo iz postupka.

 

Problemi s većem

Portparolka Apelacionog suda Mirjana Piljić ranije je izjavila da su sudije Milimir Lukić i Sretko Janković izuzeti jer su u ovom predmetu ranije odlučivali po pitanju pritvora za optužene, zbog čega po zakonu ne bi smeli da postupaju u samom kraju postupka zbog moguće pristrasnosti.

Upravo je ta „moguća pristrasnost“ bila povod da Vrhovni sud ukine prošle godine pravosnažnu presudu optuženom narko-bosu Darku Šariću za šverc 5,7 tona kokaina. Po ovom modelu, ukinuto je više pravosnažnih presuda, zbog čega Apelacioni sud sada strogo vodi računa da se sudije iz žalbenog veća nisu ranije, po bilo kojoj osnovi, pojavljivale u predmetu.

Optuženi bivši šefovi DB-a, kao i Tužilaštvo za organizovani krminal, iznosiće žalbe pred petočlanim većem, koje čine sudije: Nada Hadži Perić, Vesna Petrović, Dragan Ćesarović, Marko Jocić i Dušanka Đorđević.

Kontroverze

Za ubistvo Ćuruvije su, podsetimo, optuženi Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak. Optužnica protiv njih podignuta je 2015. godine, 16 godina nakon ubistva, a do prekretnice u istrazi, koja je svih tih godina tapkala u mestu došlo je godinu dana ranije. Tada je aktuelni predsednik republike Aleksandar Vučić, a u to vreme prvi potpredsednik Vlade saopštio javnosti da su policija, tužilaštvo i Radna grupa za istraživanje ubistva novinara rasvetlili ubistvo Ćuruvije, kao i da su osumnjičeni bivši čelnici DB. S obzirom na to da je Marković već služio maksimalnu kaznu zbog ubistva funkcionera SPO na Ibarskoj magistrali, tada su uhapšeni Radonjić i Romić, dok je Kurak, koji je bio označen kao neposredni izvršilac, ostao nedostupan pravosuđu jer se nalazi u bekstvu.

Upravo je rasvetljavanje ovog slučaja poslužilo Vučiću da podigne sopstveni rejting u javnosti i lansiranje u sam vrh političke scene. Mnogobrojni Ćuruvijini savremenici smatraju i da je Vučić na ovaj način pokušao sebe da abolira od ovog zločina, imajući u vidu da je u vreme ubistva on bio ministar informisanja, kao i da je novinaru više puta uputio direktne pretnje.

Ipak, planove mu je pomrsila jedina svedokinja ubistva Ćuruvije – njegova partnerka, istoričarka Branka Prpa. Ona je nedvosmisleno tvrdila da Kurak nije ubica koji je na njene oči ubio novinara, zbog čega se u sekundi našla na meti režimskih tabloida. Prpa je uprkos pritiscima ostala dosledna svom sećanju i svedočenju, što je rezultiralo time da je sud na kraju preimenovao optužnicu i kao neposrednog izvršioca označio nepoznatu osobu. Zašto to ranije nije uradio zamenik tužioca, već protivzakonito sudija Specijalnog suda u izreci svoje presude, zbog čega je presuda i ukinuta, do danas je ostala misterija.

Ruske kampanje dezinformisanja u Africi

0
slika: Pixabay

Afrika je često meta namernog širenja lažnih informacija. Poslednjih godina, desetine pažljivo osmišljenih kampanja upumpale su milione lažnih i obmanjujućih objava u afrički onlajn prostor. Konfuzija koja je usledila u dešifrovanju i razdvajanju činjenica od fikcije imala je korozivni efekat na društveno poverenje, kritičko razmišljanje i sposobnost građana da se angažuju u politici.

Nakon 24. februara, Kremlj je počeo novu propagandnu kampanju u Africi, šireći narativ i tvrdnje kojima nastoji da delegitimiše ne samo Ukrajinu, već i njene saveznike sa Zapada. Lažne vesti i dezinformacije o ratu u Ukrajini prisutne su u medijima širom Afrike, kao i na društvenim mrežama, ali se postavlja pitanje da li su i u kojoj meri dominantne.

Afrički centar za strateške studije dokumentovao je dve kampanje dezinformisanja u Africi tokom 2022. godine. Ciljna grupa prve kampanje je veći broj afričkih zemalja, među kojima su Južnoafrička Republika, Gana i Nigerija. Cilj je širenje proruskih narativa o ruskoj invaziji na Ukrajinu i stvaranje privida globalne podrške Rusiji uoči glasanja u Ujedinjenim nacijama za osudu invazije. Hiljade novih, lažnih ili hakovanih naloga počelo je masovnu, koordinisanu kampanju 2. marta kako bi dva proruska haštega, #IstandwithPutin i #IstandwithRussia, trendovala na Tviteru. Prema istraživanju Afričkog centra za strateške studije, ti haštegovi su postavljeni u 23 miliona tvitova.

Druga kampanja, u Nigeriji, takođe je imala za cilj širenje proruskih narativa o ratu u Ukrajini. Nalozi na društvenim mrežama autentičnih nigerijskih novinara i korisnika društvenih medija su hakovani preko platforme Buffer. Nakon pristupa, ovi nalozi su korišćeni za objavljivanje proruske propagande. Preko Buffer-a je pristupljeno 1.552 naloga, od kojih je 618 naloga korišćeno za postavljanje 766 neovlašćenih poruka preko Tvitera, Fejsbuka i LinkedIn-a.

Drugo istraživanje koje je sprovela neprofitna organizacija Brukings (Brookings Institution) pokazalo je da je od 14. februara do 14. avgusta ove godine generisano 3,5 miliona tvitova koji se odnose na Afriku u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu. Globalna nestašica hrane i blokada ukrajinskih luka bile su teme o kojima se najviše raspravljalo. Istraživači su pronašli 190.000 tvitova koji se odnose na to. Međutim, samo deset odsto korisnika krivi zapadne sankcije za mogući problem u vezi sa nestašicom hrane u Africi, dok ostatak veruje da je odgovorna Rusija.

Grafik 1 prikazuje dnevni procenat tvitova u kojima se za moguću nestašicu hrane okrivljuju zapadne sankcije, u odnosu na one koji pokušavaju da isprave tu tvrdnju i okrive Rusiju. Tvitovi u kojima se okrivljuju sankcije Zapada ostaju daleko ispod onih u kojima se navodi da je Rusija odgovorna i ne prelaze 5 procenata dnevno generisanih tvitova.

 

izvor: Demostat

 

Najveći nalet tvitova u kojima se tvrdi da je Zapad, zbog sankcija Rusiji, odgovoran za moguću nestašicu hrane, dogodio se 4. juna, jedan dan nakon sastanka Vladimira Putina sa predsedavajućim Afričke unije i predsednikom Senegala Maki Salom. Drugi talas tvitova u kojima se okrivljuju sankcije dogodio se onog dana kada su Ukrajina i Rusija potpisale sporazum o žitu uz posredovanje Ujedinjenih nacija i Turske. Rast broja takvih tvitova se nastavlja do kraja jula zbog turneje šefa diplomatije Rusije Sergeja Lavrova po Egiptu, Etiopiji, Ugandi i Republici Kongo. Otkako je potpisan ugovor o žitu, u većini tvitova koji krive Zapad citiraju se izjave Sergeja Lavrova tokom afričke turneje, uključujući i to da raketni udari na luke u Odesi ne predstavljaju prepreku za isporuke žitarica.

Većina tvitova generisanih u ova dva perioda su zapravo retvitovane objave ruskog medija Russia Today, proruskih anonimnih naloga i drugih ruskih veb-sajtova. Ovi tvitovi uključuju i linkove do snimaka koje su ranije objavili desničarski mediji u SAD.

Istraživanje je pokazalo i da se u mnogim tvitovima tvrdi da Zapad pokušava namerno da kazni Afriku jer ne podržava u potpunosti Ukrajinu. I dok za nesigurnost krive sankcije Zapada, korisnici Tvitera, ponekad čak i u okviru istog tvita, poručuju da Rusija, uprkos činjenici da je pod sankcijama, nikada nije bila prosperitetnija.

Druga tema koja je privukla mnogo pažnje na Tviteru od početka rata tiče se navodnog nacizma u Ukrajini. Na tu temu se odnosi čak 72.000 tvitova. Skoro 77 odsto ovih tvitova odražava tvrdnju da su Ukrajinci nacisti i da se Rusija bori protiv fašizma u Ukrajini. Tvitovi koji potkrepljuju ovu tvrdnju često se oslanjaju na modifikovane ili stare fotografije i video snimke.

Kao što se vidi na grafiku 2, 17. maja se primećuje najveći porast tvitova u kojima se iznosi ta tvrdnja. Iako se datum poklapa sa predajom Ukrajinaca koji su branili čeličanu Azovstal, većina korisnika se zapravo bavila preraspodelom kopnenih snaga u Somaliji, koju je prethodnog dana najavio američki predsednik Džo Bajden.

 

izvor: Demostat

 

U najvećem broju tvitova korisnici društvenih mreža optužuju SAD da podržavaju ukrajinske neonaciste. Najveći porast broja tvitova koji se odnose na tu temu zabeležen je 16. jula i takav trend se nastavlja sve do 24. jula. Tvitovi su mahom govorili o video snimku navodnih neonacista iz 2017. godine. Tviteraši tvrde da NATO vodi proksi rat u Ukrajini i da zapadni mediji namerno ignorišu fašizam u toj zemlji. Konačno, poslednji veliki talas tvitova dešava se 12. marta sa video snimkom afričkog studenta u Ukrajini koji je najuren u policijsku stanicu.

U ranim fazama rata, većina korisnika je tvitovala o nacizmu u kontekstu rasizma i diskriminacije sa kojom su se suočavali afrički studenti dok su pokušavali da pobegnu iz Ukrajine.

Monitoring SĆF: Napadi političara na novinare slični tabloidnim. Najviše ih je upućeno iz SNS

0

Za četiri meseca političari su 84 puta negativno pominjali kritičke novinare. Više od 80 odsto napada došlo je iz vladajućeg SNS-a, a najviše od Aleksandra Vučića, Vladimira Đukanovića i Ane Brnabić. Poput tabloida, i političari najviše napadaju medije Junajted grupe – Novu, N1 i Danas, neki su od zaključaka monitoringa Slavko Ćuruvija fondacije.

Političari su od aprila do jula, u medijima i na društvenim mrežama, napali kritičke novinare najmanje 68 puta, uočila je Slavko Ćuruvija fondacija (SĆF) u svom monitoringu, vođenom s idejom da se vidi odnos političara prema onima koji o njihovom radu izveštavaju kritički.

Kako je u pojedinim slučajevima pominjano više redakcija ili njihovih zaposlenih, SĆF je zabeležila ukupno 84 negativna pominjanja kritičkih novinara.

Kao što je pokazala analiza napada tabloida, i političari su najčešće – četiri od pet puta – napadali medije Junajted grupe – novine, portal i televiziju Nova najmanje 28 putaTV N1 bar 24, a dnevni list Danas 14 puta.

Zabeleženi su i napadi na KRIK, odnosno glavnog i odgovornog urednika tog portala Stevana Dojčinovića (3 puta), a po jednom ili dva puta na novinare Marka VidojkovićaAntonelu RihuVukašina ObradovićaSnežanu ČongradinVuka CvijićaNedima SejdinovićaJelenu Zorić

Poput tabloida, političari označavaju kritičke medije kao izdajnike i mrzitelje svoje države, te one koji rade protiv predsednika Republike Srbije i njegove porodice, a nazivali su ih još i „tajkunskim medijima”, „Šolakovom centrifugom”…

Ubedljivo najviše napada (83 odsto) dolazi iz vladajuće Srpske napredne stranke.

Kod predsednika Aleksandra Vučića (16 napada) uočava se matrica po kojoj se obraća kritičkim medijima, uglavnom Novoj ili N1 – red cinizma i kritike novinara, pa red pohvala samom sebi ili samosažaljenja.

Premijerka Ana Brnabić (10 napada), s druge strane, pokazala se kao ekspertkinja za napade na Danas.

Kao dežurni napadač na novinare pokazao se funkcioner SNS, član Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, šef delegacije u Parlamentarnoj skupštini NATO, podkaster Objektiva, advokat Predraga Koluvije i Dijane Hrkalović – Vladimir Đukanović (15 napada).

Iz vladajuće stranke novinare su napadali i Goran VesićMilenko JovanovZdravko MladenovićTomislav Momirović i Aleksandra Tomić.

Kao napadači pokazali su se i Nikola Nikodijević (Socijalistička partija Srbije), Aleksandar Vulin, lider Pokreta socijalista, Žika Gojković (Pokret obnove Kraljevine Srbije), Miša Vacić (Srpska desnica), Vojislav Šešelj (Srpska radikalna stranka), Duško Vujošević (Socijaldemokratska stranka), Mlađan Đorđević (Pokret oslobođenje) i Vladimir Gajić (Narodna stranka).

Kompletnu analizu Slavko Ćuruvija fondacije možete pročitati OVDE.

Suđenje Simonoviću: Odbrana osporava da se Milan Jovanović umalo ugušio u požaru

0
Izvor: Foto:_E-Stock_milos_rafailovic ; N1 printscreen

Na današnjem suđenju Dragoljubu Simonoviću i trojici okrivljenih za paljenje kuće novinara Milana Jovanovića ispitivana je Jovanovićeva supruga Jela Deljanin. Među mnogobrojnim pitanjima advokata odbrane bilo je onih o tome kada je građena kuća, ko je sve živeo u njoj, na kojoj temperaturi puca staklo i koliko kilograma ima njen suprug koga je Deljanin, prema navodima optužnice, te noći izvukla iz kuće. Odbrana je aludirala na to da ona to nije mogla sama da učini, te da se Jovanović zapravo nije gušio od dima te noći i da je, štaviše, lično pozvao vatrogasce.

Kako navodi portal Raskrikavanje, u nastavku današnjeg suđenja u Drugom osnovnom sudu, Jovanovićeva supruga Jela Deljanin je izjavila da ostaje pri iskazu koji je pred sudom dala početkom juna 2020. i napomenula da se Milanu Jovanoviću i njoj pogoršalo fizičko i mentalno zdravlje nakon požara. Pre svega, tvrdi da Jovanović po šesnaest sati dnevno provodi prikačen na kiseonik, a da ona pati od anksioznosti.

„Vrlo malo spavam jer sam preživela šok, ne bih ovo poželela nikome, čak ni onima koji su zapalili našu kuću”, rekla je Deljanin.

Potom su usledila pitanja advokata odbrane, fokusirana na osporavanje navoda iz optužnice o dešavanjima te noći – da je Deljanin izvukla iz kuće svog supruga koji se nagutao dima, i da su komšije pozvale vatrogasce i hitnu. Odbrana je aludirala na to da Deljanin nije mogla da ga iznese sama iz kuće, štaviše – da je Jovanović bio u svesnom stanju jer je, kako tvrde, lično pozvao vatrogasce, ističe Raskrikavanje.

Simonovićev advokat, Ivica Vuković, upitao ju je koliko Milan Jovanović ima kilograma odnosno da li je moguće da ga je poluonesvešćenog te noći sama iznela iz kuće.

„Nisam ga merila, verujte. Moj jedini cilj je bio da spasem svog supruga iz dima. Ne znam kako, dobila sam neku nadljudsku snagu”, odgovorila mu je.

Vuković je pitao i kako je moguće da je Jovanović pušten istog dana iz bolnice, kako Jela Deljanin tvrdi, kada je tog jutra davao izjavu na TV Prva i to u odelu. Deljanin je objasnila da je Jovanoviću odelo pozajmio komšija.

Advokaticu drugog okrivljenog Vladimira Mihailovića, Aleksandru Zlatić, između ostalog je zanimalo gde se nalazila kada je videla vatru i kada je dim ušao u kuću.

Deljanin je objašnjavala da je bila na spratu kuće kada je čula pucanje i šištanje, i da je vatru u garaži videla sa terase. Navela je da je dim ušao u kuću kada su popucala stakla, na šta ju je advokatica upitala – na kojoj temperaturi puca staklo. Deljanin je odgovorila da ne zna jer nije stručna za to. Zlatić je pitala još sličnih pitanja – da li su popucala stakla od vrata ili prozora, koliko su ulazna vrata udaljena od sobe u kojoj je novinar spavao, kao i ko je otvorio ulazna vrata – ona ili njen suprug.

„Kakav Milan, ja sam ga vukla, ja sam otvorila vrata”, odgovorila je ona, navodeći da ga je ostavila kod drveta u dvorištu da povraća i otišla po pomoć kod komšija.

Osim osporavanja njenih tvrdnji o samoj noći požara, odbrana je nastojala da dovede u pitanje i iznos materijalne štete. Naime, i u prethodnom i u ovom postupku, advokati okrivljenih tvrde da je materijalna šteta znatno manja nego što stoji u optužnici.

Podsetimo, ponovljeno suđenje za paljenje kuće novinara prortala Žig info Milana Jovanovića počelo je ispočetka nakon više od šest meseci odlaganja, početkom septembra ove godine.

Prvostepenom presudom iz februara 2021. osuđeni su bivši predsednik opštine Grocka Dragoljub Simonović, izvršilac Aleksandar Marinković, koji se nalazi u bekstvu i drugooptuženi Vladimir Mihailović. U odvojenom postupku osuđen je i Igor Novaković.

Apelacioni sud je ukinuo jednu presudu u decembru 2021. godine, a drugu u junu 2022. godine.

“Nemamo sistemsko rešenje za bezbednost novinara, ide od slučaja do slučaja”

0

Nezavisno udruženje novinara Srbije predstavilo je javnosti izveštaj Indeks bezbednosti novinara za 2021. godinu, kao i alternativni izveštaj gde su analizirane aktivnosti predviđene revidiranim Akcionim planom za Poglavlje 23 i Izveštaj o sprovođenju revidiranog Akcionog plana za Poglavlje 23.

Rade Đurić, pravnik i istraživač NUNS-a, predstavio je Indekse bezbednosti novinara i ocenio da je Srbija zabeležila blagi pad indeksa – sa 2,95 na 2,91.

“imamo efikasne mehanizme prijavljivanja slučajeva, ali te mere nisu dale pozitivne efekte jer još uvek postoje propusti u radu sudstva, a veliki uticaj na rad ima politika”, naveo je Đurić dodajući da sudije govore o slučajevima, ali da malo osuđuju.

On je naveo da je primetan i pad u procesnom delu jer su istrage jako duge.

“Naš zakon ne prepoznaje jedan broj krivičnih dela, pre svega pretnje preko društvenih mreža”, naveo je Đurić ukazujući da se metodologija regionalne mreže Safejournalist malo razlikuje i da beleži veći broj pritisaka koji nisu ni procesuirani.

“Protiv novinara politički moćnici podnose prijave i to je jedna vrsta pritiska. Novinari, ipak, najčešće nastavljaju sa radom. Najvažnije je da ne podlegnu cenzuri ili autocenzuri. Novinari na lokalu se teže nose sa pritiscima i teško se odluče da prijave pretnje”, istakao je Đurić navodeći da sudije selektivno reaguju na verbalne pretnje i grube uvrede. Prema njegovim rečima, političari često svojim izjavama kreiraju napade, targetirajući novinare kao neprijatelje, a da često posle toga, na te novinare uslede napadi, koji su najčešće orkestrirani.

Đurić je ocenio da je MUP poboljšao komunikaciju sa novinarima, ali da se to ne konkretizuje na niže nivoe. Prema njegovim rečima, u porastu je broj SLAPP tužbi koji prestavlja ozbiljan pritisak na rad novinara.

Marija Babić, pravnica i istraživačica NUNS-a, istakla je da je i Izveštaj Evropske komisije pokazao nepravilnosti u radu REM-a. Ona je ukazala da je REM za predizborne aktivnosti izradio posebna uputstva za javne servise, a posebno za privatne emitere.

“Zakonom je regulisano da uputstva za sve pružaoce usluga budu iste, a ne odvojeno”, rekla je Marija Babić i navela da je tim povodom, pre dve godine, NUNS zatražio mišljenje od ministarstva informisanja, koje je tada navelo da ta preporuka nije u skladu sa Zakonom.

“Sada je CRTA tražila mišljenje od ministrarstva i rekli su da nemaju primedbe. Drugi ministar, drugo mišljenje”, navela je Babić.

Prema njenim rečima, kasni se sa donošenjem zakona o javnom informisanju i medijima, kao i zakona o elektronskim medijima. Ona je navela da, iako je Radna grupa za izradu zakona o javnom informisanju i medijima završila svoj rad pre skoro godinu dana, još uvek nemamo njegov nacrt. Babić je podsetila da je NUNS u aprilu 2021. godine napustio Radnu grupu, jer je stvorena loša atmosfera u društvu.

“I dalje imamo izjave političara, pa i same premijerke koja je u Radnoj grupi, koji verbalno napadaju novinare”, istakla je Babić.

Ona je navela da se ne slaže da je napravljen napredak u razmatranju činjenica ubistava troje novinara. Kako je rekla, samo je došlo do otkrivanja novih saznanja u slučaju ubistva novinara Milana Pantića još 2017. godine, ali da je još uvek slučaj u predistražnom postupku.

Babić je istakla još i da u saradnji sa policijom i tužilaštvom ima napretka, ali da je to nedovoljno. Komunikacija u okviru Stalne radne grupe za bezbednost novinara je bolja, ali generalno nije na zadovoljavajućem nivou, navela je ona.

“Stvari se ubrzaju kada se uključi Stalna radna grupa ili ako je veliki medijski pritisak. I dalje imamo veliki broj nerešenih slučajeva”, istakla je Marija Babić, te dodala da se u obaveznom uputstvu tužilaštvu ne navode pretnje, već je fokus na fizičkoj bezbednosti.

“Nemamo sistemsko rešenje, već se ide od slučaja do slučaja”, navela je Babić.